Bilo da volite Guns N' Roses i November Rain ili Parni valjak i Jesen u meni, jedno je očito: jesen je stigla. Uživati na uređenim balkonima i terasama sve je teže, temperature lagano padaju, a druženja oko stola ili uz dekicu i knjigu za koji će dan biti svakodnevnica.

Portali su se već raspisali o ovosezonskim čizmama, o receptima za ajvar i jesenskim trendy bojama za kosu, a ja ću u nastavku predložiti par sitnih stvari kojima u interijer možete unijeti dašak jeseni.

Časopisi, katalozi i internet preplavljen je bojama čiji nazivi većini ne znače puno, ali već imenom zvuče raskošno. I sama jesen je takva. Nakon ljetnog šarenila i kojekakvih uzoraka, jesen donosi tamnije boje, a s njima i dašak glamura i luksuza: purpurna, mulberry, teget plava, zasićene nijanse patlidžana, maslinasta, oker, camel ili boja devine dlake, mustard ili senf, indigo, burgundy ili boja crnog vina. Zlatna.

Počet ću sa izvana: kod nas nije tako popularno kao na zapadu, zapravo, kod nas se ovaj trend veže uz blagdane, ali evo ideje kako i jesen najaviti već na ulaznim vratima. Vijenac u pravilu nastaje po sistemu DIY, ali već je stigao i na police odjela s dekoracijama. Lišće, voće i povrće, klupko vune ili suncokreti...

Divno bi bilo ako imate koji slobodan zid i dovoljno hrabrosti da se poigrate tamnom bojom, i u svega par sati uz četku i kantu jupola promijenite izgled prostorije. Bilo koje. Ako ipak niste toliko odvažni, već par novih tkanina u vidu zavjese, prostirke ili jastučnice bit će dovoljni za jesenski refresh, a topli materijali različitih uzoraka umjesto mornarskih prugica već su najava hadnije sezone.

{gallery}2015/2015_09/mar_jastuci{/gallery}

Mene jastuk asocira na udobnu fotelju, dekicu i šolju čaja s medom. Dakle, jesen može ispuniti prostor vizualno ali može uključivati i druga osjetila, npr njuh. Mirisne svijeće, čaj s cimetom ili pečene jabuke, uz omiljeni hobby ili maraton epizoda Tv serije koju ljeti jednostavno ne stižemo pogledat.... znači jesen. I podna lampa za ambijentalnu rasvjetu.

{gallery}2015/2015_09/mar_caj{/gallery}

Udobna fotelja je odlična investicija. Ako je mehanizam za ljuljanje dio iste, ne govorimo više o sezonskom osvježenju prostora, nego upravo o dobro potrošenoj BiloKojojValuti! Njena dodatna oprema za sezonu jesen/zima svakako je dekica: karirana, točkasta, jednobojna, životinjskog printa...pravila nema!

{gallery}2015/2015_09/mar_deka{/gallery}

Malo je rano govoriti o vatri u kaminu ili komadima drva u korpi pored udobne fotelje (nije važno ako se grijete na stuju), prigodnije bi bile gumene čizme, kišobran i kabanica. Mislim da je za moderan jesenski izgled interijera dovoljan svijećnjak i poneka svijeća: neka to, uz cvijeće, bude stalni postav.

{gallery}2015/2015_09/mar_svijece{/gallery}

Ima jesen svojih čari. Ipak, ako žalite za suncem i slanim morem, neka se na zidu nađe poneka fotografija ljeta, pa i na onom zidu okupanom tamnim i elegantnim bojama jeseni. Uklopit će se ona uz poneku popularnu ilustraciju, poster, sliku ili fotografiju posvećenu kestenju, žutom lišću, dunji ili baloneru. Jer, jesenski interijer i treba biti eklektičan.

{gallery}2015/2015_09/mar-zid{/gallery}

Morate priznati da uz ovako predočene detalje, kojima je tako jednostavno u interijer unijeti glamur i toplinu, jesen postaje više od samo asocijacije na kišu i kratak dan.

Izvor fotografija:

http://jonesdesigncompany.com/

http://www.knitpicks.com/

www.pinterest.com

http://justaddhoney.net/

http://www.autumninteriors.co.uk/index.htm

http://www.villeroy-boch.com/

http://decorlinen.com/

www.lifestyle.com

http://www.dailymail.co.uk/

http://thepapermulberry.blogspot.ba/

http://www.decoist.com/

http://indulgy.com/

https://image.freepik.com/

http://stylizimoblog.com/

Postoji nešto gotovo meditativno u ritmu ruku koje oblikuju drvo.

U Bosni i Hercegovini riječ zanat nije samo vještina ona je kultura, način postojanja, veza između prošlog i sadašnjeg. Prije deset godina, jedan brend je odlučio upravo to naslijeđe pretvoriti u savremeni jezik dizajna. Danas, Zanat je sinonim za spoj tradicije i inovacije, prepoznat širom svijeta, ali duboko ukorijenjen u bosansku stvarnost.

Povodom desete godišnjice, Zanat je u Bosni i Hercegovini okupio sve svoje saradnike i prijatelje u događaju simboličnog naziva The Zanat Ten, trodnevnom susretu koji je spojio prošlost, sadašnjost i ono što tek dolazi.




Tri dana posvećena dizajnu, kulturi i budućnosti  

Događaj “The Zanat Ten” je slavio jubilej kroz kulturno putovanje kroz slojeve bosanskohercegovačkog identiteta i zajedničko promišljanje budućnosti dizajna. Od ateljea Safeta Zeca u Počitelju, do sarajevskih muzeja i galerija, gosti su otkrivali kulturu koja je inspirisala brend od samog početka. 

Među zvanicama su bila i neka od najpoznatijih imena svjetskog dizajna: Ilse Crawford, Yves Béhar, Naoto Fukasawa, Monica Förster, Sebastian Herkner, Michele De Lucchi, Harri Koskinen, Jasna Mujkić, Patrick Norguet, Jean-Marie Massaud, te Ludovica i Roberto Palomba.




Deset godina kasnije: Razgovor s Orhanom Nikšićem  

Nakon događaja The Zanat Ten, koji je okupio dizajnere i saradnike iz cijelog svijeta, razgovarali smo s Orhanom Nikšićem o trenucima koji su obilježili proteklu deceniju, o naslijeđu koje Zanat čuva i o izazovu da tradiciju zadrži autentičnom, a istovremeno savremenom.

Foto: Irfan  Redžović 

Od Počitelja do Sarajeva, događaj je gostima pokazao slojeve bosanskog naslijeđa.   

Zašto vam je bilo važno da ovu godišnjicu ugradite u prostor i kulturu iz koje je sve krenulo?  

To je dobro pitanje. Zanat se gradi na temeljima bosansko-hercegovačkog kulturno-istorijskog naslijeđa. Konjičko drvorezbarstvo je prvi element nematerijale baštine iz Federacije BiH koji je uvršten na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, a taj element nije nastao u izolaciji od ostatka bosansko-hercegovačke kulture, odnosno kulturnog naslijeđa.

Mislimo da će naši partneri bolje razumjeti Zanat ako bolje upoznaju našu kulturu. Pored toga, od prvog trenutka kad smo krenuli u projekat zvani Zanat, naša ideja bila je da Zanat pored toga što koristi tehniku tradicionalnog konjičkog drvorezbarstva kao metod izrade svojih proizvoda, postane i sinonim za instituciju, brend ili poslovni model čija je misija između ostalog da promoviše različite elemente kulture našeg prostora. Obilježavanje godišnjice je samo jedan od načina na koji to radimo. 




Ove godine smo u Londonu bili koorganizator eventa sa arhitekticom Aidom Bratović, gdje smo britanskoj publici htjeli predstaviti bosansko-hercegovačko arhitektonsko kulturno naslijeđe kroz prezentaciju profesorice Nermine Zagore i rad Aide Bratović, tradicionalnu muziku Bosne i Hercegovine kroz nastup Damira Imamovića... 

Zanat za nas nije samo firma, nego i platforma koja promoviše određene vrijednosti.   



Vidjeti sve dizajnere zajedno u Bosni i Hercegovini po prvi put mora da je bio poseban trenutak.   

Da li je bio neki momenat u tom susretu, možda razgovor ili reakcija, što vam je ostalo posebno u sjećanju?  

U Bosni i Hercegovini, a siguran sam i u našoj široj regiji nikad se nije okupio ovoliki broj vodećih imena u svijetu dizajna.  Veliko je to ne samo za Zanat nego i za Bosnu i Hercegovinu i na to smo ponosni. Bilo je zaista puno divnih momenata, emotivnih i dirljivih trenutaka. Više njih ću sigurno dugo pamititi.

Dvije stvari koje su me posebno dojmile mi sad padaju na pamet.  Nakon obilaska ateljea Safeta Zeca u Poćitelju, novinarka New York Times-a koja piše o arhitekturi, dizajnu i naravno enterijeru, mi je rekla da je njegov dom i atelje u Počitelju najljepši enterijer u kojem je ikad bila. Kako je rekla, „ovdje je sve savršeno“.



Druga stvar, Michele de Lucchi, koji je ikona talijanskog dizajna, arhitekture i umjetnosti me pozvao da popijemo kafu prije njegovog samog odlaska. Htio je da mi kaže koliko je za njega značajajan event koji smo organizovali. Veli, a ja parafraziram, ovakve stvari se trenutno ne dešavaju ni u  Italiji, a ni šire u Evropi.

Mi smo se ovdje sastali da govorimo o bitnim stvarima kao što je budučnost dizajna kao profesije i naučne dicipline, da govorimo o široj društvenoj ulozi dizajna. Za mene lično je logično da dizajneri govore o široj društvenoj ulozi dizajna, jer dizajn ima moč da utiče na društvene procese. 



Kako uspijevate sačuvati autentičnost tradicionalnog zanata, a istovremeno ostati dio globalnog dizajnerskog dijaloga koji stalno traži nešto novo?  

Prije svega treba postaviti pitanje šta je to što neko smatra autentičnim? Kad smo radili na procesu uvrštenja konjičkog drvorezbarstva na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, zanimljivo mi je bilo otkriti da UNESCO nikako ne voli riječ autentičnost.   

Kad čovjek bolje razmisli, zapita se sljedeće: šta je zaista autentično. Tradicija konjičkog drvorezbastva razvijala se pod različitim uticajima.  Konjičko drvorezbarstvo je jedna mikro slika pluralizma u našem društvu, ako i slika istorije kroz koju je Zanat prošao.  




Mi u Zanatu imamo otvoren pristup u načinu na koji doživljavamo tradiciju. Čuvati tradiciju za nas ne znači slijepo kopirati određene paterne ili oblike koji su nastali u određenom trenutku kao dio te tradicije.   

Za nas je vrijednost konjičkog drvorezbarstva sadržana u njegovom nematerijalnom dijelu, u vještini izrade i emotivnoj vezi stvaraoca, kupaca i svih onih koji dolaze u dodir s konjičim drvorezbarstvom upravo prema tom načinu rada, posvečenosti kvalitetu.  

Kada na ovaj način shvatamo tradiciju, onda dizajn postaje metod za stalno inoviranje, učenje i svježinu zanata.     



Zanat kao priča o kontinuitetu

Kroz deset godina rada, Zanat je pokazao da dizajn može biti i čuvar kulture i pokretač promjene. Njihov uspjeh leži u sposobnosti da svijet podsjete da ručni rad nije nostalgičan čin, već savremeni izraz identiteta. 

Svaki komad koji izađe iz njihove radionice nosi tu priču o vremenu, o pažnji i o vjerovanju da naslijeđe može imati budućnost.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Monika Andrić