TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 7.1.2021.
Belinda Pušić arhitektica je koja je u Kiseljaku pokrenula arhitektonski studio Belinda Design koji za cilj ima svaki interijer, bilo da je privatni ili javni, pretvoriti u estetski primamljiv prostor.
Nedavno je kroz svoje društvene mreže pokazala proces uređenja 'Stana B'. Projekt je osim estetikom pažnju privukao i činjenicom da je riječ o stanu za njenu mamu.
Naravno da smo odmah htjeli znati više detalja, a Belinda nam je kroz intervju i fotografije u potpisu Daria Šišula pokazala koliko je izazovno urediti stan za dragu osobu, ali i koje su poteškoće s kojima se susrela u uređenju malog prostora koji je trebao biti funkcionalan, praktičan, no, i primamljiv dizajnom.
Belinda Pušić
„Površina stana iznosi 45m² s balkonom koji je ipak veliki jer je dug 7m. Nalazi se u novoizgrađenoj zgradi u Kiseljaku, mjestu gdje smo obje odrasle i živimo dugi niz godina. Stan je kupljen u roh bau stanju tako da smo uradili sve od podnog grijanja, izmjene instalacija, pregradnih zidova, podnih i zidnih obloga i naposljetku ga potpuno opremili do žlice kako kažu. Posjeduje kuhinju, trpezariju i dnevni boravak u jednom prostoru, zatim kupatilo, pred-ulaz, spavaću sobu i balkon. Ono što me dodatno privuklo je visina plafona koja doseže skoro 3m.“ – otkriva nam Belinda na početku razgovora.
Na naš upit koliko je jednostavnije ili teže bilo urediti stan za dragu osobu i je li njena mama imala neke zahtjeve glede uređenja, otkriva nam: „Teže nego sam mislila! Trebalo mi je 2 mjeseca da osmislim interijer baš upravo što mama nije imala nikakvih zahtjeva, samo je ponavljala 'ja vjerujem da će biti moćno'. (smijeh)
Želja mi je bila uraditi crnu kuhinju, obzirom da se većina ljudi boji održavanja tako da sam provela tjedne dok nismo našli materijal koji je dovoljno otporan da zadovolji zahtjevu čestog korištenja, a naravno i da izgleda lijepo.“
„Inspiracija mi uvijek kreće od rasporeda. Vrlo bitno je bilo postići mnogo mjesta za skladištenje obzirom na manju kvadraturu i činjenicu da stan ne posjeduje ostavu ili podrum. U starom stanu smo imali podrum koji je većinom bio namijenjen za izmjenu zimsko-ljetne garderobe i obuće, skija, božićne jelke i sličnih stvari. Uspjeli smo dobiti prostor za većinu stvari, skije su kod mene, a evo sad se spremam da nosim jelku u svoj podrum kući. (smijeh)
Što se tiče dizajna, htjela sam zamijeniti mjesta standardnim uređenjima u smislu zidnih obloga i veličine namještaja. Tako smo na zid kuhinje uradili štukature, premazali masnom perivom bojom i preko instalirali prozirno kaljeno staklo, a u dnevni boravak na zid zalijepili pločicu velikog formata, koje su mi osobno velika strast. Za dizajn dnevnog boravka sam inspiraciju dobila kada sam pronašla sofu, tako da je ona bila ključna, prema kojoj smo u ostatku interijera birali boje, materijale i namještaj. Kuhinju smo odigli od poda, ugradili rasvjetu čime smo vizualno proširili prostor, kao i velikim ogledalom u boji bronze na zidu trpezarije.“ – nadodaje Belinda.
„Komplet namještaj po mjeri je radila firma Inside by Ećo kojom smo prezadovoljni. Rađeno je prema našim nacrtima i uz podršku njihovih arhitekata i tehničke službe. Vjerujem da smo zajedno napravili izuzetne proizvode, a izdvojila bih trpezarijski stol i pomoćni stol u dnevnom. Noge smo napravili od masivnog drveta, podploču od medijapana i ploču od crnog kaljenog stakla, a za pomoćni stolić smo se odlučili za pločicu u imitaciji mramora. Sačuvali smo kalup za ploče, tako da s vremenom, ako poželimo promjenu vrlo lako možemo dobiti novi izgled interijera. Keramičkim pločicama velikih i manjih formata smo tako obložili ne samo kupatilo, pod u kuhinji koji dominira, već i ploče na stolu, kupatilski ormarić, kao i dio zida u dnevnom boravku. Samu ideju i proizvod nam je isporučila firma Magnum Sarajevo s kojima imamo divnu suradnju još od otvaranja biroa. Što se tiče stakla na kuhinjskom zidu, namještaju, sobnim vratima te ogledalima sve je izvedeno u suradnji sa firmom Kristal Vitez. Laminatni pod je novi proizvod, to su daske manjih dimenzija od standardnih koje smo naručili od lokalne firme Domotex i jako je interesantan zbog toga što je vizualno nalik parketu i ima bezbroj varijanti slaganja. Da ne bi dužila sa zahvalama i opisima, obzirom da smo svim partnerima zadovoljni u nastavku bi pobrojala ostale firme koje su zaslužne za ovaj projekt: tapete by Studijo, komplet rasvjeta M Rasvjeta Sarajevo, stolice i fotelja SitForm, zavjese, paravani i posteljina Zart Home Contract Textile Sarajevo, prekidači Vimar, sobna vrata X Tim Nova Bila, štukature i podne lajsne Dekor Centar Bijeljina, napa Gemma B&D Sarajevo, Vokel Sarajevo, izvođači Bar-floor Kiseljak, Top Tim 3 Kiseljak, Kemisa keramika Sarajevo.“ – odgovara Belinda na naš upit u čijem je potpisu namještaj i dekor koji je birala za mamin stan.
Na kraju nismo mogli ne upitati koji je najveći izazov s kojim se susrela u realizaciji projekta, na što nam odgovara:
„Najveći izazov je bila definitivno isporuka pločica i namještaja. Dio pločica koje su bile visine 260 cm nisu mogle stati u lift, a samo par centimetara više, ne bi mogle prolaziti niti stepeništem. Svaku ploču su posebno nosili na 6. kat, a mi smo strepili hoće li stići u komadu. Na kraju je i isporuka i montaža završila uspješno kako je i majstor Kemo sa svojom ekipom ugradio sve pozicije bez ijednog loma i greške. A tek namještaj... Šta da vam kažem...
Prvi pogled na te elemente, pomislila sam ovo nije za taj projekt, to je bilo ogromno! Većina elemenata je bila sklopljena unaprijed i nije bilo šanse da se takva iznese niti liftom niti stepeništem. Montažeri su morali rastaviti većinu elemenata i nositi u stan. Što je najgore, kako je pristizao ostali namještaj nije moglo stati više ni u stan niti ispred stana, cijela zgrada je bila zatrpana tim namještajem - ispred lifta, na stepeništu, ispred stana u stanu, šou živi. (smijeh)
Radnu ploču za kuhinju koja je duga 3,5 metra su nosili uspravno kroz malu šupljinu između ograde u stepeništu. Sve je uspjelo, sve je završeno i odlično odrađeno! Hvala još jednom dobri ljudi!“
***
Foto: Dario Šišul
Tekst: BONJOUR.ba
TEKST: Ada Ćeremida
U svijetu arhitekture postoje pojedinci koji su obilježili epohu, ali postoje i oni rijetki parovi koji su stvarali zajedno dijelili studio, ideje, sumnje, nacrte i svakodnevicu.
Kada se ljubav i kreativnost preklapaju decenijama, rezultat nije samo opus, već način razmišljanja koji ostavlja trag u kulturi stanovanja. Jedna od takvih priča je ona o Charlesu i Ray Eames, paru čiji je dom postao manifest njihove veze, ali i modernog načina života.
Njihova kuća u Pacific Palisadesu, poznata kao Eames House , nije samo arhitektonski projekat. Ona je intimni arhiv njihovog braka, laboratorij dizajna i prostor u kojem je modernizam dobio ljudsko lice.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Struktura i sistem: Racionalna osnova modernizma
Eames House nastala je 1949. godine kao dio Case Study House programa, inicijative koja je istraživala kako savremena arhitektura može odgovoriti na potrebe poslijeratne Amerike. Konstrukcija od čelika i stakla, jasno strukturirana fasada i modularna logika nose sve elemente racionalnog modernizma.
Ipak, ono što ovu kuću izdvaja jeste sloj intime. Iza industrijske konstrukcije nalazi se dom ispunjen knjigama, tekstilima, umjetninama i predmetima s putovanja. Ray je unijela boju, kompoziciju i osjećaj igre, dok je Charles donosio konstruktivnu jasnoću. Njihova kuća pokazuje da modernizam ne mora biti hladan može biti topao, osoban i pun života.
Arhitektura prikaza: Dom kao prostor izlaganja svakodnevice
Za Eamesove, stanovanje nikada nije bilo statično stanje, već proces. Njihov dom bio je kontinuirani eksperiment, prostor koji se mijenjao, prilagođavao, nadopunjavao. Namještaj je često bio prototip, raspored fleksibilan, a interijer otvoren prema prirodi.
Velike staklene plohe brišu granicu između unutrašnjosti i vrta, dopuštajući svjetlu da postane ravnopravan element arhitekture. Čelik daje strukturu, ali priroda daje ritam. Upravo ta ravnoteža između industrijskog i organskog odražava i njihovu profesionalnu dinamiku, spoj preciznosti i intuicije.
Eames House nije spektakularna u smislu monumentalnosti, već u pažnji prema detalju. Police s knjigama, pažljivo složeni predmeti, tekstilne teksture i grafički akcenti stvaraju slojevit interijer.
Ray je često isticala da dizajn počinje s pažnjom, pažnjom prema korisniku, prostoru i kontekstu. U njihovom domu svaki predmet ima razlog postojanja. Nema suvišnosti, ali nema ni sterilnosti. To je prostor koji diše, živi i nosi trag svakodnevice.
Velike staklene površine otvaraju interijer prema vrtu, uvodeći pejzaž kao aktivnog učesnika u kompoziciji. Svjetlo postaje arhitektonski materijal, mijenjajući atmosferu tokom dana i naglašavajući teksture čelika, drveta i tkanine.
Ovaj odnos između industrijske konstrukcije i prirodnog okruženja odražava i filozofiju para: dizajn mora biti racionalan, ali nikada lišen humanosti. Kuća pokazuje kako standardizacija i prefabrikacija ne isključuju emotivnost, naprotiv, mogu je učiniti pristupačnijom.
Njihov brak nije bio podjela uloga, već dijalog. Charles i Ray radili su kao tim u kojem su ideje cirkulisale slobodno. Ta simbioza vidljiva je i u kući ona nije rezultat jednog autora, već zajedničkog pogleda na svijet.
Eames House pokazuje kako arhitektura može biti produžetak odnosa. Prostor postaje medij kroz koji se izražava povjerenje, radoznalost i poštovanje prema zanatu. Ljubav ovdje nije samo romantični motiv, ona je metod rada.
Više od sedam decenija kasnije, Eames House i dalje djeluje savremeno. Njena fleksibilnost, humanost i inteligentna upotreba materijala čine je relevantnom i danas.
Možda je upravo to najveća vrijednost njihovog zajedničkog rada: stvorili su dom koji nadilazi trendove. Prostor koji je nastao iz ljubavi prema jedno drugom i prema dizajnu postao je bezvremensko ljubavno pismo arhitekturi.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
