TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 7.3.2025.
Zavirimo zajedno sa Biserom u projekat STAN-S, čiji je viralni Reels osvojio srca ljubitelja estetike, minimalizma i prirodnih materijala.
Kroz svoj studio Interior Zen, Bisera već godinama stvara prostore koji su istovremeno vizualno očaravajući i suštinski funkcionalni, s prepoznatljivim pečatom topline i prozračnosti.
Njeni projekti već su nekoliko puta krasili stranice naše Interijer i Dizajn rubrike, ali ovog puta odlučili smo zaviriti još dublje u njenu kreativnu metodologiju, inspiracije i svakodnevni dizajnerski proces.
Upravo zbog tog spoja talenta, osjećaja za prostor i nevjerovatne sposobnosti da dizajn osjeti u njegovoj suštini, danas vam donosimo razgovor sa Biserom koji otkriva kako nastaju interijeri koje ne samo da gledamo, nego nas i inspirišu.
Kada prvi put uđete u prazan stan koji trebate dizajnirati, šta prvo pokušavate "osjetiti"?
Kada prvi put uđem u prazan stan koji trebam dizajnirati, prvo pokušavam osjetiti njegov potencijal. Svaki prostor ima svoj ritam, količinu svjetlosti, odnose između zidova i otvora i sve to oblikuje početnu viziju. Pokušavam zamisliti kako će se prostor doživljavati u različitim trenucima dana, kako će se svjetlost mijenjati i kakvu će energiju unositi u prostor.
Također, važno mi je osjetiti šta prostor „traži“, jer nije svaki stan predodređen za isti stil ili atmosferu. U ovom slučaju, stan je odavao osjećaj lakoće i prozračnosti, a cilj je bio sačuvati tu kvalitetu i dodatno je naglasiti kroz materijale i detalje. Često mi se dešava da već pri prvom ulasku osjetim šta ne bih mijenjala, koje su prednosti prostora koje treba istaći i kako da ga oblikujem tako da sve djeluje prirodno i nenametljivo, a istovremeno promišljeno i funkcionalno.
Kombinacija prirodnih materijala i suptilne rasvjete postala je, čini se, vaš prepoznatljiv potpis. Kada projektujete prostor poput ovog, odakle krećete? Iz materijala, rasporeda ili same atmosfere koju želite postići?
Uvijek krećem od atmosfere koju želim postići. Smatram da je osjećaj koji prostor prenosi najvažniji aspekt dizajna jer on određuje kako će se ljudi u njemu osjećati, kako će ga doživjeti i koristiti. Prije nego što se odlučim za konkretne materijale ili raspored, pokušavam vizualizirati taj završni osjećaj koji želim da prostor ima.
Da li će djelovati smirujuće i umirujuće ili možda vibrantno i energično? Da li želim da unese osjećaj topline ili prostranosti? U ovom projektu cilj je bio stvoriti prostor koji odiše toplinom i smirenošću, ali istovremeno zadrži prozračnost i lakoću. Kada imam jasnu viziju atmosfere, prirodno se nameću materijali koji će je podržati.
U ovom slučaju to su prirodni tonovi, teksturirane površine i organski materijali koji prostoru daju dubinu. Tek nakon toga dolazimo do rasporeda, koji mora pratiti taj osjećaj i omogućiti nesmetan protok kroz prostor. Suptilna, topla rasvjeta dodatno naglašava teksture i stvara završnu notu ugodnosti i intime. Sve je povezano, ali atmosfera je ono što vodi cijeli proces. U suprotnom, dizajn može biti tehnički dobar, ali ako ne pobudi pravi osjećaj, onda nešto nedostaje.
Koliko je za vas važan taj „posljednji sloj“, stiliziranje prostora i da li ga smatrate ključnim dijelom dizajnerskog procesa?
Posljednji sloj, stiliziranje prostora, izuzetno je važan i često presudan za konačan dojam. To je onaj završni trenutak kada prostor zaista oživi i dobije karakter. Mnogi klijenti ne shvataju koliko ovaj dio može uticati na krajnji rezultat. Prostor može biti odlično dizajniran, ali ako završni detalji nisu pažljivo odabrani i postavljeni, nešto će uvijek nedostajati.
Zato u posljednjim projektima nastojim i taj segment ispratiti do kraja. Pažljivim odabirom dekorativnih elemenata poput jastuka, vaza, cvijeća, knjiga, ali i dekica, prekrivača i posteljine, prostor dobija toplinu i slojevitost, a istovremeno ostaje vizuelno skladan. Prava kombinacija tekstura i boja može podići dizajn na viši nivo, dok loš odabir može potpuno narušiti prvobitnu viziju.
Ovi završni detalji su poput scenografije u filmu – možda ih ne primijetite odmah, ali upravo oni stvaraju cjelokupnu atmosferu. Nije dovoljno samo odabrati lijepe stvari, već ih uskladiti tako da izgledaju spontano, a opet promišljeno. Ponekad je potrebno mnogo pokušaja da sve sjedne na svoje mjesto, ali kada se to desi, prostor konačno postaje ono što je trebao biti od početka.
Postoji li neki neočekivani detalj u ovom projektu ili nešto što niste na početku planirali? Nešto što ste odlučili ubaciti na kraju, intuitivno, i što se sada savršeno uklopilo? Volimo te skrivene priče iza dizajna.
Moram priznati da je ovaj projekat tekao prilično glatko, bez neplaniranih obrta, što je u našem poslu rijetkost. Od samog početka imali smo jasnu viziju, a svaki element se prirodno nadovezao na sljedeći. Ipak, ono što je na kraju zaista zaokružilo prostor bila je završna igra tekstura.
Dok smo u početku zamišljali vrlo minimalistički pristup, kroz proces smo shvatili koliko slojevitost materijala unosi toplinu i karakter. Tako smo intuitivno dodali bogatije tkanine, reljefne površine i detalje poput mekanih prekrivača i taktilnih dekorativnih elemenata, što je dalo završni pečat prostoru. To su oni detalji koji se ne vide odmah, ali ih osjetite čim uđete
Za kraj, malo iz privatnog ugla, kada se želite inspirisati izvan svijeta interijera, gdje u Sarajevu najviše volite otići da „napunite baterije“ i oslobodite kreativnost?
Kada mi je potrebna inspiracija izvan svijeta interijera, obično tražim prostore gdje mogu osjetiti mir i distancirati se od svakodnevnih obaveza i ljudi. Inspiracija se ne javlja uvijek kada je tražimo, nekad je dovoljno promijeniti okruženje, a ideje dođu same od sebe. Naučila sam da što je više forsiram, to se više skriva.
Zato mi je važno da povremeno napravim distancu, sklonim se od ekrana, papira, skica i samo budem prisutna u nekom potpuno drugačijem okruženju. Za mene su priroda i prostranstva savršen reset. Volim otići na naše planine, na Visočicu, na Trebević, kada udahnem svjež zrak i osjetim tu tišinu, mozak mi se potpuno rastereti. I baš tada, kada najmanje razmišljam o poslu, stvari počnu da sjedaju na svoje mjesto.
Kada se vratim radu, sve odjednom postane jasnije, odluke se donose lakše i inspiracija ponovo teče. A kad mi treba potpuni reset, tu je kickboxing. Kroz trening ispraznim um i oslobodim napetost, a često baš tada dolaze najbolje ideje. Shvatila sam da kreativnost ne voli forsiranje, već prostor da se prirodno razvije.
Projekat Stan S je samo jedan od dokaza da estetika Interior Zen studija ne prati samo trendove, već ih suptilno redefiniše, stvarajući prostore koji odišu smirenošću i karakterom.
S nestrpljenjem iščekujemo buduće projekte Bisere i još veće priče o interijer dizajnu sa njom. A mi ćemo biti tu, s istim entuzijazmom, da ih pratimo i s vama dijelimo.
***
Foto: Armin Dorado
TEKST: Ada Ćeremida
Smješten u Sohou, jednom od najikoničnijih njujorških kvartova, ovaj stan nosi energiju grada koji ne pristaje na prosječnost.
Prostor pripada Jenna Lyons , jednoj od najutjecajnijih figura savremene mode, poznatoj po tome što je lični stil uvijek stavljala ispred trendova.
Kao bivša kreativna direktorica J.Crewa i osoba koja je redefinisala pojam američkog chic-a, njen način razmišljanja se prirodno preselio i u interijer. Ovo nije „showroom stan“, već prostor koji izgleda kao produžetak njenog karaktera.
Arhitektonska osnova je klasična njujorška: visoki plafoni, simetrične zidne lajsne, veliki prozori i jasno definisane osi prostora. Upravo ta smirena baza omogućava da slojevit, eklektičan stil dođe do izražaja bez vizuelnog haosa.
Dnevni boravak: Maksimalizam koji je kontrolisan
Roze baršunasta sofa odmah postavlja ton prostora i jasno govori da neutralnost ovdje nije cilj. Međutim, ostatak kompozicije ostaje arhitektonski stabilan: niski profili, teški stol od kamena, tamni tepisi s grafičkim uzorkom i pažljivo raspoređeni manji objekti.
Ključni detalj su paravani koji se koriste kao fleksibilni prostorni elementi, ne samo kao dekor. Oni dijele prostor bez potrebe za zidovima i daju osjećaj slojevitosti koji je tipičan za veće evropske stanove, ali rijetko viđen u New Yorku.
Ekspresivan miks materijala koji djeluje intuitivno
Za razliku od dnevnog boravka, kuhinja je gotovo minimalistička. Mesingani backsplash i radne površine dominiraju prostorom, ali bez dodatnih dekorativnih slojeva. Tamni donji elementi i masivni kuhinjski otok čine prostor vrlo grafičkim.
Mramor, mesing, tamno drvo, pliš i baršun pojavljuju se zajedno, ali bez osjećaja težine ili pretencioznosti. Kuhinja djeluje gotovo teatralno, dok istovremeno ostaje funkcionalna i svakodnevna. Ovakav pristup pokazuje kako luksuz u ovom stanu nije statusni simbol, već alat za izražavanje. Svaki materijal ima teksturu, patinu i razlog zašto je tu.
Ormari kao privatna galerija
Walk-in garderober izgleda poput modne arhive, ali bez rigidnosti. Police pune cipela, zavjese u toplim tonovima i centralna fotelja pretvaraju prostor u intimnu zonu, a ne samo funkcionalnu prostoriju.
Ovo je mjesto gdje je garderoba produžetak stana, a ne odvojena cjelina.
Kupatilo kao scenografija, ne rutina
Jedan od najupečatljivijih detalja je slika naslonjena iznad kade, bez klasičnog uokvirivanja ili „galerijske distance“. U kombinaciji s mramornim oblogama i crnim metalnim okvirima prozora, kupatilo postaje prostor koji se tretira jednako ozbiljno kao i ostatak stana.
Ovo je dobar primjer kako se utilitarne prostorije mogu dizajnirati s istom dozom slobode i karaktera kao i reprezentativne zone.
Jennin stan u Sohou pokazuje kako maksimalizam ne mora značiti vizuelni višak, već pametno slojevito korištenje boja, materijala i objekata. Arhitektonska osnova ostaje čista i disciplinovana, dok se karakter gradi kroz namještaj, umjetnost i neočekivane detalje.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
