Kako sam tj smo prisiljeni pauzirati putovanja, vraćam se drugoj omiljenoj temi. Zavirivanju!

Volim stanove, radionice, ugostiteljske prostore, ali arhitektonski uredi su poseban izazov.

Ured u koji vas danas vodim nalazi se u srcu Mostara, u jednoj od najljepših i jednoj od starijih ulica iz austrougarskog razdoblja.
Idemo u Liska ulica, u urbanu vilu iz 1953. godine. U arhitektonski ured Ars Studio R!

Foto: Mate Zemljić

Kroz razgovor s arhitekticom Reom Rozić Musa, koja je dio tima od 2015. godine, uz Tihomira i Branku Rozić, osnivače ureda, saznajem da je ured mijenjao imena, ali i da je u svakom obliku imao taj prvi prepoznatljivi dio Ars.

Foto: Mate Zemljić

Rea to objašnjava ovako: „Ars na latinskom znači umjetnost, umijeće ili zanat te na takav način najbolje objašnjava i naziv našeg studija koji se bavi arhitekturom i dizajnom kao umjetnosti gradnje, planiranja, oblikovanja i izrade najrazličitijih objekata s različitim funkcijama“.
Ured postoji već 25 godina, prošli su kroz njega arhitekti, inženjeri građevine, tehničari, dekorateri, dizajneri. Svi oni su stvarali dinamičnu atmosferu i projekte po kojima je ured autentičan i prepoznatljiv.

Foto: Mate Zemljić

Zanimalo me naravno ima li neki dizajnerski komad u uredu koji bi Rea izdvojila, neku knjigu, sliku, lampu, uzorak, crtež, fotografiju, biljku, … koji su joj inspiracija ili uspomena.
Rea: „Naš ured nije uređen trenutačno, rastao je s vremenom, tako da su se i detalji u njemu skupljali kroz vrijeme. Kroz razne detalje stvorio se eklektičan stil u kojem funkcioniramo. Uzorci izvornih kamenih blokova sa Starog mosta i klinova iz njega krase naš ulazni predprostor. Zelenilo se trudimo ubaciti što više, ali nismo baš redovni u održavanju. :)
Brojna projektna dokumentacija koja je konstantno u opticaju nađe svoj prostor u interijeru i na taj način ga modelira. Inspiraciju za projekte pronalazim u iščitavanju stručne literature, praćenjem svjetskih trendova u arhitekturi i dizajnu koji se rapidno mijenjaju i unaprjeđuju.“

Rea me vodi kroz ured: „Sastoji se od ulaznog dijela koji je povezan s 3 cjeline. Servisni dio s garderobom i toaletom smješten je neposredno uz ulaz, centralno se ulazi u salu za sastanke, dok je u drugom dijelu smješten veliki ured po principu open space organizacije, uz koji se nalazi čajna kuhinja za djelatnike. U neposrednoj blizini smješten je i ured direktora. 

Uz salu za sastanke se nalazi još jedan ured koji je rađen baš s ljubavlju i koji sam namještala  po sebi, dulje vremensko razdoblje, što je vjerojatno ljudima koji se ne bave interijerima nezamislivo. I da budemo jasni, ured još nije dovršen, ali svaki djelić  ma svoje mjesto i svoju priču, mislim da je to čar zapravo svakog prostora.
Često znamo u šali reći da je to distrikt namijenjen za interijere i mjesto za inspiraciju i oaza u kojoj ponajviše volim stvarati.

Foto: Mate Zemljić

Sva bitnija događanja odvijaju se u našoj poznatoj sali za sastanke koju krasi bogata biblioteka iza koje su godine skupljanja različite literature. Još nismo doživjeli da netko ravnodušno stane kraj biblioteke i ne prokomentira je ili ostane začuđen količinom stručne literature.“ 

Foto: Mate Zemljić

U Reinom uredu zatičemo kreativni nered, tu su skice, olovke, uzorci boja i časopisi. Naravno da me zanimalo na čemu trenutno rade. 
Rea: „Trenutno u opticaju imamo različite vrste projekata, od nekih poslovnih objekata većih kvadratura do ugostiteljskih objekata, individualnih obiteljskih kuća te interijera stambenih prostora.
Svaki od ovih projekata zahtijeva individualan pristup i podrobnu analizu u svrhu kvalitetnog konačnog rješenja. Da bi čovjek bio relativno uspješan u ovom poslu mora se kvalitetno pozabaviti i psihologijom.
Smatram da ona ima jako bitnu ulogu u projektiranju jer koliko dobro izvršimo analizu svih zahtijeva i sagledamo psihološki i potrebe korisnika prostora dolazimo do uspješnog konačnog rješenja.“ 

Foto: Mate Zemljić

Arhitektima uvijek nezahvalno pitanje, znam i sama, ali morala sam pitati koji je Rein najdraži projekt u dosadašnjoj karijeri.
Rea:„Ovo pitanje stalno vrtim u svojoj glavi i nekako ga znam sama sebi postaviti, ali znate kako ja doživljavam projekte, oni su nekako kao kad pitate koje vam je dijete najdraže. Svaki projekt je poseban i svaki ima neku svoju čar. Ovisno koliko u konačnici dođe do realizacije moje ideje toliko nekako smatram uspješan projekt.“
Baš sam se pitala hoće li spomenuti svoje cure, nije mi poslala ni jednu fotku s njima, pa smo zajedno odlučile da ovaj tekst bude samo poslovan. :)

Foto: Mate Zemljić

Da možeš birati klijenta za idući projekt, tko bi to bio?
Rea:„Hm, možda malo teško pitanje, ponajviše iz razloga što smo svi svjesni da teško možemo birati klijente. Da vam kažem možda koji bi bio poželjan klijent za budući projekt vjerojatno ovisi o tome s kakvim klijentom trenutno radim…(smijeh)
Neke poželjne karakteristike bi bile da klijent želi iskočiti iz svih postojećih okvira i da želi napraviti neku nesvakidašnju investiciju u kojoj arhitekt može doći do maksimuma svoje kreativnosti i inovativnosti i da investitor ima potpuno povjerenje u arhitektu. Mislim da je to ključ svakog uspjeha.“ 

Foto: Mate Zemljić

Gdje ti i kolege iz ureda crpite inspiraciju danas, u vremenu Covida, kada smo ograničeni u putovanjima, posjetima sajmovima i drugim vidovima stručnih usavršavanja? 
Rea: „Vrijeme Covida je poljuljalo sve sfere života kako privatnog tako i poslovnog. Zasigurno se nalazimo pred nekim novim izazovima koje nosi ovo vrijeme i ne znamo kuda nas sve ovo vodi. Ja osobno doživljavam ovo kao jednu veliku životnu avanturu, gdje čovjek mora pronalaziti nove inspiracije, sam sebi biti inspiracija i pozitivu tražiti u svemu oko nas. 
U doba digitalnih medija i pratimo brojne sajmove online, webinare, prezentacije novih materijala i tehnologija putem interneta, iako se to ne može mjeriti s opažanjem uživo. 
Ovo vrijeme treba iskoristiti za pravljenje nekih kvalitetnih planova za budućnost i razmišljanju koji prvi sajam posjetiti.“

Foto: Mate Zemljić

Hvala Rei i ostatku ureda na izdvojenom vremenu za naše zavirivanje. Za kraj nemam ništa dodati. Bacam se na razmišljanje o arhitektonskim sajmovima, skupovima i konferencijama. 

Za Bonjour.ba piše:

***
Foto: Mate Zemljić

Neki prostori osvajaju lokacijom, drugi interijerom, a rijetki uspiju povezati arhitekturu, prirodu i svakodnevni život u jedno zaokruženo iskustvo.

Ova mala kuća, smještena tik iznad Baščaršije, nudi upravo to osjećaj privatnosti i mira, a da grad nikada nije daleko.

Iako površinom odgovara stanu, način na koji je prostor organizovan i otvoren prema vrtu daje joj karakter prave kuće. Ovdje kvadrati nisu ograničenje, već alat: svaki element ima svoju funkciju, ali i estetsku ulogu u cjelini.

Veliki zeleni vrt nije samo kulisa, već aktivni dio prostora, mjesto gdje se interijer prirodno prelijeva prema vani i gdje se život usporava.





Pametan raspored kao ključ cijelog koncepta

Osnovu prostora čini otvoreni dnevni boravak povezan s terasom i vrtom, čime se briše granica između unutrašnjeg i vanjskog. Velike staklene stijene propuštaju obilje prirodnog svjetla i čine da prostor djeluje znatno veće nego što jeste.

Mala kuhinja ili kitchenette je diskretno pozicioniran kao funkcionalna pregrada između dnevnog i spavaćeg dijela. Umjesto klasičnih zidova, upravo ovaj element definiše zone, zadržavajući otvorenost i protočnost prostora. 

Minimalistički pristup kuhinji osigurava da ona ne dominira vizualno, ali ostaje potpuno funkcionalna za svakodnevnu upotrebu.







Zid od opeke kao vizualno sidro interijera

Spavaća soba donosi potpuno drugačiji, intimniji ton. Fokus zida od opeke unosi toplinu, teksturu i osjećaj trajnosti, stvarajući kontrast u odnosu na savremene, čiste linije ostatka prostora.

Jednostavan namještaj, neutralna paleta i pažljivo odabrana rasvjeta doprinose smirenoj atmosferi. Ovo nije prostor koji pokušava biti dekorativan već mjesto odmora, tišine i povlačenja iz gradske vreve.

Cijeli interijer oslanja se na prirodne materijale i nenametljive tonove. Drvo, opeka, tekstil i prigušena rasvjeta zajedno stvaraju ambijent koji djeluje ugodno, ali promišljeno. Ništa nije suvišno, ali ništa nije ni slučajno.

Posebna pažnja posvećena je detaljima: diskretna rasvjeta uz zidove, perzijski tepisi koji razbijaju hladnoću poda, te komadi namještaja koji su birani više zbog proporcija nego zbog trenda.
 



Vrt kao produžetak životnog prostora

Najveća vrijednost ove male kuće krije se upravo izvan njenih zidova. Vrt, bogat zelenilom i cvijećem, djeluje kao privatna oaza u samom srcu starog grada. On nije samo pogled, već aktivan prostor za boravak, jutarnju kafu ili večernje opuštanje.

U kombinaciji s promišljenim interijerom, vrt daje ovom prostoru ono što je danas rijetkost u urbanim sredinama, osjećaj da ste istovremeno u gradu i izvan njega.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb