TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 29.7.2022.
U novoj rubrici Bonjour.summer htjeli smo razgovarati s damama i muškarcima iz BiH o tome kako oni provode ljeto, kao i koji gourmet momenti i mjesta njima uljepšavaju ove vruće dane.
Kroz kratki intervju pridružili su nam se Samra Menzilović, Mirza Mustafagić, kao i Ajla Huremović koji su nam otkrili koje sitnice će njima obilježiti i ovo ljeto. Osim što su nam otkrili kojem okusu sladoleda se uvijek vraćaju, u njihovim odgovorima saznati ćete neke sjajne preporuke za knjige koje možete čitati na plaži. Pored toga, otkrivaju nam bez koje tri stvari ne idu nikamo ovog ljeta, kao i koja pjesma im je uvijek na repeat. S obzirom da znamo da ovog ljeta svi tražite neka zanimljiva mjesta za istraživanje, Samra, Mirza i Ajla otkrili su nam i koji beach bar uvijek rado posjećuju, kao i koje im je omiljeno mjesto za kupanje u BiH (ali i u regiji). Koji su njihovi odgovori, otkrijte kroz zabavni ljetni intervju u nastavku.
Samra Menzilović
Omiljena knjiga koju čitaš tijekom ovih mjeseci?
Ljeto ne bi mogla zamisliti bez dobrog štiva, tako da mi je jako teško izdvojiti omiljenu, ali za ovaj ljetni period neka bude “Pametna žena, bogata žena” Dejvid Bah. Knjiga kojoj se doslovno vraćam jer me ući kako kao žena postati neovisna, kako pametno ulagati i na koji način raspolagati svojim vremenom i svojim resursima.
Koju pjesmu trenutno slušaš na repeat?
Kad putujemo uvijek mi je ista playlista, ono što je nekako uvijek na repeat je Oliver Dragojević i Petar Grašo. Izdvojila bih “U mom zagrljaju”.
Tri stvari bez kojih ne ideš nikamo ovog ljeta?
Definitivno kreme sa SPF-om jer zaista ne mogu da mrdnem igdje bez dobre zaštite, potom telefon jer kad sam i na odmoru ja radim, i naravno putna apoteka jer nepredviđene situacije se dešavaju i putna apoteka mi je neophodna.
Gdje probati najukusniji sladoled?
U Sarajevu je to Marshall's Gelato & Cakes, njihov sladoled odlično paše i kad je zima.
Beach bar koji uvijek rado posjećuješ?
Ako sam u Dubrovniku to je definitivno Coral Beach Club, ako me put nanese u Šibenik to je En Vogue Beach Club. Imaju zaista odličnu gastronomsku ponudu, a mene uvijek prvo hrana kupi pa sve ostalo. :D
Omiljeno mjesto u BiH i/ili regiji za kupanje?
Volim otići u Hercegovinu i svako ljeto izdvojim par dana za Hercegovinu. Volim se kupati u rijekama, prednost dajem našoj Neretvi i Uni.
Mirza Mustafagić
Omiljena knjiga koju čitaš tijekom ovih mjeseci?
Ljeti uvijek izaberem neku lakšu literaturu da odmorim mozak i da se motiviram za sve što slijedi u nastavku godine. Moj izbor je najčešće Robin Sharma kada je ljeto u pitanju, ali ove godine sam dobio od prijatelja mnoštvo knjiga za rođendan koji je bio 16.07., pa vjerujem da će izbor biti težak za literaturu na plaži.
Koju pjesmu trenutno slušaš na repeat?
Meni ljeto znači Oliver. To je Dalmacija i to je more kakvo sam imao i u mladosti ali i sada. Od “Ti mi čitaš misli” do “Moj galebe”… duga je playlista ali Oliver na istoj dominira, a ko drugi? Biće da se kroz muziku osjeti moj emotivni rak u horoskopskom znaku. Rakovi će razumjeti.
Tri stvari bez kojih ne ideš nikamo ovog ljeta?
SPF, romobil i dobra muzika u slušalicama.
Gdje probati najukusniji sladoled?
Pa to je posebna priča. Naime, više od 15 godina ljetujem u Orebiću na Pelješcu, a prije nekih 8-9 godina se otvorila najbolja gelateria na Svijetu. Ovo vam priča iskusni ljubitelj i poznavalac dobrog sladoleda, haha. Croccantino na rivi je najbolji sladoled koji se proizvodi u okviru jedne pelješke porodice i jedan je od bitnijih razloga zašto posjećujem Orebić.
P.S. Tip za sve koji idu na Korčulu. Kada budete čekali na trajekt za otok, Croccantino vam je odmah iza ugla, probajte. Pistacija i slani kikiriki ćete voljeti jako.
Beach bar koji uvijek rado posjećuješ?
Ja kada sam na odmoru moj jedini izlazak je do slastičarne ili restorana, to je razlog zašto volim da ljetujem u malim mjestima. Ne volim noćne izlaske i tada trebam samo da šutim i odmaram. Ali, jedan prekrasan beach bar se nalazi u Dubrovniku iz starih zidina, a zove se Buža.
Omiljeno mjesto u BiH i/ili regiji za kupanje?
U Bosni i Hercegovini naravno Una ili Neretva, a u regiji je to Pelješac.
Ajla Huremović
Omiljena knjiga koju čitaš tijekom ovih mjeseci?
50 ideja koje bi stvarno trebalo da znate: Psihologija.
Koju pjesmu trenutno slušaš na repeat?
Emma Peters - Love.
Tri stvari bez kojih ne ideš nikamo ovog ljeta?
SPF, boca vode i slušalice. :)
Gdje probati najukusniji sladoled?
Croccantino Pelješac.
Beach bar koji uvijek rado posjećuješ?
Beach bar Bačva Orebić.
Omiljeno mjesto u BiH i/ili regiji za kupanje?
Pannonica Tuzla. ;)
***
Naslovna fotografija: Ajla Huremović
TEKST: Ada Ćeremida
Sarajevo Photography Festival sinoć je otvoren izložbom No Man's Land, arhivskim projektom koji 25 godina nakon premijere istoimenog Oscarom nagrađenog filma Danisa Tanovića vraća fokus na fotografiju kao prostor sjećanja, svjedočenja i reinterpretacije.
Kroz do sada neobjavljene fotografije sa snimanja, publika ima priliku ponovo promišljati teme kolektivnog pamćenja, ali i vidjeti kako jedna priča nastavlja živjeti. 
Među desetinama izložbi koje će tokom sedmice biti otvorene širom Sarajeva, izdvojili smo troje regionalnih autora čiji radovi na različite načine promišljaju dom, identitet i pripadanje.
Od Jadrana i Zagreba do Sarajeva i Libana, njihove fotografije pokazuju da prostor nikada nije samo pozadina priče, nego njen aktivni učesnik.
One istražuju odnos koji prema tim prostorima gradimo. 
Foto: Inia Herenčić
Foto: Vedad Divović
Foto: Matea Leš
U projektu Jadran: Snapshots of Belonging hrvatska fotografkinja i pejzažna arhitektica Matea Leš tokom pet godina bilježi život uz obalu, daleko od turističkih razglednica i sezonskih stereotipa. Njene fotografije more posmatraju kao prostor svakodnevice, rutine i sjećanja.
"Kroz fotografiju me najviše privlače mjesta i ljudi koji nose neku tihu emociju. Lokacije koje možda na prvi pogled djeluju obično, ali u sebi imaju osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti." 
Kako je podijelila za Bonjour.ba, upravo takva mjesta najčešće postaju polazna tačka njenog rada. Zanimaju je lokacije koje na prvi pogled djeluju sasvim obično, ali u sebi nose osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti.
Fotografiju opisuje kao način dokumentovanja emocija koje je ponekad teško objasniti riječima, a kroz proces fotografisanja prirodno joj se otvaraju i pitanja identiteta, korijena i odnosa prema prostorima kroz koje prolazimo.
Upravo takvi prizori čine okosnicu njenog rada. Ljudi, pejzaži i mali svakodnevni momenti postaju svojevrsni vizuelni dnevnik odnosa između prostora i identiteta.
"Fotografija mi je način da dokumentiram emocije koje je ponekad teško objasniti riječima."
Matea Leš na ovogodišnjem Sarajevo Photography Festivalu predstavlja projekat i publikaciju u okviru programa Book Table – Independent Publishing, koji se održava u petak, 5. juna od 13:30 sati u Goethe-Institutu.
Foto: Matea Leš
Naziv izložbe I Carried a Pine Cone in My Backpack već sugeriše da Iniju Herenčić zanimaju tragovi koje mjesta ostavljaju na nama. Njena fotografija ne slijedi unaprijed zadanu priču. Nastaje intuitivno, kroz susrete sa prostorom, svjetlom i pokretom, a izložba u Sarajevu otvara se u petak, 5. juna u 18:00 sati u Galeriji MAK.
"Proces fotografiranja za mene je način razumijevanja vlastitog odnosa prema prostoru, osjećajima i ljudima koji me okružuju."
Fotografije se u njenom radu ponašaju poput fragmenata sjećanja. Značenje se ne otkriva odjednom, nego se postepeno gradi kroz posmatranje. 
U razgovoru za Bonjour govori kako fotografije često nastaju intuitivno, privučene određenim svjetlom, atmosferom ili uglom nekog novog mjesta. Tek naknadno, kroz ponovno promatranje snimljenih prizora, u njima prepoznaje pitanja pripadnosti i identiteta. Kroz gradove, svakodnevne prostore i intimne situacije pokušava razumjeti vlastite korijene, ali i slojevite odnose koji nas oblikuju.
“Fotografija za mene nije konačan odgovor, već prostor za kontinuirano propitivanje, bliskost i razumijevanje slojevitosti odnosa koji me oblikuju.”
Njena izložba ne nudi jasne odgovore. Umjesto toga, poziva posmatrača da uspori i pronađe vlastita značenja između pejzaža, tijela, svjetla i uspomena. 
Foto: Inia Herenčić
Dok Matea i Inia polaze od intimnih prostora, Vedad Divović fotografiju koristi kao alat za razumijevanje društava, političkih sistema i ljudi koji kroz njih prolaze.
Njegova samostalna izložba Home of the Perpetually Lost , koja se otvara u srijedu, 3. juna u 19:00 sati na Trgu Susan Sontag, nastala je u kontekstu Libana i istražuje ideju doma kao nečega što se stalno gradi, gubi i ponovo pronalazi.
"Fotografija je za mene alat da razumijem svijet oko sebe, političke sisteme i ljude koji ih oblikuju." 
Kako je rekao za Bonjour, najčešće radi na dugoročnim projektima koji nastaju godinama i bave se temama identiteta, doma, političkih sistema i kolektivnog sjećanja. Ne zanimaju ga fotografije koje nude brze odgovore. Mnogo mu je važnije prenijeti osjećaj i ostaviti prostor za lično čitanje rada.
U njegovim radovima identitet nije fiksna kategorija. On se neprestano pregovara između prošlosti i sadašnjosti, između odlaska i povratka, između pripadanja i udaljenosti. 
"Važno mi je da ne nudim odgovore, nego da potaknem na razmišljanje."
U njegovim radovima protagonisti nisu tu da ispričaju vlastitu biografiju, nego da postanu dio šire priče o prostoru, društvu i vremenu u kojem živimo. Posebnu pažnju posvećuje tihim svakodnevnim momentima jer, kako kaže, upravo u njima vidi ono najiskrenije.
"Nedavno sam imao ideju da je možda sevdah upravo taj osjećaj koji tražim kroz fotografiju." 
Nije slučajno što se u njegovom radu često vraća i Sarajevo. Za Bonjour je podijelio da su teme doma, identiteta i pripadnosti duboko povezane s njegovim odrastanjem u ovom gradu te da je upravo Sarajevo u velikoj mjeri oblikovalo način na koji danas promišlja fotografiju i gradi vlastiti fotografski jezik.
Foto: Vedad Divović
Možda upravo ta misao najbolje povezuje i sva tri autora. Svako od njih fotografijom pokušava uhvatiti nešto što je teško definisati riječima osjećaj pripadanja, doma, nostalgije ili bliskosti.
Kroz Jadran, Zagreb i Liban, njihovi radovi govore o univerzalnim pitanjima koja svi nosimo sa sobom bez obzira gdje živimo.
Sarajevo Photography Festival nastavlja se tokom cijele sedmice, a mi ćemo nastaviti pratiti priče koje nastaju između fotografija, prostora i ljudi koji ih stvaraju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
