TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 23.12.2015.
Maya je simpatije javnosti osvojila svojim iskrenim emocijama koje predstavlja kroz riječi, ali i sam performans svojih pjesama. Maya je i velika humanitarka, bila je dio kampanje Moj je život moja pjesma, jedna je od poznatih dama koja je podržala i kampanju Ovom majicom volim, a nedavno je predstavila i novi singl, Naša ljubav, Naša kuća, kojim najavljuje novi album. Kroz razgovor s Mayom, sa
Nedavno si predstavila i novi singl Naša ljubav, Naša kuća. Kakve su reakcije tvojih obožavatelja na ove ljubavne stihove?
Jako sam sretna dojmom koji je pjesma ostavila na publiku, komentari su sjajni. Mislim da je prilično iznenađenje, obzirom da je drukčijeg zvuka i dinamičnija, a mene nekako ljudi povezuju sa interpretiranjem balada. Pjesma je prvi singl koji najavljuje moj drugi studijski album, koji je još u fazi snimanja. Zvukom malo drukčija od mojih prijašnjih pjesama, a tematski srodna. Ovoga puta pjevam o sretnoj ljubavi.
Live izvođenje tvog novog singla, sad već tradicionalno, bude obilježeno koncertom u ClubuMonument. Možeš li nam otkriti što pripremaš za ovaj nastup?
Pored autorskih pjesama sa albuma "Krive riječi", koje su uvijek baza repertoara, odlučili smo napraviti jednu posebnu, prazničnu listu, koja sadrži birane klasike Stevie Woondera, ABBA-e, Alicia Keys i modernih hitova u posebno prilagođenim aranžmanima. Na tom koncertu, koji će se održati 26.12. moj bend i ja ćemo prvi puta uživo izvesti i novi singl, "Naša ljubav, naša kuća".
Što po tebi pjesma treba sadržavati da bi bila jednako popularna i dirljiva danas, kao i za deset godina?
Mislim da ne postoji drugi magični sastojak ili formula, nego iskrena emocija, koja je takva u kontekstu bilo kojeg vremena. Iako je svjetska muzička scena danas preplavljena hiperprodukcijom, opet postoje izuzeci, kao što je npr. Adele, koja je doživjela toliki uspjeh sa svojim pjesmama, upravo jer su plod njenog životnog iskustva, jer su napisane i otpjevane iz srca i to ne može proći nezapaženo.
Tvoje pjesme često imaju i dosta autobiografskih elemenata. Bojiš li se te otvorenosti publici?
Lagala bih kada bih rekla da je potpuno svejedno ogoliti se na taj način. Ne radim to iz potrebe da podilazim bilo kome, jer u medijima ne govorim puno o svom privatnom životu. Kroz svoju muziku predstavljam se publici onakva kakva zaista jesam i bivam nagrađena time što ljudi prihvataju i vole moje pjesme takve kakve ih stvorim i poistovjećuju se sa njima. Znače im.
Kako bi opisala svoj glazbeni izričaj? Što te inspirira?
Ne bih sebe mogla svrstati konkretno samo u jedan muzički žanr, jer je moj izražaj formiran pod uticajem različitih stilova muzike i izvođača, koje sam slušala dok sam bila mlađa, pa i danas. U osnovi je to pop izražaj, sa elementima i jazza i soula, pa u jednu ruku i tradicionalne muzike. Ljubav i život su mi dvije najveće inspiracije.
S pjesmom Korake ti znam si predstavljala Bosnu i Hercegovinu na najpoznatijem europskom natjecanju. Ove godine, Bosna i Hercegovina ponovno je jedna od natjecateljica. Kakve uspomene ti nosiš sa Eurosonga?
Eurosong je bio jedno veliko, pozitivno iskustvo. Pored toga što sam bila predstavnik BiH, išla sam i kao autor pjesme, pa mi je i odgovornost, a i zadovoljstvo bilo veće. Sama pjesma mi je otvorila mnoga vrata za nove saradnje i prilike, a ono na što sam posebno ponosna je činjenica da nije zaboravljena nakon što je takmičenje završeno, nego je ljudi vole, rado slušaju i pjevaju.
Koje se pjesme trenutno nalaze na tvojoj playlisti?
Trenutno slušam novi album Coldplaya, koji je fantastičan, album Lianne la Havas i Jessie Ware.
Jedna si od poznatih osoba koja je podržala projekt Ovom Majicom Volim kojeg je pokrenulo uredništvo MODAMO.info u suradnji s Pomozi.ba. i Konzum lancima. Dobila si i nagradu za iniciranje regionalnog projekta „Moj je život moja pjesma”, koju dodjeljuje Europska asocijacija za borbu protiv raka grlića materice, kao i Nagradu za humanost Internacionalne lige humanista. Velika si aktivistica i humanista.
Osjećam potrebu da se prvenstveno kao čovjek, a potom i kao osoba koja se bavi javnim poslom izrazim i aktiviram, tako da mi je drago kada mogu na bilo koji način da doprinesem nečemu što mislim da je vrijedno podržati. Drago mi je da je projekt "Moj je život moja pjesma" postigao svoj cilj na širem planu, a to je podizanje svijesti žena o prevenciji raka grlića materice. Takodje, sretna sam da je još jedan plemeniti projekat, koji je pokrenuo Vaš portal, "Ovom Majicom Volim" zaživio i uspješno realizovan. Ljudima treba pružati pozitivne priče i pozitivne primjere, te ih time motivisati da i sami postanu dio lanca dobroga.
Kako izgleda tvoj savršen blagdanski meni? A blagdanski outfit?
Volim mediteransku kuhinju, pa su morski specijaliteti uvijek poželjni. Crna haljina je moj najdraži i nepogrešiv izbor.
Tvoj omiljeni novogodišnji parfem je...
Chloe Love.
Tvoja najljepša uspomena iz 2015.godine je...
Rođenje nećakinje Emine.
Foto: Aida Redžepagić; Maya Sar
TEKST: Bonjour.ba
U Bosni i Hercegovini svake godine više od hiljadu žena čuje dijagnozu raka dojke.
Iza tih brojki kriju se majke, sestre, prijateljice, kolegice, komšinice… žene koje nose strah, ali i nevjerovatnu snagu. Upravo zato Bonjour.ba i ove godine piše o Race for the Cure, događaju koji Sarajevo pretvara u more pink solidarnosti. To je zajednica u kojoj se tišina pretvara u glas, a tabu u priču o hrabrosti i podršci.
Iza hiljade pink majica i koraka koji se svake jeseni preliju Sarajevom stoji Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink, koja već skoro dvije decenije vodi ovu misiju.
Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink
U razgovoru Nela nam je otvoreno podijelila šta za nju znači Race for the Cure, koje trenutke nikada neće zaboraviti i zašto je tišina i dalje najveći neprijatelj ranom otkrivanju bolesti. Ispričala nam je i šta je najteže čula od žena koje su prošle kroz dijagnozu, kako izgleda snaga zajednice kad hiljade ljudi koračaju zajedno, ali i šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno.
Nela, recite nam kada govorimo o Race for the Cure, je li to za vas prije svega trka, pokret ili zajednica?
Za mene je Race for the Cure prije svega zajednica – to je ono magično tkivo gdje se hiljade ljudi, od žena koje su se susrele sa dijagnozom do onih koji tek otkrivaju svoju snagu, povezuju u solidarnosti, gdje se strah pretvara u nadu i gdje svaka korak postaje dio veće priče o podršci i promjeni.
Šta vas i nakon 18 godina najviše iznenadi svakog septembra?
Ono što me najviše iznenadi je, kako se svake godine, uprkos svim poteškoćama, ta energija množi – vidim mlade djevojke koje se prvi put uključuju, vidim muškarce koji vode svoje timove, mališane raznih uzrasta koji dolaze sa svojim roditeljima, tinejdžere i tu neobjašnjivu radost u očima žena koje su preživjele bolest, koja me podsjeća da smo uspješno slomili tabue, ali da je put još dug.
Možete li s nama podijeliti trenutak s trke koji vas i danas naježi kada ga se sjetite?
Sjećam se jedne žene koja je imala karcinom, koja je došla iz ruralnog područja, koja je nakon dijagnoze godinama šutjela, a na trci 2015. godine, držeći me za ruku u ružičastoj majici, prošaptala: “Ovo je prvi put da sam rekla ‘ja sam preživjela’ naglas” – taj trenutak me i danas naježi jer sam vidjela kako se iz pepela rađa snaga koja mijenja živote.
A šta vam je bilo najteže čuti od neke žene tokom svih ovih godina rada?
Najteže je bilo čuti od jedne mame u ranim 40-ima, koja je rekla: “Nela, saznala sam za bolest u 38., ali nisam rekla ni majci ni mužu jer sam se bojala da će me vidjeti slabu – sad je prekasno” – ta riječ “prekasno” me još uvijek grize jer podsjeća na sve one tihe bitke koje gubimo zbog straha i stigme.
Po vašem mišljenju šta je veći neprijatelj ranoj dijagnostici: tišina i strah u ženama ili prepreke unutar sistema?
Oboje su strašni, ali mislim da je tišina i strah u ženama veći neprijatelj – jer čak i kada sistem ponudi ruku, ako žena ne prihvati zbog sramote ili neznanja, nijedan mamograf neće spasiti život; moramo prvo osloboditi srca da bismo oslobodili tijela.
Ako vam priđe mlada djevojka od 20 godina i pita ‘zašto da se uključim’, šta biste joj rekli u jednoj rečenici?
Uključi se jer tvoj jedan korak danas može biti sidro nade za neku sestru, majku ili prijateljicu sutra, i jer zajedno mijenjamo svijet gdje rak dojke nije tabu, već priča o snazi i prevenciji.
Skoro dvije decenije ste u ovoj misiji. Šta vas više motiviše: pogled unazad na sve što je postignuto ili unaprijed, na borbu koja tek čeka?
Više me motiviše pogled unaprijed – na borbu koja nas tek čeka, jer svaka pobjeda iza nas, poput hiljada pregleda koje smo omogućili, samo je gorivo za one još veće promjene, poput skrininga za svaku ženu u BiH, koje još uvijek sanjamo.
Šta biste željeli da žene, ali i muškarci, bolje razumiju kada je riječ o borbi s rakom dojke?
Želim da svi razumiju da rak dojke nije samo ‘ženska bolest’ – to je porodična, društvena borba gdje muškarci imaju ključnu ulogu u podršci, gdje prevencija počinje razgovorom za stolom, a ne samo u bolnici, i gdje snaga dolazi iz ranog djelovanja, preventivnih pregleda a ne iz čekanja.
Nela, šta mislite šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno, a moramo, da bismo stali rame uz rame sa ženama koje prolaze kroz bolest?
Kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno u kreiranju sigurnih prostora za emocionalnu podršku izvan bolnica – moramo više ulagati u grupe podrške, edukaciju u školama i ruralnim sredinama, i osigurati da muškarci i obitelji budu dio te mreže, jer borba nije samo medicinska, već i ljudska. Potrebno je mnogo više aktivnosti koje poboljšavaju kvalitet života žena nakon dijagnoze i tretmana.
I za kraj, kada pomislite na žene koje više nisu s nama, a bile su dio ove zajednice, kako njihovu snagu i dalje nosite u svakoj trci?
Nosim njihovu snagu u svakoj trci. One su u mojim mislima i mom srcu, njihove priče nisu završene – one su svjetionik koji vodi nove generacije, podsjećajući nas da svaka utrka nije samo o koracima, već o nasljeđu hrabrosti koje ostavljamo iza sebe.
Svaki septembar u Sarajevu hiljade koraka piše istu poruku… nismo/niste same. I dok Nela Hasić već skoro dvije decenije stoji na čelu tog ružičastog vala, jasno je da je Race for the Cure kolektivna odluka da glas bude glasniji od tišine, da podrška bude jača od straha i da svaka žena zna: ova borba je i njena i naša.
I ne, ne idemo malim, bojažljivim koracima. Idemo trkom, snažno, u borbu protiv raka dojke. U ružičastom moru koraka svaka žena će znati da je iza nje čitava zajednica koja je čuje, osjeća i nosi naprijed.
Foto: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
