Ukoliko još uvijek niste, vrijeme je da upoznate kreativni bh. odgovor na Made in China proizvode. Predstavljamo vam brand Articoolisan koji je usmjeren na brandiranje bh. kulture. 

Svjesni činjenice da gomilanjem uvoznih proizvoda gušimo domaće autore, ali i zaboravljamo vlastite vrijednosti, pokrenuli su sjajnu priču u bh.potpisu.

 Njihova filozofija je jednostavna – poraziti fotografije Londona i New Yorka na našim zidovima i u bh. domove smjestiti motive koje nalazimo u svakodnevnom životu - bogatu povijest i nasljeđe lijepe nam Bosne i Hercegovine. 

Upravo zbog toga smo odlučili porazgovarati sa Edinom i Renadom, kreativnim dvojcem koji se krije iza start up projekta Articoolisan.

Dame i gospodo, upoznajte Articoolisan!

Koja se filozofija krije iza naziva Articoolisan?

Vi ste prvi koji postavljate ovo pitanje, a mislili smo da će ih biti dosta. Naziv Articoolisan se sastoji iz tri riječi, art, cool i san. To su tri osnovna segmenta našeg djelovanja. 'Art' ujedno i prvi segment koji smo lansirali i kojem smo trenutno najviše posvećeni. Drugi segment 'cool' se odnosi na dizajn i proizvodnju modnih detalja i garderobe. Treći segment je 'san' koji se odnosi na uređenje spavaće sobe i ostatka doma. Dakle, iz samog naziva branda možete prepoznati ideju i strukturu branda. Također, mi artikulišemo priče, ideje, iskustva, dajemo im vizuelni oblik. Mi smo Articoolisan.

Usmjereni ste na uređenje doma. Koji su sve artikli za uređenje doma već dostupni u ponudi Articoolisana?

Trenutno u našoj ponudi imamo print radove na canvas platnu. To je naravno jedan mali dio onoga što će Articoolisan biti, ali od nečega smo morali krenuti. Dugo smo vagali da li krenuti u cijeli projekat bez da imamo 'pokrivene' sve segmente. Realno, imamo jako puno obaveza u kompanijama u kojima radimo i vjerojatno još uvijek ne bi lansirali projekat da smo išli 'bythebook'. Odlučili smo da krenemo s jednim dijelom priče i da 'u hodu' razvijamo i druge segmente. Mislimo da nismo pogriješili, iako bi idealno bilo da smo lansirali brand u punom kapacitetu. Međutim za to takvu priču su potrebna veća ulaganja i investitori. Mi smo se odlučili za skromniji početak što nam dozvoljava i veću slobodu u vizuelnom izražavanju. Nemamo ograničenja. 

Vaši radovi su odgovor na fotografije taxi vozila u New Yorku i telefonskih govornica u Londonu u bh.domovima. Kako birate motive za vaše fotografije?

Inspiraciju i motive pronalazimo u našem okruženju, svakodnevnom životu, pričama, u bogatoj historiji i naslijeđu koje ima Bosna i Hercegovina. Kroz naše radove želimo podstaknuti na brendiranje naše kulture, potisnuti gomilanje uvoznih proizvoda kojima gušimo domaće autore, gušimo osjećaj pripadnosti i zaboravljamo vlastite vrijednosti. Želimo poraziti London, New York, San Francisko, floru i faunu 'made in China'. Naše okruženje ima sasvim dovoljno lijepih i atraktivnih motiva, motiva koji bude emociju, koji pričaju naše priče. Naši motivi na našim zidovima.

Koji je vaš najdraži print-art rad?

Teško je izdvojiti jedan rad. Svi oni predstavljaju neku priču koju mi nosimo u sebi. Svaka priča ima svoje značenje i svaka je lijepa na svoj način. Možda jeste filozofski odgovor, ali je zaista tako. Svim radovima posvećujemo jednaku pažnju. Ljudima se neki manje ili više sviđaju, ali mi ih sve stvaramo sa istom dozom entuzijazma.

Kako biste u tri riječi potakli kupca da poželi da vaše fotografije krase zid u njihovom domu?

Ovo je kao pitanje s fakulteta ili iz 'Vuka s Wall Street-a'. :) Tri riječi … Art, cool, San!

Kakve su reakcije na vaš rad? Sviđa li se bh.damama i muškarcima vaš koncept predstavljen kroz izložbe?

Reakcije ljudi na Articoolisan su odlične i to nas fura da idemo dalje, da razvijamo sve ono što smo zamislili, popravljamo greške, usavršimo i razvijamo proizvode, dižemo vrijednost branda. Uskoro planiramo lansirati i novi proizvod, a do kraja godine u planu imamo svašta nešto. Kome je još potreban san. :)

Pretpostavljamo da dva kreativca, umjetnika, dizajnera, koja ne žele biti sebični i zadržati svoje kreartivne priče za sebe imaju i velike planove za budućnost? Možete li nam otkriti dio njih?

To će vam ipak otkriti budućnost, jer je ona naša najdraža uposlenica na poziciji motivatora. :) Budućnost, kakvom je mi zamišljamo, nas pokreće i gura ka našem cilju i ostvarenju planova koje smo zacrtali. A planovi su ambiciozni. Paralelno radimo na dizajnu, razvoju novih proizvoda, širini branda, inovacijama, razvoju web shopa sa opcijom dostave na kućnu adresu, novih kanala prodaje i sl. Krajnji cilj je zaposliti vrijedne ljude, pokušati i na taj način doprinijeti bh. društvu. Ako krenemo redom, trenutni prioritet nam je web site i razvoj novih proizvoda.

Gdje možemo pogledati sve Articoolisan kreativne printeve?

Articoolisan radovi trenutno nisu izloženi. Moguće ih je sve pogledati na našoj Facebook stranici u albumima ArticoolisanCanvas Art #1,  ArticoolisanCanvas Art #2 i ArticoolisanSkyline Print Art. Ali svakako da planiramo i Articoolisan show room u nekoj bližoj budućnosti. To je također u planu. :) 

{gallery}2015/2015_06/articoolisan{/gallery}

Tufting je glasan, grub i fizički zahtjevan proces. Ono što iza njega ostaje djeluje potpuno suprotno. Meko, taktilno i umirujuće. Dok smo posmatrali radove izložene u Domu Zanata, upravo je taj kontrast bio jedan od prvih elemenata koji se mogao osjetiti u prostoru.

Samostalna izložba In Between the Threads okuplja tapiserije kroz koje Amila Mujanović-Hodžić istražuje pripadanje, sjećanje i ličnu transformaciju. U razgovoru za Bonjour.ba među izloženim radovima govorila nam je o njihovom nastanku, odnosu prema materijalu i iskustvima koja su oblikovala njen stvaralački proces.

Amila Mujanović-Hodžić, produkt dizajnerica i umjetnica

Foto: Edvin Kalić  
 

Amila vunu oblikuje kroz reljef, volumen i formu, a značenja radova otvaraju se postepeno, zajedno s detaljima njihove izrade i pričama koje stoje iza njih.

Izložbu je posvetila kćerkama Amal i Djuli, koje donedavno nisu ni znale čime se njihova mama bavi. 

Amila nam je otkrila da je upravo zbog njih ova postavka za nju mnogo više od predstavljanja novih radova. U njoj je sažela vrijednosti, znanje i odnos prema stvaranju koje želi prenijeti dalje.




 

Mjesta koja ostaju u nama  

Sarajevo i Berlin danas su dvije tačke Amilinog privatnog i stvaralačkog života. Kretanje između njih promijenilo je način na koji razmišlja o pripadanju, ali i o tragovima koje ostavljamo u prostorima kroz koje prolazimo.

Koliko je život između Berlina i Sarajeva promijenio način na koji posmatrate dom?

„Nekada sam dom doživljavala kao mjesto. Danas ga mnogo više doživljavam kao osjećaj. Život između dva grada naučio me da pripadanje nije nužno vezano za jednu adresu, već za ljude, uspomene i male rituale koje nosimo sa sobom. Zanimaju me tragovi koje ostavljamo u prostorima, ali i tragovi koje prostori ostavljaju u nama.“

I naziv studija SELICE proizašao je iz te ideje kretanja i povratka. Amila u pticama selicama prepoznaje sposobnost prilagođavanja novim prostorima uz zadržavanje veze s vlastitim korijenima.



 

Rad počinje mnogo prije alata  

Amilin odnos prema tekstilu nije započeo savremenom popularnošću tuftinga. S tradicionalnim tkanjem susrela se još tokom školovanja u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, a kasnije je učestvovala u realizaciji radova Šejle Kamerić, tkajući njene ćilime u radionici Amile Smajović-Pozder.

Na projektu Poetika šare razvijala je vlastite predmete na tradicionalnim tkalačkim stanovima. Upravo su joj ta iskustva pokazala koliko su vremena, vještine i koncentracije sadržani u svakom centimetru tekstila.



 

Tufting je došao kasnije, tokom izrazito teškog životnog perioda. U njemu nije pronašla samo drugačiju tehniku nego mogućnost da emociju prevede u fizički materijal. Sam proces je grub, glasan i repetitivan, dok je njegova završena površina meka i topla. Taj kontrast nije tek zanimljivost zanata, nego emotivna osnova njenog rada.

Koliko dugo u prosjeku nastaje jedna tapiserija i šta taj proces od vas zahtijeva?

 „Teško je reći koliko dugo nastaje jedna tapiserija jer svaka ima svoj ritam. Nekada je završim za nekoliko dana, nekada su potrebne sedmice ili čak mjesec dana. Ne mislim samo na vrijeme izrade, već i na sve ono što joj prethodi, promišljanje, istraživanje, skiciranje, odabir materijala i traženje prave forme. Najveći dio procesa zapravo se odvija mnogo prije nego što uzmem tufting alat u ruke.

Takav rad od mene traži strpljenje, potpunu prisutnost i spremnost da usporim. U vremenu u kojem smo navikli da sve nastaje brzo, upravo mi ta sporost daje osjećaj smisla. Mislim da se ona na kraju osjeti i u samim radovima.“

Tapiserije su izrađene od visokokvalitetne novozelandske vune i drugih održivih materijala. Njihove boje, volumen i mekoća neposredno privlače pogled, ali Amili je podjednako važno sve ono što na površini ne možemo odmah pročitati. Porijeklo materijala, ljudsko znanje i vrijeme sadržano u svakom dijelu rada.

Sporost je ovdje sastavni dio stvaralačkog procesa i kvaliteta koji ostaje utkan u konačni rad. Ona je sastavni dio forme. Ukloniti vrijeme iz tog procesa značilo bi ukloniti dio vrijednosti samog rada.




 

Jedna nit nikada ne počinje u ateljeu  

Posebno mjesto u postavci zauzima instalacija od sirove vune pramenke. Njome Amila pogled vraća na početak procesa, mnogo prije umjetničke ideje, dizajnerske skice i galerijskog zida.

Put jedne niti, kaže Amila, počinje mnogo prije tapiserije: od ovce, šišanja i pranja vune, preko češljanja, vunovlačarstva i predenja, do tkanja ili tuftinga. U tom procesu učestvuju brojni ljudi i zanati čiji rad u gotovom predmetu često ostaje nevidljiv.





Posebno skreće pažnju na vunovlačarstvo, zanat koji polako nestaje. S njim ne odlazi samo jedna tehnika, nego i znanje o materijalu, lokalnom podneblju i procesu kojim su generacije sirovu vunu pretvarale u trajne i vrijedne predmete.
 

„Danas često vidimo samo gotov proizvod, a zaboravljamo koliko rada, vremena i vještine stoji iza njega“, kaže Amila.

Za nju se vrijednost ručnog rada zato ne iscrpljuje u činjenici da je predmet izrađen rukama. Ona se nalazi u pažnji, znanju i malim odstupanjima koja ga čine neponovljivim. U svijetu serijske preciznosti trag ljudske ruke postaje ono što se ne može proizvesti u beskonačnom broju identičnih primjeraka.

Nesavršenost tada nije nedostatak koji treba sakriti, nego dokaz da je proces zaista postojao.

Predmeti koji ostaju  

Održivost je jedno od temeljnih polazišta studija SELICE i prisutna je u izboru materijala, ritmu izrade i ideji da predmet treba trajati.

Amila nam je govorila o dizajnu kao načinu oblikovanja svakodnevnih navika. Predmet koji čuvamo, popravljamo i s vremenom prenosimo dalje za nju ima vrijednost koja raste zajedno s odnosom koji prema njemu razvijamo.



 

Koji kompromis u svom radu nikada ne biste napravili?

 „Nikada ne bih pristala da ubrzam proces nauštrb kvaliteta ili da biram materijale koji nisu u skladu s vrijednostima u koje vjerujem. Važno mi je da iza svakog rada mogu potpuno stajati, od prve ideje do posljednje niti. Mislim da se iskren odnos prema materijalu i procesu uvijek osjeti u konačnom rezultatu.“

Kada rad dobije novi život  

Dok smo posmatrali postavku, zanimalo nas je koliko se značenje radova mijenja sa svakom osobom koja pred njima zastane.

Šta se nadate da će neko prepoznati o sebi dok stoji pred vašim radovima?

 „Ne očekujem da ljudi u mojim radovima vide isto što i ja. Zapravo, volim kada svako pronađe vlastito značenje. Ako se neko pred njima na trenutak zaustavi, prisjeti nekog mjesta, osobe ili osjećaja koji je možda dugo bio zaboravljen, onda mislim da je rad ostvario svoju svrhu. Za mene umjetnost ne mora dati odgovore, ponekad je dovoljno da postavi pitanje koje ostane s nama i nakon što odemo.“

 



In Between the Threads povezuje porijeklo, zanatsko znanje i savremeni umjetnički izraz, predstavljajući tradiciju kao živi materijal koji se prenosi, razvija i iznova tumači.

Jedna nit tako postaje zapis ljudi, prostora i vremena koji su joj omogućili da nastane, ali i svega što će u njoj prepoznati oni koji pred radom zastanu.



 
 

Izložba In Between the Threads realizovana je uz kustosku saradnju Džane Ajanović iz Doma Zanata. Strateški kreativni koncept, vizuelni identitet i komunikacijsku strategiju projekta oblikovala je Selma Obarčanin, ispred SO.. Quantum Growth Agency, dok je fotografkinja Amna Geljo dokumentovala postavku i otvorenje izložbe.
 

Izložba ostaje otvorena do 29. augusta 2026. godine u Domu Zanata u Sarajevu, na adresi Zelenih beretki 8. Ulaz je besplatan.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Foto: Amna Geljo ( @amnassiaa ) / Bonjour.ba