TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 2.6.2011.
Srpanjsko izdanje magazina Glamour donosi intervju i editorijal sa mladom glumicom koja je u samo nekoliko godina osvojila modni i glumački svijet. Dokaz tomu je i njen izbor među sto najutjecajnijih ljudi 2011. godine u magazinu Time. Intervju je vodila njena prijateljica Florence Welch, pjevačica grupe Florence + The Machine, tako da se Blake u potpunosti opustila pri odgovaranju i nasmijala pri
Djevojke su ispričale i anegdotu o tome kako je počelo njihovo prijateljstvo. Blake je priznala da se ponašala kao opsjednuta obožavateljica kad je upoznala Florence, prativši nju i njen bend na svim koncertima po Americi. Nakon što ju je Florence pozvala da povede svoju obitelj na njihovu novogodišnju gažu u Las Vegas, njihovo poznanstvo je preraslo u prijateljstvo. Florence je također priznala da je za nju poseban trenutak bio kada joj je otac od Blake donosio led, nakon što je pala sa stola tijekom zafrkantskog freestyle repanja.
Na pitanje o tome zašto je sama svoj stilist rekla je: "Moja mama je bila model i kreirala odjeću, tako da sam oduvijek cijenila dizajn. A onda mi je Tračerica otvorila vrata mode. Dovoljno je da odem na reviju, nazovem svoju publicisticu i pitam Mogu li dobiti to? Postala sam vlastiti stilist jer nisam znala drukčije. A kad su mi rekli da mi je vrijeme da si nabavim osobnog stilista, pomislila sam Ovo mi je omiljeni hobi, i da nađem nekoga kome ću platiti da mi ukrade hobi? To je grozna ideja!"
O pripremama za neki event: "Volim da to bude ležerno. Ne osjećam da moram raditi nešto pretjerano sa kosom i šminkom, jer ja sam samo lutka za tu prekrasnu odjeću, stoga ne želim raditi ništa što će skrenuti pozornost s nje. Uglavnom prije eventa kosu zavežem u pundžu. Prije nego krenem samo je, onako valovitu, raspustim, i spremna sam. Postidim se kada ljudi dižu neku veliku buku oko toga. A dijeta prije takvih događaja mi je pita s piletinom, jer na takvim eventovima nikad nemaju dovoljno hrane!
Bila sam jako nervozna na svojoj prvoj gala večeri u Metropolitan muzeju. Nosila sam prekrasnu Versace haljinu, koju sam obožavala, ali sam prestidljiva da bih nosila toliko izrezanu haljinu. Stoga sam pomislila, jedini način da je nosim, je da se pretvaram da sam netko drugi. Tko u potpunosti vlada vlastitom seksualnošću? Marilyn Monroe! Tu večer sam bila Marilyn Monroe."
Rekla je i da se dobro nosi s prekidima: "U svakoj vezi učiš, rasteš i uzimaš nešto od svega toga. Za mene nikad nije bilo pretjerano dramatično kada nešto završi."
O "ozbiljnijim" ulogama: "Te uloge su mi privlačne jer su jako rijetke, posebno za nekoga mojih godina. Žene u fillmu su često nagrade za muškarca i rijetko kad su ženski likovi kompleksni kao muški. Moja uloga u filmu Grad lopova pisana je za 37-godišnjakinju. Morala sam se boriti za tu ulogu. Isto tako, nisam neka napaćena duša, tako da mi je zabavno naći se u jednoj takvoj ulozi."
O samouvjerenosti: "Točno znam tko sam i to mi daje sigurnost. Ako bih sama sebe definirala po stvarima koje se neprestano mijenjaju, kao što su mišljenje javnosti, ili ono što oblačim, ili posao koji radim, ne bih imala stabilnost koja mi je potrebna."
U editorijalu Blake nosi odjeću Michael Kors, Stella McCartney, Missoni, Marc by Marc Jacobs i dr. Za fotografije je zaslužan Terry Tsiolis.
{gallery}lipanj_jedanaest/Blake_Lively_Glamour{/gallery}
A.S./glamour.com
foto: Glamour
TEKST: Lamija Muratagić
Met otvara Gallianov arhiv, ali prava priča tek počinje. Otkrijte sedam razloga zbog kojih njegov utjecaj i dalje određuje kako moda izgleda, kreće se i pripovijeda.
Metropolitan Museum of Art objavio je da će proljetnu izložbu Costume Institutea 2027. posvetiti Johnu Gallianu, čiji će opus biti i tema naredne Met Gale. Bit će to prvi veliki muzejski pregled koji obuhvata čitavu širinu njegova rada, od diplomske kolekcije Les Incroyables iz 1984, preko vlastitog brenda, Givenchyja i Diora, do završne Artisanal revije za Maison Margielu iz 2024, dok njegovo najnovije poglavlje donosi dvogodišnju saradnju sa Zarom.
Galliano će tako postati tek treći živući dizajner kojem je Costume Institute posvetio monografsku izložbu, nakon Yvesa Saint Laurenta 1983. i Rei Kawakubo 2017. godine. Tokom četiri decenije stvaranja od odjeće je pravio historiju, fikciju, karakter i ponekad gotovo kolektivnu halucinaciju.
Foto: @zara
Izložba također otvara teži zadatak. Kako predstaviti cijeli opus autora čija je karijera 2011. prekinuta zbog postupaka koje nijedna ozbiljna institucija ne može prešutjeti.
Foto: @thismonthsissue
Njegov opus izaziva divljenje, postupci nelagodu, a prostor između te dvije reakcije ostaje neugodno uzak. Upravo se u tom prostoru nalazi odgovor na pitanje zbog čega ga i dalje smatramo jednim od najvećih živućih dizajnera.
Gallianov uticaj nije moguće razmatrati bez događaja koji su njegovu karijeru trajno promijenili. Njegovi antisemitski, rasistički i anti-azijski ispadi iz 2010. i 2011. ne mogu se svesti na njegovu ekscentričnost niti još jedan skandal u karijeri poznatoj po teatralnosti.
Rezultirali su njegovim odlaskom iz Diora i brenda koji nosi njegovo ime, kao i presudom francuskog suda. 
Foto: @johngallianoofficial
Gallianov talent ne ublažava težinu tih postupaka. Istovremeno, oni sami ne mogu objasniti četiri decenije rada koje su promijenile način na koji moda koristi historiju, gradi siluetu i režira reviju. Ozbiljan pogled na njegov opus mora zadržati obje činjenice u kadru.
1. Historiju nije prepisivao
Galliano je u diplomskoj kolekciji Les Incroyables postrevolucionarnu Francusku provukao kroz energiju londonskih New Romanticsa. Kasnije će jednako slobodno spajati rusku aristokratiju, japanski kimono, Belle Époque, flamenco, slikarstvo i film.
John Galliano, Les Incroyables 1984
Foto: @maxsuperhero
Izvori su ostajali prepoznatljivi, ali nikada netaknuti. Galliano nije rekonstruirao prošlost. Krojio je njezine alternativne verzije.
2. Rezanje ukoso vratio je u sadašnjost
Iza teatralnosti koja je obilježila njegovu karijeru nalazi se gotovo opsesivno poznavanje konstrukcije. Galliano je rezanje ukoso, tehniku koju je proslavila Madeleine Vionnet, oslobodio nostalgije za tridesetim godinama i pretvorio u jedan od ključnih jezika mode devedesetih.
Gallianova haljina s karanfilima iz kolekcije Dolores iz 1995. rezana je ukoso i bez šavova, pa na tijelu djeluje gotovo bestežinski.
Carla Bruni u Gallianovoj haljini s karanfilima iz kolekcije Dolores za jesen 1995.
Foto: @hautecoutureglobal
3. Veliku reviju mogao je napraviti i bez velikog budžeta
Godine 1994. bio je bez novca i spavao na podu stana jednog prijatelja, dok mu je pariška domaćica São Schlumberger ustupila svoj hôtel particulier za reviju. U nekoliko prostorija spojio je japanske kimone s krojenjem četrdesetih i napravio kolekciju koja mu je vratila karijeru. Godinu kasnije preuzeo je Givenchy.
Njezina snaga nije dolazila iz veličine produkcije. Odjeća, casting i prostor bili su dovoljno precizno povezani da se nekoliko soba pretvori u cijeli Gallianov svijet.
Foto: @gazette_pierre
4. Siluetom je određivao ko je osoba koja je nosi
U Artisanal kolekciji za Maison Margielu iz 2024. ekstremno stegnuti strukovi, podstavljeni bokovi, prozirna čipka i kaputi nošeni gotovo naopako nisu bili tek stilistički trikovi.
Od njih su nastajali ljubavnici, bjegunci, plesačice i noćni likovi inspirisani Brassaïjevim fotografijama Pariza. Tijelo je prvo bilo rekonstruirano krojem, a tek onda odjeveno. Zbog toga modeli nisu predstavljali kolekciju. Igrali su njezine likove.
Foto: @gallianoarchive
5. Znao je promijeniti veliku kuću, a da joj ne izbriše identitet
U Dior nije došao kako bi disciplinirano ponavljao New Look. Uzeo je stegnuti struk, korzete, pune suknje i ceremonijalnu ženstvenost kuće, a zatim ih provukao kroz druge epohe, kulture, subkulture i vlastitu sklonost pretjerivanju.
U couture kolekciji za proljeće 2007. kimono, obi i geometriju origamija preveo je u Diorove peplume, pune suknje i korzetirani struk. Nije japansku referencu postavio preko New Looka. Dopustio je da jedno promijeni konstrukciju drugog.
Foto: @missbottega_
Dior je pod njim ostao nepogrešivo Dior, ali više nije bio predvidljiv. Arhivu nije tretirao kao granicu, već kao konstrukciju dovoljno snažnu da podnese rizik.
6. Margiela je dokazala da nije imao samo jedan veliki trik
Dolazak u Maison Margielu djelovao je kao estetski nesporazum. Gallianova grandioznost susrela se s kućom izgrađenom na anonimnosti, dekonstrukciji, reciklaži i vidljivim tragovima procesa.
Umjesto da ponovi Dior u skromnijem prostoru, promijenio je način rada. Odjevni predmeti rastavljali su se do konstrukcijskog kostura, podstave izlazile na površinu, a pronađeni komadi dobivali novi identitet.
Foto: @maisonmargiela
Margiela je pokazala da Gallianov potpis ne zavisi od raskoši. Kada su se povukli monumentalna scenografija i couture obilje, ostao je njegov odnos prema konstrukciji.
7. Malo ko je sve to mogao držati u istoj kolekciji
Galliano nije bio jedini majstor kroja, spektakla, historijske reference ili koncepta. Njegova posebnost bila je u tome što je sve te discipline mogao povezati bez jasne granice među njima.
Foto: @szilvesztermako
Rezanje ukoso nije služilo samo tehnici. Historijsko istraživanje nije završavalo kostimom. Casting, makeup i scenografija nisu prikrivali odjeću, već su objašnjavali kome ona pripada.
Čak i kada bi rezultat bio pretjeran, nije ga bilo moguće zamijeniti za rad drugog dizajnera.
Foto: @szilvesztermako
Met će pokušati pokazati cijeli opus bez popravljanja njegove biografije.
Ne kao figura koju moda mora ponovo prihvatiti, nego kao autor kojeg iz vlastite historije ne može izostaviti.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @szilvesztermako
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
