TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 27.11.2019.
Nakon tek par minuta razgovora s Medinom, shvatite da Medina dijeli veliki entuzijazam i ljubav prema svemu lijepom, novom, avanturističkom.
Zaljubili smo se prvo u njene fotografije s putovanja, kasnije je BONJOUR.čitatelje kroz foto dnevnike odvela na putovanja Azijom i Afrikom, a kada smo saznali da je pokrenula vodič kroz gastro scenu Sarajeva, Sarajevo Food Dictionary, znali smo da će biti jednako šarolik, živopisan i bogat, kakav je i njen karakter. Svakom zadatku pristupa strastveno, a sigurni smo da će njena uloga BONJOUR. kulumnistice rezultirati posebnim, lijepim, gastro pričama.
Naša druženja s Medinom potaknula su nas da saznamo još više informacija o njenom vodiču, eventima koje priprema, ali i da kroz intervju čitatelje upoznamo s damom koja će kroz zanimljive autorske kolumne na BONJOUR.ba otkrivati koja mjesta u Sarajevu svakako trebate posjetiti za nezaboravna gastro iskustva. Medina će vas kroz svoje preporuke pretvoriti u istinskog insajdera kada je u pitanju uživanje u pomno pripremljenim jelima i pićima u Sarajevu.
Kada si shvatila da je pisanje o hrani i istraživanje gastro ponude u Sarajevu posao kojim se želiš baviti?
Ne bih rekla da je to posao koji sanjam od malih nogu niti nešto što sam znala da ću raditi u adolescenciji. Ljubav prema hrani je rasla kako sam starila, kao i sa svakim mojim novim putovanjem. Konkretno, ljubav prema sarajevskoj gastro ponudi, istraživanje i probavanje novih mjesta, restorana, novih jela i ponuda je nešto što su i mene i brata naučili roditelji. Imali smo svoje „gastro“ vikende u kojima smo uživali i tijekom kojih su nas svaki put vodili u novo mjesto u Sarajevu i okolini – odavde vučem i naviku da jedem vani i da testiram gastro ponudu svoga grada.
Konkretno ideja o stvaranju Sarajevo Food Dictionary je nastala negdje 2009. /2011. godine kada sam nakon studija prava krenula raditi sa strancima na IPA fondovima za BiH, gdje su se timovi stalno mijenjali i gdje je bilo mimo stalne postavke tima i jako puno kratkoročnih eksperata koji bi dolazili na misije od 3-5 dana. Svako od njih bi meni kao lokalcu postavio isto pitanje na kraju radnog vremena: „Ok – gdje da jedemo nešto dobro, a da nisu pita i ćevapi, to znamo sami?“
Kako bi sebe opisala u tri riječi?
Sloboda. Život. Smjelost.
Sarajevo Food Dicitionary je započeo kao tiskani vodič, uslijedio je web, aplikacija, a sada snimaš i vlogove. Koliko se promijenio tvoj brend od samih početaka do danas, kada govorimo o kvaliteti sadržaja, kao i samim temama?
Jako puno. SFD je krenuo kao printani vodič za Sarajevo i jedini takve vrste u BiH u decembru 2017. Bio je to printani vodič koji je prve godine izlazio kvartalno i koji je bio na 4 jezika, od čega je prvo izdanje izašlo na 10.000 primjeraka, kao i drugo, a od trećeg se već štampao na 25.000 primjeraka u partnerstvu sa Coca-Cola BiH. Nakon prve godine printa odlučila sam da idem na dva printa godišnje - „SFD Winter i Summer Edition“ i to samo na dva jezika. Sam sadržaj vodiča je proširen od prvobitne Gastro Abecede (preko 100 tradicionalnih i ne tradicionalnih jela u Sarajevu i top 3 mjesta gdje se ona mogu probati uz oznake restorana, ulice, radno vrijeme, cijena i po neki tip kako to jelo najbolje konzumirati) i rubrika Gastro izleta te najbolje kafe u Sarajevu na rubrike „Za vas otkrivamo“ „What's New“ „Top Picks“ itd... Print je iskreno nešto što odvlači jako puno vremena, sredstava i truda, tako da razmišljam o opciji prebacivanja printa u elektronsku formu. Vjerojatno će SFD Winter Edition koji izlazi sada u decembru 2019. biti moj šesti i posljednji printani vodič.
Mimo printa u prvoj godini sam izbacila i aplikaciju SFD koja je jedina takve vrste u BiH (by Mistral) i koja offline navigira do restorana korisnike, daje im upute šta u kojem restoranu konzumirati, po kojoj cijeni i daje im kratak opis samog restorana. SFD App je nešto što se nije razvilo u potpunosti jer sarajevski ugostitelji i dalje ne prepoznaju značaj ulaganja u marketinška sredstva poput aplikacija i svega što im nije „opipljivo ili mjerljivo“ na oko. Aplikacija je također prvobitno bila na 4 jezika i potom smo je prebacili na 2 (engleski i BHS jezici). Na proljeće prve godine rada SFD-a pokrenula sam i prvi tematski event, nešto po čemu je SFD sada najpoznatiji. U godini dana sam održala preko 20 tematskih evenata od Detox, Gluten Free, Sunday Brunch, Noći divljači, Comfort Food, Radionica zdravog kuhanja, Craft Bites, E Che Pizza, After Work Special, Smoking Hot, Blind Food Tasting...
Evente nastojim mijenjati što je češće moguće, kao i domaćine evenata, no opet, Sarajevo ima ograničenu gastro ponudu, tako da su i sami eventi ograničeni na nekolicinu mjesta koji mogu i kapacitetom i kvalitetom ponude zadovoljiti potrebe SFD publike. Odazivi na evente su sada strašno dobri na što sam jako ponosna. Imamo svoju publiku SFD gurmana kako ih volim zvati i zaista uživamo na svakom našem druženju. SFD gastro eventi su nešto što je Sarajevu zaista trebalo.
Pored pometnutog, Sarajevo Food Dictionary je u drugoj godini rada, na proljeće 2019. pokrenulo i Sarajevo Food Creative kao branšu unutar SFD-a koja se bavi gastro marketingom, brendiranjem ugostiteljskih objekata kroz ponudu, kretanjem njihove ponude, rad u kuhinji sa kuharima na samom meniju, osmišljavanjem ponuda, akcija, evenata..., za samog ugostitelja. Preko ljeta sam radila sa dva velika restorana, a trenutno radim sa grupacijom Swissotel i Novotel Hotela i njihovim kuhinjama i taj posao mi je zaista veliki izazov, a ujedno i sreća. Vidjeti da ljudi reaguju na ponude, akcijske menije, da dođu na evente, da im se sviđa ono što sam osmislila i ono što timovi u kuhinji zaista vrhunski odrade. Vlog je zadnji moj poduhvat, od novembra 2019, najmlađi projekat na koji sam jako ponosna. Nema food vlogera u BiH, pa ni u regionu da se na ozbiljan način bave istraživanjem gastro ponude XY mjesta. Sarajevo sada ima svoj prvi Food Vloging i nadam se da će reakcija ljudi i gledaoca biti na svakom vlogu kao na prvom!
Vlogove izbacujem u suradnji za agencijom Komitet koja maestralno radi klipove koje izbacujem jednom mjesečno na našem YouTube kanalu Sarajevu Food Dictionary, gdje se svi ljubitelji hrane mogu učlaniti i primati sve naredne klipove. U manje od dvije godine posao se strašno razvio i promijenio pravac djelovanja i ciljane skupine, ja ga nastojim slušati i pratiti njegova kretanja. Zahtjevno jeste, iscrpljujuće jeste, ali ujedno i veliko zadovoljstvo, pogotovo kada čujete pozitivne kritike od gastro publike.
Koliko su društvene mreže danas važne za promociju SFD-a?
Jako važne. 99% ljudi zna za SFD preko Facebooka, Instagrama i weba. Sve što radimo, svi eventi koje pravimo, sve promocije koje najavljujemo, svaki klip, galerija slika..., sve je ispraćeno putem društvenih mreža. Neki dan sam baš sa dva prijatelja koja se bave muzikom i organizovanjem muzičkih evenata, pričala o tome kako bi izgledalo da nam ukinu Facebook i Instagram. Bio je muk u sobi jedno vrijeme. Onda smo zaključili da bi sistem bio „od usta do usta“, lijepljenje plakata po Sarajevu, pozivanje na telefon raje koju znaš i eventualno plaćanje reklame na radiju...
Uspaničili smo se od te pomisli. Nismo ni svjesni koliko su društvene mreže jak alat za bilo koju vrstu start up posla danas.
Što SFD čini drugačijim od sličnih blogova u BiH i regiji?
To što SFD nije blog niti je kada bio blog, već je klasični gastro vodič za sve ljubitelje najboljih zalogaja u Sarajevu.
Kako izgleda jedan tvoj radni dan?
Mislim da internet nema prostora za ovo pitanje (smijeh). Ukratko: počela sam lagati najbliže da se vidimo sutra na kafi ili ručku.
Možeš li nam reći nešto više i o tematskim večerama koje organiziraš?
Svaka je drugačija i svaka je za određenu publiku. Evo naprimjer da uzmem tri potpuno drugačija branda tematskih večera: Detox / Noć divljači / Blind Food Tasting.
Detox je brand koji je namijenjen svima, ali na koji većinom dolaze žene i to žene vegetarijanci i vegani, koje su u veliko već osviještene o važnosti detoksificiranja organizma kroz Detox programe. Na večerama Detoxa se serviraju, kao i na svakom SFD eventu, od 3 do 6 sljedova hrane u skladu sa temom. Na Detox eventima se raspravlja i o meniju, načinu pripreme namirnica…, te se daje gostima plan i program ishrane za narednih 10 dana Detoxa.
Noć divljači, sama po sebi to i govori, je noć u kojoj je meni podređen mesu divljači. Ovdje je publika miješana, jednako muškaraca i žena, ljubitelja dobrog mesa i jakih ukusa. Bilo je i dosta ljudi koji vole meso, ali nisu probali meso divljači i odlazili bi oduševljeni menijem koji je manje više uvijek bio supa od zečetine, lovačka salata, srneći paprikaš uz domaće njoke sa sosom od brusnice i za kraj, nezaobilazne domaće knedle gdje se uvijek tražila repetura. Zadnji u nizu brandiranih eventa je Blind Food Tasting koji je imao strašan odaziv.
Riječ je o probavanju 7 sljedova hrane sa povezom preko očiju i golim rukama bez korištenja pribora. Ovaj event je bio npr. za znatiželjnu publiku koja želi probati nešto drugačije, a da ne zna unaprijed šta će to biti. I potvrdio se kao veliki uspjeh, event je rasprodat za 48 h. Na kraju eventa se prisutnima obrati Chef i objasni im šta su jeli (ukoliko do tada ne pogode to sami. Zavisi koliko „vire“ kroz povez i koliko su spremni igrati igru).
Suština večera koje organizujem jeste da ugostitelji kroje posebne ponude i poseban meni za SFD publiku, koji se po toj cijeni i u tom sastavu, ne može konzumirati mimo samog eventa.
Sljedovi ili zalogaji koji se spreme za SFD evente nisu inače u redovnoj ponudi restorana i to čini event posebnom prilikom za degustaciju. Ono što dalje čini evente posebnim je to što se ekipa ljubitelja hrane okupi u isto vrijeme na istome mjestu da uživaju u društvu jedni drugih, što još bude popraćeno i galerijom slikica vrhunskog Sarajevo Blues prijatelja i fotografa SFD evenata, i tako pozivamo kroz osmijeh i dobro druženje i ostale ljude da nam se pridruže. SFD eventi su otvoreni za sve koji žele uživati u hrani van svoje kuće.
Najdraže mjesto u gradu kada želiš napraviti pauzu? A kada želiš kušati ukusnu domaću hranu?
Najdraža mjesta u gradu gdje pravim pauzu su iskreno parkovi ili brda u okolici Sarajeva gdje, kada je lijepo vrijeme, najviše volim uzeti nešto „u papir“ sa čaršije, sjesti na travu i gledati Sarajevo iz tišine. Već kada krene kiša i ružno vrijeme, strašno mi fali taj trenutak „predaha“, ali recimo da bi ljeti „Bašća kod Ene“ na Sedreniku sa pogledom na Sarajevo bio moj izbor za pauzu uz domaću klopu, dok bi zimi to bila Aščinica Hadžibajrić da mi ugrije srce kada zatražim „miks svega po malo“, pa ne znam šta će mi donijeti. To je opcija klopanja vrhunske hrane u 15 min i nastavljam dalje sa obavezama.
Koji tip hrane ti osobno preferiraš? Vjerujem da su i tvoja putovanja tu dosta pomjerila granice i upoznala te s novim kuhinjama.
Strašno volim istok. Strašno. Imam sreću u nesreći da u Sarajevu imam jedan jedini indijski restoran od 1997 – Taj Mahal- koji je fantastičan. Kažem sreća u nesreći, jer na žalost, pored ovog restorana i još par njih nedavno otvorenih (dva kineska, nekoliko arapskih i turskih) nemam izbor za npr. japanske restorane, korejsku kuhinju, indonezijsku klopu, nepalsku hranu... Ne samo da je izbor u Sarajevu limitiran kuhinjom sa istoka već generalno svjetskim kuhinjama. Nedavno smo tek dobili „pristup“ začinima i sastojcima za kuhanje kućnih varijanti „egzotičnih“ jela, tako da otvaranje restorana koji bi u potpunosti bili posvećeni određenoj svjetskoj kuhinji ide sporo, ali ide, vidno je da se demografija moga grada mijenja, jer i izbor mjesta koja se otvaraju, enterijer njihov, ponuda, ipak govori da ima pomaka u ovom pravcu... Radujem se Sarajevu za pet godina, možda budem imala svoje THE place za ići i naručivati na traci svu istočnjačku kuhinju... Možda neki All you can Eat (Christmast wishes haha).
Kako izgleda tvoja kuhinja i voliš li kuhati?
Iskreno, moja kuhinja od kako sam pokrenula SFD ne izgleda gotovo pa nikako. Konstantno jedem vani i koristim svaku priliku da probam što više noviteta i da imam što veći „update“ situacije. Volim kuhati, jako volim kuhati i volim sazivati društvo na hranu.
Čini me užasno sretnom pripremanje stola, od izbora stolnjaka, tanjira, čaša, salveta, dekora, izbora menija za ekipu...pripremanje te hrane za njih. Volim kuhati indijsku klopu i volim da ljudi uživaju u njoj. Kuham sve manje, ali kada kuham, to stvarno činim iz ljubavi i tu priliku nastojim učiniti posebnom.
Volim spremati torte i novogodišnje slastice, ali za njih i bez zezancije, je baš potrebna ljubav.
Torta napravljena „reda radi“ i torta napravljena sa ljubavlju su, ukusom, dvije različite torte. Znam da smo svi odrasli u sistemu gdje su nam mame nakuhavale ručak od danas za sutra, dođu sa posla pa ga prave, da nam bude spreman svima, a gdje su tu bile one? Gdje je tu bilo vrijeme za njih? Pravile bi ručak umorne i kada im se nije pravio, točno se osjeti razlika kada i mama kuha jer želi i kada bi kuhala jer „mora“. Ima ljudi koji nemaju ni neki poseban doživljaj ni pristup hrani, pa im bude smiješno kada neko priča ovako o njoj :)
U što bi svaki gastro bloger u BiH trebao ulagati?
U kvalitetu. Isključivo i konstantno u kvalitet informacije, u kvalitet onoga što prezentuje i u širenje dalje. Hrana je oblast koja ima bezbroj mogućnosti i pravaca razvijanja, koji god da se izabere, neće se pogriješiti, samo ako se njemu pristupi temeljito i ako se kao rezultat da kvalitetna informacija za čitaoce, nešto što nisu znali, nešto što nisu vidjeli prije, nešto što nisu iskusili prije. Mislim da je i neposrednost u prezentaciji ljudima isto bitan faktor.
Kako provodiš slobodno vrijeme?
Ako ga ima: planina, ples sa rajom, čitanje knjiga. Inače da ne zaboravimo da lažem bližnje da „pijemo kafu sutra“. Nadam se da neće pročitati ovaj odgovor za slobodno vrijeme. (smijeh)
A o čemu najviše voliš čitati na BONJOUR.ba? Što pripremaš za BONJOUR. čitatelje kroz svoje gastro kolumne?
Najviše volim čitati o dizajnu i interijeru, putovanjima, gastro i lifestyle teme. Čitatelji mogu očekivati gastro šetnje po Sarajevu koje će učiniti da zaplove u svaku ulicu i svaki skokak moga grada, kao da su uz mene, a ne iza svojih monitora.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
