TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 7.1.2021.
Belinda Pušić arhitektica je koja je u Kiseljaku pokrenula arhitektonski studio Belinda Design koji za cilj ima svaki interijer, bilo da je privatni ili javni, pretvoriti u estetski primamljiv prostor.
Nedavno je kroz svoje društvene mreže pokazala proces uređenja 'Stana B'. Projekt je osim estetikom pažnju privukao i činjenicom da je riječ o stanu za njenu mamu.
Naravno da smo odmah htjeli znati više detalja, a Belinda nam je kroz intervju i fotografije u potpisu Daria Šišula pokazala koliko je izazovno urediti stan za dragu osobu, ali i koje su poteškoće s kojima se susrela u uređenju malog prostora koji je trebao biti funkcionalan, praktičan, no, i primamljiv dizajnom.
Belinda Pušić
„Površina stana iznosi 45m² s balkonom koji je ipak veliki jer je dug 7m. Nalazi se u novoizgrađenoj zgradi u Kiseljaku, mjestu gdje smo obje odrasle i živimo dugi niz godina. Stan je kupljen u roh bau stanju tako da smo uradili sve od podnog grijanja, izmjene instalacija, pregradnih zidova, podnih i zidnih obloga i naposljetku ga potpuno opremili do žlice kako kažu. Posjeduje kuhinju, trpezariju i dnevni boravak u jednom prostoru, zatim kupatilo, pred-ulaz, spavaću sobu i balkon. Ono što me dodatno privuklo je visina plafona koja doseže skoro 3m.“ – otkriva nam Belinda na početku razgovora.
Na naš upit koliko je jednostavnije ili teže bilo urediti stan za dragu osobu i je li njena mama imala neke zahtjeve glede uređenja, otkriva nam: „Teže nego sam mislila! Trebalo mi je 2 mjeseca da osmislim interijer baš upravo što mama nije imala nikakvih zahtjeva, samo je ponavljala 'ja vjerujem da će biti moćno'. (smijeh)
Želja mi je bila uraditi crnu kuhinju, obzirom da se većina ljudi boji održavanja tako da sam provela tjedne dok nismo našli materijal koji je dovoljno otporan da zadovolji zahtjevu čestog korištenja, a naravno i da izgleda lijepo.“
„Inspiracija mi uvijek kreće od rasporeda. Vrlo bitno je bilo postići mnogo mjesta za skladištenje obzirom na manju kvadraturu i činjenicu da stan ne posjeduje ostavu ili podrum. U starom stanu smo imali podrum koji je većinom bio namijenjen za izmjenu zimsko-ljetne garderobe i obuće, skija, božićne jelke i sličnih stvari. Uspjeli smo dobiti prostor za većinu stvari, skije su kod mene, a evo sad se spremam da nosim jelku u svoj podrum kući. (smijeh)
Što se tiče dizajna, htjela sam zamijeniti mjesta standardnim uređenjima u smislu zidnih obloga i veličine namještaja. Tako smo na zid kuhinje uradili štukature, premazali masnom perivom bojom i preko instalirali prozirno kaljeno staklo, a u dnevni boravak na zid zalijepili pločicu velikog formata, koje su mi osobno velika strast. Za dizajn dnevnog boravka sam inspiraciju dobila kada sam pronašla sofu, tako da je ona bila ključna, prema kojoj smo u ostatku interijera birali boje, materijale i namještaj. Kuhinju smo odigli od poda, ugradili rasvjetu čime smo vizualno proširili prostor, kao i velikim ogledalom u boji bronze na zidu trpezarije.“ – nadodaje Belinda.
„Komplet namještaj po mjeri je radila firma Inside by Ećo kojom smo prezadovoljni. Rađeno je prema našim nacrtima i uz podršku njihovih arhitekata i tehničke službe. Vjerujem da smo zajedno napravili izuzetne proizvode, a izdvojila bih trpezarijski stol i pomoćni stol u dnevnom. Noge smo napravili od masivnog drveta, podploču od medijapana i ploču od crnog kaljenog stakla, a za pomoćni stolić smo se odlučili za pločicu u imitaciji mramora. Sačuvali smo kalup za ploče, tako da s vremenom, ako poželimo promjenu vrlo lako možemo dobiti novi izgled interijera. Keramičkim pločicama velikih i manjih formata smo tako obložili ne samo kupatilo, pod u kuhinji koji dominira, već i ploče na stolu, kupatilski ormarić, kao i dio zida u dnevnom boravku. Samu ideju i proizvod nam je isporučila firma Magnum Sarajevo s kojima imamo divnu suradnju još od otvaranja biroa. Što se tiče stakla na kuhinjskom zidu, namještaju, sobnim vratima te ogledalima sve je izvedeno u suradnji sa firmom Kristal Vitez. Laminatni pod je novi proizvod, to su daske manjih dimenzija od standardnih koje smo naručili od lokalne firme Domotex i jako je interesantan zbog toga što je vizualno nalik parketu i ima bezbroj varijanti slaganja. Da ne bi dužila sa zahvalama i opisima, obzirom da smo svim partnerima zadovoljni u nastavku bi pobrojala ostale firme koje su zaslužne za ovaj projekt: tapete by Studijo, komplet rasvjeta M Rasvjeta Sarajevo, stolice i fotelja SitForm, zavjese, paravani i posteljina Zart Home Contract Textile Sarajevo, prekidači Vimar, sobna vrata X Tim Nova Bila, štukature i podne lajsne Dekor Centar Bijeljina, napa Gemma B&D Sarajevo, Vokel Sarajevo, izvođači Bar-floor Kiseljak, Top Tim 3 Kiseljak, Kemisa keramika Sarajevo.“ – odgovara Belinda na naš upit u čijem je potpisu namještaj i dekor koji je birala za mamin stan.
Na kraju nismo mogli ne upitati koji je najveći izazov s kojim se susrela u realizaciji projekta, na što nam odgovara:
„Najveći izazov je bila definitivno isporuka pločica i namještaja. Dio pločica koje su bile visine 260 cm nisu mogle stati u lift, a samo par centimetara više, ne bi mogle prolaziti niti stepeništem. Svaku ploču su posebno nosili na 6. kat, a mi smo strepili hoće li stići u komadu. Na kraju je i isporuka i montaža završila uspješno kako je i majstor Kemo sa svojom ekipom ugradio sve pozicije bez ijednog loma i greške. A tek namještaj... Šta da vam kažem...
Prvi pogled na te elemente, pomislila sam ovo nije za taj projekt, to je bilo ogromno! Većina elemenata je bila sklopljena unaprijed i nije bilo šanse da se takva iznese niti liftom niti stepeništem. Montažeri su morali rastaviti većinu elemenata i nositi u stan. Što je najgore, kako je pristizao ostali namještaj nije moglo stati više ni u stan niti ispred stana, cijela zgrada je bila zatrpana tim namještajem - ispred lifta, na stepeništu, ispred stana u stanu, šou živi. (smijeh)
Radnu ploču za kuhinju koja je duga 3,5 metra su nosili uspravno kroz malu šupljinu između ograde u stepeništu. Sve je uspjelo, sve je završeno i odlično odrađeno! Hvala još jednom dobri ljudi!“
***
Foto: Dario Šišul
Tekst: BONJOUR.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Ova viktorijanska kuća a u Torontu nije samo još jedan primjer savremenog interijera u sjevernoameričkom kontekstu.
Ona je i priča o regionalnom znanju koje se prirodno pretače u globalni okvir. Iza projekta stoji Studio Pyramid, arhitektonsko-dizajnerski studio s više od četiri decenije iskustva, čiji su osnivači i kreativni direktor Alexander Sasha Josipović i Miloš Pavlović izgradili karijeru između umjetnosti, arhitekture i uredničkog rada u međunarodnim publikacijama.
Ako ste se ikada pitali kako izgleda dom koji ne prati trendove, već gradi vlastiti ritam, ovo je prostor koji vrijedi pogledati. Kuća nazvana ‘’The Prince of Summerhill'' u torontskom naselju Summerhill pokazuje kako se viktorijanska arhitektura može reinterpretirati bez nostalgije i kako interijer može biti istovremeno discipliniran, topao i ličan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Na prvi pogled, ova viktorijanska kuća ne otkriva razmjere svoje transformacije. Upravo u toj suzdržanosti leži njena snaga. Umjesto arhitektonske teatralnosti, projekat se oslanja na jasnoću proporcija, precizno vođene poglede i interijer koji prostor gradi kroz slojeve, a ne kroz efekte.
Arhitektonska intervencija zadržava poštovanje prema originalnoj strukturi, ali je proširuje i redefiniše u savremeni životni okvir. Kuća danas funkcioniše kao niz pažljivo povezanih zona koje se nadovezuju jedna na drugu, stvarajući kontinuitet između unutrašnjeg i vanjskog prostora, formalnog i opuštenog, dnevnog i intimnog.
Ulaz u interijer gdje arhitektura postavlja ritam
Prostori otkrivaju jednu od ključnih kvaliteta kuće: sposobnost da bude istovremeno strukturirana i mekana. Hodnik nije zamišljen kao prolaz, već kao uvod u ritam interijera sa reflektivnim zidovima, pažljivo biranim umjetničkim akcentima i staklenom pregradom koja filtrira svjetlo i pogled, umjesto da ih prekida.
U dnevnom boravku, kompozicija je svedena, ali bogata u slojevima: kamin postaje tiha osovina prostora, dok namještaj niskog profila i organskih linija omekšava arhitektonsku preciznost. U sobi nalazi se custom made tepih baziran na mapi Toronta. On funkcioniše kao povezno tkivo između arhitekture, namještaja i lokacije kuće. Ovo je jedan od najljepših “skrivenih” detalja projekta i vrijedi ga spomenuti jer veže prostor za grad.
Svjetlo igra ključnu ulogu lomljeno kroz teksture, staklo i umjetničke površine stvarajući atmosferu koja se mijenja tokom dana, ali nikada ne gubi osjećaj smirenosti i kontrole. Ovo su prostori koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju.
Staklena pregrada s kružnim izrezima nije zamišljena kao čisto dekorativni element, već kao suptilan alat za oblikovanje atmosfere. U večernjim satima ona diskretno filtrira svjetlo i prostor, prilagođavajući se načinu na koji se kuća koristi, posebno tokom ljetnih okupljanja, kada interijer i eksterijer postaju jedno.
Interijer kao dijalog umjetnosti i arhitekture
Interijeri su osmišljeni kao neutralna, ali topla podloga za umjetnost. Bijela paleta, prirodni kamen, terrazzo i drvo ne pokušavaju dominirati, već smiruju prostor i dopuštaju da umjetnička djela preuzmu ulogu fokalnih tačaka. Svaka prostorija ima svoj vizualni akcenat sliku, skulpturu ili teksturu ali nikada više od onoga što prostor može nositi.
Dnevna zona povezuje kuhinju, trpezariju i boravak u jedinstvenu cjelinu, gdje se arhitektonska linija ne prekida namještajem, već se kroz njega nastavlja.
Kamin u dnevnoj sobi oblikovan je kao arhitektonska osovina prostora, obložen tapetom s geometrijskim uzorkom koja mu daje teksturalnu dubinu.
Ostakljene površine s obje strane, klizna vrata i fiksni prozor, pretvaraju ga u suptilan razdjelnik između unutrašnjeg i vanjskog prostora, odluku koja podsjeća na modernističke principe, ali je prilagođena savremenom načinu života.
Dnevna zona u ravnoteži funkcije i umjetnosti
Kuhinja i trpezarija osmišljene su kao produžetak arhitektonske logike kuće čiste linije, mirna paleta i precizno balansirani akcenti. Svijetlo drvo, bijele radne plohe i kamene obloge s izraženim, gotovo grafičkim žilama stvaraju osjećaj taktilne elegancije bez dekorativnog opterećenja. Kuhinja je u potpunosti integrisana u prostor, s ugradbenim elementima koji ne dominiraju, već se povlače u pozadinu svakodnevnog života.
Trpezarijski dio donosi suptilan kontrapunkt: skulpturalni luster, pažljivo birana umjetnička djela i mekše forme namještaja uvode toplinu i karakter, pretvarajući ovaj dio doma u mjesto susreta, a ne samo funkcije. Sve djeluje povezano, promišljeno i vremenski postojano prostor koji jednako dobro funkcioniše u tišini jutra i u večernjim okupljanjima.
Materijali koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju
Posebna vrijednost ovog projekta leži u načinu na koji su materijali korišteni. Terrazzo podovi, kamene obloge i diskretno drvo stvaraju osjećaj trajnosti, dok pažljivo birani detalji unose toplinu i karakter. Ništa ovdje nije slučajno, ali ništa nije ni nametnuto.
U spavaćim zonama pristup ostaje dosljedan mir, slojevitost i suzdržan luksuz. Glavna spavaća soba, smještena na cijelom gornjem spratu, osmišljena je kao povlačenje iz gradske dinamike. Tapete s motivom oblaka i filtrirano dnevno svjetlo stvaraju atmosferu lakoće, gotovo lebdećeg mira.
Zid iza uzglavlja u master spavaćoj sobi obložen je tapetom s motivom oblaka, kao metafora klijentove želje da “živi u oblacima”. To je suptilan, gotovo poetski detalj nije vizualno nametljiv, ali nosi koncept.
Ono što ovaj interijer čini posebnim nije količina umjetnosti, kvadratura ili luksuznih elemenata, već osjećaj mjere. Ovo je kuća koja ne pokušava impresionirati na prvu, ali ostaje zapamćena. Prostor koji pokazuje da savremeni interijer može biti bogat bez pretjerivanja, topao bez dekorativnog viška i luksuzan bez potrebe da to naglašava.
U vremenu brzih estetskih promjena, ovakvi projekti podsjećaju da prava vrijednost leži u jasnoći koncepta i dugotrajnosti prostora.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
