Nakon tek par minuta razgovora s Medinom, shvatite da Medina dijeli veliki entuzijazam i ljubav prema svemu lijepom, novom, avanturističkom.

Zaljubili smo se prvo u njene fotografije s putovanja, kasnije je BONJOUR.čitatelje kroz foto dnevnike odvela na putovanja Azijom i Afrikom, a kada smo saznali da je pokrenula vodič kroz gastro scenu Sarajeva, Sarajevo Food Dictionary, znali smo da će biti jednako šarolik, živopisan i bogat, kakav je i njen karakter. Svakom zadatku pristupa strastveno, a sigurni smo da će njena uloga BONJOUR. kulumnistice rezultirati posebnim, lijepim, gastro pričama.

Naša druženja s Medinom potaknula su nas da saznamo još više informacija o njenom vodiču, eventima koje priprema, ali i da kroz intervju čitatelje upoznamo s damom koja će kroz zanimljive autorske kolumne na BONJOUR.ba otkrivati koja mjesta u Sarajevu svakako trebate posjetiti za nezaboravna gastro iskustva. Medina će vas kroz svoje preporuke pretvoriti u istinskog insajdera kada je u pitanju uživanje u pomno pripremljenim jelima i pićima u Sarajevu.

Kada si shvatila da je pisanje o hrani i istraživanje gastro ponude u Sarajevu posao kojim se želiš baviti?

Ne bih rekla da je to posao koji sanjam od malih nogu niti nešto što sam znala da ću raditi u adolescenciji. Ljubav prema hrani je rasla kako sam starila, kao i sa svakim mojim novim putovanjem. Konkretno, ljubav prema sarajevskoj gastro ponudi, istraživanje i probavanje novih mjesta, restorana, novih jela i ponuda je nešto što su i mene i brata naučili roditelji. Imali smo svoje „gastro“ vikende u kojima smo uživali i tijekom kojih su nas svaki put vodili u novo mjesto u Sarajevu i okolini – odavde vučem i naviku da jedem vani i da testiram gastro ponudu svoga grada.

Konkretno ideja o stvaranju Sarajevo Food Dictionary je nastala negdje 2009. /2011. godine kada sam nakon studija prava krenula raditi sa strancima na IPA fondovima za BiH, gdje su se timovi stalno mijenjali i gdje je bilo mimo stalne postavke tima i jako puno kratkoročnih eksperata koji bi dolazili na misije od 3-5 dana. Svako od njih bi meni kao lokalcu postavio isto pitanje na kraju radnog vremena: „Ok – gdje da jedemo nešto dobro, a da nisu pita i ćevapi, to znamo sami?“

Kako bi sebe opisala u tri riječi?

Sloboda. Život. Smjelost.

Sarajevo Food Dicitionary je započeo kao tiskani vodič, uslijedio je web, aplikacija, a sada snimaš i vlogove. Koliko se promijenio tvoj brend od samih početaka do danas, kada govorimo o kvaliteti sadržaja, kao i samim temama?

Jako puno. SFD je krenuo kao printani vodič za Sarajevo i jedini takve vrste u BiH u decembru 2017. Bio je to printani vodič koji je prve godine izlazio kvartalno i koji je bio na 4 jezika, od čega je prvo izdanje izašlo na 10.000 primjeraka, kao i drugo, a od trećeg se već štampao na 25.000 primjeraka u partnerstvu sa Coca-Cola BiH. Nakon prve godine printa odlučila sam da idem na dva printa godišnje - „SFD Winter i Summer Edition“ i to samo na dva jezika. Sam sadržaj vodiča je proširen od prvobitne Gastro Abecede (preko 100 tradicionalnih i ne tradicionalnih jela u Sarajevu i top 3 mjesta gdje se ona mogu probati uz oznake restorana, ulice, radno vrijeme, cijena i po neki tip kako to jelo najbolje konzumirati) i rubrika Gastro izleta te najbolje kafe u Sarajevu na rubrike „Za vas otkrivamo“ „What's New“ „Top Picks“ itd... Print je iskreno nešto što odvlači jako puno vremena, sredstava i truda, tako da razmišljam o opciji prebacivanja printa u elektronsku formu. Vjerojatno će SFD Winter Edition koji izlazi sada u decembru 2019. biti moj šesti i posljednji printani vodič.

Mimo printa u prvoj godini sam izbacila i aplikaciju SFD koja je jedina takve vrste u BiH (by Mistral) i koja offline navigira do restorana korisnike, daje im upute šta u kojem restoranu konzumirati, po kojoj cijeni i daje im kratak opis samog restorana. SFD App je nešto što se nije razvilo u potpunosti jer sarajevski ugostitelji i dalje ne prepoznaju značaj ulaganja u marketinška sredstva poput aplikacija i svega što im nije „opipljivo ili mjerljivo“ na oko. Aplikacija je također prvobitno bila na 4 jezika i potom smo je prebacili na 2 (engleski i BHS jezici). Na proljeće prve godine rada SFD-a pokrenula sam i prvi tematski event, nešto po čemu je SFD sada najpoznatiji. U godini dana sam održala preko 20 tematskih evenata od Detox, Gluten Free, Sunday Brunch, Noći divljači, Comfort Food, Radionica zdravog kuhanja, Craft Bites, E Che Pizza, After Work Special, Smoking Hot, Blind Food Tasting...
Evente nastojim mijenjati što je češće moguće, kao i domaćine evenata, no opet, Sarajevo ima ograničenu gastro ponudu, tako da su i sami eventi ograničeni na nekolicinu mjesta koji mogu i kapacitetom i kvalitetom ponude zadovoljiti potrebe SFD publike. Odazivi na evente su sada strašno dobri na što sam jako ponosna. Imamo svoju publiku SFD gurmana kako ih volim zvati i zaista uživamo na svakom našem druženju. SFD gastro eventi su nešto što je Sarajevu zaista trebalo.

Pored pometnutog, Sarajevo Food Dictionary je u drugoj godini rada, na proljeće 2019. pokrenulo i Sarajevo Food Creative kao branšu unutar SFD-a koja se bavi gastro marketingom, brendiranjem ugostiteljskih objekata kroz ponudu, kretanjem njihove ponude, rad u kuhinji sa kuharima na samom meniju, osmišljavanjem ponuda, akcija, evenata..., za samog ugostitelja. Preko ljeta sam radila sa dva velika restorana, a trenutno radim sa grupacijom Swissotel i Novotel Hotela i njihovim kuhinjama i taj posao mi je zaista veliki izazov, a ujedno i sreća. Vidjeti da ljudi reaguju na ponude, akcijske menije, da dođu na evente, da im se sviđa ono što sam osmislila i ono što timovi u kuhinji zaista vrhunski odrade. Vlog je zadnji moj poduhvat, od novembra 2019, najmlađi projekat na koji sam jako ponosna. Nema food vlogera u BiH, pa ni u regionu da se na ozbiljan način bave istraživanjem gastro ponude XY mjesta. Sarajevo sada ima svoj prvi Food Vloging i nadam se da će reakcija ljudi i gledaoca biti na svakom vlogu kao na prvom! 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Sarajevo Food Dictionary (@sarajevo.food.dictionary) on Nov 8, 2019 at 3:45am PST

Vlogove izbacujem u suradnji za agencijom Komitet koja maestralno radi klipove koje izbacujem jednom mjesečno na našem YouTube kanalu Sarajevu Food Dictionary, gdje se svi ljubitelji hrane mogu učlaniti i primati sve naredne klipove. U manje od dvije godine posao se strašno razvio i promijenio pravac djelovanja i ciljane skupine, ja ga nastojim slušati i pratiti njegova kretanja. Zahtjevno jeste, iscrpljujuće jeste, ali ujedno i veliko zadovoljstvo, pogotovo kada čujete pozitivne kritike od gastro publike.

Koliko su društvene mreže danas važne za promociju SFD-a?

Jako važne. 99% ljudi zna za SFD preko Facebooka, Instagrama i weba. Sve što radimo, svi eventi koje pravimo, sve promocije koje najavljujemo, svaki klip, galerija slika..., sve je ispraćeno putem društvenih mreža. Neki dan sam baš sa dva prijatelja koja se bave muzikom i organizovanjem muzičkih evenata, pričala o tome kako bi izgledalo da nam ukinu Facebook i Instagram. Bio je muk u sobi jedno vrijeme. Onda smo zaključili da bi sistem bio „od usta do usta“, lijepljenje plakata po Sarajevu, pozivanje na telefon raje koju znaš i eventualno plaćanje reklame na radiju...
Uspaničili smo se od te pomisli. Nismo ni svjesni koliko su društvene mreže jak alat za bilo koju vrstu start up posla danas.

Što SFD čini drugačijim od sličnih blogova u BiH i regiji?

To što SFD nije blog niti je kada bio blog, već je klasični gastro vodič za sve ljubitelje najboljih zalogaja u Sarajevu.
Kako izgleda jedan tvoj radni dan?

Mislim da internet nema prostora za ovo pitanje (smijeh). Ukratko: počela sam lagati najbliže da se vidimo sutra na kafi ili ručku.

Možeš li nam reći nešto više i o tematskim večerama koje organiziraš?

Svaka je drugačija i svaka je za određenu publiku. Evo naprimjer da uzmem tri potpuno drugačija branda tematskih večera: Detox / Noć divljači / Blind Food Tasting.
Detox je brand koji je namijenjen svima, ali na koji većinom dolaze žene i to žene vegetarijanci i vegani, koje su u veliko već osviještene o važnosti detoksificiranja organizma kroz Detox programe. Na večerama Detoxa se serviraju, kao i na svakom SFD eventu, od 3 do 6 sljedova hrane u skladu sa temom. Na Detox eventima se raspravlja i o meniju, načinu pripreme namirnica…, te se daje gostima plan i program ishrane za narednih 10 dana Detoxa.
Noć divljači, sama po sebi to i govori, je noć u kojoj je meni podređen mesu divljači. Ovdje je publika miješana, jednako muškaraca i žena, ljubitelja dobrog mesa i jakih ukusa. Bilo je i dosta ljudi koji vole meso, ali nisu probali meso divljači i odlazili bi oduševljeni menijem koji je manje više uvijek bio supa od zečetine, lovačka salata, srneći paprikaš uz domaće njoke sa sosom od brusnice i za kraj, nezaobilazne domaće knedle gdje se uvijek tražila repetura. Zadnji u nizu brandiranih eventa je Blind Food Tasting koji je imao strašan odaziv.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Sarajevo Food Dictionary (@sarajevo.food.dictionary) on Oct 18, 2019 at 12:28am PDT

Riječ je o probavanju 7 sljedova hrane sa povezom preko očiju i golim rukama bez korištenja pribora. Ovaj event je bio npr. za znatiželjnu publiku koja želi probati nešto drugačije, a da ne zna unaprijed šta će to biti. I potvrdio se kao veliki uspjeh, event je rasprodat za 48 h. Na kraju eventa se prisutnima obrati Chef i objasni im šta su jeli (ukoliko do tada ne pogode to sami. Zavisi koliko „vire“ kroz povez i koliko su spremni igrati igru).
Suština večera koje organizujem jeste da ugostitelji kroje posebne ponude i poseban meni za SFD publiku, koji se po toj cijeni i u tom sastavu, ne može konzumirati mimo samog eventa.

Sljedovi ili zalogaji koji se spreme za SFD evente nisu inače u redovnoj ponudi restorana i to čini event posebnom prilikom za degustaciju. Ono što dalje čini evente posebnim je to što se ekipa ljubitelja hrane okupi u isto vrijeme na istome mjestu da uživaju u društvu jedni drugih, što još bude popraćeno i galerijom slikica vrhunskog Sarajevo Blues prijatelja i fotografa SFD evenata, i tako pozivamo kroz osmijeh i dobro druženje i ostale ljude da nam se pridruže. SFD eventi su otvoreni za sve koji žele uživati u hrani van svoje kuće.

Najdraže mjesto u gradu kada želiš napraviti pauzu? A kada želiš kušati ukusnu domaću hranu?

Najdraža mjesta u gradu gdje pravim pauzu su iskreno parkovi ili brda u okolici Sarajeva gdje, kada je lijepo vrijeme, najviše volim uzeti nešto „u papir“ sa čaršije, sjesti na travu i gledati Sarajevo iz tišine. Već kada krene kiša i ružno vrijeme, strašno mi fali taj trenutak „predaha“, ali recimo da bi ljeti „Bašća kod Ene“ na Sedreniku sa pogledom na Sarajevo bio moj izbor za pauzu uz domaću klopu, dok bi zimi to bila Aščinica Hadžibajrić da mi ugrije srce kada zatražim „miks svega po malo“, pa ne znam šta će mi donijeti. To je opcija klopanja vrhunske hrane u 15 min i nastavljam dalje sa obavezama.

Koji tip hrane ti osobno preferiraš? Vjerujem da su i tvoja putovanja tu dosta pomjerila granice i upoznala te s novim kuhinjama.

Strašno volim istok. Strašno. Imam sreću u nesreći da u Sarajevu imam jedan jedini indijski restoran od 1997 – Taj Mahal- koji je fantastičan. Kažem sreća u nesreći, jer na žalost, pored ovog restorana i još par njih nedavno otvorenih (dva kineska, nekoliko arapskih i turskih) nemam izbor za npr. japanske restorane, korejsku kuhinju, indonezijsku klopu, nepalsku hranu... Ne samo da je izbor u Sarajevu limitiran kuhinjom sa istoka već generalno svjetskim kuhinjama. Nedavno smo tek dobili „pristup“ začinima i sastojcima za kuhanje kućnih varijanti „egzotičnih“ jela, tako da otvaranje restorana koji bi u potpunosti bili posvećeni određenoj svjetskoj kuhinji ide sporo, ali ide, vidno je da se demografija moga grada mijenja, jer i izbor mjesta koja se otvaraju, enterijer njihov, ponuda, ipak govori da ima pomaka u ovom pravcu... Radujem se Sarajevu za pet godina, možda budem imala svoje THE place za ići i naručivati na traci svu istočnjačku kuhinju... Možda neki All you can Eat (Christmast wishes haha).

Kako izgleda tvoja kuhinja i voliš li kuhati?

Iskreno, moja kuhinja od kako sam pokrenula SFD ne izgleda gotovo pa nikako. Konstantno jedem vani i koristim svaku priliku da probam što više noviteta i da imam što veći „update“  situacije. Volim kuhati, jako volim kuhati i volim sazivati društvo na hranu.

Čini me užasno sretnom pripremanje stola, od izbora stolnjaka, tanjira, čaša, salveta, dekora, izbora menija za ekipu...pripremanje te hrane za njih. Volim kuhati indijsku klopu i volim da ljudi uživaju u njoj. Kuham sve manje, ali kada kuham, to stvarno činim iz ljubavi i tu priliku nastojim učiniti posebnom.
Volim spremati torte i novogodišnje slastice, ali za njih i bez zezancije, je baš potrebna ljubav.
Torta napravljena „reda radi“ i torta napravljena sa ljubavlju su, ukusom, dvije različite torte. Znam da smo svi odrasli u sistemu gdje su nam mame nakuhavale ručak od danas za sutra, dođu sa posla pa ga prave, da nam bude spreman svima, a gdje su tu bile one? Gdje je tu bilo vrijeme za njih? Pravile bi ručak umorne i kada im se nije pravio, točno se osjeti razlika kada i mama kuha jer želi i kada bi kuhala jer „mora“. Ima ljudi koji nemaju ni neki poseban doživljaj ni pristup hrani, pa im bude smiješno kada neko priča ovako o njoj :)

U što bi svaki gastro bloger u BiH trebao ulagati?

U kvalitetu. Isključivo i konstantno u kvalitet informacije, u kvalitet onoga što prezentuje i u širenje dalje. Hrana je oblast koja ima bezbroj mogućnosti i pravaca razvijanja, koji god da se izabere, neće se pogriješiti, samo ako se njemu pristupi temeljito i ako se kao rezultat da kvalitetna informacija za čitaoce, nešto što nisu znali, nešto što nisu vidjeli prije, nešto što nisu iskusili prije. Mislim da je i neposrednost u prezentaciji ljudima isto bitan faktor.

Kako provodiš slobodno vrijeme?

Ako ga ima: planina, ples sa rajom, čitanje knjiga. Inače da ne zaboravimo da lažem bližnje da „pijemo kafu sutra“. Nadam se da neće pročitati ovaj odgovor za slobodno vrijeme. (smijeh)

A o čemu najviše voliš čitati na BONJOUR.ba? Što pripremaš za BONJOUR. čitatelje kroz svoje gastro kolumne?

Najviše volim čitati o dizajnu i interijeru, putovanjima, gastro i lifestyle teme. Čitatelji mogu očekivati gastro šetnje po Sarajevu koje će učiniti da zaplove u svaku ulicu i svaki skokak moga grada, kao da su uz mene, a ne iza svojih monitora.

„Ti si moja kuća. Ja sam tvoja kuća. Jesam li ja tvoja kuća?“

Ovu, usuđujemo se reći možda i najljepšu izjavu ljubavi ikada, pronaći ćete na 86. stranici knjige „Bejturan i ruža“, Aleksandra Hemona. U romanu po kojem je Selma Spahić režirala predstavu „Svijet i sve u njemu“, predstavu na kojoj se radi već više od godinu dana i koja je okupila neke od najgenijalnijih i najtalentovanijih ljudi iz BiH i regiona. 

glumci Ermin Bravo i Alban Ukaj sa redateljicom Selmom Spahić

U susret premijeri predstave i ovog puta idemo iza kulisa, uz razgovor s glumcima u glavnim ulogama – Erminom Bravo i Albanom Ukajem. Vodimo vas iza pozornice, ali vam ne otkrivamo previše. Želimo da scenografiju, kostime, ovu posebnu priču i energiju cijelog tima koji je radio na ovom projektu po prvi put osjetite gledajući predstavu.

Za vrijeme druženja i razgovora sa Erminom i Albanom i ostatkom ekipe koja je dio ove priče bilo nam je jasno koliko ljubavi uskoro stiže na scenu SARTR - a. Brzo su nas osvojili svojim šarmom. Unatoč intenzivnom rasporedu, probama i posljednjim momentima pred predstavu koji iziskuju maksimalnu posvećenost cijelog tima, ovaj duo je pronašao način da s posebnom posvećenošću izdvoji vrijeme za druženje sa Bonjour.ba timom.

Priuštili su nam užitak zavirivanja u garderober, interne šale i pustili da se se prošetamo kroz skrivene prolaze SARTR - a, a onda pružili i ruku kada je bilo potrebno preskočiti teatarske daske da bismo ulovili željeni kadar.

 

Pripremite se na predstavu kreiranu uz kompozicije Damira Imamovića i djelo uz koje ćete proputovati sve dijelove svijeta, a na kraju, uz naklon glumaca i aplauz shvatiti da ste stigli u najljepši dio sebe. 

Ermin Bravo, glumac, Nevena Divčić, novinarka Bonjour.ba i Alban Ukaj, glumac

Ermin Bravo će se na pozornici naći u ulozi Rafaela Pinte.

Jedan od bosanskohercegovačkih najnagrađivanijih glumaca preuzima ovu emotivnu ulogu romantičnog i nježnog Rafaela nakon brojnih pozorišnih i filmskih uspjeha, poput saradnji na nagrađivanim filmovima Jasmile Žbanić, Danisa Tanovića i Angeline Jolie. 

Ermin Bravo, glumac

Osman Karišik je Rafaelov saborac u danima preživljavanja i njegov bijeg od strašne stvarnosti. Njegov karakter i šarm će u predstavi "Svijet i sve u njemu" donijeti Alban Ukaj, glumac s čijim djelom smo se posebno imali priliku povezati i zavoljeti ga kroz filmove "Quo Vadis, Aida?" i "Jama". Pored toga tu je i film “Pun mjesec” u režiji Nermina Hamzagića.

Alban Ukaj, glumac

Albane i Ermine, predstava „Svijet i sve u njemu“ rađena je prema romanu „Bejturan i ruža“ koji je spoj religije, rata, ljubavi. Kakvi su vaši prvi dojmovi na priču predstave „Svijet i sve u njemu“ i kako ste doživjeli Rafaela i Osmana?  

Ermin: Svijet koji pravimo je kompleksan, roman je ambiciozan, tako da je morala biti i predstava. Svima koji čitaju roman zvuči gotovo nemoguće to prebaciti u pozorište tako da se nadam da ćemo dokazati suprotno, a to je čini mi se trenutno ovdje, na ovim prostorima, a možda i šire, jedino moguće uz režiju Selme Spahić.

To je jedan divan ljubavni par, jedna od ljepših ljubavnih priča koje sam čitao u našoj književnosti i možda jedini s kim mogu zamisliti da bih to igrao je Alban Ukaj. 




Nadam se da ćemo hemiju koja između nas postoji prebaciti u publiku i da ćemo na to pitanje „Da li u svim ekstremnim okolnostima, najekstremnijim u kojim se čovjek može naći, rata, izbjeglištva, gladi, potpunog beznađa, da li ljubav može biti dovoljna da se to preživi?“ Naš odgovor je DA i mislim da je u vremenu u kojem živimo važno da svi to pomislimo.




Alban: Kada sam pročitao knjigu morao sam se orijentisati uz Google Maps da znam gdje se šta dešava. Vrlo gust roman sa nevjerovatnom maštom. Bilo mi je jako uzbudljivo i nikako nisam mogao da zamislim kako se takvo djelo može prenijeti u teatar. Skoro pa nezamislivo. To je epski roman sa mnogo žanrova i vrlo gustom naracijom.

Dug i posvećen rad na adaptaciji romana Selme, Emine i Nejre, me je fascinirao. Bio sam sretan i zabrinut u isto vrijeme jer je zahtijevalo mnogo preciznog posla. "Bejturan i ruža" je možda najbolja ljubavna priča koju sam pročitao u zadnje vrijeme. Iskonska patetika koja godi čitaocu. Rafael i Osman su persone koje danas postoje samo u romanima, zbog toga je to izazov i veliki gušt za igrati.
 

Ermine, kako ste vi kroz pripremu za ovu predstavu i čitanje djela doživjeli Rafaela Pintu? Ovo djelo je veoma emotivno za sve čitatelje, hoćemo li tu količinu emocija dobiti i prilikom gledanja predstave?  

Dobit će publika mnogo. Ljubav koja postoji između nas u kolektivu, autorskom timu i ovom fenomenalnom ansamblu, teško je da ne pređe i na publiku. Pinto je možda jedan od najljepših likova koje sam igrao i koje ću igrati. Zahtjevan po svojoj tananosti, nježnosti i emotivnosti, snazi, izdržljivosti. Nije ga teško igrati, a s druge strane je jedno od emotivno zahtjevnijih glumačkih iskustava koja sam imao. 


Albane, koje Osmanove karakterne crte su vam najzanimljivije, predstavlja li vam nešto poseban izazov prilikom glume, a kojem se ujedno radujete?   

Prostodušnost, jednostavnost u promatranju života. Njegov optimizam u bolnim i ekstremnim situacijama. Snalažljivost sa životinjskim instinktom i njegov dar da u ljudima uvijek nalazi ono najbolje.

Možemo reći da su u jednom trenutku svi ili čitali ili govorili o svojim utiscima o pročitanom romanu „Bejturan i ruža“. Smatrate li da će predstava „Svijet i sve u njemu“ odgovoriti očekivanjima publike izazivajući jednaku euforiju?  

Ermin: Predstava je bogata vizuelno, akustički, emotivno. Ona kao i svijet u kojem živimo i istorija melje, gura naprijed, bombarduje raznim intenzitetima, ne da vam da predahnete. Ne dozvoljava katarzu sve do kraja, nadamo se da će se desiti.

Alban: Kada čitate roman vi sami sebi stvarate sliku i krojite neki osobni idealni svijet gdje se radnja odvija. Ovo je naš svijet i u tome mislim da je najveća magija naše predstave, što vam da neku drugu vizuru romana. Meni je to jako uzbudljivo. ”Da bi vodili orkestar, morate okrenuti leđa masi.”
Tako je i Selma s nama. Stvorili smo naš svijet koji, siguran sam, neće vas ostaviti ravnodušnima.

Na koji način smatrate da pozorište uz ovakve predstave može pomoći publici, društvu uopšteno, da se poveže sa temama koje se tiču ljudskih prava? Koliko je publika u Bosni i Hercegovini spremna prihvatiti spoj kulture i ovakvog diskursa o ljudskim pravima, uključujući prava LGBTQ+ osoba?  

Ermin: Mi u kulturi i umjetnosti smo dužni i prirodno nam je i organski da se bavimo ljudskim pravima, pojedinačnim sudbinama, ljudima, dušama. U vremenu kad su u medijima svi samo broj i statistika, naše je da dodamo i donesemo ljudskost, humanizam. Mnogo je ovakvih ljubavnih priča, gay ljubavnih priča, bilo u istoriji, bilo u mnogim ratovima. Puno je bilo veza u svim vojskama koje su postojale, uvijek su bile zabranjene i nikada nisu smjele biti ispričane, zapisane i podijeljene, tako da se većini čini da one u istoriji nisu ni postojale.

Oni koji su malo konzervativniji, kažu da je to moda novog vremena. Ljubav je uvijek postojala, uvijek će postojati, nažalost zabranjena, ali živimo u vremenu kada ništa nije zabranjeno, a što bi bila ljubav? 

Alban: Ne razmišljam više na način da to bude aktivizam koji bi ubijedio onog drugog da ne bude agresivan zbog toga što je neko drugačiji. To lako sklizne u pamflet. Mislim da smo prošli tu fazu ili ja želim da vjerujem da jesmo. Ne želim više da se pravdam nacosima. Ovo je ljubavna priča između dvojice muškaraca i kraj.

 

Pripreme za rad na ovom projektu trajale su više od godinu dana. Šta je za vas najveći izazov i koliko vas je rad na ovoj predstavi promijenio i inspirisao? Šta ste naučili o sebi?  

Ermin: Još uvijek sklapam i još uvijek stvaram i još uvijek se pitam i ja mislim da će tek doći vrijeme kad ću sve posložiti, kad se sve slegne i kad ću shvatiti šta sam naučio. Ono što osjetim je, još uvijek ne znam šta, ali znam da je puno. 

Hemon je pisao, čini mi se skoro petnaest godina knjigu, Selma je pripremala godinu dana, svi smo se mnogo pripremali jer zahtjeva ozbiljnu pripremu. Od jezika kojim se u predstavi govori tadžičkog, ruskog, francuskog, kineskog, njemačkog, španjol... da istražite istoriju tog vremena, Sarajeva, geografski da istražite šta je to početkom vijeka bio današnji Turkistan ili pustinja u Kini ili Šangaj 30 – ih. Da bi utjelovili te likove mi moramo biti detaljni i imati odgovore na sva pitanja i na sve okolnosti u kojima oni žive. Od toga da znamo vegetaciju u kineskoj pustinji do toga da znamo kolika je vlaga u Šangaju 1932. 

Alban: Trajale su više od godinu dana na adaptaciji i produkcijskoj pripreme, za vrijeme rada na tekstu Selma nam je stalno slala razne materijale o Prvom svjetskom ratu i ostalim temama vezane za knjigu. Kroz rad na ovoj predstavi sam naučio i saznao još mnogo stvari o sarajevskim Sefardima i njihovom uticaju u kulturi grada.

O sebi ništa novo (smijeh). Samo sam možda ušao u novu fazu ljubavne afere s teatrom.




Rad Selme Spahić mnogima je posebno drag, a nerijetko glumci i glumice ističu uspješnost lijepe saradnje s njom. Postoji li nešto što vas je posebno inspirisalo u njenom pristupu ovom djelu?  

Ermin: Posvećenost. Ona je jedna od najposvećenijih umjetnica koje sam ja upoznao do sada. Imao sam sreću i imam sreću da radim s njom od početka njene karijere i imam sreću da me zvala i u ovaj projekat. Ta vrsta poznavanja glumačkog zanata i glumačke umjetnosti se rijetko sreće, ta vrsta detaljnog rada s glumcima, pored ogromne ljubavi koju ona daje je rijetkost. Imamo jedan dragulj, imamo ih puno u umjetnosti, ali nismo ih svjesni i uzimamo ih zdravo za gotovo.

Selma već gradi ozbiljnu karijeru u Evropi i nadam se da nam neće otići. Najviše zbog produkcijskih uslova koji više ne zadovoljavaju ovdje njenu maštu i njen talenat, ali evo mi smo i ovom predstavom pokušali da joj dokažemo da vrijedi ovdje biti, stvarati i potruditi se da ne ode.




Alban: Ovo je četvrti put da radimo zajedno. Nekad u dužim vremenskim razmacima, a nekada kraćim. Meni je nevjerovatan taj njen svijet koji ubrzano raste i uvijek svjež u kreativnosti, a nikada se ne ponavlja. Nekada samo želim da promatram sa strane i oduševljavam se brzinom i razvojem njene mašte. Ponekad je ne mogu ni pratiti.

Selma je umjetnica koja ima šta da kaže svijetu. Možda je ona imala najveći uticaj na mene kada je pozorište u pitanju, čisti dar. Rijetko kada imate priliku da radite s takvom inspirativnom umjetnicom. U radu s glumcima slobodno bih je mogao porediti s braćom Dardenne. Poželim je.

Brza pitanja   

Predstava koju biste voljeli ponovo pogledati prvi put? 

Ermin: Predstava Closer (Bliže), Dine Mustafića
Alban: Othelo - Eimuntas Nekrosius

Film s najboljim soundtrackom je...? 

Ermin: Uh! Hajde reći ću Pulp Fiction 
Alban: Pulp Fiction 

Šta vam pomaže da se izborite sa tremom pred nastup, ako je imate? 

Ermin: Imam uvijek malu tremu, ponavljanje teksta
Alban: Puno pričam i nerviram druge

Kako provodite 15 minuta prije početka predstave? 

Ermin: Fokusirajući se na detalje, da budem prisutan ovdje i sada i fokusirajući se na partnere, na detalj na partneru. Trepavicu, oko, nokat, venu...
Alban: Pričajući i pjevajući

Predstava koju bi svi trebali odgledati? 

Ermin: „Ljubičasto“ Selme Spahić
Alban: "Svijet i sve u njemu"

Koju knjigu svi trebamo pročitati u 2025. godini?

Ermin: „Bejturan i ruža“ (smijeh)
Alban: „Bejturan i ruža“
 

Premijera predstave "Svijet i sve u njemu" je 16.1. a prate je termini i 17. i 18.1. u Sarajevskom Ratnom Teatru. Uz Ermina i Albana u predstavi glume i Tatjana Šojić, Snežana Bogićević, Kemal Rizvanović, Hana Zrno i Faruk Hajdarević. 

Pored redateljice Selme Spahić autorski tim predstave “Svijet i sve u njemu” čine dramaturginje Emina Omerović i Nejra Babić Halvadžija, scenografkinja Lili Anschütz, kostimografkinja Selena Orb, kompozitori Draško Adžić i Damir Imamović i koreografkinja Ena Kurtalić. 

* * *  
Foto: Monika Andrić za Bonjour.ba