TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 11.8.2016.
Samo jedan dan nas dijeli od filmske čarolije zvane Sarajevo Film Festival. Devet dana Sarajevo će biti mjesto promocije radova brojnih filmaša, kako iz regije, tako i svijeta. Ove godine kao počasni gost na Sarajevo Film Festival dolazi i Robert de Niro, a festivalski trg obećava bezbroj zabavnih događaja i sjajnu atmosferu.
U potrazi za filmskim naslovima koje trebamo dodati na našu listu filmova na koje trebamo obratiti pozornosti na SFFu, za savjet smo pitali bh. redateljicu Mirnu Dizdarević. Ova mlada redateljica je završila studij filmske režije, a potvrdu svog rada dobila je na 20.Sarajevo Film Festivalu, kada je njen film Iskupljenje, koji je ujedno bio i njen diplomski rad, osvojio nagradu za najbolji kratki bh.film. Mirninu preporuku filmova donosimo u nastavku.
***
Svake godine sa nestrpljenjem čekamo posebnih devet dana u godini. Tih devet dana Sarajevo je epicentar kinematografije prekriven šljokičastim velom svjetskih bliceva, festivalskim gostima o kojima Sarajevo u nekim “običnim” danima može samo da sanja i naravno nezaobilaznim novim modnim kreacijama koje, htjeli to mi priznati ili ne, većina željno čeka. Za mene kao bh. redateljicu svaki Sarajevo Film Festival je poseban i uvijek me podsjeti kako trebam biti ponosna što sam redateljica iz Bosne i Hercegovine. 22. Sarajevo Film Festival se ponovo može pohvaliti raznovrsnim izborom filmova gdje će svaka gledateljica i gledatelj zasigurno pronaći nešto za sebe. Dok s nestrpljenjem čekamo početak velikog filmskog praznika u Sarajevu, pokušala sam izdvojiti par filmova koje bih lično pogledala.
Prijedlog broj 1
Iz takmičarskog programa bih izdvojila film “Vlažnost” redatelja Nikole Ljuce. O ovome filmu sam već dosta čula i prošle godine od kolega koje su radile na filmu tako da je ovo ipak bio prvi film koji nestrpljivo čekam na festivalu. Također film je osvojio i i dalje osvaja mnogobrojne značajne nagrade na svjetskim filmskim festivalima.
https://www.youtube.com/watch?v=lQSn67IUq3o
Prijedlog broj 2
Iz programa van konkurencije najinteresantniji film koji mi je privukao pažnju je film “Transmania“ koji ima petnaest redateljica i redatelja. Ono što mi je privuklo pažnju je način na koji su priče ispričane a to je da je svako od redatelja nastavljao priču sa svojih pet minuta filma koja je zasnovana na posljednjoj minuti prethodne priče. Film je sniman nadrealističkom narativnom metodom koja istražuje nepoznatost i mističnost u procesu snimanja igranog filma. Definitivno je film na koji treba obratiti pozornost.
Prijedlog broj 3
Iz programa BH. filma apsolutno bih preporučila novi film Danisa Tanovića, “Smrt u Sarajevu“, koji može parirati rame uz rame s vrhunskim produkcijama, odličnom glumom, režijom, kamerom, montažom, gotovo sva ekipa je domaća ekipa. Trebamo biti ponosni na svu našu ekipu i na Danisa Tanovića koji je sjajnu ispričao još jednu priču koja nas se itekako tiče.
https://www.youtube.com/watch?v=in4feDE3GII
Prijedlog broj 4
Serija “Novine“ je nova serija Dalibora Matanića u 10 epizoda i priča je o građevinskom poduzetniku koji kupuje liberalni dnevni list da bi zataškao prometnu nesreću koju je prouzrokovala njegova majka i u kojoj je poginulo troje mladih ljudi. Još jedan razlog zbog kojeg bih pogledala ovu seriju je taj da smo prošle godine imali priliku gledati Matanićev “Zvizdan“ koji je bio potpuno oduševljenje, te iz tog razloga me veseli i njegova nova serija.
https://www.youtube.com/watch?v=gK3FsUzPhRE
Prijedlog broj 5
U programu regionalnih premijera pažnju privlači film “Korida“ Siniše Vidovića. Mislim da stalno se priča o koridama a niko u biti ne zna puno o njima i vjerujem da će ovaj film na zanimljiv način otvoriti nam taj nepoznati, gotovo mitski svijet, koji nam je zapravo na kućnom pragu.
https://www.youtube.com/watch?v=6tNtPQn9mUc
Ovo su samo neki od mnogobrojnih filmova koji nas čekaju na 22. Sarajevo Film Festivalu i koji zaslužuju našu pažnju i koji će zasigurno imati svoju publiku. Uvijek bih apelovala da se prati regionalna kinematografija jer postaje sve interesantnija i za svaku pohvalu je činjenica da je sve više kvalitetnih filmova. Ostajemo da uživamo u prekrasnom svijetu filma i da maštamo ovih devet dana u magičnom Sarajevu.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
