TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 7.3.2025.
Zavirimo zajedno sa Biserom u projekat STAN-S, čiji je viralni Reels osvojio srca ljubitelja estetike, minimalizma i prirodnih materijala.
Kroz svoj studio Interior Zen, Bisera već godinama stvara prostore koji su istovremeno vizualno očaravajući i suštinski funkcionalni, s prepoznatljivim pečatom topline i prozračnosti.
Njeni projekti već su nekoliko puta krasili stranice naše Interijer i Dizajn rubrike, ali ovog puta odlučili smo zaviriti još dublje u njenu kreativnu metodologiju, inspiracije i svakodnevni dizajnerski proces.
Upravo zbog tog spoja talenta, osjećaja za prostor i nevjerovatne sposobnosti da dizajn osjeti u njegovoj suštini, danas vam donosimo razgovor sa Biserom koji otkriva kako nastaju interijeri koje ne samo da gledamo, nego nas i inspirišu.
Kada prvi put uđete u prazan stan koji trebate dizajnirati, šta prvo pokušavate "osjetiti"?
Kada prvi put uđem u prazan stan koji trebam dizajnirati, prvo pokušavam osjetiti njegov potencijal. Svaki prostor ima svoj ritam, količinu svjetlosti, odnose između zidova i otvora i sve to oblikuje početnu viziju. Pokušavam zamisliti kako će se prostor doživljavati u različitim trenucima dana, kako će se svjetlost mijenjati i kakvu će energiju unositi u prostor.
Također, važno mi je osjetiti šta prostor „traži“, jer nije svaki stan predodređen za isti stil ili atmosferu. U ovom slučaju, stan je odavao osjećaj lakoće i prozračnosti, a cilj je bio sačuvati tu kvalitetu i dodatno je naglasiti kroz materijale i detalje. Često mi se dešava da već pri prvom ulasku osjetim šta ne bih mijenjala, koje su prednosti prostora koje treba istaći i kako da ga oblikujem tako da sve djeluje prirodno i nenametljivo, a istovremeno promišljeno i funkcionalno.
Kombinacija prirodnih materijala i suptilne rasvjete postala je, čini se, vaš prepoznatljiv potpis. Kada projektujete prostor poput ovog, odakle krećete? Iz materijala, rasporeda ili same atmosfere koju želite postići?
Uvijek krećem od atmosfere koju želim postići. Smatram da je osjećaj koji prostor prenosi najvažniji aspekt dizajna jer on određuje kako će se ljudi u njemu osjećati, kako će ga doživjeti i koristiti. Prije nego što se odlučim za konkretne materijale ili raspored, pokušavam vizualizirati taj završni osjećaj koji želim da prostor ima.
Da li će djelovati smirujuće i umirujuće ili možda vibrantno i energično? Da li želim da unese osjećaj topline ili prostranosti? U ovom projektu cilj je bio stvoriti prostor koji odiše toplinom i smirenošću, ali istovremeno zadrži prozračnost i lakoću. Kada imam jasnu viziju atmosfere, prirodno se nameću materijali koji će je podržati.
U ovom slučaju to su prirodni tonovi, teksturirane površine i organski materijali koji prostoru daju dubinu. Tek nakon toga dolazimo do rasporeda, koji mora pratiti taj osjećaj i omogućiti nesmetan protok kroz prostor. Suptilna, topla rasvjeta dodatno naglašava teksture i stvara završnu notu ugodnosti i intime. Sve je povezano, ali atmosfera je ono što vodi cijeli proces. U suprotnom, dizajn može biti tehnički dobar, ali ako ne pobudi pravi osjećaj, onda nešto nedostaje.
Koliko je za vas važan taj „posljednji sloj“, stiliziranje prostora i da li ga smatrate ključnim dijelom dizajnerskog procesa?
Posljednji sloj, stiliziranje prostora, izuzetno je važan i često presudan za konačan dojam. To je onaj završni trenutak kada prostor zaista oživi i dobije karakter. Mnogi klijenti ne shvataju koliko ovaj dio može uticati na krajnji rezultat. Prostor može biti odlično dizajniran, ali ako završni detalji nisu pažljivo odabrani i postavljeni, nešto će uvijek nedostajati.
Zato u posljednjim projektima nastojim i taj segment ispratiti do kraja. Pažljivim odabirom dekorativnih elemenata poput jastuka, vaza, cvijeća, knjiga, ali i dekica, prekrivača i posteljine, prostor dobija toplinu i slojevitost, a istovremeno ostaje vizuelno skladan. Prava kombinacija tekstura i boja može podići dizajn na viši nivo, dok loš odabir može potpuno narušiti prvobitnu viziju.
Ovi završni detalji su poput scenografije u filmu – možda ih ne primijetite odmah, ali upravo oni stvaraju cjelokupnu atmosferu. Nije dovoljno samo odabrati lijepe stvari, već ih uskladiti tako da izgledaju spontano, a opet promišljeno. Ponekad je potrebno mnogo pokušaja da sve sjedne na svoje mjesto, ali kada se to desi, prostor konačno postaje ono što je trebao biti od početka.
Postoji li neki neočekivani detalj u ovom projektu ili nešto što niste na početku planirali? Nešto što ste odlučili ubaciti na kraju, intuitivno, i što se sada savršeno uklopilo? Volimo te skrivene priče iza dizajna.
Moram priznati da je ovaj projekat tekao prilično glatko, bez neplaniranih obrta, što je u našem poslu rijetkost. Od samog početka imali smo jasnu viziju, a svaki element se prirodno nadovezao na sljedeći. Ipak, ono što je na kraju zaista zaokružilo prostor bila je završna igra tekstura.
Dok smo u početku zamišljali vrlo minimalistički pristup, kroz proces smo shvatili koliko slojevitost materijala unosi toplinu i karakter. Tako smo intuitivno dodali bogatije tkanine, reljefne površine i detalje poput mekanih prekrivača i taktilnih dekorativnih elemenata, što je dalo završni pečat prostoru. To su oni detalji koji se ne vide odmah, ali ih osjetite čim uđete
Za kraj, malo iz privatnog ugla, kada se želite inspirisati izvan svijeta interijera, gdje u Sarajevu najviše volite otići da „napunite baterije“ i oslobodite kreativnost?
Kada mi je potrebna inspiracija izvan svijeta interijera, obično tražim prostore gdje mogu osjetiti mir i distancirati se od svakodnevnih obaveza i ljudi. Inspiracija se ne javlja uvijek kada je tražimo, nekad je dovoljno promijeniti okruženje, a ideje dođu same od sebe. Naučila sam da što je više forsiram, to se više skriva.
Zato mi je važno da povremeno napravim distancu, sklonim se od ekrana, papira, skica i samo budem prisutna u nekom potpuno drugačijem okruženju. Za mene su priroda i prostranstva savršen reset. Volim otići na naše planine, na Visočicu, na Trebević, kada udahnem svjež zrak i osjetim tu tišinu, mozak mi se potpuno rastereti. I baš tada, kada najmanje razmišljam o poslu, stvari počnu da sjedaju na svoje mjesto.
Kada se vratim radu, sve odjednom postane jasnije, odluke se donose lakše i inspiracija ponovo teče. A kad mi treba potpuni reset, tu je kickboxing. Kroz trening ispraznim um i oslobodim napetost, a često baš tada dolaze najbolje ideje. Shvatila sam da kreativnost ne voli forsiranje, već prostor da se prirodno razvije.
Projekat Stan S je samo jedan od dokaza da estetika Interior Zen studija ne prati samo trendove, već ih suptilno redefiniše, stvarajući prostore koji odišu smirenošću i karakterom.
S nestrpljenjem iščekujemo buduće projekte Bisere i još veće priče o interijer dizajnu sa njom. A mi ćemo biti tu, s istim entuzijazmom, da ih pratimo i s vama dijelimo.
***
Foto: Armin Dorado
TEKST: Ada Ćeremida
Neki prostori osvajaju lokacijom, drugi interijerom, a rijetki uspiju povezati arhitekturu, prirodu i svakodnevni život u jedno zaokruženo iskustvo.
Ova mala kuća, smještena tik iznad Baščaršije, nudi upravo to osjećaj privatnosti i mira, a da grad nikada nije daleko.
Iako površinom odgovara stanu, način na koji je prostor organizovan i otvoren prema vrtu daje joj karakter prave kuće. Ovdje kvadrati nisu ograničenje, već alat: svaki element ima svoju funkciju, ali i estetsku ulogu u cjelini.
Veliki zeleni vrt nije samo kulisa, već aktivni dio prostora, mjesto gdje se interijer prirodno prelijeva prema vani i gdje se život usporava.
Pametan raspored kao ključ cijelog koncepta
Osnovu prostora čini otvoreni dnevni boravak povezan s terasom i vrtom, čime se briše granica između unutrašnjeg i vanjskog. Velike staklene stijene propuštaju obilje prirodnog svjetla i čine da prostor djeluje znatno veće nego što jeste.
Mala kuhinja ili kitchenette je diskretno pozicioniran kao funkcionalna pregrada između dnevnog i spavaćeg dijela. Umjesto klasičnih zidova, upravo ovaj element definiše zone, zadržavajući otvorenost i protočnost prostora.
Minimalistički pristup kuhinji osigurava da ona ne dominira vizualno, ali ostaje potpuno funkcionalna za svakodnevnu upotrebu.
Zid od opeke kao vizualno sidro interijera
Spavaća soba donosi potpuno drugačiji, intimniji ton. Fokus zida od opeke unosi toplinu, teksturu i osjećaj trajnosti, stvarajući kontrast u odnosu na savremene, čiste linije ostatka prostora.
Jednostavan namještaj, neutralna paleta i pažljivo odabrana rasvjeta doprinose smirenoj atmosferi. Ovo nije prostor koji pokušava biti dekorativan već mjesto odmora, tišine i povlačenja iz gradske vreve.
Cijeli interijer oslanja se na prirodne materijale i nenametljive tonove. Drvo, opeka, tekstil i prigušena rasvjeta zajedno stvaraju ambijent koji djeluje ugodno, ali promišljeno. Ništa nije suvišno, ali ništa nije ni slučajno.
Posebna pažnja posvećena je detaljima: diskretna rasvjeta uz zidove, perzijski tepisi koji razbijaju hladnoću poda, te komadi namještaja koji su birani više zbog proporcija nego zbog trenda.
Vrt kao produžetak životnog prostora
Najveća vrijednost ove male kuće krije se upravo izvan njenih zidova. Vrt, bogat zelenilom i cvijećem, djeluje kao privatna oaza u samom srcu starog grada. On nije samo pogled, već aktivan prostor za boravak, jutarnju kafu ili večernje opuštanje.
U kombinaciji s promišljenim interijerom, vrt daje ovom prostoru ono što je danas rijetkost u urbanim sredinama, osjećaj da ste istovremeno u gradu i izvan njega.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
