Adaptacija doma uistinu ima posebnu čar kada se radi o prostoriji gdje volimo provoditi svoje vrijeme.

U skladu s tim ovog puta u rubrici Interijeri zavirili smo u dom dame koja je često gost naših Gourmet članaka. Osim što gaji iznimnu ljubav prema gastronomiji, Belma ne krije svoju kreativnu stranu te će nas ovog puta provesti kroz adaptaciju svoga doma od čega ćemo prvo početi s prostorijom u kojoj ova dama uživa provoditi vrijeme. Upečatljiva i nešto drugačija boja kuhinje kao i šarmantni detalji koji su veoma vješto odabrani ukrali su našu pažnju, a što je bila inspiracija, kao i što je bilo najizazovnije otkrila nam je Belma u nastavku.

* * *

Što je bila inspiracija za uređenje kuhinje?

S obzirom da smo kuhinju renovirali posljednju, željeli smo da se uklopi sa ostatkom kuće, naročito sa dnevnim boravkom, koji je povezan skupa sa kuhinjom i trpezarijom. Kroz čitavu kući se provlači skandinavski stil, siva boja i drvo, tako da smo znali da će i kuhinja ići u tom pravcu.





S obzirom da volite provoditi vrijeme u kuhinji, što vam je bilo najvažnije kod preuređenja?

Najvažnija stvar kod kuhinje mi je svakako funkcionalnost ali i da je fotogenična (zbog mog #food bloga). Dosta vremena provodim u snimanju tako da mi je prva stavka bila prirodno osvjetljenje te dobra radna površina. Svakako trebalo mi je i dosta prostora da smjestim suđe i propse za slikanje.

Možete li nam kratko opisati kako je izgledao cijeli proces?

Sam proces izrade nije bio zahtjevan ni dug. U programu sam nacrtala dizajn i raspored kakav bi željela imati, a majstor je obavio svoje. Skupa smo došli do najboljeg rješenja za naš prostor, kao i najbolju funkcionalnost kuhinje. S obzirom da je kuhinja po mjeri, morali smo malo duže čekati, ali vrijedilo je.

Što biste izdvojili kao najizazovniji zadatak tijekom samog preuređenja?

Najizazovniji zadatak mi je bilo uklopiti kuhinju sa ostatkom kuće. Uvijek je postojao mali strah da kuhinja neće moći ispratiti ostale prostorije ili da će značajno odudarati. Također, ovdje bi dodala i izbor radne ploče, oko koje smo imali malih komplikacija u nabavci. Ipak na kraju smo dobili što smo željeli.

Jeste li već otkrili svoj omiljeni kutak?

Omiljeni kutak nije šporet (hehe) i ako mi je mnogo drag. Omiljeni kutak i dio kuhinje mi je dio sa stalkom za čajnik i šolje. Nešto što mi se na prvu previše dopalo, sad zauzima posebno mjesto na radnoj površini.

* * *
Foto: Belma Halilović za Bonjour.ba 

U trenutku kada se interijeri sve jasnije udaljavaju od hladnog minimalizma i sigurnih neutralnih rješenja, ovakvi prostori postaju nova referenca.

Stanovi koji ne pokušavaju impresionirati na prvu, nego vas polako uvlače u svoj ritam. Upravo takav je ovaj austrougarski stan u Ferhadiji, u kojem je FO4A Architecture studio pokazao kako se historijski okvir može čitati savremeno, precizno i vrlo hrabro.

Tamni zidovi, color drenched zidovi i stolarija, naglašeni detalji i povratak teksture više nisu hrabar izuzetak, nego promišljen odgovor na način na koji danas želimo živjeti. 

Ovaj stan u Ferhadiji ne govori o trendovima direktno, ali ih precizno utjelovljuje: interijeri u kojima se boja koristi kao arhitektonski alat, svjetlo kao kompozicija, a detalj kao nosilac identiteta. Upravo takvi prostori najavljuju estetiku koju ćemo u 2026. godini viđati sve češće: zreliju, slojevitiju i mnogo ličniju.




 

Dnevni boravak: Smirenost, proporcija i ritam

Ulaskom u dnevni boravak, atmosfera se dodatno smekšava. Zidne obloge i biblioteke sa zaobljenim lukovima uvode osjećaj kontinuiteta i topline, dok pažljivo birana rasvjeta definiše zone bez potrebe za vizualnim preopterećenjem.

Namještaj je odmjeren, taktilan i nenametljiv. Ovdje nema potrebe za naglašenim akcentima jer prostor sam po sebi nosi karakter. Upravo ta suzdržanost čini boravak mjestom u kojem se želi ostati duže bez buke, bez viška.




Radni sto smješten uz prozor djeluje kao prirodni nastavak boravka. Drvo, jednostavne linije i pogled prema vani stvaraju osjećaj fokusa bez izolacije. Ovo je primjer kako se funkcija može uklopiti u dnevni ritam doma, bez da prostor izgubi svoju smirenost ili estetiku.




 

Hodnik kao uvod u arhitektonsku priču  

Prvi kadar vodi nas kroz dugi, svijetli hodnik. Naizgled jednostavan, ali pažljivo slojevit. Bijeli zidovi sa zadržanom klasičnom profilacijom, diskretna podna rasvjeta koja prati liniju kretanja i komadi namještaja koji djeluju gotovo skulpturalno.

Konzolna polica od tamnog drveta, svedena i precizno oblikovana, nije tu da popuni zid, nego da uspostavi ton cijelog stana. Ovo je prostor koji se čita polako i u kojem hodnik prestaje biti prolaz postaje arhitektonska sekvenca.





 

Kuhinja: Paleta koja zadržava svjetlo  

Kuhinja je jedan od ključnih trenutaka ovog stana. Color drenched stolarija u nježnoj plavoj nijansi, vertikalni ritam fronti i otvorene police od toplog drveta stvaraju snažan vizualni identitet, ali bez težine.

Svjetlo se ovdje ne oslanja na bjelinu, nego na refleksiju materijala, dubinu nijansi i precizno postavljenu rasvjetu. Ovo je odličan primjer kako tamni tonovi, pravilno balansirani, mogu djelovati izuzetno svijetlo i prozračno.







Mini trpezarijski dio nastavlja istu logiku: jednostavan drveni sto, lagane stolice i podne pločice s diskretnim ornamentom koji povezuje savremeni dizajn s historijskim slojevima stana.




 

Trpezarija: Zidovi koji nose atmosferu  

U trpezariji i dalje, FO4A studio se ne boji tamnih zidova. Duboki, topli tonovi ovdje nisu dekorativni trik, nego alat za stvaranje intime. Uz klasične zidne profile i pažljivo odabrane komade namještaja, prostor dobija karakter koji djeluje gotovo bezvremenski.

Ovo je estetika koja se udaljava od sigurnih neutralnih rješenja i pokazuje kako se boja može koristiti promišljeno, zrelo i dugoročno, upravo ono što sve više prepoznajemo kao smjer savremenih interijera.
 
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Fo4a Architecture (@fo4aarchitecture)

Spavaća soba: Tekstura, tišina i povratak ornamenta

Spavaća soba donosi još jedan važan sloj ovog projekta. Tapete bogate teksture, tamni zidovi i mekana rasvjeta stvaraju prostor koji djeluje intimno i zaštićeno. Ovo nije minimalistička praznina, nego prostor pun atmosfere.

Tapete ovdje nisu statement same po sebi, već pozadina koja nosi emociju. Upravo ovakav povratak ornamenta i taktilnosti sve češće viđamo u savremenim interijerima kao odgovor na predugo insistiranje na sterilnosti.






Kupatilo zatvara priču jednako snažno. Vidljivi piping, metalne armature i jednostavne linije daju prostoru industrijsku notu, ali u vrlo suptilnom, kontrolisanom obliku. Ništa ovdje nije slučajno, čak i tehnički elementi postaju dio dizajna.

Posebno upečatljiv detalj su svijeće koje se vizualno stapaju s cijevima i armaturom, gotovo kao da su se “otopile” u tehnički sklop. Taj mali, gotovo neočekivani trenutak savršeno sažima filozofiju cijelog stana: funkcionalni elementi ne moraju nestati da bi prostor bio lijep, već mogu postati njegov najzanimljiviji dio.

Ovo je prostor koji pokazuje kako funkcionalni detalji mogu biti estetski, ako su promišljeno integrisani.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.DESIGN

Foto: Armin Dorado