TEKST: Bonjour.kolumnistica
DATUM OBJAVE: 28.4.2021.
Kako sam tj smo prisiljeni pauzirati putovanja, vraćam se drugoj omiljenoj temi. Zavirivanju!
Volim stanove, radionice, ugostiteljske prostore, ali arhitektonski uredi su poseban izazov.
Ured u koji vas danas vodim nalazi se u srcu Mostara, u jednoj od najljepših i jednoj od starijih ulica iz austrougarskog razdoblja.
Idemo u Liska ulica, u urbanu vilu iz 1953. godine. U arhitektonski ured Ars Studio R!
Foto: Mate Zemljić
Kroz razgovor s arhitekticom Reom Rozić Musa, koja je dio tima od 2015. godine, uz Tihomira i Branku Rozić, osnivače ureda, saznajem da je ured mijenjao imena, ali i da je u svakom obliku imao taj prvi prepoznatljivi dio Ars.
Foto: Mate Zemljić
Rea to objašnjava ovako: „Ars na latinskom znači umjetnost, umijeće ili zanat te na takav način najbolje objašnjava i naziv našeg studija koji se bavi arhitekturom i dizajnom kao umjetnosti gradnje, planiranja, oblikovanja i izrade najrazličitijih objekata s različitim funkcijama“.
Ured postoji već 25 godina, prošli su kroz njega arhitekti, inženjeri građevine, tehničari, dekorateri, dizajneri. Svi oni su stvarali dinamičnu atmosferu i projekte po kojima je ured autentičan i prepoznatljiv.
Foto: Mate Zemljić
Zanimalo me naravno ima li neki dizajnerski komad u uredu koji bi Rea izdvojila, neku knjigu, sliku, lampu, uzorak, crtež, fotografiju, biljku, … koji su joj inspiracija ili uspomena.
Rea: „Naš ured nije uređen trenutačno, rastao je s vremenom, tako da su se i detalji u njemu skupljali kroz vrijeme. Kroz razne detalje stvorio se eklektičan stil u kojem funkcioniramo. Uzorci izvornih kamenih blokova sa Starog mosta i klinova iz njega krase naš ulazni predprostor. Zelenilo se trudimo ubaciti što više, ali nismo baš redovni u održavanju. :)
Brojna projektna dokumentacija koja je konstantno u opticaju nađe svoj prostor u interijeru i na taj način ga modelira. Inspiraciju za projekte pronalazim u iščitavanju stručne literature, praćenjem svjetskih trendova u arhitekturi i dizajnu koji se rapidno mijenjaju i unaprjeđuju.“
Rea me vodi kroz ured: „Sastoji se od ulaznog dijela koji je povezan s 3 cjeline. Servisni dio s garderobom i toaletom smješten je neposredno uz ulaz, centralno se ulazi u salu za sastanke, dok je u drugom dijelu smješten veliki ured po principu open space organizacije, uz koji se nalazi čajna kuhinja za djelatnike. U neposrednoj blizini smješten je i ured direktora.
Uz salu za sastanke se nalazi još jedan ured koji je rađen baš s ljubavlju i koji sam namještala po sebi, dulje vremensko razdoblje, što je vjerojatno ljudima koji se ne bave interijerima nezamislivo. I da budemo jasni, ured još nije dovršen, ali svaki djelić ma svoje mjesto i svoju priču, mislim da je to čar zapravo svakog prostora.
Često znamo u šali reći da je to distrikt namijenjen za interijere i mjesto za inspiraciju i oaza u kojoj ponajviše volim stvarati.
Foto: Mate Zemljić
Sva bitnija događanja odvijaju se u našoj poznatoj sali za sastanke koju krasi bogata biblioteka iza koje su godine skupljanja različite literature. Još nismo doživjeli da netko ravnodušno stane kraj biblioteke i ne prokomentira je ili ostane začuđen količinom stručne literature.“
Foto: Mate Zemljić
U Reinom uredu zatičemo kreativni nered, tu su skice, olovke, uzorci boja i časopisi. Naravno da me zanimalo na čemu trenutno rade.
Rea: „Trenutno u opticaju imamo različite vrste projekata, od nekih poslovnih objekata većih kvadratura do ugostiteljskih objekata, individualnih obiteljskih kuća te interijera stambenih prostora.
Svaki od ovih projekata zahtijeva individualan pristup i podrobnu analizu u svrhu kvalitetnog konačnog rješenja. Da bi čovjek bio relativno uspješan u ovom poslu mora se kvalitetno pozabaviti i psihologijom.
Smatram da ona ima jako bitnu ulogu u projektiranju jer koliko dobro izvršimo analizu svih zahtijeva i sagledamo psihološki i potrebe korisnika prostora dolazimo do uspješnog konačnog rješenja.“
Foto: Mate Zemljić
Arhitektima uvijek nezahvalno pitanje, znam i sama, ali morala sam pitati koji je Rein najdraži projekt u dosadašnjoj karijeri.
Rea:„Ovo pitanje stalno vrtim u svojoj glavi i nekako ga znam sama sebi postaviti, ali znate kako ja doživljavam projekte, oni su nekako kao kad pitate koje vam je dijete najdraže. Svaki projekt je poseban i svaki ima neku svoju čar. Ovisno koliko u konačnici dođe do realizacije moje ideje toliko nekako smatram uspješan projekt.“
Baš sam se pitala hoće li spomenuti svoje cure, nije mi poslala ni jednu fotku s njima, pa smo zajedno odlučile da ovaj tekst bude samo poslovan. :)
Foto: Mate Zemljić
Da možeš birati klijenta za idući projekt, tko bi to bio?
Rea:„Hm, možda malo teško pitanje, ponajviše iz razloga što smo svi svjesni da teško možemo birati klijente. Da vam kažem možda koji bi bio poželjan klijent za budući projekt vjerojatno ovisi o tome s kakvim klijentom trenutno radim…(smijeh)
Neke poželjne karakteristike bi bile da klijent želi iskočiti iz svih postojećih okvira i da želi napraviti neku nesvakidašnju investiciju u kojoj arhitekt može doći do maksimuma svoje kreativnosti i inovativnosti i da investitor ima potpuno povjerenje u arhitektu. Mislim da je to ključ svakog uspjeha.“
Foto: Mate Zemljić
Gdje ti i kolege iz ureda crpite inspiraciju danas, u vremenu Covida, kada smo ograničeni u putovanjima, posjetima sajmovima i drugim vidovima stručnih usavršavanja?
Rea: „Vrijeme Covida je poljuljalo sve sfere života kako privatnog tako i poslovnog. Zasigurno se nalazimo pred nekim novim izazovima koje nosi ovo vrijeme i ne znamo kuda nas sve ovo vodi. Ja osobno doživljavam ovo kao jednu veliku životnu avanturu, gdje čovjek mora pronalaziti nove inspiracije, sam sebi biti inspiracija i pozitivu tražiti u svemu oko nas.
U doba digitalnih medija i pratimo brojne sajmove online, webinare, prezentacije novih materijala i tehnologija putem interneta, iako se to ne može mjeriti s opažanjem uživo.
Ovo vrijeme treba iskoristiti za pravljenje nekih kvalitetnih planova za budućnost i razmišljanju koji prvi sajam posjetiti.“
Foto: Mate Zemljić
Hvala Rei i ostatku ureda na izdvojenom vremenu za naše zavirivanje. Za kraj nemam ništa dodati. Bacam se na razmišljanje o arhitektonskim sajmovima, skupovima i konferencijama.
Za Bonjour.ba piše:
***
Foto: Mate Zemljić
TEKST: Ada Ćeremida
Ako tražiš način da ove zime uneseš sezonalnost bez odustajanja od svog stila ovo je trik koji ćete svake godine ponoviti.
Tokom godine često smo govorili o tome kako uokviriti svoje najdraže uspomene i pretvoriti zidove u galeriju trenutaka koji pričaju vašu priču.
No, kako se približava sezona u kojoj želimo da dom izgleda malo toplije i promišljenije, nameće se pitanje: kako ukrasiti bez narušavanja estetike koju smo gradili cijele godine?
Ovaj diskretni božićni akcenat girlanda s baršunastom mašnom postavljena iznad svakog okvira predstavlja upravo to: minimalistički, a vizualno snažan potez koji unosi sezonalnost, ali zadržava arhitektonski mir zida.
Ne preuzima prostor, ne natječe se s borom, ne unosi vizuelni šum. Umjesto toga, djeluje kao tihi, elegantni potpis koji božićno raspoloženje prevodi na jezik savremenog interijera.
U interijerima gdje dominiraju neutralni tonovi i uredna geometrija, bilo kakav dekor lako može djelovati prenaglašeno. Zato ovaj trik funkcioniše iznenađujuće dobro: girlanda i mašna uvode teksturu i vertikalnost, ali u mjeri koja poštuje postojeću strukturu prostora.
Kao i kod svakog dobrog stylinga, ključ je u proporciji. Jedna grančica iznad jednog okvira ništa više, ništa manje. Baršun u bordo ili tamnocrvenoj nijansi unosi toplinu, dok prirodna ili realistična zelena daje dozu klasičnog božićnog DNK-a, ali u modernoj interpretaciji.
Ono što ovaj pristup čini posebnim jeste način na koji utiče na arhitekturu prostorije. Grančice stvaraju novu liniju kretanja pogleda: podižu visinu zida, pojačavaju doživljaj simetrije i unose ritam koji inače nedostaje tokom praznika.
Umjesto da pretrpavate komode, police i pod, ovaj detalj prebacuje fokus na zid površinu koju gotovo nikad ne koristimo za sezonsku dekoraciju. Rezultat je balans koji djeluje dizajnerski, gotovo kuratorski.
Ako volite uredne prostore u kojima svaki predmet ima svoje mjesto, ovo je idealna sezonska intervencija. Ne zauzima površinu, ne stvara nered, a ipak daje osjećaj da ste prostor pripremili za praznike s pažnjom i ukusom.
U malim stanovima, gdje svaka dekoracija zahtijeva kompromis, ovaj pristup je gotovo strateški. Vizuelno „težak“ dekor ostaje na podu, dok zid dobija lagan, prozračan akcenat dovoljno prisutan da ga primijetite, ali dovoljno suzdržan da ne naruši minimalizam.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
