Mersiha Karić je mnogima poznata kao Stilistica, voditeljica prvog bh.interior bloga posvećenog uređenju, istraživanju zanimljivih domaćih brandova koji se bave izradom namještaja ili dekora za dom, kao i pričama koje nose estetski zanimljivu etiketu. Ovoj arhitektici i dizajnerici interijera iz Sarajeva je uža specijalnost projektiranje i unutrašnje uređenje stambenih objekata. 

Već neko vrijeme radi na zanimljivom projektu uređenja obiteljske kuće u Međugorju, čija površina iznosi oko 180m2. Kreativni je to proces koji traje oko šest mjeseci, a mi smo u razgovoru s Mersihom zavirili u sam backstage događanja i otkrili kako teče proces pregovora između investitora i arhitekta, koliko je teško postići balans između želja djece, supružnika i diktata koje prostor postavlja u uređenju, kao i s kojima se izazovima srela u uređenju.

Kako je započeo sam proces uređenja? Jeste li prvo na umu imali stil uređenja ili je prostor taj koji je diktirao uređenje? Na koji način se nalazi balans između želje investitora sa osobnim izričajem i filozofijom arhitekta?

Svaki enterijer, svaki klijent, pa i sam proces uređenja za mene su specifičan slučaj, ali u uređenju enterijera kao i u dugim poslovima ima određeni protokol. Ja cijeli proces pokušam 'upakovati' u par faza - od postavljanja pitanja klijentu, preko čestih konsultacija i na kraju finalne prezentacije.  Suhoparnog ponavljanja i magičnog štapića nema. Prijedlog stila uređenja nekog enterijera dolazi najčešće od strane investitora i to je ono što moj posao čini interesantnim. Zamislite kada bih svaki enterijer radila u istom/'ličnom' stilu? Mislim da bih vrlo brzo tražila novo zanimanje. Bez izazova nema uzbuđenja i postavljanja novih ciljeva!
Investitori uglavnom predlažu ono što bi voljeli da vide u svom domu i način na koji bi koristili prostor. Ja sam tu da ih saslušam, posavjetujem i korigujem ukoliko se ne slažem s nečim (što nimalo nije rijetkost). Na kraju zajednički napravimo ono u čemu oni uživaju.

A na koji način postižete balans između njegovog i njenog ukusa?

To je nainteresantniji dio posla! Ja obožavam čuti različita mišljenja. Voljela bih razgovarati i s najmlađima, ali nažalost, to je ponekada nemoguće. Razlika između 'njenog' i 'njegovog' mišljenja je uvijek, ali uvijek, apsolutno različita. Žene su fokusirane na funkcionalnost i održivost prostora, dok su muškarci preokupirani detaljima i uglavnom izražavaju ljubav prema minimalizmu, bez puno dekoracija i suvišnih komada namještaja. Ne kažem da su upravu jedni ili drugi... Za mene je svako mišljenje jako bitno, jer to mi daje okvir djelovanja, a njima put prema onome što zaista trebaju i žele. Impresionirana sam kada klijenti budu potpuno iskreni prema meni i u detalj objasne kako funkcioniše njihova porodica. To me čini sretnom, jer arhitekta nakratko postane dio porodice za koju dizajnira životni prostor.

Kuća je koncipirana od potkrovlja, kata i prizemlja. Kakve su bile želje investitora po pitanju uređenja potkrovlja?

Kuća s fotografija je dom četveročlane obitelji. Izvedena je prema projektu bh. arhitekata, a moj posao je bio dizajnirati enterijer i dvorište. Prizemlje i sprat objekta su u ovom slučaju nerazdvojna cjelina, kako funkcionalno, tako i estetski. Galerija je otvorenog tipa i služi kao prostor za zabavu i odmor (TV platno i velika sofa za opuštanje). Mislim da će se koristiti zajedno s dnevnim boravkom i trpezarijom, budući da je pogled na kamin i velike prozora s gornjeg nivoa fenomenalan.

U dnevnom boravku prevladavaju sivi i bijeli tonovi, što je dosta neobičan odabir, budući da je riječ o obiteljskom domu.

Za mene su siva i bijela uvijek odličan izbor. Održavanje tamnih boja je najzahtjevnije, dok svijetli tonovi daju svježinu i mnogo su praktičniji za svakodnevnu upotrebu. Kod nas u BiH je to neobična činjenica, ali to zaista jeste tako (naravno, uz upotrebu pravih materijala). Osvrnite se samo na skandinavski dizajn. A vjerujte da Skandinavci itekako znaju što je praktičnost i funkcionalnost!

Trpezarija je također uređena dosta elegantno, prevladavaju bijeli i bež tonovi, dok luksuzan luster i kamin daju sasvim novu dimenziju prostoru. Što je ključno za kreiranje prostora u kojem će svi dijelovi funkcionirati kao cjelina?

Dama čije sam želje nastojala ispoštovati je vrlo elegantna i rekla bih, veliki sanjar u svakodnevnom životu, a kamin je ono gdje je njena osobnost morala dobiti svoju fizičku interpretaciju u enterijeru. Pitanje koje me je oduševilo je bilo: 'A, gdje ćemo staviti božićno drvce?'... Tada sam vidjela da moj dizajn dobiva dušu! Ja već u toj trpezariji vidim vesele praznike uz toplotu vatre iz kamina i zimskim paternom obojene jastuke na Chesterfield sofi. To je funkcionalnost... Kada se dizajnerova vizija pretvara u stvarnost!

Je li namještaj rađen po mjeri ili je kupljen u specijaliziranim trgovinama?

Namještaj će biti rađen po mjeri i to uglavnom, prema željama investitora, biće proizveden u bh. radionicama. Nacrti su spremni, a proizvođači uskoro preuzimaju svoj dio posla.

Na koji način je organiziran prostor u kuhinji? Kako je biran namještaj i boja namještaja – što je igralo najvažniju ulogu?

Kuhinja – zona o kojoj se najviše raspravlja i gdje dame imaju posljednju riječ. Ova je, rekla bih, spoj luksuza, funkcionalnosti i malih trikova. Nimalo jednostavan prostor za dizajn i to najviše zbog velikog prozora koji je onemogućio postavljanje gornjih elemenata cijelom dužinom. Mislim da smo na kraju postigli osnovno – tok rada u kuhinji - od skladištenja, preko pripreme, pranja, kuhanja i na kraju serviranja. Volim kada mogu ispoštovati struku i projektovati onako kako to 'zakon' nalaže. (smijeh)

Spavaća soba također dolazi u sličnoj paleti boja, a dodane su i tapete.

Spavaća soba ima svega 14 m2, nije prevelika, ali je veoma dobro isprojektovana. Sviđa mi se to što sam 'u paketu' s njom dobila i kupaonicu. Osmijeh na licu mi izmame mikroprostori koji mogu djelovati kao cjelina – spavanje – garderober – kupaonica. Sasvim dovoljno!
Tapete rijetko koristim i uvijek budu izabrane 'na prvu'. Izbor je jako veliki, pa ako ne znate što vam odgovara, možete danima listati kataloge i još uvijek se nećete moći odlučiti za 'onu pravu'.  

Što je ključno za uređenje modernog i praktičnog kupatila za cijelu obitelj?

Kupatila su u ovom porodičnom domu bila vrlo jednostavna za uređenje. Svako je imalo svoju grupu korisnika i odmah sam znala što kome treba. Iskusno i pažljivo pristupam problemu zvanom 'mali prostor – velike potrebe', pa obično kupatila imaju po 3-4 varijante dok se ne nađe pravo rješenje. Međutim, to ovdje nije bio slučaj. Porodica je očigledno imala jako dobro osmišljen projektni zadatak za arhitektonski biro koji je radio idejno rješenje kuće.

Kako su tekli sami pregovori oko uređenja dječje sobe? Što je bilo ključno za uređenje sobe prema željama roditelja, a kakve su bile želje djece?

Dječje želje su mi jako bitne. Fan nogometnih velikana i djevojka, čini se, vizionar na mamu – su mlađi dio ove obitelji. Od svega bih istakla pomalo neobičan komad namještaja u dječakovoj sobi, a to je krevet koji se može podići i postati dio ormara. Slobodan prostor je u skladu sa željama mladog nogometaša. Djevojačka soba u tonovima, roze, sive i bijele... s velikim ogledalima, dreserom i popularnim 'window-bench' detaljem je moj favorit kuće.

Na koji način je povezan interijer kuće sa eksterijerom?

Funkcionalno. Dvorište sam vidjela kao ekstenziju enterijera. Tamo se nalazi vanjska kuhinja, prostor za odmor, stolovi za jelo i specijalan dio za biljke, koje po prvi put nisam koristila u unutrašnjosti doma. Dvorište je za mene 'fun' zona, a treba biti uredno, jednostavno i svrsishodno. Nadam se da će moji klijenti uživati u suncem okupanom ambijentu, jer dizajniran je s velikom ljubavlju i pažnjom!



Foto: Mersiha Karić

Prije nego što su algoritmi krenuli diktirati estetike domova, Lenny Kravitz je u Miamiju živio u domu na pragu futurizma s dušom 70-ih.

Krajem devedesetih, u trenutku kada je digitalna budućnost tek nazirala svoje obrise, Lenny Kravitz gradi dom u Miamiju koji danas djeluje gotovo kao vremenska kapsula. 

Projektovan 1999. godine od strane studija Architröpolis, ovaj interijer spaja futurističku arhitekturu kasnih 90-ih s dubokim referencama na estetiku kasnih 60-ih i 70-ih godina. 

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Lenny Kravitz (@lennykravitz)

Iako se često površno veže uz Y2K estetiku, duh ovog prostora bliži je disco modernizmu, vremenu utonulih dnevnih boravaka, organskim formama i snažnom osjećaju senzualnosti. 

To je dom nastao u vremenu kada trendovi nisu dolazili kroz feed, već kroz lični ukus, muziku i arhitekturu. Upravo zato, i danas djeluje svježe, autentično i gotovo subverzivno u odnosu na savremene interijere.




Arhitektura između budućnosti i sjećanja

Arhitektura ovog doma oslanja se na čiste linije, snažne volumene i otvorene prostore, ali nikada ne djeluje hladno. Architröpolis balansira između modernističke strogoće i emocionalnog prostora, stvarajući interijer koji poziva na boravak, razgovor i sporiji ritam života.

Upravo tu se javlja veza s kasnim 60-im i 70-im godinama, erom u kojoj su domovi bili zamišljeni kao mjesta susreta, a ne savršene kulise. Conversation pits ili utonuli dnevni boravci, spušteni nivoi i fluidni prelazi između prostorija podsjećaju na dizajnerski jezik tog perioda, reinterpretiran kroz tehnologiju i materijale kasnih 90-ih.






Disco modernizam i duh Vernera Pantona

U ovom interijeru jasno se osjeća omaž radu danskog dizajnera Verner Panton kroz upotrebu boja, oblika i senzualnih silueta. Pantonova ideja prostora kao iskustva, a ne samo funkcije, ovdje dobija savremeni okvir. 

Plasticizirani osjećaj, sjajni materijali i futurističke forme ne djeluju kao trend, već kao produžetak raspoloženja. To je interijer koji se ne gleda samo očima, već se osjeća tijelom baš kao i muzika.




Ako bi jedna Kravitzova pjesma imala prostor, kuću ili sobu, teško je ne pomisliti na Blue Electric Fantasy. Taj spoj električne energije, nostalgije i senzualnosti savršeno opisuje atmosferu doma u Miamiju. 

Prostor djeluje kao fizička manifestacija njegove muzike intiman, ali snažan, futuristički, ali ukorijenjen u prošlosti. Nije riječ o reprezentaciji luksuza, već o karakteru.






Rijetko dokumentovan, ali važan

Iako danas često dijeljen na društvenim mrežama, ovaj dom je originalno predstavljen u časopisu interijera, u izdanju iz oktobra 1999. godine. Decenijama kasnije, fotografije su ponovo isplivale, skenirane iz starih magazina, podsjećajući koliko je ovaj prostor bio ispred svog vremena. 

U poređenju s Kravitzovim kasnije medijski eksponiranim domovima pariškom gradskom kućom i boemskim imanjem na Bahamima miamijski interijer ostaje najintimniji i možda najiskreniji.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @archivedreams