TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 19.6.2015.
Ukoliko još uvijek niste, vrijeme je da upoznate kreativni bh. odgovor na Made in China proizvode. Predstavljamo vam brand Articoolisan koji je usmjeren na brandiranje bh. kulture.
Svjesni činjenice da gomilanjem uvoznih proizvoda gušimo domaće autore, ali i zaboravljamo vlastite vrijednosti, pokrenuli su sjajnu priču u bh.potpisu.
Njihova filozofija je jednostavna – poraziti fotografije Londona i New Yorka na našim zidovima i u bh. domove smjestiti motive koje nalazimo u svakodnevnom životu - bogatu povijest i nasljeđe lijepe nam Bosne i Hercegovine.
Upravo zbog toga smo odlučili porazgovarati sa Edinom i Renadom, kreativnim dvojcem koji se krije iza start up projekta Articoolisan.
Dame i gospodo, upoznajte Articoolisan!
Koja se filozofija krije iza naziva Articoolisan?
Vi ste prvi koji postavljate ovo pitanje, a mislili smo da će ih biti dosta. Naziv Articoolisan se sastoji iz tri riječi, art, cool i san. To su tri osnovna segmenta našeg djelovanja. 'Art' ujedno i prvi segment koji smo lansirali i kojem smo trenutno najviše posvećeni. Drugi segment 'cool' se odnosi na dizajn i proizvodnju modnih detalja i garderobe. Treći segment je 'san' koji se odnosi na uređenje spavaće sobe i ostatka doma. Dakle, iz samog naziva branda možete prepoznati ideju i strukturu branda. Također, mi artikulišemo priče, ideje, iskustva, dajemo im vizuelni oblik. Mi smo Articoolisan.
Usmjereni ste na uređenje doma. Koji su sve artikli za uređenje doma već dostupni u ponudi Articoolisana?
Trenutno u našoj ponudi imamo print radove na canvas platnu. To je naravno jedan mali dio onoga što će Articoolisan biti, ali od nečega smo morali krenuti. Dugo smo vagali da li krenuti u cijeli projekat bez da imamo 'pokrivene' sve segmente. Realno, imamo jako puno obaveza u kompanijama u kojima radimo i vjerojatno još uvijek ne bi lansirali projekat da smo išli 'bythebook'. Odlučili smo da krenemo s jednim dijelom priče i da 'u hodu' razvijamo i druge segmente. Mislimo da nismo pogriješili, iako bi idealno bilo da smo lansirali brand u punom kapacitetu. Međutim za to takvu priču su potrebna veća ulaganja i investitori. Mi smo se odlučili za skromniji početak što nam dozvoljava i veću slobodu u vizuelnom izražavanju. Nemamo ograničenja.
Vaši radovi su odgovor na fotografije taxi vozila u New Yorku i telefonskih govornica u Londonu u bh.domovima. Kako birate motive za vaše fotografije?
Inspiraciju i motive pronalazimo u našem okruženju, svakodnevnom životu, pričama, u bogatoj historiji i naslijeđu koje ima Bosna i Hercegovina. Kroz naše radove želimo podstaknuti na brendiranje naše kulture, potisnuti gomilanje uvoznih proizvoda kojima gušimo domaće autore, gušimo osjećaj pripadnosti i zaboravljamo vlastite vrijednosti. Želimo poraziti London, New York, San Francisko, floru i faunu 'made in China'. Naše okruženje ima sasvim dovoljno lijepih i atraktivnih motiva, motiva koji bude emociju, koji pričaju naše priče. Naši motivi na našim zidovima.
Koji je vaš najdraži print-art rad?
Teško je izdvojiti jedan rad. Svi oni predstavljaju neku priču koju mi nosimo u sebi. Svaka priča ima svoje značenje i svaka je lijepa na svoj način. Možda jeste filozofski odgovor, ali je zaista tako. Svim radovima posvećujemo jednaku pažnju. Ljudima se neki manje ili više sviđaju, ali mi ih sve stvaramo sa istom dozom entuzijazma.
Kako biste u tri riječi potakli kupca da poželi da vaše fotografije krase zid u njihovom domu?
Ovo je kao pitanje s fakulteta ili iz 'Vuka s Wall Street-a'. :) Tri riječi … Art, cool, San!
Kakve su reakcije na vaš rad? Sviđa li se bh.damama i muškarcima vaš koncept predstavljen kroz izložbe?
Reakcije ljudi na Articoolisan su odlične i to nas fura da idemo dalje, da razvijamo sve ono što smo zamislili, popravljamo greške, usavršimo i razvijamo proizvode, dižemo vrijednost branda. Uskoro planiramo lansirati i novi proizvod, a do kraja godine u planu imamo svašta nešto. Kome je još potreban san. :)
Pretpostavljamo da dva kreativca, umjetnika, dizajnera, koja ne žele biti sebični i zadržati svoje kreartivne priče za sebe imaju i velike planove za budućnost? Možete li nam otkriti dio njih?
To će vam ipak otkriti budućnost, jer je ona naša najdraža uposlenica na poziciji motivatora. :) Budućnost, kakvom je mi zamišljamo, nas pokreće i gura ka našem cilju i ostvarenju planova koje smo zacrtali. A planovi su ambiciozni. Paralelno radimo na dizajnu, razvoju novih proizvoda, širini branda, inovacijama, razvoju web shopa sa opcijom dostave na kućnu adresu, novih kanala prodaje i sl. Krajnji cilj je zaposliti vrijedne ljude, pokušati i na taj način doprinijeti bh. društvu. Ako krenemo redom, trenutni prioritet nam je web site i razvoj novih proizvoda.
Gdje možemo pogledati sve Articoolisan kreativne printeve?
Articoolisan radovi trenutno nisu izloženi. Moguće ih je sve pogledati na našoj Facebook stranici u albumima ArticoolisanCanvas Art #1, ArticoolisanCanvas Art #2 i ArticoolisanSkyline Print Art. Ali svakako da planiramo i Articoolisan show room u nekoj bližoj budućnosti. To je također u planu. :)
{gallery}2015/2015_06/articoolisan{/gallery}
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
