TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 25.3.2020.
Globalna pandemija dotaknula je svakog pojedinca.
Neizvjesna situacija potaknula nas je na razmišljanje, a u momentima kada je svima potreban dodatan oslonac ili sitna gesta koja će izmamiti osmijeh na lice, važno je kreirati sadržaj koji će djelovati ohrabrujuće i utješno.
U uredništvu se vodimo upravo tom vizijom, a nama je osmijeh na lice izvukla gesta bh.fotografkinje Aide Redžepagić, koja je, u ideji da pokaže da smo u ovoj situaciji svi ujedinjeni i složni, ponudila usluge fotografiranje deset malih brendova nakon završetka pandemije. O svemu je pisala na svojim društvenim mrežama, a s obzirom na to da Aida već ima iskustva u kreiranju zanimljivih kampanja, vijest je oduševila male poduzetnike. Njen poduhvat uskoro je potaknuo na akciju brojne druge kreativce i brendove.
Više otkrivamo u nastavku.
Zašto si se odlučila biti #OstaniKući kampanje koju i sama promoviraš kroz svoje društvene mreže?
Zato što je to jedino ispravno i odgovorno! Prema nama samima, a ponajviše prema ugroženoj kategoriji stanovništva čiji život ovisi od kolektivnog imuniteta.
Ovo je vrijeme kada svi trebamo biti timski igrači i samo tako možemo pobijediti nedaću koja je trenutno pred nama.
Nerijetko smo na snimanjima razgovarali o novim, sjajnim, malim domaćim brendovima koji su vrijedni pažnje, a sada si došla na ideju da pokreneš kampanju kroz koju ćeš im pružiti usluge profesionalne fotografije nakon završetka same pandemije.
Možeš li nam reći više o samoj kampanji?
Potaknuta tragedijom koja nas je sve pogodila razmišljala sam o svim freelancerima poput mene, malim i velikim brendovima i kompanijama koje će pogoditi ekonomske posljedice korona virusa.
Našla sam se kao i mnogi, u situaciji gdje mi je preko noći otkazan svaki posao koji sam imala dogovoren u narednih pola godine, zajedno sa otkazivanjem poslova, otišli su i svi prihodi.
Znala sam da nisam jedina koja se našla u ovoj situaciji, ali sam isto tako znala i da nas iz ovoga može izvući samo solidarnost pa sam odlučila slobodno vrijeme nakon što prođe period izolacije iskoristiti tako što ću pomoći nekom od brendova koji su na samom početku i ne mogu sebi priuštiti fotografisanje.
Objavila sam informaciju na svom Instagram profilu, a onda je vijest odjeknula takvim intenzitetom kakvim nisam mogla ni zamisliti.
Kako su se i ostali brendovi te pojedinci uključili u cijelu priču?
U samo nekoliko sati su mi se javile na desetine ljudi koji nude razne usluge i voljni su pomoći brendovima koje izaberem. Tako je grafička dizajnerica Ana Lukenda ponudila besplatnu izradu logoa, nekoliko snimatelja je ponudilo snimanje reklame, ljudi iz PR i marketinških agencija su ponudili besplatne usluge i PR planove za brendove, ugledni lifestyle magazin (LadiesIN) je ponudio besplatan prostor i PR tekst za svaki od brendova, Fondacija 787 je ponudila pokriti troškove puta svima koji dolaze van Sarajeva. Javili su se frizeri, šminkeri, modeli…
Svi ponudili da besplatno daju svoj doprinos onome što je na početku zamisljeno kao jednostavno fotografisanje.
Ovo su tek neke od poruka koje sam u toku ova burna 24h uspjela otvoriti.
Kako si se osjećala kada si vidjela da je tvoja priča inspirirala i brojne brendove diljem regije da pokrenu sličnu kampanju?
Ono što je najdivnije u svemu je što se za nešto manje od 12 sati akcija proširila i na druge gradove i države, pa su mi se javili ljudi iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Mađarske, pa čak od jučer i Njemačke koji su istu akciju pokrenuli i u svojoj zemlji!
Nevjerojatno je kako jedan story na Instagramu može podići na noge toliko ljudi i pokrenuti val dobre energije i dijela! Ja se zaista nadam da će se ova priča proširiti i inspirisati još kreativaca da pruže ruku i pomognu jedni drugima nakon tragedije koja je zadesila cijeli svijet.
Sada, više nego ikada smo svjesni da novac nije najbitnija valuta!
Solidarnost je jača i vrjednija!
Detalji iz 'Studio 140' - studija ove bh.fotografkinje
Jučer si saznala da si osvojila 1.mjesto na Rovinj Photodays festivalu za toplu i emotivnu seriju fotografija spisateljice Martine Mlinarević i njenog muža Gorana.
Kakav je osjećaj i kako planiraš proslaviti ovu nagradu?
Prvo sam se šalila kako osim korpe s povrćem koju sam dobila od sestre za rođendan, ove godine neću dobiti ni zagrljaje najbližih mi ljudi jer smo ovu izolaciju shvatili zaista ozbiljno, a onda se desilo da mi je kolega fotograf poslao poruku “Čestitam!”. Na trenutak nisam znala šta mi čestita, a onda je poslao i link.
Rovinj Photodays je jedan od najvećih festivala fotografije jugoistočne Evrope. Na konkursu je prijavljeno 2600 fotografija autora iz 18 zemalja.
Zaista je čast osvojiti prvo mjesto u jednoj od kategorija. Ova vijest mi je popravila rođendan, ali i pomogla da skrenem misli s pandemije.
Jedna od nagrađenih fotografija iz dokumentarnog serijala o životu spisateljice Martine Mlinarević
Naposljetku, reci nam, kako zadržati #FeelGood vibe u doba kućne izolacije?
Ja sam pokušala razmišljati dugoročno. Nakon nekoliko paničnih dana gdje sam samo čitala vijesti i brinula za svoje bližnje, shvatila sam da moram nešto poduzeti. Tu sam krenula kovati planove kako nastaviti kada izolacija jednom konačno prođe i FeelGood vibe se odmah vratio!
Kada jednog dana konačno prođe pandemija i vratimo se svojoj rutini, shvatit ćemo da nas korona natjerala da se vratimo sebi, da više podržavamo domaće i lokalno jer mnogo zavisimo od toga. Jedna ovakva akcija i pružanje ruke će nam svima pomoći da brže ustanemo.
TEKST: Lamija Muratagić
U prvom Bonjour.Lookbacku Martina Saira se vraća svojim crvenim tepih izdanjima, od Selme Starfinger i Nine Varge do Marka Fehera, Armina Hodžića i Amne Kunovac Zekić.
Sarajevo Film Festival ima svoju filmsku historiju, ali i onu drugu, vizuelnu, koja se godinama gradi na crvenom tepihu. U njoj se ne pamte samo premijere i dolasci, nego i odjevni trenuci koji su postali dio festivalske arhive.
Uoči novog izdanja festivala, Bonjour kroz serijal Bonjour.Lookback otvara modnu arhivu prethodnih godina. Ne samo kroz fotografije koje pamtimo, nego kroz osobe koje su ih nosile, njihove komentare, sjećanja i pogled iz današnje perspektive. 
Za ovu priču vratili smo se festivalskim izdanjima u prostoru Atelje 71 I M Rasvjeta, elegantnom i čistom ambijentu koji ima onu tišu, parišku estetiku ateljea. Prostor je svijetao i sofisticiran, pa tako cijeli razgovor dobija osjećaj intimne modne arhive.
Prva u našem modnom lookbacku je Martina Saira Keškić , poduzetnica i kreativkačiji se lični stil godinama vezuje za sarajevsku modnu scenu i čiji smo modni senzibilitet već imali priliku upoznati zavirujući u njen ormar. Njen festivalski stil godinama se izdvaja po odnosu prema domaćem i regionalnom dizajnu, snažnim siluetama, neočekivanim beauty momentima i lookovima koji nisu birani da budu sigurni, nego da imaju stav. 
Jedan od ranijih trenutaka koji se izdvaja je kreacija Selme Starfinger iz 2014. godine, crno-žuti look s gotovo arhitektonskom konstrukcijom. Crni top čistih linija i voluminozna žuta suknja stvarali su kontrast koji je djelovao grafički, ali i dovoljno teatralno za festivalski prostor. Martina ga danas pamti upravo kroz tu konstrukciju. 
“ Podsjeća me kao da je arhitekt pravio, baš neki art ”, prisjetila se.
Iste godine nosila je i Ninu Vargu, dizajnericu koju i danas izdvaja kao jednu od omiljenih. Crna silueta, izgrađena kroz dužinu, teksturu i diskretan sjaj, unosila je tamniju i znatno dramatičniju eleganciju. 
Ono što ga danas čini posebno zanimljivim jeste činjenica da nije ostao samo arhivska fotografija. Martina je otkrila da top i suknju i danas ima, ali ih nosi odvojeno.
Bijela kreacija Mateyaneira iz 2017. godine imala je dugu cape siluetu, vez i značajnu ceremonijalnu prisutnost, ali Martina je najviše pamti po beauty momentu koji je pratio cijeli look: srebrnoj kosi koju je radio Ensar Dervišbegović . 
“ Kosa je bila srebrna, a to je tek prije godinu dana postao trend u svijetu. Mi smo tada bili ispred vremena ”, rekla je Martina.
Dvije godine kasnije, prvi put je nosila kreaciju Marka Fehera . Crna silueta, oblikovana fluidnim rukavima i širokim nogavicama, svoju je snagu gradila kroz pokret tkanine oko tijela.
Martina ga pamti kao trenutak u kojem se osjećala “ lepršavo, kao neki leptir. Modni leptir na crvenom tepihu ”. Upravo ta rečenica najbolje objašnjava zašto look i danas funkcioniše na fotografijama: njegova glavna vrijednost nije bila samo forma, nego pokret . 
Jedan od najdramatičnijih ulazaka u njenoj festivalskoj arhivi bio je look Armina Hodžića / Elysian iz 2022. godine. Bijela silueta, izoštrena naglašenim ramenima, metalnim lancima i plaštom koji je produžavao figuru, bila je konstruirana za ulazak koji se registruje prije nego što se pročitaju detalji.
Plašt je prvobitno trebao biti još duži, gotovo deset metara, ali je na kraju skraćen. Efekt ipak nije izostao. 
“ Čim sam zakoračila, osjećala sam se kao da sam ja taj outfit ”, rekla je Martina.
To je možda i najtačniji opis dobrog crvenog tepiha, trenutak u kojem osoba ne nosi samo odjeću, nego se s njom potpuno spoji.
U novijem dijelu arhive izdvaja se i kreacija Amne Kunovac Zekić iz 2024. godine, mini haljina s teksturom, asimetričnim detaljima i crno-bijelim kontrastom. Martina ju je prvi put vidjela na reviji i poželjela prenijeti na crveni tepih baš zato što nije pripadala očekivanoj slici festivalskog glamura. 
Platforme, valovita kosa i skulpturalni nakit pomjerili su mini siluetu iz razigranog registra prema odlučnijem red carpet izrazu, zadržavajući njenu lakoću, ali joj dajući jasniju modnu oštrinu.
Za kraj, Martina se vratila još jednom izdanju Nine Varge, bakarnom kombinezonu iz 2014. godine koji, kako kaže, i danas ima. Taj detalj se kroz cijeli razgovor provlači kao možda najljepši dokaz da njeni Sarajevo Film Festival lookovi nisu bili zamišljeni samo kao komadi za jednu fotografiju. 
“ Svaku ovu odjevnu stvar i dan danas imam ”, rekla je Martina, dodajući da neke od njih i danas nosi svakodnevno, uz espadrile, sandale i ljetne kombinacije.
Neki lookovi bili su kreirani za snažan ulazak na crveni tepih, neki su kasnije nastavili živjeti u njenom ormaru, a neki danas izgledaju još aktuelnije nego u trenutku kada su prvi put fotografisani.
Martina Saira tako otvara Bonjour.Lookback kao podsjetnik da najbolja festivalska izdanja ne ostaju samo u arhivi, nego se vraćaju kroz priče, sjećanja i detalje koje i godinama kasnije vrijedi ponovo pogledati. 
U narednim danima na Bonjour.ba pratite i druge sagovornice koje se s nama vraćaju svojim Sarajevo Film Festival izdanjima i trenucima koji su obilježili crveni tepih prethodnih godina.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Bonjour.ba produkcija
Foto: Bonjour.ba
Social Media foto i video: Marija Perić i Tesnim Ališah
Lokacija: Atelje 71 I M Rasvjeta
Autorica članka: Lamija Muratagić
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
