Kako sam tj smo prisiljeni pauzirati putovanja, vraćam se drugoj omiljenoj temi. Zavirivanju!

Volim stanove, radionice, ugostiteljske prostore, ali arhitektonski uredi su poseban izazov.

Ured u koji vas danas vodim nalazi se u srcu Mostara, u jednoj od najljepših i jednoj od starijih ulica iz austrougarskog razdoblja.
Idemo u Liska ulica, u urbanu vilu iz 1953. godine. U arhitektonski ured Ars Studio R!

Foto: Mate Zemljić

Kroz razgovor s arhitekticom Reom Rozić Musa, koja je dio tima od 2015. godine, uz Tihomira i Branku Rozić, osnivače ureda, saznajem da je ured mijenjao imena, ali i da je u svakom obliku imao taj prvi prepoznatljivi dio Ars.

Foto: Mate Zemljić

Rea to objašnjava ovako: „Ars na latinskom znači umjetnost, umijeće ili zanat te na takav način najbolje objašnjava i naziv našeg studija koji se bavi arhitekturom i dizajnom kao umjetnosti gradnje, planiranja, oblikovanja i izrade najrazličitijih objekata s različitim funkcijama“.
Ured postoji već 25 godina, prošli su kroz njega arhitekti, inženjeri građevine, tehničari, dekorateri, dizajneri. Svi oni su stvarali dinamičnu atmosferu i projekte po kojima je ured autentičan i prepoznatljiv.

Foto: Mate Zemljić

Zanimalo me naravno ima li neki dizajnerski komad u uredu koji bi Rea izdvojila, neku knjigu, sliku, lampu, uzorak, crtež, fotografiju, biljku, … koji su joj inspiracija ili uspomena.
Rea: „Naš ured nije uređen trenutačno, rastao je s vremenom, tako da su se i detalji u njemu skupljali kroz vrijeme. Kroz razne detalje stvorio se eklektičan stil u kojem funkcioniramo. Uzorci izvornih kamenih blokova sa Starog mosta i klinova iz njega krase naš ulazni predprostor. Zelenilo se trudimo ubaciti što više, ali nismo baš redovni u održavanju. :)
Brojna projektna dokumentacija koja je konstantno u opticaju nađe svoj prostor u interijeru i na taj način ga modelira. Inspiraciju za projekte pronalazim u iščitavanju stručne literature, praćenjem svjetskih trendova u arhitekturi i dizajnu koji se rapidno mijenjaju i unaprjeđuju.“

Rea me vodi kroz ured: „Sastoji se od ulaznog dijela koji je povezan s 3 cjeline. Servisni dio s garderobom i toaletom smješten je neposredno uz ulaz, centralno se ulazi u salu za sastanke, dok je u drugom dijelu smješten veliki ured po principu open space organizacije, uz koji se nalazi čajna kuhinja za djelatnike. U neposrednoj blizini smješten je i ured direktora. 

Uz salu za sastanke se nalazi još jedan ured koji je rađen baš s ljubavlju i koji sam namještala  po sebi, dulje vremensko razdoblje, što je vjerojatno ljudima koji se ne bave interijerima nezamislivo. I da budemo jasni, ured još nije dovršen, ali svaki djelić  ma svoje mjesto i svoju priču, mislim da je to čar zapravo svakog prostora.
Često znamo u šali reći da je to distrikt namijenjen za interijere i mjesto za inspiraciju i oaza u kojoj ponajviše volim stvarati.

Foto: Mate Zemljić

Sva bitnija događanja odvijaju se u našoj poznatoj sali za sastanke koju krasi bogata biblioteka iza koje su godine skupljanja različite literature. Još nismo doživjeli da netko ravnodušno stane kraj biblioteke i ne prokomentira je ili ostane začuđen količinom stručne literature.“ 

Foto: Mate Zemljić

U Reinom uredu zatičemo kreativni nered, tu su skice, olovke, uzorci boja i časopisi. Naravno da me zanimalo na čemu trenutno rade. 
Rea: „Trenutno u opticaju imamo različite vrste projekata, od nekih poslovnih objekata većih kvadratura do ugostiteljskih objekata, individualnih obiteljskih kuća te interijera stambenih prostora.
Svaki od ovih projekata zahtijeva individualan pristup i podrobnu analizu u svrhu kvalitetnog konačnog rješenja. Da bi čovjek bio relativno uspješan u ovom poslu mora se kvalitetno pozabaviti i psihologijom.
Smatram da ona ima jako bitnu ulogu u projektiranju jer koliko dobro izvršimo analizu svih zahtijeva i sagledamo psihološki i potrebe korisnika prostora dolazimo do uspješnog konačnog rješenja.“ 

Foto: Mate Zemljić

Arhitektima uvijek nezahvalno pitanje, znam i sama, ali morala sam pitati koji je Rein najdraži projekt u dosadašnjoj karijeri.
Rea:„Ovo pitanje stalno vrtim u svojoj glavi i nekako ga znam sama sebi postaviti, ali znate kako ja doživljavam projekte, oni su nekako kao kad pitate koje vam je dijete najdraže. Svaki projekt je poseban i svaki ima neku svoju čar. Ovisno koliko u konačnici dođe do realizacije moje ideje toliko nekako smatram uspješan projekt.“
Baš sam se pitala hoće li spomenuti svoje cure, nije mi poslala ni jednu fotku s njima, pa smo zajedno odlučile da ovaj tekst bude samo poslovan. :)

Foto: Mate Zemljić

Da možeš birati klijenta za idući projekt, tko bi to bio?
Rea:„Hm, možda malo teško pitanje, ponajviše iz razloga što smo svi svjesni da teško možemo birati klijente. Da vam kažem možda koji bi bio poželjan klijent za budući projekt vjerojatno ovisi o tome s kakvim klijentom trenutno radim…(smijeh)
Neke poželjne karakteristike bi bile da klijent želi iskočiti iz svih postojećih okvira i da želi napraviti neku nesvakidašnju investiciju u kojoj arhitekt može doći do maksimuma svoje kreativnosti i inovativnosti i da investitor ima potpuno povjerenje u arhitektu. Mislim da je to ključ svakog uspjeha.“ 

Foto: Mate Zemljić

Gdje ti i kolege iz ureda crpite inspiraciju danas, u vremenu Covida, kada smo ograničeni u putovanjima, posjetima sajmovima i drugim vidovima stručnih usavršavanja? 
Rea: „Vrijeme Covida je poljuljalo sve sfere života kako privatnog tako i poslovnog. Zasigurno se nalazimo pred nekim novim izazovima koje nosi ovo vrijeme i ne znamo kuda nas sve ovo vodi. Ja osobno doživljavam ovo kao jednu veliku životnu avanturu, gdje čovjek mora pronalaziti nove inspiracije, sam sebi biti inspiracija i pozitivu tražiti u svemu oko nas. 
U doba digitalnih medija i pratimo brojne sajmove online, webinare, prezentacije novih materijala i tehnologija putem interneta, iako se to ne može mjeriti s opažanjem uživo. 
Ovo vrijeme treba iskoristiti za pravljenje nekih kvalitetnih planova za budućnost i razmišljanju koji prvi sajam posjetiti.“

Foto: Mate Zemljić

Hvala Rei i ostatku ureda na izdvojenom vremenu za naše zavirivanje. Za kraj nemam ništa dodati. Bacam se na razmišljanje o arhitektonskim sajmovima, skupovima i konferencijama. 

Za Bonjour.ba piše:

***
Foto: Mate Zemljić

U Tuzli je izgrađena kuća koja dokazuje da arhitektura može biti i utočište i nada, a sada je prepoznata i na svjetskoj sceni.

Roditeljska kuća u Tuzli, projekat studija Normal Laboratorija, našla se na ovogodišnjoj longlisti Dezeen Awards za 2025. godinu, jednom od najutjecajnijih međunarodnih priznanja u arhitekturi i dizajnu. 

U konkurenciji od preko 4.300 prijava iz 89 zemalja, upravo je ovaj bh. projekat izdvojen među najbolje u kategoriji leisure & wellness. Ovaj uspjeh ne predstavlja samo arhitektonsko priznanje, već i potvrdu da ideja nastala iz empatije i potrebe zajednice ima univerzalnu snagu.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by normal laboratorija (@normal_laboratorija)

Roditeljska kuća u Tuzli nastala je na inicijativu udruženja Srce za djecu oboljelu od raka, s ciljem da pruži dostojanstven i siguran smještaj mališanima na liječenju i njihovim porodicama tokom terapija na Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli.





Arhitektonski zadatak bio je istovremeno zahtjevan i dirljiv: osmisliti prostor koji neće biti hladan institucionalni objekt, već mjesto nalik domu. 

Rezultat je objekat koji gotovo lebdi iznad prirodnog terena i time čuva postojeću vegetaciju. Takvo rješenje podsjeća na tradicionalnu bosansku sojenicu, dok istovremeno unosi savremenu prostornu dinamiku.

Kuća je koncipirana kroz četiri volumena sa prepoznatljivim kosim krovovima, čime se razbija masivnost građevine i stvara osjećaj intimne, domaće atmosfere. 

U njoj se nalazi pet stambenih jedinica, zajednička kuhinja i trpezarija, igraonica za djecu te prostori za podršku porodicama.

Velika pažnja posvećena je i energijskoj efikasnosti: orijentacija prema jugoistoku omogućava maksimalno korištenje prirodne svjetlosti i pasivnog grijanja, dok zeleni krov i ventilirana fasada doprinose održivosti objekta. 

Prozori i otvori pažljivo su raspoređeni kako bi omogućili povezanost s okolinom i pružili osjećaj mira i otvorenosti.




 Materijali korišteni u izgradnji birani su zbog svoje izdržljivosti, prirodnosti i ljudske mjerljivosti, stvarajući prostor koji nije samo funkcionalan, nego i topao.



Roditeljska kuća u Tuzli već je ispunila svoju najveću svrh pružila je utočište, toplinu i dostojanstvo porodicama u najtežim trenucima.

 Sada, prizananje i na međunarodnoj arhitektonskoj sceni potvrđuje vrijednost projekta i njegovu snagu da inspiriše i izvan granica Bosne i Hercegovine. Nakon objave longliste u septembru, shortlist će biti poznat u oktobru, dok će pobjednici ovogodišnjih nagrada biti proglašeni krajem novembra.
 

Foto: Normal Laboratorija