Pratimo ih godinama, radujući se svakom novom projektu, ali kada se njihovi putevi spoje, rezultat je nešto posebno.

Bisera Berberkić je poznato ime kada govorimo o besprijekorno dizajniranim interijerima, a GAZZDA je sinonim za vrhunski dizajn i zanatsku preciznost. 

Ovaj stan, s toplinom drveta, suptilnom paletom i prozračnim rasporedom, odiše lakoćom i promišljenim minimalizmom koji ne gubi osjećaj ugodnosti. Svaki komad namještaja djeluje prirodno uklopljen, a opet pažljivo odabran, balansirajući preciznost i neopterećenost. 









Kako su Bisera i GAZZDA zajedno oblikovali prostor koji istovremeno djeluje promišljeno i prirodno? Razgovarali smo sa njima i saznali kako je nastao ovaj sofisticiran interijer u ovoj harmoničnoj kolaboraciji. 







Bisera, ovaj interijer nosi dozu nenametljive elegancije, prirodni materijali i topla paleta boja djeluju instinktivno skladno. No, koliko je takva jednostavnost zapravo zahtjevna za postići? Koji su ključni elementi koji prostoru daju taj osjećaj lakoće, a da ne izgleda previše minimalistički ili  
monoton?  

Postići jednostavnost koja nije monotona, niti previše minimalistička, zahtijeva precizno balansiranje materijala, boja i tekstura. Ključ je prirodnim materijalima poput drveta, kamena i tkanina organskog porijekla, koji prostoru daju toplinu i taktilnu ugodnost. 

Također, kombinacija toplih neutralnih tonova sa suptilnim kontrastima stvara vizualni ritam koji prostoru daje dinamiku bez narušavanja harmonije.

U ovakvom pristupu, suštinska razlika između jednostavnosti i praznine leži u slojevitosti. Kada se pažljivo dodaju detalji poput rasvjete, umjetničkih predmeta ili personalizovanih elemenata, prostor dobija dušu i postaje nenametljivo sofisticiran.











Postoji nešto umirujuće u ovom prostoru, svaki komad namještaja ima svoje mjesto, ali bez ukočene perfekcije. Kako ste balansirali između planske preciznosti i one neopipljive ugodnosti koja čini da se prostor osjeća kao dom?  

Balans između preciznosti i ugodnosti postiže se pažljivim odabirom materijala, boja i proporcija, ali i načinom na koji se elementi međusobno povezuju. Umjesto stroge simetrije, prostor oblikujem tako da djeluje skladno, ali ne predvidljivo. Važno mi je da svaki komad namještaja ima svoju funkciju i svrhu, ali da cjelina ostavlja dojam lakoće i prirodnosti.

Posebno pažljivo biram komade koji nisu oštri i strogo geometrijski, već imaju meke linije i organsku formu, jer upravo takvi elementi dodaju osjećaj topline i umirujuće atmosfere.

Topli tonovi, taktilni materijali i promišljena rasvjeta dodatno pojačavaju taj efekat, dok fluidnost rasporeda omogućava da prostor izgleda živo i prilagodljivo, umjesto statično i rigidno.

Na taj način prostor odiše karakterom i postaje mjesto u kojem se zaista može uživati.









Koliko je za vas kao dizajnera važno imati priliku raditi s domaćim brendom poput GAZZDA? Da li osjećate da su ovakve saradnje način da se razvija lokalna scena dizajna enterijera? Postoji li neki komad namještaja iz GAZZDA kolekcije koji vam je bio posebno inspirativan u ovom projektu?  

GAZZDA je vrhunski primjer kako domaći brend može dostići svjetski nivo, a istovremeno zadržati autentičnost i prepoznatljiv dizajnerski potpis. Njihov spoj sofisticirane estetike, vrhunske izrade i pažnje prema detaljima čini ih pravim ponosom naše industrije.

Uvijek cijenim priliku da radim s njihovim komadima i posebno se radujem kada i moji klijenti prepoznaju tu izuzetnu kombinaciju ljepote i kvaliteta.

Njihov namještaj nije samo funkcionalan, već unosi poseban karakter u prostor, što ga čini idealnim izborom za projekte koji teže nenametljivoj eleganciji. Posebno volim Muna stolice, koje smo koristili i u ovom projektu. One su istovremeno udobne i estetski besprijekorne, s prefinjenim linijama koje se lako uklapaju u različite stilove enterijera.

Velika prednost je i široka mogućnost obrade materijala, od tkanina do kože, što omogućava potpunu prilagodbu svakom prostoru. GAZZDA nas uvijek iznova oduševljava i s nestrpljenjem pratim šta će sljedeće donijeti.











Namještaj GAZZDA često nosi onaj prepoznatljiv pečat, spoj zanatske preciznosti i suptilne, nenametljive estetike. Kako osiguravate da svaki komad ostane bezvremenski, a opet dovoljno prilagodljiv za različite tipove prostora?  

Mi kao GAZZDA vjerujemo da dom nije samo zbir predmeta na jednom mjestu, nego stvarno prostor u kojem duša odmara. Zato svaki komad prolazi kroz strogo definisan proces razvoja, od prvog skiciranja do finalnog detalja u radionici.

Naši dizajneri ne pristupaju namještaju samo kao estetskom i funkcionalnom objektu, već kao zanatskom zadatku – stalno dorađujući prototipe, balansirajući proporcije, eksperimentirajući s materijalima.

U toj tišini radionice, gdje se svaki spoj završava rukom, nastaje ono što mi zovemo GAZZDA kvalitet. Komadi koje stvaramo su suptilno oblikovani da traju – estetski, funkcionalno i emotivno – ali i dovoljno fleksibilni da se uklope u prostore različitih karaktera i senzibiliteta.















GAZZDA komadi djeluju gotovo kao produžetak prirode unutar interijera. Kako postižete tu lakoću dizajna koja spaja savremenu estetiku s osjećajem topline i prirodnosti? I koja je priča iza komada namještaja odabranih za ovaj stan?  

Naša filozofija i pristup dizajnu su jednostavni – stvarati prostor koji ne vrišti, već šapuće. Komadi poput Fawn kreveta ili Dedo lounge fotelje nisu tu da dominiraju, već da udahnu tišinu i mir prostoru, oblikujući ga linijama koje teku prirodno, organski.

Vjerujemo u moć jednostavnosti, u materijale koji pozivaju na dodir i oblike koji dopuštaju da prostor diše. U ovom interijeru, svaki GAZZDA komad tiho doprinosi cjelini. Trpezijskim dijelom dominiraju Muna stolice i Fawn sto – blagi rubovi, taktilno drvo i topli tonovi koji pozivaju na prisutnost i zajedništvo.

Dedo fotelja, Fawn lowboard, krevet i noćni ormarić, te Mu stolić u dnevnom boravku, unose onu smirenost i prirodnu lakoću koja je srž GAZZDA dizajna – prisutan, ali nenametljiv.












Koliko je za brend GAZZDA važno raditi s dizajnerima interijera poput Bisere? Kako ste kroz ovu saradnju uskladili njenu viziju s prepoznatljivim GAZZDA dizajnerskim potpisom?  

Uživamo raditi s ljudima koji imaju jasnu viziju – i još važnije, koji znaju za koga je ta vizija. Bisera je već u fazi narudžbe imala precizan osjećaj za svaki komad, znala je koji materijali će najbolje odgovarati ambijentu i kako sve povezati u skladnu cjelinu. Nama je bilo zadovoljstvo to ispratiti i podržati.

Naš fokus je stvaranje – osmišljavanje i dorađivanje komada koji imaju vlastiti karakter. Ali kad dođe trenutak da ti komadi pronađu svoj dom, tu svoju konačnu formu često dobivaju upravo kroz ruke arhitekata i dizajnera interijera.

Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.

U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada. 

Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu. 

Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.



The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova  

Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.



Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima. 

Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka. 

Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.

Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.



Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom  

Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade. 

U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.



Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.

Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.



Život oko sfere  

Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.

Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.



Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.



Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Renderi: MVDRV