TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 30.9.2015.
Bilo da volite Guns N' Roses i November Rain ili Parni valjak i Jesen u meni, jedno je očito: jesen je stigla. Uživati na uređenim balkonima i terasama sve je teže, temperature lagano padaju, a druženja oko stola ili uz dekicu i knjigu za koji će dan biti svakodnevnica.
Portali su se već raspisali o ovosezonskim čizmama, o receptima za ajvar i jesenskim trendy bojama za kosu, a ja ću u nastavku predložiti par sitnih stvari kojima u interijer možete unijeti dašak jeseni.
Časopisi, katalozi i internet preplavljen je bojama čiji nazivi većini ne znače puno, ali već imenom zvuče raskošno. I sama jesen je takva. Nakon ljetnog šarenila i kojekakvih uzoraka, jesen donosi tamnije boje, a s njima i dašak glamura i luksuza: purpurna, mulberry, teget plava, zasićene nijanse patlidžana, maslinasta, oker, camel ili boja devine dlake, mustard ili senf, indigo, burgundy ili boja crnog vina. Zlatna.
Počet ću sa izvana: kod nas nije tako popularno kao na zapadu, zapravo, kod nas se ovaj trend veže uz blagdane, ali evo ideje kako i jesen najaviti već na ulaznim vratima. Vijenac u pravilu nastaje po sistemu DIY, ali već je stigao i na police odjela s dekoracijama. Lišće, voće i povrće, klupko vune ili suncokreti...
Divno bi bilo ako imate koji slobodan zid i dovoljno hrabrosti da se poigrate tamnom bojom, i u svega par sati uz četku i kantu jupola promijenite izgled prostorije. Bilo koje. Ako ipak niste toliko odvažni, već par novih tkanina u vidu zavjese, prostirke ili jastučnice bit će dovoljni za jesenski refresh, a topli materijali različitih uzoraka umjesto mornarskih prugica već su najava hadnije sezone.
{gallery}2015/2015_09/mar_jastuci{/gallery}
Mene jastuk asocira na udobnu fotelju, dekicu i šolju čaja s medom. Dakle, jesen može ispuniti prostor vizualno ali može uključivati i druga osjetila, npr njuh. Mirisne svijeće, čaj s cimetom ili pečene jabuke, uz omiljeni hobby ili maraton epizoda Tv serije koju ljeti jednostavno ne stižemo pogledat.... znači jesen. I podna lampa za ambijentalnu rasvjetu.
{gallery}2015/2015_09/mar_caj{/gallery}
Udobna fotelja je odlična investicija. Ako je mehanizam za ljuljanje dio iste, ne govorimo više o sezonskom osvježenju prostora, nego upravo o dobro potrošenoj BiloKojojValuti! Njena dodatna oprema za sezonu jesen/zima svakako je dekica: karirana, točkasta, jednobojna, životinjskog printa...pravila nema!
{gallery}2015/2015_09/mar_deka{/gallery}
Malo je rano govoriti o vatri u kaminu ili komadima drva u korpi pored udobne fotelje (nije važno ako se grijete na stuju), prigodnije bi bile gumene čizme, kišobran i kabanica. Mislim da je za moderan jesenski izgled interijera dovoljan svijećnjak i poneka svijeća: neka to, uz cvijeće, bude stalni postav.
{gallery}2015/2015_09/mar_svijece{/gallery}
Ima jesen svojih čari. Ipak, ako žalite za suncem i slanim morem, neka se na zidu nađe poneka fotografija ljeta, pa i na onom zidu okupanom tamnim i elegantnim bojama jeseni. Uklopit će se ona uz poneku popularnu ilustraciju, poster, sliku ili fotografiju posvećenu kestenju, žutom lišću, dunji ili baloneru. Jer, jesenski interijer i treba biti eklektičan.
{gallery}2015/2015_09/mar-zid{/gallery}
Morate priznati da uz ovako predočene detalje, kojima je tako jednostavno u interijer unijeti glamur i toplinu, jesen postaje više od samo asocijacije na kišu i kratak dan.
Izvor fotografija:
http://jonesdesigncompany.com/
http://www.autumninteriors.co.uk/index.htm
http://thepapermulberry.blogspot.ba/
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
