Mersiha Karić je mnogima poznata kao Stilistica, voditeljica prvog bh.interior bloga posvećenog uređenju, istraživanju zanimljivih domaćih brandova koji se bave izradom namještaja ili dekora za dom, kao i pričama koje nose estetski zanimljivu etiketu. Ovoj arhitektici i dizajnerici interijera iz Sarajeva je uža specijalnost projektiranje i unutrašnje uređenje stambenih objekata. 

Već neko vrijeme radi na zanimljivom projektu uređenja obiteljske kuće u Međugorju, čija površina iznosi oko 180m2. Kreativni je to proces koji traje oko šest mjeseci, a mi smo u razgovoru s Mersihom zavirili u sam backstage događanja i otkrili kako teče proces pregovora između investitora i arhitekta, koliko je teško postići balans između želja djece, supružnika i diktata koje prostor postavlja u uređenju, kao i s kojima se izazovima srela u uređenju.

Kako je započeo sam proces uređenja? Jeste li prvo na umu imali stil uređenja ili je prostor taj koji je diktirao uređenje? Na koji način se nalazi balans između želje investitora sa osobnim izričajem i filozofijom arhitekta?

Svaki enterijer, svaki klijent, pa i sam proces uređenja za mene su specifičan slučaj, ali u uređenju enterijera kao i u dugim poslovima ima određeni protokol. Ja cijeli proces pokušam 'upakovati' u par faza - od postavljanja pitanja klijentu, preko čestih konsultacija i na kraju finalne prezentacije.  Suhoparnog ponavljanja i magičnog štapića nema. Prijedlog stila uređenja nekog enterijera dolazi najčešće od strane investitora i to je ono što moj posao čini interesantnim. Zamislite kada bih svaki enterijer radila u istom/'ličnom' stilu? Mislim da bih vrlo brzo tražila novo zanimanje. Bez izazova nema uzbuđenja i postavljanja novih ciljeva!
Investitori uglavnom predlažu ono što bi voljeli da vide u svom domu i način na koji bi koristili prostor. Ja sam tu da ih saslušam, posavjetujem i korigujem ukoliko se ne slažem s nečim (što nimalo nije rijetkost). Na kraju zajednički napravimo ono u čemu oni uživaju.

A na koji način postižete balans između njegovog i njenog ukusa?

To je nainteresantniji dio posla! Ja obožavam čuti različita mišljenja. Voljela bih razgovarati i s najmlađima, ali nažalost, to je ponekada nemoguće. Razlika između 'njenog' i 'njegovog' mišljenja je uvijek, ali uvijek, apsolutno različita. Žene su fokusirane na funkcionalnost i održivost prostora, dok su muškarci preokupirani detaljima i uglavnom izražavaju ljubav prema minimalizmu, bez puno dekoracija i suvišnih komada namještaja. Ne kažem da su upravu jedni ili drugi... Za mene je svako mišljenje jako bitno, jer to mi daje okvir djelovanja, a njima put prema onome što zaista trebaju i žele. Impresionirana sam kada klijenti budu potpuno iskreni prema meni i u detalj objasne kako funkcioniše njihova porodica. To me čini sretnom, jer arhitekta nakratko postane dio porodice za koju dizajnira životni prostor.

Kuća je koncipirana od potkrovlja, kata i prizemlja. Kakve su bile želje investitora po pitanju uređenja potkrovlja?

Kuća s fotografija je dom četveročlane obitelji. Izvedena je prema projektu bh. arhitekata, a moj posao je bio dizajnirati enterijer i dvorište. Prizemlje i sprat objekta su u ovom slučaju nerazdvojna cjelina, kako funkcionalno, tako i estetski. Galerija je otvorenog tipa i služi kao prostor za zabavu i odmor (TV platno i velika sofa za opuštanje). Mislim da će se koristiti zajedno s dnevnim boravkom i trpezarijom, budući da je pogled na kamin i velike prozora s gornjeg nivoa fenomenalan.

U dnevnom boravku prevladavaju sivi i bijeli tonovi, što je dosta neobičan odabir, budući da je riječ o obiteljskom domu.

Za mene su siva i bijela uvijek odličan izbor. Održavanje tamnih boja je najzahtjevnije, dok svijetli tonovi daju svježinu i mnogo su praktičniji za svakodnevnu upotrebu. Kod nas u BiH je to neobična činjenica, ali to zaista jeste tako (naravno, uz upotrebu pravih materijala). Osvrnite se samo na skandinavski dizajn. A vjerujte da Skandinavci itekako znaju što je praktičnost i funkcionalnost!

Trpezarija je također uređena dosta elegantno, prevladavaju bijeli i bež tonovi, dok luksuzan luster i kamin daju sasvim novu dimenziju prostoru. Što je ključno za kreiranje prostora u kojem će svi dijelovi funkcionirati kao cjelina?

Dama čije sam želje nastojala ispoštovati je vrlo elegantna i rekla bih, veliki sanjar u svakodnevnom životu, a kamin je ono gdje je njena osobnost morala dobiti svoju fizičku interpretaciju u enterijeru. Pitanje koje me je oduševilo je bilo: 'A, gdje ćemo staviti božićno drvce?'... Tada sam vidjela da moj dizajn dobiva dušu! Ja već u toj trpezariji vidim vesele praznike uz toplotu vatre iz kamina i zimskim paternom obojene jastuke na Chesterfield sofi. To je funkcionalnost... Kada se dizajnerova vizija pretvara u stvarnost!

Je li namještaj rađen po mjeri ili je kupljen u specijaliziranim trgovinama?

Namještaj će biti rađen po mjeri i to uglavnom, prema željama investitora, biće proizveden u bh. radionicama. Nacrti su spremni, a proizvođači uskoro preuzimaju svoj dio posla.

Na koji način je organiziran prostor u kuhinji? Kako je biran namještaj i boja namještaja – što je igralo najvažniju ulogu?

Kuhinja – zona o kojoj se najviše raspravlja i gdje dame imaju posljednju riječ. Ova je, rekla bih, spoj luksuza, funkcionalnosti i malih trikova. Nimalo jednostavan prostor za dizajn i to najviše zbog velikog prozora koji je onemogućio postavljanje gornjih elemenata cijelom dužinom. Mislim da smo na kraju postigli osnovno – tok rada u kuhinji - od skladištenja, preko pripreme, pranja, kuhanja i na kraju serviranja. Volim kada mogu ispoštovati struku i projektovati onako kako to 'zakon' nalaže. (smijeh)

Spavaća soba također dolazi u sličnoj paleti boja, a dodane su i tapete.

Spavaća soba ima svega 14 m2, nije prevelika, ali je veoma dobro isprojektovana. Sviđa mi se to što sam 'u paketu' s njom dobila i kupaonicu. Osmijeh na licu mi izmame mikroprostori koji mogu djelovati kao cjelina – spavanje – garderober – kupaonica. Sasvim dovoljno!
Tapete rijetko koristim i uvijek budu izabrane 'na prvu'. Izbor je jako veliki, pa ako ne znate što vam odgovara, možete danima listati kataloge i još uvijek se nećete moći odlučiti za 'onu pravu'.  

Što je ključno za uređenje modernog i praktičnog kupatila za cijelu obitelj?

Kupatila su u ovom porodičnom domu bila vrlo jednostavna za uređenje. Svako je imalo svoju grupu korisnika i odmah sam znala što kome treba. Iskusno i pažljivo pristupam problemu zvanom 'mali prostor – velike potrebe', pa obično kupatila imaju po 3-4 varijante dok se ne nađe pravo rješenje. Međutim, to ovdje nije bio slučaj. Porodica je očigledno imala jako dobro osmišljen projektni zadatak za arhitektonski biro koji je radio idejno rješenje kuće.

Kako su tekli sami pregovori oko uređenja dječje sobe? Što je bilo ključno za uređenje sobe prema željama roditelja, a kakve su bile želje djece?

Dječje želje su mi jako bitne. Fan nogometnih velikana i djevojka, čini se, vizionar na mamu – su mlađi dio ove obitelji. Od svega bih istakla pomalo neobičan komad namještaja u dječakovoj sobi, a to je krevet koji se može podići i postati dio ormara. Slobodan prostor je u skladu sa željama mladog nogometaša. Djevojačka soba u tonovima, roze, sive i bijele... s velikim ogledalima, dreserom i popularnim 'window-bench' detaljem je moj favorit kuće.

Na koji način je povezan interijer kuće sa eksterijerom?

Funkcionalno. Dvorište sam vidjela kao ekstenziju enterijera. Tamo se nalazi vanjska kuhinja, prostor za odmor, stolovi za jelo i specijalan dio za biljke, koje po prvi put nisam koristila u unutrašnjosti doma. Dvorište je za mene 'fun' zona, a treba biti uredno, jednostavno i svrsishodno. Nadam se da će moji klijenti uživati u suncem okupanom ambijentu, jer dizajniran je s velikom ljubavlju i pažnjom!



Foto: Mersiha Karić

Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.

U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada. 

Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu. 

Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.



The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova  

Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.



Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima. 

Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka. 

Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.

Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.



Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom  

Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade. 

U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.



Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.

Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.



Život oko sfere  

Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.

Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.



Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.



Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Renderi: MVDRV