TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 13.1.2023.
Kada smo pogledati sneak peek ovog projekta odmah smo znali da želimo znati više o njemu.
Kroz razgovor s arhitekticom Blankom, biro Arterior, smo otkrili više detalja o samoj izradi projekta, koji su to bili izazovi te kako se cijeli tim snašao u ovom zadatku. Objekat se gradi na Trebeviću, što je trenutno jedna od najvećih atrakcija za odmor u prirodi u BiH pa će sigurno privući pažnju posjetitelja. Interijer je inovativan, prozračan, moderan i praktičan, ali i instagramičan. Veselimo se daljnjoj realizaciji projekta.
Kako je došlo do ove suradnje?
Rekla bih da je to bila lančana reakcija. Klijenti koji su nam ukazali povjerenje na velikom projektu koji je realiziran prošle godine, kontaktirali su nas ponovno u vezi projekta enterijera stana u novogradnji. Kad nam je rečeno da se radi o trenutno najatraktivnijoj lokaciji u BiH, svi u firmi smo znali da će to biti jedno prelijepo iskustvo i sve ono zašto volimo ovaj posao.
O kakvom kompleksu se zapravo radi?
Penthouse od 260m2, za koji glavni projekat enterijera potpisuje Arhitektonski biro Arterior nalazi se u stambeno - poslovnom kompleksu Roof Gardens, na Trebeviću. Sam objekat je već nametnuo visoke standarde tako da smo i mi, kroz enterijer, nastojali pratiti isti.
Lokacija, pogled, povezanost sa prirodom, otvorenost prostora kao i sami klijenti i njihove želje već su bili dovoljna inspiracija da smo na prvi pogled tlocrta znali da će proces projektovanja, biti vrlo zanimljiv i izazovan. Velika olakšica je to što su želje naših klijenata kliknule s našom vizijom pa je cijeli proces projektovanja prošao s mnogo međusobnog zadovoljstva.
Kako je tekao proces kreiranja interijera?
Naša glavna teza koju pokušavamo prenijeti klijentima je da su funkcionalnost i kreativnost mogući samo u pravilno organiziranom prostoru, odnosno organiziranom po vašim životnim navikama, potrebama i željama. Tako da smo i ovaj projekat započeli s tlocrtnom dispozicijom. Što se samog enterijera tiče, fokus je na prirodnim materijalima i pastelnim bojama.
Željeli smo da većina namještaja bude “made in BiH” jer zaista imamo kvalitetne brendove kojima se možemo ponositi. Ali, nismo se ograničili samo jednim brendom ni cjenovnim rangom te smo ostavili prostora da određene komade namještaja odaberemo u kasnijim fazama projekta kada prostor i u stvarnosti dobije svoju treću dimenziju.
Završetak izgradnje objekta planiran je za kraj godine tako da imamo dovoljno vremena da se posvetimo svakom detalju i nepredviđenim izazovima koji nas čekaju na ovom projektu.
* * *
Foto: Arterior
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
