Belinda Pušić arhitektica je koja je u Kiseljaku pokrenula arhitektonski studio Belinda Design koji za cilj ima svaki interijer, bilo da je privatni ili javni, pretvoriti u estetski primamljiv prostor.

Nedavno je kroz svoje društvene mreže pokazala proces uređenja 'Stana B'. Projekt je osim estetikom pažnju privukao i činjenicom da je riječ o stanu za njenu mamu.

Naravno da smo odmah htjeli znati više detalja, a Belinda nam je kroz intervju i fotografije u potpisu Daria Šišula pokazala koliko je izazovno urediti stan za dragu osobu, ali i koje su poteškoće s kojima se susrela u uređenju malog prostora koji je trebao biti funkcionalan, praktičan, no, i primamljiv dizajnom. 

Belinda Pušić

„Površina stana iznosi 45m² s balkonom koji je ipak veliki jer je dug 7m. Nalazi se u novoizgrađenoj zgradi u Kiseljaku, mjestu gdje smo obje odrasle i živimo dugi niz godina. Stan je kupljen u roh bau stanju tako da smo uradili sve od podnog grijanja, izmjene instalacija, pregradnih zidova, podnih i zidnih obloga i naposljetku ga potpuno opremili do žlice kako kažu. Posjeduje kuhinju, trpezariju i dnevni boravak u jednom prostoru, zatim kupatilo, pred-ulaz, spavaću sobu i balkon. Ono što me dodatno privuklo je visina plafona koja doseže skoro 3m.“ – otkriva nam Belinda na početku razgovora. 

Na naš upit koliko je jednostavnije ili teže bilo urediti stan za dragu osobu i je li njena mama imala neke zahtjeve glede uređenja, otkriva nam: „Teže nego sam mislila! Trebalo mi je 2 mjeseca da osmislim interijer baš upravo što mama nije imala nikakvih zahtjeva, samo je ponavljala 'ja vjerujem da će biti moćno'. (smijeh)

Želja mi je bila uraditi crnu kuhinju, obzirom da se većina ljudi boji održavanja tako da sam provela tjedne dok nismo našli materijal koji je dovoljno otporan da zadovolji zahtjevu čestog korištenja, a naravno i da izgleda lijepo.“

„Inspiracija mi uvijek kreće od rasporeda. Vrlo bitno je bilo postići mnogo mjesta za skladištenje obzirom na manju kvadraturu i činjenicu da stan ne posjeduje ostavu ili podrum. U starom stanu smo imali podrum koji je većinom bio namijenjen za izmjenu zimsko-ljetne garderobe i obuće, skija, božićne jelke i sličnih stvari. Uspjeli smo dobiti prostor za većinu stvari, skije su kod mene, a evo sad se spremam da nosim jelku u svoj podrum kući. (smijeh)

Što se tiče dizajna, htjela sam zamijeniti mjesta standardnim uređenjima u smislu zidnih obloga i veličine namještaja. Tako smo na zid kuhinje uradili štukature, premazali masnom perivom bojom i preko instalirali prozirno kaljeno staklo, a u dnevni boravak na zid zalijepili pločicu velikog formata, koje su mi osobno velika strast. Za dizajn dnevnog boravka sam inspiraciju dobila kada sam pronašla sofu, tako da je ona bila ključna, prema kojoj smo u ostatku interijera birali boje, materijale i namještaj. Kuhinju smo odigli od poda, ugradili rasvjetu čime smo vizualno proširili prostor, kao i velikim ogledalom u boji bronze na zidu trpezarije.“ – nadodaje Belinda. 

„Komplet namještaj po mjeri je radila firma Inside by Ećo kojom smo prezadovoljni. Rađeno je prema našim nacrtima i uz podršku njihovih arhitekata i tehničke službe. Vjerujem da smo zajedno napravili izuzetne proizvode, a izdvojila bih trpezarijski stol i pomoćni stol u dnevnom. Noge smo napravili od masivnog drveta, podploču od medijapana i ploču od crnog kaljenog stakla, a za pomoćni stolić smo se odlučili za pločicu u imitaciji mramora. Sačuvali smo kalup za ploče, tako da s vremenom, ako poželimo promjenu vrlo lako možemo dobiti novi izgled interijera. Keramičkim pločicama velikih i manjih formata smo tako obložili ne samo kupatilo, pod u kuhinji koji dominira, već i ploče na stolu, kupatilski ormarić, kao i dio zida u dnevnom boravku. Samu ideju i proizvod nam je isporučila firma Magnum Sarajevo s kojima imamo divnu suradnju još od otvaranja biroa. Što se tiče stakla na kuhinjskom zidu, namještaju, sobnim vratima te ogledalima sve je izvedeno u suradnji sa firmom Kristal Vitez. Laminatni pod je novi proizvod, to su daske manjih dimenzija od standardnih koje smo naručili od lokalne firme Domotex i jako je interesantan zbog toga što je vizualno nalik parketu i ima bezbroj varijanti slaganja. Da ne bi dužila sa zahvalama i opisima, obzirom da smo svim partnerima zadovoljni u nastavku bi pobrojala ostale firme koje su zaslužne za ovaj projekt: tapete by Studijo, komplet rasvjeta M Rasvjeta Sarajevo, stolice i fotelja SitForm, zavjese, paravani i posteljina Zart Home Contract Textile Sarajevo, prekidači Vimar, sobna vrata X Tim Nova Bila, štukature i podne lajsne Dekor Centar Bijeljina, napa Gemma B&D Sarajevo, Vokel Sarajevo, izvođači Bar-floor Kiseljak, Top Tim 3 Kiseljak, Kemisa keramika Sarajevo.“ – odgovara Belinda na naš upit u čijem je potpisu namještaj i dekor koji je birala za mamin stan. 

Na kraju nismo mogli ne upitati koji je najveći izazov s kojim se susrela u realizaciji projekta, na što nam odgovara:
„Najveći izazov je bila definitivno isporuka pločica i namještaja. Dio pločica koje su bile visine 260 cm nisu mogle stati u lift, a samo par centimetara više, ne bi mogle prolaziti niti stepeništem. Svaku ploču su posebno nosili na 6. kat, a mi smo strepili hoće li stići u komadu. Na kraju je i isporuka i montaža završila uspješno kako je i majstor Kemo sa svojom ekipom ugradio sve pozicije bez ijednog loma i greške. A tek namještaj... Šta da vam kažem...

Prvi pogled na te elemente, pomislila sam ovo nije za taj projekt, to je bilo ogromno! Većina elemenata je bila sklopljena unaprijed i nije bilo šanse da se takva iznese niti liftom niti stepeništem. Montažeri su morali rastaviti većinu elemenata i nositi u stan. Što je najgore, kako je pristizao ostali namještaj nije moglo stati više ni u stan niti ispred stana, cijela zgrada je bila zatrpana tim namještajem - ispred lifta, na stepeništu, ispred stana u stanu, šou živi. (smijeh)
Radnu ploču za kuhinju koja je duga 3,5 metra su nosili uspravno kroz malu šupljinu između ograde u stepeništu. Sve je uspjelo, sve je završeno i odlično odrađeno! Hvala još jednom dobri ljudi!“

***
Foto: Dario Šišul
Tekst: BONJOUR.ba

Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.

U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada. 

Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu. 

Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.



The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova  

Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.



Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima. 

Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka. 

Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.

Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.



Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom  

Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade. 

U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.



Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.

Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.



Život oko sfere  

Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.

Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.



Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.



Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Renderi: MVDRV