TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 29.7.2022.
U novoj rubrici Bonjour.summer htjeli smo razgovarati s damama i muškarcima iz BiH o tome kako oni provode ljeto, kao i koji gourmet momenti i mjesta njima uljepšavaju ove vruće dane.
Kroz kratki intervju pridružili su nam se Samra Menzilović, Mirza Mustafagić, kao i Ajla Huremović koji su nam otkrili koje sitnice će njima obilježiti i ovo ljeto. Osim što su nam otkrili kojem okusu sladoleda se uvijek vraćaju, u njihovim odgovorima saznati ćete neke sjajne preporuke za knjige koje možete čitati na plaži. Pored toga, otkrivaju nam bez koje tri stvari ne idu nikamo ovog ljeta, kao i koja pjesma im je uvijek na repeat. S obzirom da znamo da ovog ljeta svi tražite neka zanimljiva mjesta za istraživanje, Samra, Mirza i Ajla otkrili su nam i koji beach bar uvijek rado posjećuju, kao i koje im je omiljeno mjesto za kupanje u BiH (ali i u regiji). Koji su njihovi odgovori, otkrijte kroz zabavni ljetni intervju u nastavku.
Samra Menzilović
Omiljena knjiga koju čitaš tijekom ovih mjeseci?
Ljeto ne bi mogla zamisliti bez dobrog štiva, tako da mi je jako teško izdvojiti omiljenu, ali za ovaj ljetni period neka bude “Pametna žena, bogata žena” Dejvid Bah. Knjiga kojoj se doslovno vraćam jer me ući kako kao žena postati neovisna, kako pametno ulagati i na koji način raspolagati svojim vremenom i svojim resursima.
Koju pjesmu trenutno slušaš na repeat?
Kad putujemo uvijek mi je ista playlista, ono što je nekako uvijek na repeat je Oliver Dragojević i Petar Grašo. Izdvojila bih “U mom zagrljaju”.
Tri stvari bez kojih ne ideš nikamo ovog ljeta?
Definitivno kreme sa SPF-om jer zaista ne mogu da mrdnem igdje bez dobre zaštite, potom telefon jer kad sam i na odmoru ja radim, i naravno putna apoteka jer nepredviđene situacije se dešavaju i putna apoteka mi je neophodna.
Gdje probati najukusniji sladoled?
U Sarajevu je to Marshall's Gelato & Cakes, njihov sladoled odlično paše i kad je zima.
Beach bar koji uvijek rado posjećuješ?
Ako sam u Dubrovniku to je definitivno Coral Beach Club, ako me put nanese u Šibenik to je En Vogue Beach Club. Imaju zaista odličnu gastronomsku ponudu, a mene uvijek prvo hrana kupi pa sve ostalo. :D
Omiljeno mjesto u BiH i/ili regiji za kupanje?
Volim otići u Hercegovinu i svako ljeto izdvojim par dana za Hercegovinu. Volim se kupati u rijekama, prednost dajem našoj Neretvi i Uni.
Mirza Mustafagić
Omiljena knjiga koju čitaš tijekom ovih mjeseci?
Ljeti uvijek izaberem neku lakšu literaturu da odmorim mozak i da se motiviram za sve što slijedi u nastavku godine. Moj izbor je najčešće Robin Sharma kada je ljeto u pitanju, ali ove godine sam dobio od prijatelja mnoštvo knjiga za rođendan koji je bio 16.07., pa vjerujem da će izbor biti težak za literaturu na plaži.
Koju pjesmu trenutno slušaš na repeat?
Meni ljeto znači Oliver. To je Dalmacija i to je more kakvo sam imao i u mladosti ali i sada. Od “Ti mi čitaš misli” do “Moj galebe”… duga je playlista ali Oliver na istoj dominira, a ko drugi? Biće da se kroz muziku osjeti moj emotivni rak u horoskopskom znaku. Rakovi će razumjeti.
Tri stvari bez kojih ne ideš nikamo ovog ljeta?
SPF, romobil i dobra muzika u slušalicama.
Gdje probati najukusniji sladoled?
Pa to je posebna priča. Naime, više od 15 godina ljetujem u Orebiću na Pelješcu, a prije nekih 8-9 godina se otvorila najbolja gelateria na Svijetu. Ovo vam priča iskusni ljubitelj i poznavalac dobrog sladoleda, haha. Croccantino na rivi je najbolji sladoled koji se proizvodi u okviru jedne pelješke porodice i jedan je od bitnijih razloga zašto posjećujem Orebić.
P.S. Tip za sve koji idu na Korčulu. Kada budete čekali na trajekt za otok, Croccantino vam je odmah iza ugla, probajte. Pistacija i slani kikiriki ćete voljeti jako.
Beach bar koji uvijek rado posjećuješ?
Ja kada sam na odmoru moj jedini izlazak je do slastičarne ili restorana, to je razlog zašto volim da ljetujem u malim mjestima. Ne volim noćne izlaske i tada trebam samo da šutim i odmaram. Ali, jedan prekrasan beach bar se nalazi u Dubrovniku iz starih zidina, a zove se Buža.
Omiljeno mjesto u BiH i/ili regiji za kupanje?
U Bosni i Hercegovini naravno Una ili Neretva, a u regiji je to Pelješac.
Ajla Huremović
Omiljena knjiga koju čitaš tijekom ovih mjeseci?
50 ideja koje bi stvarno trebalo da znate: Psihologija.
Koju pjesmu trenutno slušaš na repeat?
Emma Peters - Love.
Tri stvari bez kojih ne ideš nikamo ovog ljeta?
SPF, boca vode i slušalice. :)
Gdje probati najukusniji sladoled?
Croccantino Pelješac.
Beach bar koji uvijek rado posjećuješ?
Beach bar Bačva Orebić.
Omiljeno mjesto u BiH i/ili regiji za kupanje?
Pannonica Tuzla. ;)
***
Naslovna fotografija: Ajla Huremović
TEKST: Lamija Muratagić
Tufting je glasan, grub i fizički zahtjevan proces. Ono što iza njega ostaje djeluje potpuno suprotno. Meko, taktilno i umirujuće. Dok smo posmatrali radove izložene u Domu Zanata, upravo je taj kontrast bio jedan od prvih elemenata koji se mogao osjetiti u prostoru.
Samostalna izložba In Between the Threads okuplja tapiserije kroz koje Amila Mujanović-Hodžić istražuje pripadanje, sjećanje i ličnu transformaciju. U razgovoru za Bonjour.ba među izloženim radovima govorila nam je o njihovom nastanku, odnosu prema materijalu i iskustvima koja su oblikovala njen stvaralački proces.
Amila Mujanović-Hodžić, produkt dizajnerica i umjetnica
Foto: Edvin Kalić
Amila vunu oblikuje kroz reljef, volumen i formu, a značenja radova otvaraju se postepeno, zajedno s detaljima njihove izrade i pričama koje stoje iza njih.
Izložbu je posvetila kćerkama Amal i Djuli, koje donedavno nisu ni znale čime se njihova mama bavi.
Amila nam je otkrila da je upravo zbog njih ova postavka za nju mnogo više od predstavljanja novih radova. U njoj je sažela vrijednosti, znanje i odnos prema stvaranju koje želi prenijeti dalje.
Sarajevo i Berlin danas su dvije tačke Amilinog privatnog i stvaralačkog života. Kretanje između njih promijenilo je način na koji razmišlja o pripadanju, ali i o tragovima koje ostavljamo u prostorima kroz koje prolazimo.
Koliko je život između Berlina i Sarajeva promijenio način na koji posmatrate dom?
„Nekada sam dom doživljavala kao mjesto. Danas ga mnogo više doživljavam kao osjećaj. Život između dva grada naučio me da pripadanje nije nužno vezano za jednu adresu, već za ljude, uspomene i male rituale koje nosimo sa sobom. Zanimaju me tragovi koje ostavljamo u prostorima, ali i tragovi koje prostori ostavljaju u nama.“
I naziv studija SELICE proizašao je iz te ideje kretanja i povratka. Amila u pticama selicama prepoznaje sposobnost prilagođavanja novim prostorima uz zadržavanje veze s vlastitim korijenima.
Amilin odnos prema tekstilu nije započeo savremenom popularnošću tuftinga. S tradicionalnim tkanjem susrela se još tokom školovanja u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, a kasnije je učestvovala u realizaciji radova Šejle Kamerić, tkajući njene ćilime u radionici Amile Smajović-Pozder.
Na projektu Poetika šare razvijala je vlastite predmete na tradicionalnim tkalačkim stanovima. Upravo su joj ta iskustva pokazala koliko su vremena, vještine i koncentracije sadržani u svakom centimetru tekstila.
Tufting je došao kasnije, tokom izrazito teškog životnog perioda. U njemu nije pronašla samo drugačiju tehniku nego mogućnost da emociju prevede u fizički materijal. Sam proces je grub, glasan i repetitivan, dok je njegova završena površina meka i topla. Taj kontrast nije tek zanimljivost zanata, nego emotivna osnova njenog rada.
Koliko dugo u prosjeku nastaje jedna tapiserija i šta taj proces od vas zahtijeva?
„Teško je reći koliko dugo nastaje jedna tapiserija jer svaka ima svoj ritam. Nekada je završim za nekoliko dana, nekada su potrebne sedmice ili čak mjesec dana. Ne mislim samo na vrijeme izrade, već i na sve ono što joj prethodi, promišljanje, istraživanje, skiciranje, odabir materijala i traženje prave forme. Najveći dio procesa zapravo se odvija mnogo prije nego što uzmem tufting alat u ruke.
Takav rad od mene traži strpljenje, potpunu prisutnost i spremnost da usporim. U vremenu u kojem smo navikli da sve nastaje brzo, upravo mi ta sporost daje osjećaj smisla. Mislim da se ona na kraju osjeti i u samim radovima.“
Tapiserije su izrađene od visokokvalitetne novozelandske vune i drugih održivih materijala. Njihove boje, volumen i mekoća neposredno privlače pogled, ali Amili je podjednako važno sve ono što na površini ne možemo odmah pročitati. Porijeklo materijala, ljudsko znanje i vrijeme sadržano u svakom dijelu rada.
Sporost je ovdje sastavni dio stvaralačkog procesa i kvaliteta koji ostaje utkan u konačni rad. Ona je sastavni dio forme. Ukloniti vrijeme iz tog procesa značilo bi ukloniti dio vrijednosti samog rada.
Posebno mjesto u postavci zauzima instalacija od sirove vune pramenke. Njome Amila pogled vraća na početak procesa, mnogo prije umjetničke ideje, dizajnerske skice i galerijskog zida.
Put jedne niti, kaže Amila, počinje mnogo prije tapiserije: od ovce, šišanja i pranja vune, preko češljanja, vunovlačarstva i predenja, do tkanja ili tuftinga. U tom procesu učestvuju brojni ljudi i zanati čiji rad u gotovom predmetu često ostaje nevidljiv.
Posebno skreće pažnju na vunovlačarstvo, zanat koji polako nestaje. S njim ne odlazi samo jedna tehnika, nego i znanje o materijalu, lokalnom podneblju i procesu kojim su generacije sirovu vunu pretvarale u trajne i vrijedne predmete.
„Danas često vidimo samo gotov proizvod, a zaboravljamo koliko rada, vremena i vještine stoji iza njega“, kaže Amila.
Za nju se vrijednost ručnog rada zato ne iscrpljuje u činjenici da je predmet izrađen rukama. Ona se nalazi u pažnji, znanju i malim odstupanjima koja ga čine neponovljivim. U svijetu serijske preciznosti trag ljudske ruke postaje ono što se ne može proizvesti u beskonačnom broju identičnih primjeraka.
Nesavršenost tada nije nedostatak koji treba sakriti, nego dokaz da je proces zaista postojao.
Održivost je jedno od temeljnih polazišta studija SELICE i prisutna je u izboru materijala, ritmu izrade i ideji da predmet treba trajati.
Amila nam je govorila o dizajnu kao načinu oblikovanja svakodnevnih navika. Predmet koji čuvamo, popravljamo i s vremenom prenosimo dalje za nju ima vrijednost koja raste zajedno s odnosom koji prema njemu razvijamo.
Koji kompromis u svom radu nikada ne biste napravili?
„Nikada ne bih pristala da ubrzam proces nauštrb kvaliteta ili da biram materijale koji nisu u skladu s vrijednostima u koje vjerujem. Važno mi je da iza svakog rada mogu potpuno stajati, od prve ideje do posljednje niti. Mislim da se iskren odnos prema materijalu i procesu uvijek osjeti u konačnom rezultatu.“
Dok smo posmatrali postavku, zanimalo nas je koliko se značenje radova mijenja sa svakom osobom koja pred njima zastane.
Šta se nadate da će neko prepoznati o sebi dok stoji pred vašim radovima?
„Ne očekujem da ljudi u mojim radovima vide isto što i ja. Zapravo, volim kada svako pronađe vlastito značenje. Ako se neko pred njima na trenutak zaustavi, prisjeti nekog mjesta, osobe ili osjećaja koji je možda dugo bio zaboravljen, onda mislim da je rad ostvario svoju svrhu. Za mene umjetnost ne mora dati odgovore, ponekad je dovoljno da postavi pitanje koje ostane s nama i nakon što odemo.“
In Between the Threads povezuje porijeklo, zanatsko znanje i savremeni umjetnički izraz, predstavljajući tradiciju kao živi materijal koji se prenosi, razvija i iznova tumači.
Jedna nit tako postaje zapis ljudi, prostora i vremena koji su joj omogućili da nastane, ali i svega što će u njoj prepoznati oni koji pred radom zastanu.
Izložba In Between the Threads realizovana je uz kustosku saradnju Džane Ajanović iz Doma Zanata. Strateški kreativni koncept, vizuelni identitet i komunikacijsku strategiju projekta oblikovala je Selma Obarčanin, ispred SO.. Quantum Growth Agency, dok je fotografkinja Amna Geljo dokumentovala postavku i otvorenje izložbe.
Izložba ostaje otvorena do 29. augusta 2026. godine u Domu Zanata u Sarajevu, na adresi Zelenih beretki 8. Ulaz je besplatan.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Amna Geljo ( @amnassiaa ) / Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
