Je li Gen Z najosvještenija ili najpreopterećenija generacija?

Generacija Z je prva generacija koja nije doživjela lagani prelazak iz analognog u digitalno doba. Ona je u digitalnom prostoru većinski odrasla. Pametni telefoni, društvene mreže, stalna povezanost i kontinuirani tok informacija nisu dodatak, već osnovni okvir života.

Istovremeno, evropska istraživanja ukazuju na paradoks. Prema podacima Eurofounda i Regionalnog ureda Svjetske zdravstvene organizacije za Evropu, mladi između 18 i 29 godina u prosjeku prijavljuju niže nivoe mentalnog blagostanja u odnosu na starije dobne skupine. U istim izvještajima navodi se porast anksioznosti, emocionalne iscrpljenosti i osjećaja neizvjesnosti među mladima širom Evrope.

Kako je moguće da generacija koja ima najveći pristup informacijama, najrazvijeniji jezik za opisivanje emocija i najviši nivo digitalne kompetencije istovremeno pokazuje i znakove preopterećenosti?

Odgovor se, čini se, nalazi u prirodi svijeta u kojem su odrasli.




Odrastanje online: Identitet u realnom vremenu

Za prethodne generacije internet je bio alat koji se koristio u određenim trenucima. Za Generaciju Z digitalni prostor je kontinuirani ambijent u kojem se identitet oblikuje, potvrđuje i preispituje.

Prema istraživanjima mreže EU Kids Online, mladi u Evropi pokazuju visok nivo digitalne pismenosti i razumijevanja online rizika. Svjesni su pitanja privatnosti, algoritamskog filtriranja sadržaja i trajnosti digitalnog traga. Međutim, ta svjesnost ne znači i emocionalnu neutralnost.



 

Živjeti online znači živjeti pod stalnom mogućnošću procjene. Svaka objava, komentar ili fotografija potencijalno postaje dio javne percepcije. Identitet više nije proces koji se odvija privatno, već nešto što se istovremeno gradi i izlaže. Ta dvostruka dimenzija stvara pritisak da se ne bude samo autentičan, nego i dosljedno prezentiran.

Odrastanje u takvom okruženju razvija visoku razinu samoposmatranja. Mladi često razmišljaju o tome kako izgledaju, kako zvuče i kako su interpretirani. To je oblik hipersvjesnosti koji prethodne generacije nisu poznavale u toj mjeri.

Emocionalna pismenost i terapijska kultura

Jedna od najizraženijih karakteristika Generacije Z jeste njihova sposobnost da precizno imenuju emocionalna stanja. Pojmovi poput sagorijevanja, emocionalnih granica, anksioznosti ili regulacije stresa dio su svakodnevnog rječnika mladih ljudi.

Podaci Svjetske zdravstvene organizacije za evropski region pokazuju porast mentalne zdravstvene pismenosti među mladima. Otvoren razgovor o terapiji i emocionalnim izazovima sve je manje stigmatiziran. Ova generacija ne izbjegava govor o psihološkom opterećenju, nego ga artikuliše.


 

Međutim, povećana svijest može imati i svoju cijenu. Kada postoji kontinuirana introspekcija, postoji i mogućnost stalnog preispitivanja. Visoka razina emocionalne osviještenosti ne znači nužno i emocionalni mir. Naprotiv, često znači intenzivnije suočavanje sa složenim unutrašnjim procesima.

Informacijska zasićenost i emocionalni zamor

Nikada ranije mladi nisu bili izloženi tolikoj količini informacija. Globalni događaji, društvene promjene, ekonomska neizvjesnost i kulturni trendovi dostupni su u realnom vremenu.

Eurofoundovi podaci ukazuju da mladi Evropljani češće izražavaju zabrinutost za budućnost i osjećaj nepredvidivosti u odnosu na starije generacije. Kontinuirana izloženost vijestima i analizama stvara ambijent u kojem je teško ostati emocionalno distanciran.


 

Ovdje se pojavljuje fenomen informacijske iscrpljenosti. Kada je svijet stalno prisutan u džepu, teško je pronaći prostor potpunog odmora. Ova generacija nije nužno slabija, već je konstantno uključena.

Otporni i prilagodljivi, ali umorni

Zanimljivo je da istraživanja istovremeno pokazuju i visoku razinu adaptabilnosti među mladima. Deloitteovi i drugi evropski generacijski izvještaji naglašavaju da Generacija Z pokazuje sposobnost brzog prilagođavanja promjenama, tehnološkoj transformaciji i novim oblicima rada i komunikacije.


 

Oni su naučili živjeti u nestabilnosti. Upravo zbog toga razvili su strategije planiranja, postavljanja granica i traženja podrške. Ova generacija govori o mentalnom zdravlju, koristi digitalne alate svjesno i pokazuje interes za lični razvoj.

Iscrpljenost i otpornost nisu suprotstavljeni pojmovi. Oni mogu postojati istovremeno. Generacija Z može biti emocionalno opterećena, ali istovremeno sposobna da razvije mehanizme nošenja s tim opterećenjem.

Javna emocija i redefinisanje snage

Za Generaciju Z emocionalno izražavanje nije znak slabosti. Naprotiv, otvorenost se često doživljava kao oblik autentičnosti i snage.

Granice se postavljaju jasnije, konflikti se češće pokušavaju verbalno razriješiti, a pojam emocionalne sigurnosti postaje važan dio društvene interakcije. Ova promjena ukazuje na transformaciju društvenih normi.


 

Istovremeno, javna emocionalnost može povećati osjećaj ranjivosti. Kada je lično iskustvo izloženo digitalnoj publici, postoji i mogućnost pogrešne interpretacije ili osude.

Generacija smirenosti ili generacija anksioznosti?

Pitanje da li je Generacija Z najmirnija ili najanksioznija generacija u Evropi možda je pogrešno postavljeno. Evropski podaci sugerišu složeniju sliku.

Mladi danas pokazuju viši nivo svijesti o mentalnom zdravlju, veću spremnost na razgovor o emocionalnim izazovima i snažniju digitalnu kompetenciju. Istovremeno, prijavljuju više simptoma stresa i emocionalnog opterećenja.


 

Možda Generacija Z nije ni najpreopterećenija ni najosvještenija u apsolutnom smislu. Možda je prva generacija koja otvoreno govori o pritiscima svijeta koji je brži, vidljiviji i informacijski intenzivniji nego ikada prije.

U tom smislu, njihova ranjivost i njihova snaga dolaze iz istog izvora: iz svijesti.

A živjeti u stalnoj svijesti zahtijeva energiju.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Belmin Islam

Vijesti o tuđem gubitku bude u nama duboku empatiju i osjećamo bol onih koji su pogođeni, kao da je dio nas. Ta povezanost često izaziva i naše unutrašnje talase: anksioznost raste, strah od sličnog gubitka steže grudi, misli se vrte oko "šta ako".

Šta ako taj strah, rođen iz empatije, nije lanac, već prilika da ojačamo sebe? Ovaj članak nije o ignorisanju tih emocija, već o jednostavnim koracima koji ih smiruju. Hajde da razmislimo zajedno: šta ako danas odabereš jedan mali korak i vidiš kako težina postaje podnošljivija?

Šta kažu oni koji razumiju s naučne strane te emocije?  
 

Gabor Maté, doktor i pisac, objašnjava da anksioznost i strah često dolaze iz rana koje nismo izliječili, a iscjeljuju se saosjećanjem prema sebi. Empatija prema vijestima, iako budi stare strahove, zapravo uči kako da budemo otporniji.

Foto: @jameslknightcenter

Brené Brown, istraživačica ranjivosti, piše da ranjivost zvuči kao istina i osjeća se kao hrabrost. Možda nije uvijek ugodna, ali nikad nije slabost. Kada nas empatija podsjeti na strah od gubitka, važno je da mu dozvolimo da postoji, bez sramote. To je prvi korak ka unutrašnjem miru.

Neuroznanstvenik Andrew Huberman sa Stanforda, objašnjava da negativne vijesti aktiviraju centar za strah u mozgu, ali da jednostavna tehnika poput uzdaha može smiriti tijelo za manje od minute.

Slično, Tara Brach u knjizi Radical Acceptance savjetuje da osjećaje prihvatimo i da pišemo o njima, jer tako gube snagu nad nama.

Ovi stručnjaci pokazuju put od empatije koja boli do emocija koje možemo nositi.

Pet jednostavnih koraka za smirenje

Konkretni savjeti su ključ tj. oni koji se mogu primijeniti odmah, da ublaže anksioznost i strah. Evo ih, inspirisanih stručnjacima:

Povežite se sa sobom i drugima. Maté i Brown podsjećaju da izolacija pojačava strah i prvo budite ljubazni prema sebi pa zovite nekoga i recite: "Ova vijest me baš pogodila. Kako si ti?" Dijeljenje olakšava teret.

Zabilježite i prihvatite. Kao što Brach predlaže, uzmite papir: napišite tri misli koje vas plaše u vijestima (izazvane empatijom), zatim tri male stvari za koje ste zahvalni danas. Ovo pretvara anksioznost u nešto što možete držati.

Dišite kroz emocije. Isprobajte Hubermanovu tehniku fiziološkog uzdaha: duboko udahnite kroz nos do punih pluća, dodajte mali dodatni udah pa polako izdahnite kroz usta. Ponovite 3-5 puta. Ovo smanjuje kortizol, hormon stresa.

Ograničite izloženost vijestima. Američki psihološki savez (APA) u smjernicama iz 2023. preporučuje samo 15-20 minuta dnevno za vijesti ili socijalne mreže, da ne ometaju san ili svakodnevni život. Postavite tajmer.  

Krećite se naprijed. Šetnja od 10 minuta na svježem zraku, kako Huberman ističe, snižava stres i čisti um. Fokusirajte se na sadašnji trenutak.

Ovi koraci nisu čarolija, već navike koje grade otpornost. Počni sa jednim i primijeti kako strah slabi.

Negativne vijesti će buditi empatiju, a sa njom i naše strahove, ali način na koji ih nosimo određuje našu snagu. Šta ako taj proces postane učitelj: empatija nas povezuje, a smirene emocije nas jačaju? 

Ako danas osjetite da možete, isprobajte samo jedan korak i to onaj koji vam se čini najlakšim. Budite strpljivi prema sebi ako treba vremena… promjena dolazi polako, ali dolazi.
 

Foto: unsplash.com