U novoj rubrici Bonjour.summer htjeli smo razgovarati s damama i muškarcima iz BiH o tome kako oni provode ljeto, kao i koji gourmet momenti i mjesta njima uljepšavaju ove vruće dane.

Kroz kratki intervju pridružili su nam se Samra Menzilović, Mirza Mustafagić, kao i Ajla Huremović koji su nam otkrili koje sitnice će njima obilježiti i ovo ljeto. Osim što su nam otkrili kojem okusu sladoleda se uvijek vraćaju, u njihovim odgovorima saznati ćete neke sjajne preporuke za knjige koje možete čitati na plaži. Pored toga, otkrivaju nam bez koje tri stvari ne idu nikamo ovog ljeta, kao i koja pjesma im je uvijek na repeat. S obzirom da znamo da ovog ljeta svi tražite neka zanimljiva mjesta za istraživanje, Samra, Mirza i Ajla otkrili su nam i koji beach bar uvijek rado posjećuju, kao i koje im je omiljeno mjesto za kupanje u BiH (ali i u regiji). Koji su njihovi odgovori, otkrijte kroz zabavni ljetni intervju u nastavku.
 

Samra Menzilović

 

Omiljena knjiga koju čitaš tijekom ovih mjeseci?
 

Ljeto ne bi mogla zamisliti bez dobrog štiva, tako da mi je jako teško izdvojiti omiljenu, ali za ovaj ljetni period neka bude “Pametna žena, bogata žena” Dejvid Bah. Knjiga kojoj se doslovno vraćam jer me ući kako kao žena postati neovisna, kako pametno ulagati i na koji način raspolagati svojim vremenom i svojim resursima.

 

Koju pjesmu trenutno slušaš na repeat?
 

Kad putujemo uvijek mi je ista playlista, ono što je nekako uvijek na repeat je Oliver Dragojević i Petar Grašo. Izdvojila bih “U mom zagrljaju”.

 

Tri stvari bez kojih ne ideš nikamo ovog ljeta?
 

Definitivno kreme sa SPF-om jer zaista ne mogu da mrdnem igdje bez dobre zaštite, potom telefon jer kad sam i na odmoru ja radim, i naravno putna apoteka jer nepredviđene situacije se dešavaju i putna apoteka mi je neophodna.

 

Gdje probati najukusniji sladoled?
 

U Sarajevu je to Marshall's Gelato & Cakes, njihov sladoled odlično paše i kad je zima.

 

Beach bar koji uvijek rado posjećuješ?
 

Ako sam u Dubrovniku to je definitivno Coral Beach Club, ako me put nanese u Šibenik to je En Vogue Beach Club. Imaju zaista odličnu gastronomsku ponudu, a mene uvijek prvo hrana kupi pa sve ostalo. :D

 

Omiljeno mjesto u BiH i/ili regiji za kupanje?
 

Volim otići u Hercegovinu i svako ljeto izdvojim par dana za Hercegovinu. Volim se kupati u rijekama, prednost dajem našoj Neretvi i Uni. 

 

Mirza Mustafagić

 

Omiljena knjiga koju čitaš tijekom ovih mjeseci?
 

Ljeti uvijek izaberem neku lakšu literaturu da odmorim mozak i da se motiviram za sve što slijedi u nastavku godine. Moj izbor je najčešće Robin Sharma kada je ljeto u pitanju, ali ove godine sam dobio od prijatelja mnoštvo knjiga za rođendan koji je bio 16.07., pa vjerujem da će izbor biti težak za literaturu na plaži.

 

Koju pjesmu trenutno slušaš na repeat?
 

Meni ljeto znači Oliver. To je Dalmacija i to je more kakvo sam imao i u mladosti ali i sada. Od “Ti mi čitaš misli” do “Moj galebe”… duga je playlista ali Oliver na istoj dominira, a ko drugi? Biće da se kroz muziku osjeti moj emotivni rak u horoskopskom znaku. Rakovi će razumjeti.

 

Tri stvari bez kojih ne ideš nikamo ovog ljeta?
 

SPF, romobil i dobra muzika u slušalicama.

 

Gdje probati najukusniji sladoled?
 

Pa to je posebna priča. Naime, više od 15 godina ljetujem u Orebiću na Pelješcu, a prije nekih 8-9 godina se otvorila najbolja gelateria na Svijetu. Ovo vam priča iskusni ljubitelj i poznavalac dobrog sladoleda, haha. Croccantino na rivi je najbolji sladoled koji se proizvodi u okviru jedne pelješke porodice i jedan je od bitnijih razloga zašto posjećujem Orebić.

P.S. Tip za sve koji idu na Korčulu. Kada budete čekali na trajekt za otok, Croccantino vam je odmah iza ugla, probajte. Pistacija i slani kikiriki ćete voljeti jako.

 

Beach bar koji uvijek rado posjećuješ?
 

Ja kada sam na odmoru moj jedini izlazak je do slastičarne ili restorana, to je razlog zašto volim da ljetujem u malim mjestima. Ne volim noćne izlaske i tada trebam samo da šutim i odmaram. Ali, jedan prekrasan beach bar se nalazi u Dubrovniku iz starih zidina, a zove se Buža.

 

Omiljeno mjesto u BiH i/ili regiji za kupanje?
 

U Bosni i Hercegovini naravno Una ili Neretva, a u regiji je to Pelješac.

 

Ajla Huremović

 

Omiljena knjiga koju čitaš tijekom ovih mjeseci?
 

50 ideja koje bi stvarno trebalo da znate: Psihologija.

 

Koju pjesmu trenutno slušaš na repeat?
 

Emma Peters - Love.

 

Tri stvari bez kojih ne ideš nikamo ovog ljeta?
 

SPF, boca vode i slušalice. :)

 

Gdje probati najukusniji sladoled?
 

Croccantino Pelješac.

 

Beach bar koji uvijek rado posjećuješ?
 

Beach bar Bačva Orebić.

 

Omiljeno mjesto u BiH i/ili regiji za kupanje?
 

Pannonica Tuzla. ;)

 

***
Naslovna fotografija: Ajla Huremović

U Historijskom muzeju, umjetnost je na trenutak vratila mirise i boje koje smo mislili da smo prerasli.

U večeri prvog sarajevskog snijega onog tihog, usporenog, što grad na tren pretvori u vlastitu nostalgiju zakoračili smo u Crnu sobu i ušli u svijet Hanne Dujmović. Sve je djelovalo poznato, ali drugačije kao da su uspomene samo čekale da ih neko pozove nazad.

U galeriji ispunjenom ljudima, bojama i tihim uzdasima prepoznavanja, Hanna Dujmović je otvorila  svoju novu izložbu „Nostalgija djetinjstva“, a za sve koji nisu stigli na otvaranje, postavka ostaje otvorena do 29. novembra.

Umjesto klasičnog otvaranja, publika je dobila scensku večer: figure iz Hanninog imaginarnog svijeta kretale su se kroz prostor, VR projekcije otvarale skrivene slojeve slika, a fasada muzeja postala svjetlosna pozornica. Sve je djelovalo kao da je neko na trenutak spojio umjetnost, performans i animaciju u jedan polifoni doživljaj.




I baš tu, u toj pažljivo režiranoj mješavini umjetnosti i intime, počinje priča o ciklusu koji ne prikazuje samo djetinjstvo nego osjećaj povratka sebi.

Prije nego što se prepustimo bojama, simbolima i malim ritualima koji čine ovaj ciklus, razgovarali smo s Hannom o tome šta je „Nostalgija djetinjstva“ zaista otključala u njoj i zašto se činilo da je sinoć cijela galerija disala tim istim osjećajem.



Nostalgija djetinjstva“ je naziv koji odmah otvara vrata u vrlo intiman, gotovo scenski prostor.   

Šta taj pojam znači za vas i kakvu ste ideju željeli da publika ponese iz ovog ciklusa?  

Naziv “Nostalgija djetinjstva” došao je vrlo prirodno, gotovo spontano, dok sam radila na ovim formatima i vraćala se prizorima koji su godinama bili potisnuti negdje u tišini mog sjećanja. 

Djetinjstvo je za mene bilo razigrano, puno topline, bezbrižnosti i maštovitih svjetova koje sam tada smatrala stvarnim. Ovaj ciklus je zapravo moj pokušaj da ponovo dotaknem te fragmente, da ih izvučem na svjetlo i dam im novu formu.



 

Naziv nosi sa sobom i određenu nježnost, ali i blagu tugu, tugu za vremenom koje ne možemo vratiti, ali koje i dalje živi u nama kroz mirise, predmete i osjećaje koji se iznenada jave. 

Željela bih da publika, bez obzira na to odakle dolazi, kroz ove slike pronađe svoje uspomene: kroz neki predmet iz kuće svojih roditelja, zvuk iz ulice, igru koju su davno zaboravili.

Ako publika izađe iz prostora izložbe s toplinom u grudima, s osmijehom i možda nekom malom uspomenom koja im se iznenada vratila onda je ciklus ispunio svoj zadatak.



Svaka izložba ima onaj jedan trenutak koji vas “zaključa” u temu, kada sve što je do tada bilo rasuto odjednom dobije jasnu putanju.

Sjećate li se šta je kod ove postavke bila ta iskra onaj emocionalni impuls od kojeg je sve krenulo?    

Rekla bih da oduvijek u sebi nosim određenu dozu čežnje za nekim prošlim vremenima kao stara duša koja putuje modernim svijetom koji se ubrzano razvija. 

U ovom ciklusu sam misli i emocije spojila u jedan impuls koji je doveo do realizacije na platnima. Vjerujem da ću ovaj ciklus kroz vrijeme nastaviti razvijati, jer smatram da ima perspektivu da potakne kolektivnu emociju i da održi vizuelni, fizički prikaz fragmenata koje polako zaboravljamo.




Vaše slike već godinama vode dijalog sa snovima, mitovima, sjećanjima kao da se više glasova prepliće u jednom kadru.

Koje ste nove glasove pozvali u ovaj ciklus i zašto mislite da su se pojavili baš sada?  

Tako je. Pored simbolike, tema mojih slika navodi me da se mnogo bavim introspekcijom, a tako dolazim do novih odaja unutar svog bića i preplićem ih s onim što stvaram. 

Kao što sam rekla ranije ubrzano i površno doba u kojem živimo potiče me da se vraćam starim vrijednostima, koje kroz ovaj ciklus želim sačuvati i veličati.



Ženska figura je u vašem radu dugo bila nositeljica energije, simbolike i unutrašnje dinamike.  

Kako se ženska figura pojavljuje u ovoj postavci kao lik, kao energija, kao arhetip ili nešto treće?  

Ženska figura je u većini mojih slika nositeljica kompozicije. Na taj način odajem poštovanje ženama, koje su mnogo više od fizičke pojave što vrlo često zaboravljamo.

U ovom ciklusu fokus na žensku figuru je nešto manji, više odlazim u intimu prostora i razradu dječjih figura, obzirom da je koncept ciklusa to zahtijevao.



Kada se približimo vašim platnima, uvijek postoji jedan detalj koji nas emocionalno uhvati.

Ako biste morali izdvojiti jedan kadar iz nove postavke koji najtačnije govori o vašem trenutnom unutarnjem pejzažu, šta bi to bilo?  

Svaka od slika nosi mnoštvo simbolike, a kako smo svi individue za sebe, tako i isti motivi bude različite emocije kod različitih ljudi.
Konkretno iz ovog ciklusa, za mene posebnu emotivnu težinu nosi simbol Kinderlada zdjelice, posude iz koje sam tokom djetinjstva jela Čokolino i gledala crtane filmove. 

Danas se tom ritualu vraćam kroz sjećanje, kao trenutku u kojem sam istinski osjećala nešto što nam je danas tako strano: mir.

Foto: Monika Andrić

Šta vas, u ovom trenutku, najviše zaokuplja kao umjetnicu pitanje, ideja ili osjećaj kojem se stalno vraćate dok razmišljate o svojim narednim radovima?  

Publika gleda završni rezultat bez jasnog uvida u to kako je do njega došlo i koje su se unutrašnje faze odvile. Kako sve moje slike nastaju bez prethodnih skica, često se desi da određeni detalji nisu dovedeni do savršenstva, ali upravo u tome leži autentičnost rukopisa kojim se koristim.

U ovom trenutku, kao i tokom rada na ovom ciklusu, emocija koja me najviše prožimala bila je upravo: nostalgija.

Foto: Amna Geljo  
 

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Monika Andrić, Amna Geljo