TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 21.1.2022.
Kao dame koje rade od kuće susrećemo se sa svakodnevnim izazovima ovakvog načina rada.
Svjesne toga da ovaj model rada postaje sve popularniji, htjele smo podijeliti što to nas čini motiviranima i produktivnima kroz dan, pogotovo u ovako kreativnom poslu koji traži svježe ideje i odličnu organizaciju.
Tako smo odlučile otkriti što nam uvijek daje boost u danu, kako se borimo protiv burnouta, kao i uz koje trikove pronađemo vrijeme za sve stvari u svom danu. Otkrile smo i što nas uvijek inspirira, zašto nam je pauza tako važna u svakodnevnom rasporedu, kao i koliko nam izgled našeg (kućnog) ureda može pomoći u stvaranju produktivnog okruženja. Kako mi (Ilda, nedostaješ nam i u ovoj reportaži) ostajemo motivirane tijekom dana otkrijte u nastavku.
***
Ana Ćavar, osnivačica i CEO
Jedna riječ - planiranje! (smijeh)
Jako ozbiljno prilazim planiranju svog dana, a nakon toga i provedbi onoga što je zapisano u planer. Naime, uvijek si na kraju tjedna odvojim nekih 30-ak minuta da isplaniram svoj naredni tjedan. To radim tako što sagledam svoje 'velike' ciljeve i zatim ih razlomim na manje zadatke koje si rasporedim kroz svaki dan u tjednu. I upravo činjenica da ću, ukoliko pratim svoj plan, na kraju tjedna imati ostvaren svoj cilj me čini motiviranom i produktivnom kroz radni dan.
I da, toliko sam ozbiljna u planiranju da ćete u mom planeru naći šta radim za skoro svaki sat u tjednu. I da, znam da se to čini 'robotski' i 'nefleksibilno', no naravno da se plan može promijeniti ukoliko situacija to zahtijeva.
Inače će ih nerijetko netko drugi isplanirati za vas i velika je mogućnost da ćete u tom slučaju dan provesti radeći ono što je netko drugi tražio od vas, a ne ono što biste trebali da biste ostvarili svoj cilj.
Dijana Ćavar, glavna urednica
Svaka priča oko produktivnosti, ako mene pitate, započinje s disciplinom.
I bez brige, pri tome ne morate za produktivan dan napraviti xy sklekova ili naučiti višeznamenkaste formule. Osnova je po meni u analizi vašeg radnog dana, optimizaciji obveza i realnom pristupu. Bez obzira kojim se poslom bavite, moja preporuka je da dan ranije zapišete svoje obveze i upišete ih u planer, notes, papir. To će vam dati osjećaj da imate sve pod kontrolom i pripomoći da se pripremite za sve što vas očekuje. Sljedeći korak je prioritiziranje. Pokušajte označiti brojkama obveze po važnosti. Jeste?
Dodatan trik kojeg uvijek pratim jeste da pokušam najtežu obvezu odraditi prvu, što mi osigurava da, ujutro, dok sam još energična i motivirana, završim zadatak koji zahtjeva najviše fokusa.
Za produktivnost kroz dan, moj prvi korak je balansiran i zdrav doručak, u mom slučaju i kava te cijeđeni sok koji mi već od jutra da potreban boost. Trudim se svaka dva sata ustati od stola i prošetati, a glazba mi je najčešće društvo kroz cijeli dan.
Kada osjećam burnout i da nemam motivacije, ako to dozvoljava obveza, napravim pauzu. Prošećem vani, tuširam se, poslušam ili pročitam nešto inspirativno. Dam si prostora da vratim motivaciju. Na prvu se čini strašno napraviti pauzu s obzirom da to najčešće znači raditi nešto duže, no, bolje je posao nakon pauze obaviti kroz cca 20 minuta, nego na njemu raditi 1 sat i 20 minuta i ponovo osjećati nesigurnost je li dobro objavljen.
I ljepotu domaćeg čokoladnog keksa i malog chit-chata u 15:00h kada također fokus polako krene opadati.
Emina Smaka, novinarka
Iako zvuči kao najpopularnija kliše izjava, glavni motivator na poslu koji obavljate je ljubav prema istom. Ukoliko vam sam opis posla nije zadovoljavajući i ne osjećate se kao da je to ono što zaista želite raditi, barem narednih 5 godina, produktivnost će da trpi. Pored obavljanja posla koji volite, ono što je meni jako bitno u radnom odnosu jeste zdrava sredina i komunikacija. Lično, ukoliko ne vidim svoj doprinos, važnost i uticaj u poslovnom okruženju, gubim ličnu motivaciju jer uloženo vrijeme i posvećenost također gube na značaju. Eh sada, pored ove tri temeljne stvari koje su meni bitne, na red dolaze detalji koji su krucijalni u svakodnevnom radu i produktivnosti.
Ja sam jako vizualan tip osobe i sve mora prvo estetski da se posloži kako bi na red došle bitnije stvari. Počevši od same prostorije u kojoj boravim, nisam u mogućnosti da se skoncentrišem ukoliko se u mom vidokrugu nalazi bilo kakav nered, kada pospremim prostoriju u kojoj radim, na red dolazi moj radni sto. Rad od kuće nosi svoje izazove, a jedan od njih je naravno radni prostor, te dok nisam kreirala svoj, bilo mi je jako teško ostati fokusirana na ono što radim. Na radnom stolu sve mora da ima svoje mjesto, ladice imaju dodatne predmete za organizaciju, a tu se svakako nalaze i predmeti koji stimuliraju maštu i kreativnost. Ne mogu da radim u sterilnom prostoru.
Imam tu sreću da radim posao u kojem kontinuirano istražujem, osluškujem, gledam i čitam, a to stimuliše moju produktivnost. Monotona radna atmosfera ne može nikome dati motivaciju za rad, s toga predlažem da sami pronađete i izdvojite nekoliko minuta u toku radnog vremena, da poslušate omiljenu pjesmu, pročitate 1 članak ili stranicu knjige, jednostavno izdvojite vrijeme za neke kratke aktivnosti koje nisu nužno vezane za vaše radno mjesto. Na ovaj način ćete smanjiti količinu burnouta koji osjećate.
Tako npr. sebi zadam mali dnevni cilj, te kada njega obavim sebi priuštim mini retreat u obliku grickalice, napitka ili jednostavno tišine i mira.
Marija Perić, novinarka
Pripremajući mnoštvo članaka na ovu temu, a i uz samostalno istraživanje pronašla sam par trikova koji mi pomažu u pojačanju produktivnosti. I sama sam nekad sklona odgađanju obveza jednako onoliko koliko i perfekcionizmu i ova kombinacija zna nekad narušiti ritam mog uspješnog radnog dana. Nerijetko i obavijesti na mobitelu kao i iznenadne vijesti znaju unijeti dinamičnost u već isplanirani raspored u mom planeru. No, čak i u ovim situacijama uspijevam zadržati smirenost zahvaljujući radu na tri stvari koje su mi glavni saveznici da se držim zadanih vremenskih okvira.
Prva stvar koju sam naučila tijekom ovih nekoliko godina rada (koja nije išla tako lagano) je odrediti prioritete. Dugo vremena sam bila nerealna i htjela sam ispuniti mnoštvo ciljeva u danu jako brzo i jako dobro. No, naučila sam da je bitnije usredotočiti se na jednu, najbitniju stvar i nju završiti smisleno, a zatim se posvetiti ostalim stvarima u hijerarhiji prioriteta. Ovim principom se vodim za velike planove na mjesečnoj razini, ali i u 'malim' odlukama na dnevnoj razini. Ono što je najvažnije ili 'najteže' u tom trenutku dobiva moju posvećenost, a zatim sve ostale stvari. Tako mogu biti sigurna da sam zaista uradila ono najbitnije u danu, a i ostale stvari idu lakše nakon toga.
Druga stvar koja mi pomaže da sam uvijek usredotočena na red je moja okolina. Osoba sam koja najbolje radi uz tišinu, za urednim stolom uz čaj i stvarčice koje me vesele (izdvojila sam koje su to stvarčice i u ovom članku). Kreiranjem produktivne okoline oko mene i sama postajem produktivna. Pomaže mi i to što uvijek radim na istom mjestu, u svom uredu kod kuće kojeg sam uredila u svom stilu. Pogled kroz prozor i sve navedeno uvijek me inspirira i motivira da kreiram sadržaj i doslovce 'upalim' kreativnost.
Treća stvar koja se pojavila vremenom je zapisivanje. Kao osoba koja je jako zaboravljiva dosta se oslanjam na svoj planer, papiriće i notese. Oni mi pomažu da ostanem motivirana i produktivna jer uvijek ispred sebe imam točan plan i raspored.
Ovaj old-fashioned (ali sve popularniji) princip postao je nešto što me veseli iz dana u dan. Samim time i posao mi postaje zabavniji i cijeli ritual planiranja postaje alat uz pomoć kojeg ostvarujem svoje poslovne ciljeve.
***
Foto: Marko Jovančić za Bonjour.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Ulice Toronta jučer su bile obojene u plavo i žuto, a među hiljadama navijača koji su stigli bodriti reprezentaciju Bosne i Hercegovine bio je i fotograf Gabriel Iličić. Za Bonjour.ba donosi fotografije i priču o danu koji nije trebao završiti na tribinama stadiona, ali je zahvaljujući jednoj nesvakidašnjoj gesti ipak završio upravo tamo.
Dok se još uvijek sabiraju utisci nakon sinoćnjeg remija Bosne i Hercegovine protiv Kanade na otvaranju grupe B Svjetskog prvenstva, odlučili smo zabilježiti jednu drugačiju priču. Ne onu koja se odvijala na terenu, već onu koja je počela mnogo prije prvog sudijskog zvižduka.
Ekskluzivno za Bonjour, fotograf Gabriel Iličić ili poznatije, onajstofotka na Instagramu, podijelio je svoje iskustvo putovanja u Toronto, susreta s navijačima i trenutaka koji su ga, sasvim neočekivano, doveli do mjesta na kojem je godinama želio biti.
Njegove fotografije donose atmosferu grada, navijačke euforije i prve utakmice Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu iz ugla mladog fotografa.
Sinoćnji susret Bosne i Hercegovine i Kanade završen je rezultatom 1:1, čime je reprezentacija osvojila prvi bod na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu.
Bosna i Hercegovina povela je u prvom poluvremenu pogotkom Jove Lukića nakon odličnog perioda igre, dok je Kanada do izjednačenja stigla u nastavku susreta. Iako će se narednih dana analizirati taktika, šanse i propuštene prilike, za mnoge navijače najveća uspomena ostat će atmosfera koja je jučer preplavila Toronto.
A među njima je i Gabriel, koji je na ovo putovanje krenuo bez ulaznice, a završio ga na stadionu u Torontu sa fotografijama i pričom koju će pamtiti mnogo duže od konačnog rezultata.
Malo ko bi rekao da je priča koja će završiti na tribinama Svjetskog prvenstva počela uređivanjem terase u Bosni. Gabriel uopće nije planirao putovati u Kanadu, a još manje pratiti reprezentaciju uživo.
Ideja je bila da prvenstvo gleda iz svog doma, uz društvo i dobro pripremljen navijački kutak. Jedan telefonski poziv promijenio je planove u svega nekoliko minuta.
"Iskreno, cijela priča je počela desetak dana prije puta. U tom trenutku sam sređivao terasu na kojoj sam planirao gledati Svjetsko prvenstvo iz Bosne. Uopšte nije bio plan da idem.
Kad sam sve sredio, Amila iz CentroToursa me pozvala na putovanje. Naravno da nisam puno razmišljao, takva prilika se ne odbija.", rekao nam je Gabrijel.
Iako nije imao osigurane ulaznice za utakmice, odlučio je krenuti. Toronto, Los Angeles i Las Vegas bili su dovoljan razlog za avanturu koja je već tada počela ličiti na nešto mnogo veće od običnog navijačkog putovanja.
Dok su se drugi radovali utakmici, Gabriel je imao samo jednu brigu: nije imao kartu. Većinu vremena pred polazak proveo je pokušavajući pronaći ulaznicu za susret protiv Kanade, ali bez uspjeha. Kako su dani prolazili, postalo je jasno da će utakmicu vjerovatno pratiti izvan stadiona.
"Jedini problem bio je što nismo imali osigurane ulaznice za utakmice. Ipak, rekao sam sebi da nema veze. Već sama činjenica da idem na Svjetsko prvenstvo i da ću posjetiti gradove poput Toronta, Las Vegasa i Los Angelesa bila je dovoljno velika stvar."
Do trenutka dolaska u Kanadu već se pomirio s činjenicom da će propustiti historijski nastup Bosne i Hercegovine na najvećoj fudbalskoj pozornici.
Ponekad najljepše uspomene ne nastanu na terenu nego među ljudima. Tokom razgovora u grupi putnika s kojima je stigao u Toronto, tema je ponovo bila ulaznica za utakmicu. Kada su ostali saznali da je jedini bez karte, dogodilo se nešto što nije mogao očekivati.
"Kasnije, dok smo svi zajedno razgovarali o utakmici i kartama, ostali putnici su saznali da nemam ulaznicu. Na moje veliko iznenađenje, odlučili su dati cijeli iznos umjesto mene kako bi mi kupili kartu."
Jedna putnica iz grupe pristala je spustiti cijenu svoje ulaznice, a ostali su prikupili novac kako bi Gabriel mogao prisustvovati utakmici. Ono što je nekoliko sati ranije izgledalo nemoguće pretvorilo se u jedan od najemotivnijih trenutaka cijelog putovanja.
"To je bio jedan od najljepših trenutaka cijelog putovanja i gest koji nikada neću zaboraviti. Njihova dobrota i nesebičnost omogućili su mi da ostvarim dječački san i uživo gledam reprezentaciju Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu."
Osim utakmice, putovanje je donijelo i priliku da upozna grad koji će ostati upamćen kao domaćin jednog od prvih nastupa Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu.
Ono što je posebno fascinantno jeste činjenica da se najveća euforija nije osjećala na stadionu, nego na ulicama kojima su danima prije utakmice dominirale plavo-žute zastave, pjesma i navijačke kolone.
Za mnoge koji su stigli u Toronto činilo se kao da je dio Bosne i Hercegovine nakratko preseljen na drugi kontinent.
Kroz objektiv i šetnje gradom Gabriel je bilježio upravo te trenutke, susrete navijača, spontane proslave i atmosferu koja je grad učinila mnogo bližim nego što to kilometri između dvije zemlje sugerišu.
"Što se Toronta tiče, grad me zaista oduševio. Ljudi su veoma ljubazni, susretljivi i komunikativni. Grad je čist, uređen i odlično povezan javnim prijevozom."
Ipak, ono što ga je najviše iznenadilo bio je odnos lokalnog stanovništva prema samom prvenstvu.
"Zanimljivo je i to da se u samom Torontu ne osjeti pretjerana euforija zbog Svjetskog prvenstva. Kanađanima su hokej i baseball mnogo važniji sportovi."
Za Gabriela je ovo tek prva stanica putovanja koje se nastavlja prema Los Angelesu, gdje reprezentaciju očekuje novi izazov, a njega nove priče iza kulisa Svjetskog prvenstva. Mi ćemo ih, naravno, pratiti iz prvog reda, kroz njegov objektiv.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
