Kako sam tj smo prisiljeni pauzirati putovanja, vraćam se drugoj omiljenoj temi. Zavirivanju!

Volim stanove, radionice, ugostiteljske prostore, ali arhitektonski uredi su poseban izazov.

Ured u koji vas danas vodim nalazi se u srcu Mostara, u jednoj od najljepših i jednoj od starijih ulica iz austrougarskog razdoblja.
Idemo u Liska ulica, u urbanu vilu iz 1953. godine. U arhitektonski ured Ars Studio R!

Foto: Mate Zemljić

Kroz razgovor s arhitekticom Reom Rozić Musa, koja je dio tima od 2015. godine, uz Tihomira i Branku Rozić, osnivače ureda, saznajem da je ured mijenjao imena, ali i da je u svakom obliku imao taj prvi prepoznatljivi dio Ars.

Foto: Mate Zemljić

Rea to objašnjava ovako: „Ars na latinskom znači umjetnost, umijeće ili zanat te na takav način najbolje objašnjava i naziv našeg studija koji se bavi arhitekturom i dizajnom kao umjetnosti gradnje, planiranja, oblikovanja i izrade najrazličitijih objekata s različitim funkcijama“.
Ured postoji već 25 godina, prošli su kroz njega arhitekti, inženjeri građevine, tehničari, dekorateri, dizajneri. Svi oni su stvarali dinamičnu atmosferu i projekte po kojima je ured autentičan i prepoznatljiv.

Foto: Mate Zemljić

Zanimalo me naravno ima li neki dizajnerski komad u uredu koji bi Rea izdvojila, neku knjigu, sliku, lampu, uzorak, crtež, fotografiju, biljku, … koji su joj inspiracija ili uspomena.
Rea: „Naš ured nije uređen trenutačno, rastao je s vremenom, tako da su se i detalji u njemu skupljali kroz vrijeme. Kroz razne detalje stvorio se eklektičan stil u kojem funkcioniramo. Uzorci izvornih kamenih blokova sa Starog mosta i klinova iz njega krase naš ulazni predprostor. Zelenilo se trudimo ubaciti što više, ali nismo baš redovni u održavanju. :)
Brojna projektna dokumentacija koja je konstantno u opticaju nađe svoj prostor u interijeru i na taj način ga modelira. Inspiraciju za projekte pronalazim u iščitavanju stručne literature, praćenjem svjetskih trendova u arhitekturi i dizajnu koji se rapidno mijenjaju i unaprjeđuju.“

Rea me vodi kroz ured: „Sastoji se od ulaznog dijela koji je povezan s 3 cjeline. Servisni dio s garderobom i toaletom smješten je neposredno uz ulaz, centralno se ulazi u salu za sastanke, dok je u drugom dijelu smješten veliki ured po principu open space organizacije, uz koji se nalazi čajna kuhinja za djelatnike. U neposrednoj blizini smješten je i ured direktora. 

Uz salu za sastanke se nalazi još jedan ured koji je rađen baš s ljubavlju i koji sam namještala  po sebi, dulje vremensko razdoblje, što je vjerojatno ljudima koji se ne bave interijerima nezamislivo. I da budemo jasni, ured još nije dovršen, ali svaki djelić  ma svoje mjesto i svoju priču, mislim da je to čar zapravo svakog prostora.
Često znamo u šali reći da je to distrikt namijenjen za interijere i mjesto za inspiraciju i oaza u kojoj ponajviše volim stvarati.

Foto: Mate Zemljić

Sva bitnija događanja odvijaju se u našoj poznatoj sali za sastanke koju krasi bogata biblioteka iza koje su godine skupljanja različite literature. Još nismo doživjeli da netko ravnodušno stane kraj biblioteke i ne prokomentira je ili ostane začuđen količinom stručne literature.“ 

Foto: Mate Zemljić

U Reinom uredu zatičemo kreativni nered, tu su skice, olovke, uzorci boja i časopisi. Naravno da me zanimalo na čemu trenutno rade. 
Rea: „Trenutno u opticaju imamo različite vrste projekata, od nekih poslovnih objekata većih kvadratura do ugostiteljskih objekata, individualnih obiteljskih kuća te interijera stambenih prostora.
Svaki od ovih projekata zahtijeva individualan pristup i podrobnu analizu u svrhu kvalitetnog konačnog rješenja. Da bi čovjek bio relativno uspješan u ovom poslu mora se kvalitetno pozabaviti i psihologijom.
Smatram da ona ima jako bitnu ulogu u projektiranju jer koliko dobro izvršimo analizu svih zahtijeva i sagledamo psihološki i potrebe korisnika prostora dolazimo do uspješnog konačnog rješenja.“ 

Foto: Mate Zemljić

Arhitektima uvijek nezahvalno pitanje, znam i sama, ali morala sam pitati koji je Rein najdraži projekt u dosadašnjoj karijeri.
Rea:„Ovo pitanje stalno vrtim u svojoj glavi i nekako ga znam sama sebi postaviti, ali znate kako ja doživljavam projekte, oni su nekako kao kad pitate koje vam je dijete najdraže. Svaki projekt je poseban i svaki ima neku svoju čar. Ovisno koliko u konačnici dođe do realizacije moje ideje toliko nekako smatram uspješan projekt.“
Baš sam se pitala hoće li spomenuti svoje cure, nije mi poslala ni jednu fotku s njima, pa smo zajedno odlučile da ovaj tekst bude samo poslovan. :)

Foto: Mate Zemljić

Da možeš birati klijenta za idući projekt, tko bi to bio?
Rea:„Hm, možda malo teško pitanje, ponajviše iz razloga što smo svi svjesni da teško možemo birati klijente. Da vam kažem možda koji bi bio poželjan klijent za budući projekt vjerojatno ovisi o tome s kakvim klijentom trenutno radim…(smijeh)
Neke poželjne karakteristike bi bile da klijent želi iskočiti iz svih postojećih okvira i da želi napraviti neku nesvakidašnju investiciju u kojoj arhitekt može doći do maksimuma svoje kreativnosti i inovativnosti i da investitor ima potpuno povjerenje u arhitektu. Mislim da je to ključ svakog uspjeha.“ 

Foto: Mate Zemljić

Gdje ti i kolege iz ureda crpite inspiraciju danas, u vremenu Covida, kada smo ograničeni u putovanjima, posjetima sajmovima i drugim vidovima stručnih usavršavanja? 
Rea: „Vrijeme Covida je poljuljalo sve sfere života kako privatnog tako i poslovnog. Zasigurno se nalazimo pred nekim novim izazovima koje nosi ovo vrijeme i ne znamo kuda nas sve ovo vodi. Ja osobno doživljavam ovo kao jednu veliku životnu avanturu, gdje čovjek mora pronalaziti nove inspiracije, sam sebi biti inspiracija i pozitivu tražiti u svemu oko nas. 
U doba digitalnih medija i pratimo brojne sajmove online, webinare, prezentacije novih materijala i tehnologija putem interneta, iako se to ne može mjeriti s opažanjem uživo. 
Ovo vrijeme treba iskoristiti za pravljenje nekih kvalitetnih planova za budućnost i razmišljanju koji prvi sajam posjetiti.“

Foto: Mate Zemljić

Hvala Rei i ostatku ureda na izdvojenom vremenu za naše zavirivanje. Za kraj nemam ništa dodati. Bacam se na razmišljanje o arhitektonskim sajmovima, skupovima i konferencijama. 

Za Bonjour.ba piše:

***
Foto: Mate Zemljić

Kako postići sklad u prostoru u kojem su zidovi pod uglovima, plafoni niski, a svaka površina dragocjena?

Odgovor stiže iz Švicarske, gdje je mlada učiteljica i influencerica Mary Jean svoj dvoetažni stan u potkrovlju pretvorila u pravu lekciju iz harmonije, tekstura i funkcionalnosti.

Na dva nivoa, ovaj stan postaje primjer kako arhitektura, ako joj dopustimo, može oblikovati ritam svakodnevnog života. U njemu nema ničeg slučajnog svaka tekstura ima svoj razlog, svaka boja svoju težinu, svaka površina funkciju.



Ono što bi za mnoge bio izazov niski plafoni, kosi zidovi, asimetrične linije Mary je pretvorila u arhitektonski dijalog svjetlosti i materijala. Crne spiralne stepenice, koje nisu originalni dio prostora, sada postaje njegov najzanimljiviji arhitektonski detalj. Osim što vizualno povezuje dva nivoa, ona zauzima minimalno prostora i upravo zato je idealno rješenje za male domove.

Nježno spajajući tople nijanse drveta, neutralne tonove i taktilne materijale, Mary je pokazala da i izazovni tlocrt može postati prednost uz dozu kreativnosti, precizno odabrane komade i osjećaj za proporciju. 



Kako iskoristiti svaki ugao doma?

U prostoru pod krovom, svaki ugao diktira drugačiji ritam. Umjesto da se bori protiv arhitekture, Mary je odlučila sarađivati s njom. Kosi zidovi postali su okvir za intimne zone, dok strateški postavljene police i komadi namještaja prate linije krova, stvarajući osjećaj reda bez rigidnosti.

Zidovi koji bi drugdje „oduzimali prostor“ ovdje stvaraju dinamiku daju prostoru dubinu i osjećaj topline.



U dnevnom boravku, ona je iskoristila najneobičniji ugao prostora i pretvorila ga u fokusnu tačku: biblioteku u dubokoj plavoj nijansi, koja prati liniju zida i savršeno se uklapa u arhitekturu prostorije. 

Ovaj element ne samo da vizualno sidri prostor, već nudi dragocjeno spremište, nešto što u malim dnevnim sobama uvijek nedostaje.


Čak i kuhinja prati istu logiku pametnog planiranja, u njoj Mary koristi svaki ugao bez narušavanja vizualne lakoće. Prozorska niša postaje prirodno mjesto za sudoper, dok se ostatak prostora razvija u obliku slova U, s malim ostrvom koje povezuje kuhinju s trpezarijom i dnevnim dijelom. 

Umjesto gornjih elemenata, postavljena je jednostavna polica na koju se odlažu svakodnevni predmeti i ukrasi, dok skriveni ormarići nude sve ono što ne mora biti na vidiku.




U nastavku, okrugli trpezarijski sto u tamnom drvetu savršeno odgovara toj logici. Osim što štedi prostor, omogućava lakše kretanje i druženje, što ga čini izvrsnim izborom za otvorene koncepte.




Tiha harmonija tekstura i linija

Tekstura u ovom stanu nije samo dekorativna; ona je suština njegove atmosfere. Kombinacija bouclé tkanine, tamnog drveta, mramornih i chrome akcenata stvara sklad koji djeluje gotovo taktilno. 

U domu koji mjeri svaki centimetar, komadi namještaja ne mogu biti samo estetski oni moraju raditi. Mary bira oblike koji su skulpturalni, ali i intuitivno praktični: sto s refleksnom površinom koja vizualno širi prostor, sofa koja definiše dnevnu zonu, a ne zauzima je.




Tonovi se kreću između toplih bež nijansi i prigušenih sivih, s pokojim kontrastom tamnog drveta i crnih detalja. To je paleta koja ne pokušava impresionirati već umiriti. Sve izgleda kao da je tu oduvijek.




Kada svjetlo i boja postanu arhitektonski alat

Mary se poigrava s bojama kao s prostorom strateški i s namjerom. Tamnoplavi zid u dnevnom boravku stvara osjećaj dubine i vizualno skraćuje prostor koji bi inače djelovao predugačak. Bijeli plafoni, s druge strane, otvaraju pogled i daju osjećaj visine.



U toj igri svjetla i tonova nastaje savršen balans: prostor koji djeluje prozračno, ali ne hladno; suvremen, ali topao. Dok se dnevna svjetlost prelijeva preko tekstura, stan se pretvara u pejzaž u kojem je svaka nijansa pažljivo orkestrirana.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @maryljean