Kako sam tj smo prisiljeni pauzirati putovanja, vraćam se drugoj omiljenoj temi. Zavirivanju!

Volim stanove, radionice, ugostiteljske prostore, ali arhitektonski uredi su poseban izazov.

Ured u koji vas danas vodim nalazi se u srcu Mostara, u jednoj od najljepših i jednoj od starijih ulica iz austrougarskog razdoblja.
Idemo u Liska ulica, u urbanu vilu iz 1953. godine. U arhitektonski ured Ars Studio R!

Foto: Mate Zemljić

Kroz razgovor s arhitekticom Reom Rozić Musa, koja je dio tima od 2015. godine, uz Tihomira i Branku Rozić, osnivače ureda, saznajem da je ured mijenjao imena, ali i da je u svakom obliku imao taj prvi prepoznatljivi dio Ars.

Foto: Mate Zemljić

Rea to objašnjava ovako: „Ars na latinskom znači umjetnost, umijeće ili zanat te na takav način najbolje objašnjava i naziv našeg studija koji se bavi arhitekturom i dizajnom kao umjetnosti gradnje, planiranja, oblikovanja i izrade najrazličitijih objekata s različitim funkcijama“.
Ured postoji već 25 godina, prošli su kroz njega arhitekti, inženjeri građevine, tehničari, dekorateri, dizajneri. Svi oni su stvarali dinamičnu atmosferu i projekte po kojima je ured autentičan i prepoznatljiv.

Foto: Mate Zemljić

Zanimalo me naravno ima li neki dizajnerski komad u uredu koji bi Rea izdvojila, neku knjigu, sliku, lampu, uzorak, crtež, fotografiju, biljku, … koji su joj inspiracija ili uspomena.
Rea: „Naš ured nije uređen trenutačno, rastao je s vremenom, tako da su se i detalji u njemu skupljali kroz vrijeme. Kroz razne detalje stvorio se eklektičan stil u kojem funkcioniramo. Uzorci izvornih kamenih blokova sa Starog mosta i klinova iz njega krase naš ulazni predprostor. Zelenilo se trudimo ubaciti što više, ali nismo baš redovni u održavanju. :)
Brojna projektna dokumentacija koja je konstantno u opticaju nađe svoj prostor u interijeru i na taj način ga modelira. Inspiraciju za projekte pronalazim u iščitavanju stručne literature, praćenjem svjetskih trendova u arhitekturi i dizajnu koji se rapidno mijenjaju i unaprjeđuju.“

Rea me vodi kroz ured: „Sastoji se od ulaznog dijela koji je povezan s 3 cjeline. Servisni dio s garderobom i toaletom smješten je neposredno uz ulaz, centralno se ulazi u salu za sastanke, dok je u drugom dijelu smješten veliki ured po principu open space organizacije, uz koji se nalazi čajna kuhinja za djelatnike. U neposrednoj blizini smješten je i ured direktora. 

Uz salu za sastanke se nalazi još jedan ured koji je rađen baš s ljubavlju i koji sam namještala  po sebi, dulje vremensko razdoblje, što je vjerojatno ljudima koji se ne bave interijerima nezamislivo. I da budemo jasni, ured još nije dovršen, ali svaki djelić  ma svoje mjesto i svoju priču, mislim da je to čar zapravo svakog prostora.
Često znamo u šali reći da je to distrikt namijenjen za interijere i mjesto za inspiraciju i oaza u kojoj ponajviše volim stvarati.

Foto: Mate Zemljić

Sva bitnija događanja odvijaju se u našoj poznatoj sali za sastanke koju krasi bogata biblioteka iza koje su godine skupljanja različite literature. Još nismo doživjeli da netko ravnodušno stane kraj biblioteke i ne prokomentira je ili ostane začuđen količinom stručne literature.“ 

Foto: Mate Zemljić

U Reinom uredu zatičemo kreativni nered, tu su skice, olovke, uzorci boja i časopisi. Naravno da me zanimalo na čemu trenutno rade. 
Rea: „Trenutno u opticaju imamo različite vrste projekata, od nekih poslovnih objekata većih kvadratura do ugostiteljskih objekata, individualnih obiteljskih kuća te interijera stambenih prostora.
Svaki od ovih projekata zahtijeva individualan pristup i podrobnu analizu u svrhu kvalitetnog konačnog rješenja. Da bi čovjek bio relativno uspješan u ovom poslu mora se kvalitetno pozabaviti i psihologijom.
Smatram da ona ima jako bitnu ulogu u projektiranju jer koliko dobro izvršimo analizu svih zahtijeva i sagledamo psihološki i potrebe korisnika prostora dolazimo do uspješnog konačnog rješenja.“ 

Foto: Mate Zemljić

Arhitektima uvijek nezahvalno pitanje, znam i sama, ali morala sam pitati koji je Rein najdraži projekt u dosadašnjoj karijeri.
Rea:„Ovo pitanje stalno vrtim u svojoj glavi i nekako ga znam sama sebi postaviti, ali znate kako ja doživljavam projekte, oni su nekako kao kad pitate koje vam je dijete najdraže. Svaki projekt je poseban i svaki ima neku svoju čar. Ovisno koliko u konačnici dođe do realizacije moje ideje toliko nekako smatram uspješan projekt.“
Baš sam se pitala hoće li spomenuti svoje cure, nije mi poslala ni jednu fotku s njima, pa smo zajedno odlučile da ovaj tekst bude samo poslovan. :)

Foto: Mate Zemljić

Da možeš birati klijenta za idući projekt, tko bi to bio?
Rea:„Hm, možda malo teško pitanje, ponajviše iz razloga što smo svi svjesni da teško možemo birati klijente. Da vam kažem možda koji bi bio poželjan klijent za budući projekt vjerojatno ovisi o tome s kakvim klijentom trenutno radim…(smijeh)
Neke poželjne karakteristike bi bile da klijent želi iskočiti iz svih postojećih okvira i da želi napraviti neku nesvakidašnju investiciju u kojoj arhitekt može doći do maksimuma svoje kreativnosti i inovativnosti i da investitor ima potpuno povjerenje u arhitektu. Mislim da je to ključ svakog uspjeha.“ 

Foto: Mate Zemljić

Gdje ti i kolege iz ureda crpite inspiraciju danas, u vremenu Covida, kada smo ograničeni u putovanjima, posjetima sajmovima i drugim vidovima stručnih usavršavanja? 
Rea: „Vrijeme Covida je poljuljalo sve sfere života kako privatnog tako i poslovnog. Zasigurno se nalazimo pred nekim novim izazovima koje nosi ovo vrijeme i ne znamo kuda nas sve ovo vodi. Ja osobno doživljavam ovo kao jednu veliku životnu avanturu, gdje čovjek mora pronalaziti nove inspiracije, sam sebi biti inspiracija i pozitivu tražiti u svemu oko nas. 
U doba digitalnih medija i pratimo brojne sajmove online, webinare, prezentacije novih materijala i tehnologija putem interneta, iako se to ne može mjeriti s opažanjem uživo. 
Ovo vrijeme treba iskoristiti za pravljenje nekih kvalitetnih planova za budućnost i razmišljanju koji prvi sajam posjetiti.“

Foto: Mate Zemljić

Hvala Rei i ostatku ureda na izdvojenom vremenu za naše zavirivanje. Za kraj nemam ništa dodati. Bacam se na razmišljanje o arhitektonskim sajmovima, skupovima i konferencijama. 

Za Bonjour.ba piše:

***
Foto: Mate Zemljić

U ovom stanu u potkrovlju kosine nisu skrivene niti ignorisane, već su postale ključni alat za pametno odlaganje, više svjetla i pogled koji se živi iz svakog prostora.

Potkrovlja često dolaze s predrasudama: nepraktični uglovi, manjak odlaganja i osjećaj skučenosti. Ovaj stan u srcu historijske četvrti Sarajeva, na Marijin Dvoru pokazuje suprotno. 

Umjesto borbe protiv kosina, dizajn ih koristi kao osnovu za organizaciju prostora, posebno u kuhinji i privatnim zonama. Krovni prozori ovdje nisu samo izvor svjetla, već aktivni dio svakodnevnog života, s pogledima koji stan stalno povezuju s gradom.

Rezultat je interijer koji djeluje smireno, funkcionalno i znatno prostranije nego što kvadratura sugeriše.





Krovni prozori u ovom stanu nisu samo arhitektonski element, već tačka koja definiše atmosferu. Pogled prema sarajevskim krovovima i gradskim tornjevima uvodi osjećaj širine i stalnog kontakta s okruženjem. Dnevna zona i spavaća soba koriste prirodno svjetlo na način koji mijenja percepciju prostora tokom dana. Svjetlo ovdje “crta” novi tlocrt i čini da kosine djeluju mekše i prirodnije.




Dnevni boravak bez viška, ali s jasnim karakterom

Dnevni boravak ostaje svjesno sveden, s niskim elementima i čistim linijama koje ne konkuriraju kosinama. Namještaj je odmjerenih proporcija, dok teksture i topli tonovi drva unose osjećaj doma. 

Sve je postavljeno tako da pogled prema prozorima ostaje slobodan, čime prostor diše i vizuelno se širi. Ovo je primjer kako potkrovlje ne traži dramatiku, nego mjeru.








Kuhinja koja prati liniju krova

Najizraženiji primjer pametnog dizajna vidi se u kuhinji, gdje su elementi prilagođeni kosinama umjesto da ih pokušavaju sakriti. Gornji elemnti prate nagib krova, čime se dobija maksimalno odlaganje bez vizuelne težine. 

Otvorene police u nižim dijelovima dodatno rasterećuju prostor i dopuštaju da svakodnevni predmeti budu dio estetike. Kombinacija svijetlih fronti, mramornog uzorka i toplih drvenih detalja čini kuhinju laganom, ali izrazito funkcionalnom.









Privatne zone koje koriste svaki centimetar

Spavaća soba i kupatilo nastavljaju istu logiku prilagođavanja prostoru. Ugradbeni ormari prate zidove i kosine, nudeći skriveno odlaganje bez narušavanja čistoće prostora. Kupatilo koristi krovne otvore za prirodno svjetlo, što pojačava osjećaj spa-atmosfere i intime. Svaki ugao ima svrhu, ali nijedan nije prenatrpan.







Ovaj stan u Marijin Dvoru pokazuje kako kada se kosine shvate kao prednost, a ne problem, prostor dobija novu logiku i lakoću. Pametna kuhinjska rješenja, obilje prirodnog svjetla i pažljivo planirane zone čine ovaj interijer primjerom kako savremeni život može funkcionisati i pod krovom.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb