TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 7.3.2025.
Zavirimo zajedno sa Biserom u projekat STAN-S, čiji je viralni Reels osvojio srca ljubitelja estetike, minimalizma i prirodnih materijala.
Kroz svoj studio Interior Zen, Bisera već godinama stvara prostore koji su istovremeno vizualno očaravajući i suštinski funkcionalni, s prepoznatljivim pečatom topline i prozračnosti.
Njeni projekti već su nekoliko puta krasili stranice naše Interijer i Dizajn rubrike, ali ovog puta odlučili smo zaviriti još dublje u njenu kreativnu metodologiju, inspiracije i svakodnevni dizajnerski proces.
Upravo zbog tog spoja talenta, osjećaja za prostor i nevjerovatne sposobnosti da dizajn osjeti u njegovoj suštini, danas vam donosimo razgovor sa Biserom koji otkriva kako nastaju interijeri koje ne samo da gledamo, nego nas i inspirišu.
Kada prvi put uđete u prazan stan koji trebate dizajnirati, šta prvo pokušavate "osjetiti"?
Kada prvi put uđem u prazan stan koji trebam dizajnirati, prvo pokušavam osjetiti njegov potencijal. Svaki prostor ima svoj ritam, količinu svjetlosti, odnose između zidova i otvora i sve to oblikuje početnu viziju. Pokušavam zamisliti kako će se prostor doživljavati u različitim trenucima dana, kako će se svjetlost mijenjati i kakvu će energiju unositi u prostor.
Također, važno mi je osjetiti šta prostor „traži“, jer nije svaki stan predodređen za isti stil ili atmosferu. U ovom slučaju, stan je odavao osjećaj lakoće i prozračnosti, a cilj je bio sačuvati tu kvalitetu i dodatno je naglasiti kroz materijale i detalje. Često mi se dešava da već pri prvom ulasku osjetim šta ne bih mijenjala, koje su prednosti prostora koje treba istaći i kako da ga oblikujem tako da sve djeluje prirodno i nenametljivo, a istovremeno promišljeno i funkcionalno.
Kombinacija prirodnih materijala i suptilne rasvjete postala je, čini se, vaš prepoznatljiv potpis. Kada projektujete prostor poput ovog, odakle krećete? Iz materijala, rasporeda ili same atmosfere koju želite postići?
Uvijek krećem od atmosfere koju želim postići. Smatram da je osjećaj koji prostor prenosi najvažniji aspekt dizajna jer on određuje kako će se ljudi u njemu osjećati, kako će ga doživjeti i koristiti. Prije nego što se odlučim za konkretne materijale ili raspored, pokušavam vizualizirati taj završni osjećaj koji želim da prostor ima.
Da li će djelovati smirujuće i umirujuće ili možda vibrantno i energično? Da li želim da unese osjećaj topline ili prostranosti? U ovom projektu cilj je bio stvoriti prostor koji odiše toplinom i smirenošću, ali istovremeno zadrži prozračnost i lakoću. Kada imam jasnu viziju atmosfere, prirodno se nameću materijali koji će je podržati.
U ovom slučaju to su prirodni tonovi, teksturirane površine i organski materijali koji prostoru daju dubinu. Tek nakon toga dolazimo do rasporeda, koji mora pratiti taj osjećaj i omogućiti nesmetan protok kroz prostor. Suptilna, topla rasvjeta dodatno naglašava teksture i stvara završnu notu ugodnosti i intime. Sve je povezano, ali atmosfera je ono što vodi cijeli proces. U suprotnom, dizajn može biti tehnički dobar, ali ako ne pobudi pravi osjećaj, onda nešto nedostaje.
Koliko je za vas važan taj „posljednji sloj“, stiliziranje prostora i da li ga smatrate ključnim dijelom dizajnerskog procesa?
Posljednji sloj, stiliziranje prostora, izuzetno je važan i često presudan za konačan dojam. To je onaj završni trenutak kada prostor zaista oživi i dobije karakter. Mnogi klijenti ne shvataju koliko ovaj dio može uticati na krajnji rezultat. Prostor može biti odlično dizajniran, ali ako završni detalji nisu pažljivo odabrani i postavljeni, nešto će uvijek nedostajati.
Zato u posljednjim projektima nastojim i taj segment ispratiti do kraja. Pažljivim odabirom dekorativnih elemenata poput jastuka, vaza, cvijeća, knjiga, ali i dekica, prekrivača i posteljine, prostor dobija toplinu i slojevitost, a istovremeno ostaje vizuelno skladan. Prava kombinacija tekstura i boja može podići dizajn na viši nivo, dok loš odabir može potpuno narušiti prvobitnu viziju.
Ovi završni detalji su poput scenografije u filmu – možda ih ne primijetite odmah, ali upravo oni stvaraju cjelokupnu atmosferu. Nije dovoljno samo odabrati lijepe stvari, već ih uskladiti tako da izgledaju spontano, a opet promišljeno. Ponekad je potrebno mnogo pokušaja da sve sjedne na svoje mjesto, ali kada se to desi, prostor konačno postaje ono što je trebao biti od početka.
Postoji li neki neočekivani detalj u ovom projektu ili nešto što niste na početku planirali? Nešto što ste odlučili ubaciti na kraju, intuitivno, i što se sada savršeno uklopilo? Volimo te skrivene priče iza dizajna.
Moram priznati da je ovaj projekat tekao prilično glatko, bez neplaniranih obrta, što je u našem poslu rijetkost. Od samog početka imali smo jasnu viziju, a svaki element se prirodno nadovezao na sljedeći. Ipak, ono što je na kraju zaista zaokružilo prostor bila je završna igra tekstura.
Dok smo u početku zamišljali vrlo minimalistički pristup, kroz proces smo shvatili koliko slojevitost materijala unosi toplinu i karakter. Tako smo intuitivno dodali bogatije tkanine, reljefne površine i detalje poput mekanih prekrivača i taktilnih dekorativnih elemenata, što je dalo završni pečat prostoru. To su oni detalji koji se ne vide odmah, ali ih osjetite čim uđete
Za kraj, malo iz privatnog ugla, kada se želite inspirisati izvan svijeta interijera, gdje u Sarajevu najviše volite otići da „napunite baterije“ i oslobodite kreativnost?
Kada mi je potrebna inspiracija izvan svijeta interijera, obično tražim prostore gdje mogu osjetiti mir i distancirati se od svakodnevnih obaveza i ljudi. Inspiracija se ne javlja uvijek kada je tražimo, nekad je dovoljno promijeniti okruženje, a ideje dođu same od sebe. Naučila sam da što je više forsiram, to se više skriva.
Zato mi je važno da povremeno napravim distancu, sklonim se od ekrana, papira, skica i samo budem prisutna u nekom potpuno drugačijem okruženju. Za mene su priroda i prostranstva savršen reset. Volim otići na naše planine, na Visočicu, na Trebević, kada udahnem svjež zrak i osjetim tu tišinu, mozak mi se potpuno rastereti. I baš tada, kada najmanje razmišljam o poslu, stvari počnu da sjedaju na svoje mjesto.
Kada se vratim radu, sve odjednom postane jasnije, odluke se donose lakše i inspiracija ponovo teče. A kad mi treba potpuni reset, tu je kickboxing. Kroz trening ispraznim um i oslobodim napetost, a često baš tada dolaze najbolje ideje. Shvatila sam da kreativnost ne voli forsiranje, već prostor da se prirodno razvije.
Projekat Stan S je samo jedan od dokaza da estetika Interior Zen studija ne prati samo trendove, već ih suptilno redefiniše, stvarajući prostore koji odišu smirenošću i karakterom.
S nestrpljenjem iščekujemo buduće projekte Bisere i još veće priče o interijer dizajnu sa njom. A mi ćemo biti tu, s istim entuzijazmom, da ih pratimo i s vama dijelimo.
***
Foto: Armin Dorado
TEKST: Ada Ćeremida
U Tuzli je izgrađena kuća koja dokazuje da arhitektura može biti i utočište i nada, a sada je prepoznata i na svjetskoj sceni.
Roditeljska kuća u Tuzli, projekat studija Normal Laboratorija, našla se na ovogodišnjoj longlisti Dezeen Awards za 2025. godinu, jednom od najutjecajnijih međunarodnih priznanja u arhitekturi i dizajnu.
U konkurenciji od preko 4.300 prijava iz 89 zemalja, upravo je ovaj bh. projekat izdvojen među najbolje u kategoriji leisure & wellness. Ovaj uspjeh ne predstavlja samo arhitektonsko priznanje, već i potvrdu da ideja nastala iz empatije i potrebe zajednice ima univerzalnu snagu.
Roditeljska kuća u Tuzli nastala je na inicijativu udruženja Srce za djecu oboljelu od raka, s ciljem da pruži dostojanstven i siguran smještaj mališanima na liječenju i njihovim porodicama tokom terapija na Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli.
Arhitektonski zadatak bio je istovremeno zahtjevan i dirljiv: osmisliti prostor koji neće biti hladan institucionalni objekt, već mjesto nalik domu.
Rezultat je objekat koji gotovo lebdi iznad prirodnog terena i time čuva postojeću vegetaciju. Takvo rješenje podsjeća na tradicionalnu bosansku sojenicu, dok istovremeno unosi savremenu prostornu dinamiku.
Kuća je koncipirana kroz četiri volumena sa prepoznatljivim kosim krovovima, čime se razbija masivnost građevine i stvara osjećaj intimne, domaće atmosfere.
U njoj se nalazi pet stambenih jedinica, zajednička kuhinja i trpezarija, igraonica za djecu te prostori za podršku porodicama.
Velika pažnja posvećena je i energijskoj efikasnosti: orijentacija prema jugoistoku omogućava maksimalno korištenje prirodne svjetlosti i pasivnog grijanja, dok zeleni krov i ventilirana fasada doprinose održivosti objekta.
Prozori i otvori pažljivo su raspoređeni kako bi omogućili povezanost s okolinom i pružili osjećaj mira i otvorenosti.
Materijali korišteni u izgradnji birani su zbog svoje izdržljivosti, prirodnosti i ljudske mjerljivosti, stvarajući prostor koji nije samo funkcionalan, nego i topao.
Roditeljska kuća u Tuzli već je ispunila svoju najveću svrh pružila je utočište, toplinu i dostojanstvo porodicama u najtežim trenucima.
Sada, prizananje i na međunarodnoj arhitektonskoj sceni potvrđuje vrijednost projekta i njegovu snagu da inspiriše i izvan granica Bosne i Hercegovine. Nakon objave longliste u septembru, shortlist će biti poznat u oktobru, dok će pobjednici ovogodišnjih nagrada biti proglašeni krajem novembra.
Foto: Normal Laboratorija
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
