TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 7.1.2021.
Belinda Pušić arhitektica je koja je u Kiseljaku pokrenula arhitektonski studio Belinda Design koji za cilj ima svaki interijer, bilo da je privatni ili javni, pretvoriti u estetski primamljiv prostor.
Nedavno je kroz svoje društvene mreže pokazala proces uređenja 'Stana B'. Projekt je osim estetikom pažnju privukao i činjenicom da je riječ o stanu za njenu mamu.
Naravno da smo odmah htjeli znati više detalja, a Belinda nam je kroz intervju i fotografije u potpisu Daria Šišula pokazala koliko je izazovno urediti stan za dragu osobu, ali i koje su poteškoće s kojima se susrela u uređenju malog prostora koji je trebao biti funkcionalan, praktičan, no, i primamljiv dizajnom.
Belinda Pušić
„Površina stana iznosi 45m² s balkonom koji je ipak veliki jer je dug 7m. Nalazi se u novoizgrađenoj zgradi u Kiseljaku, mjestu gdje smo obje odrasle i živimo dugi niz godina. Stan je kupljen u roh bau stanju tako da smo uradili sve od podnog grijanja, izmjene instalacija, pregradnih zidova, podnih i zidnih obloga i naposljetku ga potpuno opremili do žlice kako kažu. Posjeduje kuhinju, trpezariju i dnevni boravak u jednom prostoru, zatim kupatilo, pred-ulaz, spavaću sobu i balkon. Ono što me dodatno privuklo je visina plafona koja doseže skoro 3m.“ – otkriva nam Belinda na početku razgovora.
Na naš upit koliko je jednostavnije ili teže bilo urediti stan za dragu osobu i je li njena mama imala neke zahtjeve glede uređenja, otkriva nam: „Teže nego sam mislila! Trebalo mi je 2 mjeseca da osmislim interijer baš upravo što mama nije imala nikakvih zahtjeva, samo je ponavljala 'ja vjerujem da će biti moćno'. (smijeh)
Želja mi je bila uraditi crnu kuhinju, obzirom da se većina ljudi boji održavanja tako da sam provela tjedne dok nismo našli materijal koji je dovoljno otporan da zadovolji zahtjevu čestog korištenja, a naravno i da izgleda lijepo.“
„Inspiracija mi uvijek kreće od rasporeda. Vrlo bitno je bilo postići mnogo mjesta za skladištenje obzirom na manju kvadraturu i činjenicu da stan ne posjeduje ostavu ili podrum. U starom stanu smo imali podrum koji je većinom bio namijenjen za izmjenu zimsko-ljetne garderobe i obuće, skija, božićne jelke i sličnih stvari. Uspjeli smo dobiti prostor za većinu stvari, skije su kod mene, a evo sad se spremam da nosim jelku u svoj podrum kući. (smijeh)
Što se tiče dizajna, htjela sam zamijeniti mjesta standardnim uređenjima u smislu zidnih obloga i veličine namještaja. Tako smo na zid kuhinje uradili štukature, premazali masnom perivom bojom i preko instalirali prozirno kaljeno staklo, a u dnevni boravak na zid zalijepili pločicu velikog formata, koje su mi osobno velika strast. Za dizajn dnevnog boravka sam inspiraciju dobila kada sam pronašla sofu, tako da je ona bila ključna, prema kojoj smo u ostatku interijera birali boje, materijale i namještaj. Kuhinju smo odigli od poda, ugradili rasvjetu čime smo vizualno proširili prostor, kao i velikim ogledalom u boji bronze na zidu trpezarije.“ – nadodaje Belinda.
„Komplet namještaj po mjeri je radila firma Inside by Ećo kojom smo prezadovoljni. Rađeno je prema našim nacrtima i uz podršku njihovih arhitekata i tehničke službe. Vjerujem da smo zajedno napravili izuzetne proizvode, a izdvojila bih trpezarijski stol i pomoćni stol u dnevnom. Noge smo napravili od masivnog drveta, podploču od medijapana i ploču od crnog kaljenog stakla, a za pomoćni stolić smo se odlučili za pločicu u imitaciji mramora. Sačuvali smo kalup za ploče, tako da s vremenom, ako poželimo promjenu vrlo lako možemo dobiti novi izgled interijera. Keramičkim pločicama velikih i manjih formata smo tako obložili ne samo kupatilo, pod u kuhinji koji dominira, već i ploče na stolu, kupatilski ormarić, kao i dio zida u dnevnom boravku. Samu ideju i proizvod nam je isporučila firma Magnum Sarajevo s kojima imamo divnu suradnju još od otvaranja biroa. Što se tiče stakla na kuhinjskom zidu, namještaju, sobnim vratima te ogledalima sve je izvedeno u suradnji sa firmom Kristal Vitez. Laminatni pod je novi proizvod, to su daske manjih dimenzija od standardnih koje smo naručili od lokalne firme Domotex i jako je interesantan zbog toga što je vizualno nalik parketu i ima bezbroj varijanti slaganja. Da ne bi dužila sa zahvalama i opisima, obzirom da smo svim partnerima zadovoljni u nastavku bi pobrojala ostale firme koje su zaslužne za ovaj projekt: tapete by Studijo, komplet rasvjeta M Rasvjeta Sarajevo, stolice i fotelja SitForm, zavjese, paravani i posteljina Zart Home Contract Textile Sarajevo, prekidači Vimar, sobna vrata X Tim Nova Bila, štukature i podne lajsne Dekor Centar Bijeljina, napa Gemma B&D Sarajevo, Vokel Sarajevo, izvođači Bar-floor Kiseljak, Top Tim 3 Kiseljak, Kemisa keramika Sarajevo.“ – odgovara Belinda na naš upit u čijem je potpisu namještaj i dekor koji je birala za mamin stan.
Na kraju nismo mogli ne upitati koji je najveći izazov s kojim se susrela u realizaciji projekta, na što nam odgovara:
„Najveći izazov je bila definitivno isporuka pločica i namještaja. Dio pločica koje su bile visine 260 cm nisu mogle stati u lift, a samo par centimetara više, ne bi mogle prolaziti niti stepeništem. Svaku ploču su posebno nosili na 6. kat, a mi smo strepili hoće li stići u komadu. Na kraju je i isporuka i montaža završila uspješno kako je i majstor Kemo sa svojom ekipom ugradio sve pozicije bez ijednog loma i greške. A tek namještaj... Šta da vam kažem...
Prvi pogled na te elemente, pomislila sam ovo nije za taj projekt, to je bilo ogromno! Većina elemenata je bila sklopljena unaprijed i nije bilo šanse da se takva iznese niti liftom niti stepeništem. Montažeri su morali rastaviti većinu elemenata i nositi u stan. Što je najgore, kako je pristizao ostali namještaj nije moglo stati više ni u stan niti ispred stana, cijela zgrada je bila zatrpana tim namještajem - ispred lifta, na stepeništu, ispred stana u stanu, šou živi. (smijeh)
Radnu ploču za kuhinju koja je duga 3,5 metra su nosili uspravno kroz malu šupljinu između ograde u stepeništu. Sve je uspjelo, sve je završeno i odlično odrađeno! Hvala još jednom dobri ljudi!“
***
Foto: Dario Šišul
Tekst: BONJOUR.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Kada razmišljamo o interijerima koji nas istinski inspirišu, uvijek su to oni u kojima se osjeti život ritam, navike i lični tragovi onih koji u njima borave.
Bonjour.zaviruje nastao je iz potrebe da interijere posmatramo izvan klasičnih okvira estetike i trendova kao stvarne prostore u kojima se živi.
Kroz ovaj format, u okviru rubrike Interijer & dizajn, zavirujemo u domove ljudi sa scene i kreativne zajednice, fokusirajući se na način na koji prostor odgovara njihovom svakodnevnom ritmu, navikama i životnim fazama.
U prethodnim izdanjima zavirili smo u domove Ensara Dervišbegovića i Sabine Željo, a zajednička tačka ostaje ista: to su interijeri koji nisu zamišljeni kao kulise, već kao funkcionalni, promišljeni i duboko lični prostori.
U ovoj godini planiramo redovna izdanja Bonjour.zaviruje formata, i upravo zato danas zavirujemo u dom Nadine Mičić, glumice čiji su stil i prisustvo jednako prepoznatljivi na sceni kao i van nje, savršen početak ove nove faze. Ako znate njen stil eklektičan, efektan, intuitivan znate da vas ovdje čeka mnogo više od “lijepog stana”.
A čak i ako niste skloni maksimalizmu, u ovom prostoru postoje brojni funkcionalni i emocionalni momenti koje ćete poželjeti prepisati.
Nadine Mičić, glumica sa Eminom Smakom glavnom urednicom Bonjour.ba
Dnevni boravak kao srce doma
Prvi utisak je jasan: ovo je prostor koji se ne pazi previše i baš zato djeluje toplo. Dnevni boravak je ispunjen knjigama od poda do plafona, umjetninama, lampama različitih karaktera i sofom u kojoj želite provesti čitav dan.
Nadine nam je rekla da, kada se zaista živi, ovdje vlada “haos” i to onaj zdravi, svakodnevni, u kojem se miješaju dječije igračke, figurice životinja i tragovi običnog dana.
Maksimalizam ovdje nije estetska poza nego rezultat slojevitog života. Ništa ne djeluje slučajno, ali ništa nije ni previše ispolirano.
Biblioteka funkcioniše kao scenografija, ali i kao stvarni arhiv interesovanja, dok rasvjeta od podnih lampi do ambijentalnog svjetla prostoru daje mekoću čak i u najpunijim kompozicijama.
Nadine sa psom Duškom
Kuhinja kao opsesija i radni alat
Kuhinja je jedna od onih prostorija u kojoj se jasno vidi koliko je funkcija bila jednako važna kao i estetika. Velika radna ploha diktira raspored, a svaki element ima svoju ulogu u svakodnevnom ritmu.
Terrazzo zid, masivne fronte u maslinasto zelenoj nijansi i topli drveni tonovi čine da prostor ostane vizualno bogat, ali nenametljiv.
Nadine nam je ispričala da nije planirala sve detalje koje danas smatra ključnima, poput dualne rerne koja omogućava pripremu više jela istovremeno.
Kuhinja ovdje nije samo mjesto za kuhanje, nego produžetak porodičnog života sa šankom koji poziva na zadržavanje i razgovor. Posebnu pažnju privlače mali, promišljeni momenti: mesingani nosač za kuhinjske krpe iznad šporeta koji prostoru daje karakter, ali i vrlo praktičnu funkciju.
A ono što je prvobitno djelovalo kao ograničenje noseći stub koji nije bilo moguće ukloniti, pretvoreno je u prednost postavljanjem ogledala, čime je prostor vizualno otvoren i učinjen većim. Jedno od onih pametnih rješenja koja nastaju iz potrebe, ali završe kao dizajnerski potez.
Spavaća soba: Mir u okviru maksimalizma
U spavaćoj sobi maksimalizam postaje kontrolisaniji, ali ne nestaje. Uzglavlje s retro motivom i pažljivo birana posteljina daju prostoru karakter, dok zidovi ostaju relativno mirni kako bi naglasili teksture i boje.
Ovdje se osjeća potreba za balansom između snažnog vizuelnog identiteta i potrebe za odmorom.
Detalji poput umjetnina, malih lampi i ličnih predmeta podsjećaju da je ovo i dalje prostor koji pripada osobi čiji stil “vrišti” i ne boji se toga.
Kutak za spremanje funkcioniše gotovo kao mini-galerija. Ogledalo u bogatom okviru, šeširi na zidu, fotografije i knjige stvaraju vizuelni dnevnik.
Ovdje se jasno vidi koliko je stil Nadine intuitivan, ali i koliko svjesno gradi prostor oko sebe. Nema straha od kombinovanja ni boja, ni tekstura, ni referenci.
Kajina soba: Prostor koji raste s djetetom
Dječija soba je možda najslađi dio stana. Krevet uvučen u nišu, police pune slikovnica i igračke raspoređene tako da su stalno dostupne, govore o prostoru koji se koristi svaki dan. Ovo nije “dizajnerska” dječija soba, nego soba koja raste zajedno s djetetom.
Nadine nam je rekla da je nered ovdje konstantan ali i očekivan. Upravo taj pristup, bez potrebe da sve bude pod kontrolom, čini prostor živim i toplim.
Toalet u ovom stanu nastavak je iste filozofije: funkcionalan, ali karakteran. Tamnozelene pločice u uzorku riblje kosti, mesingane slavine i tuš stvaraju snažan, gotovo hotelski osjećaj, dok drveni element ispod umivaonika unosi toplinu i balans.
Ogledalo sa zaobljenom formom omekšava prostor i reflektuje svjetlo, čineći ga vizuelno većim i svjetlijim. Ovo je primjer kako i mali prostor može imati jasan identitet bez odricanja od svakodnevne praktičnosti.
Terasa kao produžetak dnevnog boravka
Na kraju, terasa djeluje kao još jedna soba doma. Zimi pretvorena u malo “selo Deda Mraza”, ljeti poprima boho karakter i postaje produžetak dnevnog boravka. Palete kao sofa, mnoštvo jastuka, lampe i sezonski detalji čine ga mjestom za izležavanje, razgovore i kratke bjegove iz svakodnevice.
Nadine nam je ispričala da je važno da se ovdje može ispružiti, sjesti bez razmišljanja i ostati koliko god treba. Sunce brzo zađe, nikad nije previše vruće, a atmosfera je uvijek opuštena baš kao i cijeli stan.
Dom Nadine Mičić podsjeća nas da interijer ne mora biti tih da bi bio lijep. Ovdje maksimalizam nije odluka donesena zbog trenda, nego prirodan nastavak života kakav jeste pomalo haotičan, slojevit i iskren.
Ovo je prostor u kojem se svakodnevno živi, gomila, mijenja i ponovo slaže, i baš zato ostaje inspiracija svima koji dom vide kao proces, a ne kao gotovu sliku.
A s Nadine se ovdje ne opraštamo zavirili smo i u njen ormar, pa vrlo brzo donosimo i priču o modnim momentima koji jednako glasno govore o njenom stilu.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
