TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 4.3.2020.
„Blind food tasting jedna je od najinteresantnijih pojava u kulinarskom svijetu.
Suština jeste „uspavati“ jedno čulo-vid te tim postupkom intenzivirati sva ostala, što će, na koncu, rezultirati boljim razumijevanjem onoga što jedemo. Ljudi su vizualni tipovi te sam izgled ima jak utjecaj na ukupan doživljaj određenog jela.
Nemogućnost gledanja hrane utiče na njen okus, miris i generalno-percepciju." - otkrila nam je Medina Dedajić, osnivačica Sarajevo Food Dictionarya i organiziratorica ovog eventa, na naš upit što je ono što ovaj tip gastro iskustva čini posebnim.
Dakle, ideja samog eventa jeste okupiti sve zaljubljenike u nove okuse i hranu te ih potaknuti da uživaju u pomno osmišljenim jelima te pogađaju namirnice jela s povezom na očima, koristeći sva čula osim vida. Event se održava 18.03.2020. sa početkom u 19:00h u restoranu Prestige u shopping centru Mepas Mall u Mostaru na četvrtom katu.
U razgovoru s Medinom saznali smo baš sve detalje o ovom eventu.
***
Što podrazumijeva Blind Food Tasting event i kako je ovaj tip gastro eventa postao trend u svijetu, ali i kod nas?
Blind Food Tasting eventi su nešto što je nedavno postalo jako popularno u svijetu, a BiH je, počevši sa Sarajevom, dobila svoj prvi Blind Food Tasting event u oktobru 2019., u saradnji s Courtyard by Marriott hotelom i njihovim odličnim Sky Bar Lounge S One. Moram priznati da sam bila kao na iglama pred prvi Blind Food event, nisam znala kako će ga sarajevska ekipa dočekati, da li će im se svidjeti, da li će uspjeti, jer ipak je bilo nešto totalno drugačije od svih gastro evenata koje sam do tada organizovala, nešto skroz smjelo i... čudno, jednostavno drugačije. Nakon objave eventa na našem web portalu i na našim Facebook i Instagram profilima Sarajevo Food Dictionary, event je bio sold out za 48h!
Oduševila sam se i bila jako sretna, a ujedno i ponosna na činjenicu što moj grad ima publiku koja je bila spremna ići u nešto novo, bez da poznaje koncept i bez da zna meni. Sve im je bilo nepoznato i opet su pristali na to. Secret meni je nešto što se pokazalo potpunim hitom na eventima.
Drugi Blind Food koji smo organizovali u decembru s istim domaćinom je bio tek haos! Nakon galerije slika i snimaka koje smo objavili s prvog druženja, ljudi su jednostavno slali upite kada ćemo izbaciti naredni. Drugi event je bio sold out za 24h od objave, tražila se stolica više, jako puno ljudi smo na žalost morali vratiti jer, iako zaista veliki, kapacitet S One Lounge restorana jednostavno nije mogao primiti ni šibicu više. Treći smo organizovali na Badnje večer i slijedio je istu priču kao i drugi... Sold out za 24h i jako duga lista čekanja ako se neko mjesto oslobodi. Meni je zadnji Blind Food bio naš najbolji i daleko najdelikatesniji do sada.
Samim time je li ovaj event rezerviran samo za strastvene gurmane i znalce ili?
Apsolutno nije. Kao i sva SFD druženja i Blind Food Tasting eventi su gastro eventi gdje je fokus na odličnoj hrani u sljedovima uz dodatni experience kušanja iste s povezima na očima. Dakle ne pričamo ni o kakvoj večeri na koju dolaze vrsni poznavaoci hrane da ocjenjuju Chefa i njegov meni i daju kritike (nemojte zamišljati Michelinove sudije za stolom prije dodjele zvjezdice restoranu hahaha).
Ovdje se radi o ekipi ljubitelja dobrog zalogaja, gurmana, foodie-a, ljudi koji se vole dobro zabaviti i dobro klopati.
SFD eventi imaju prelijepu opuštenu atmosferu uživanja jer su nešto sasvim novo u ponudi grada, nešto drugačije od izlaska na piće ili odlaska na večeru. Nešto 'in between' s tim da je atmosfera uvijek zagarantovana jer imamo pun restoran ljudi koji su tu došli s istim ciljem i u želji da uživaju u istim stvarima. To je jako bitno za energiju evenata. Mislim da galerije slikica i naš vlogg sa Blind Fooda govore sami po sebi. Smijeh i opuštenost su key faktor broj jedan uvijek!
https://www.youtube.com/watch?v=qdzTZbXfIg4&feature=youtu.be
3 najveće prednosti odlaska na ovaj event?
Odlična hrana najzanimljivijih spojeva ( iskombinovali smo da svaki slijed od ukupno njih šest ima po dva zalogaja koja su ukusom totalno drugačija. Jedan će publika sigurno prepoznati, a s drugim će se sigurno uvijek napatiti hahahahah i to nam je cilj... Da se ne zna sa sigurnošću šta se jede, da se između sljedova o tome raspravlja i nagađa).
Divna uspomena sa totalno drugačijeg izlaska. Potpuno novo iskustvo. Sve evente inače radimo srijedom... Što se bolje može raditi srijedom od dolaska na ovakav event?
Smijanje do besvijesti!
Ja imam prednost na Blind Food eventima da pratim sve stolove nakon što krene alarm za stavljanje poveza između sljedova. Taj trenutak kada su svi s povezima i kad im jela budu servirana, trenutak kada ekipa pristupa kušanju hrane na tanjuru pa promaše usta, veličinu zalogaja, boje se mirisa, ne znaju šta ih čeka... Taj trenutak je neprocjenjiv. Ismijem se do suza zajedno sa svima njima.
Treba napomenuti da se sve jede rukama na Blind Food eventima kako bi ljudi imali i to čulo uključeno – čulo dodira, da znaju koja je tekstura hrane na tanjuru. Svakako publiku na eventu navigiram lično između sljedova, idem od stola do stola, obilazim ekipe i najavljujem šta ih okvirno čeka na narednom slijedu.
Što sve posjetitelje Blind Food Tasting Mostar očekuje? Koja je lokacija i satnica?
Očekuje ih zaista posebno, opušteno, ugodno i zanimljivo novo iskustvo opet uz akcenat na odličnom meniju od šest sljedova sastavljenom od strane Chefa Jadrana Milićića.
Lokacija našeg prvog Blind Food Tastinga je eminentni restoran Prestige koji je u pregovorima za organizaciju ovog eventa bio odličan domaćin i radovao se jednako kao i mi organizaciji ovakve vrste gastro druženja. Jednostavno kada energije za suradnju kliknu, rezultat mora biti dobar, a naša je za sada odlična i jedva čekamo 18.03.2020. da predstavimo mostarskoj ekipi sve što smo im uz puno ljubavi i pažnje spremili za njihov maksimalni užitak!
Event se održava 18.03.2020. sa početkom u 19:00h u restoranu Prestige u Mepas Mall centru na četvrtome spratu.
Kako i do kada se svi čitatelji mogu prijaviti za sudjelovanje?
Sve informacije o eventu mogu pronaći na Facebook eventu „Blind Food Tasting Mostar“, na Instagram objavama našeg službenog profila te na našem web portalu www.sfd.ba u sekciji „Upcoming events“.
No, da im pojednostavimo ovdje, rezervacije idu obavezno preko e-maila tako što svi zainteresovani pošalju mail na adresu [email protected] sa nazivom pošte „Blind Food Mostar“ i kažu nam na koje ime prave rezervaciju i za koliko osoba.
Jednom kada prime odgovor na mail uz našu potvrdu rezervacije trebaju u roku od 24h otići po svoj lot ulaznica za event koje će ih čekati u samom restoranu Prestige na njihovo ime.
Ulaznice za event po cijeni od 25 KM plaćaju prilikom preuzimanja karata u restoranu.
Trebamo navesti da, zbog velike zainteresovanosti za event, rezervacije nećemo biti u prilici držati vise od pomenuta 24h. Nakon isteka tog perioda rezervacije ustupamo dalje. Prijave su otvorene do samog dana eventa (ukoliko se desi da slobodnih mjesta tada i dalje ima) no, poučeni iskustvom iz Sarajeva gdje su sva tri Blind Food eventa bila rasprodata za 24 do 48h predložila bih svim zainteresovanim da rezervacije na mail pošalju čim prije i podignu svoje ulaznice u restoranu Prestige.
Sold Out za ovaj event je ujedno kapacitet VIP dijela restorana Prestige odnosno 70 ljudi.
Ne možemo vam obećati da ćete sva jela i okuse moći pogoditi, no, ono što vam možemo reći jeste da vas čeka jedno super gastro druženje uz gurmane, jedan posebno osmišljen meni i puno smijeha! Na kraju nam još samo preostaje dodati:
Vidimo se na Blind Food Tastingu. :)
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
