Već pri prvom pogledu na Anjine fotografije na Instagramu znali smo da detalji njenog doma daju nagovijestiti jedinstvenu inspiraciju za uređenje u skandinavskom stilu.

Čiste linije, neutralne boje u društvu smeđe i crne, kao i prirodni materijali pretvaraju njezin stan u savršeno hygge utočište. Samim time, nismo mogli odoljeti da ne saznamo više o procesu uređenja Anjinog doma, kako ona doživljava svoj interijer, kao i koji joj je sada najdraži kutak.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by ▽ (@njaa__)

Anja Stojkić Konjevod
 

Anja nam je otkrila kako je proces trajao i više od 2 godine (i još traje), a mnogi će se brzo poistovjetiti i s anegdotama koje su pratile nju i njenog muža tijekom opremanja stana. Zašto Anja svoj dom opisuje kao umjetnost u nastajanju i zašto ćete se zaljubiti u detalje uređenja, otkrijte u nastavku.

 

Kad biste mogli u jednoj rečenici opisati vaš dom, kako biste ga opisali?
 

On vam je nešto kao život, umjetnost u nastajanju.

 

Što vam je bila inspiracija za uređenje?
 

Vodila sam se idejom stvaranja interijera koji će imati umirujući efekt. Krenulo je sa svijetlim bojama, maznim teksturama i toplinom drveta. Istost sam izbjegla crnim detaljima i komadima namještaja, snažnim venama mramora i razigranim terrazzom. Rasvjetu i ručkice smatram nakitom prostora, a kako volim i obično nosim nakit u boji zlata, u istom stilu sam „nakitila“ i stan.

 

Koliko je trajao proces opremanja vašeg doma i koji dio procesa vam je bio najdraži, a koji najizazovniji?
 

Proces još traje! Postoji par detalja koji nam nedostaju, npr. nismo pronašli odgovarajuće barske stolice. Također, još uvijek gradimo našu kolekciju umjetnina. Suprug i ja smo stan renovirali u dvije faze dvije godine zaredom.

 

Prvo smo radili malu renovaciju koja je trajala 2 mjeseca i podrazumijevala novu kupaonicu, namještaj u dnevnom boravku, nove unutarnje otvore i prenamjenu ustakljenog balkona u vešeraj. Uradili smo to jer smo planirali kupiti drugi stan, pa smo se vodili time da će renovacija podići cijenu stana i staviti nas u bolju poziciju pri prodaji. Onda smo pogledali svu novogradnju dostupnu u tom trenutku i shvatili da se ništa ne može porediti s onim što već imamo.

 

Zasukali smo rukave i krenuli s drugom renovacijom koja je trajala oko 6 mjeseci. To je podrazumijevalo rušenje zida, novu kuhinju, novu sobu, zamjenu pločica na sva tri balkona, novu ostavu, posvjetljivanje i lakiranje parketa u cijelom stanu. Kad kažem da smo „mi“ zasukali rukave, onda ponajviše mislim na muža, našu rodbinu i prijatelje.

 

Ja sam odrađivala ovaj lagani posao zamišljanja i istraživanja. Oni su ti koji su razbijali zidove, iznosili pločice i vreće ljepila pješke na treći kat, razvodili struju i premještali namještaj iz prostorije u prostoriju po nalogu parketara. Suprug je pored ovih konkretnih poslova i dalje imao energije da sa mnom hoda po raznim salonima za uređenje interijera i kombinira dekore i materijale. I sve to dok još nismo bili u braku.


„Želite ultimativni test veze prije braka? Renovirajte stan. Dvaput. Usred pandemije.“

Ako pitate mog supruga, najizazovniji dio ovog procesa je bio naći materijal u nijansi sive koja se neće kositi s našom kutnom garniturom u boji kadulje. Mislim da bi radije ištemao cijeli stan i promijenio sve kablove u zidovima, nego ponovno zavirio u kartu s materijalima. :)

 

Za mene je cijeli proces, koliko god bio fizički i mentalno iscrpljujući, bio jedno veliko zadovoljstvo. Uređenje interijera i promišljanje prostora za život je nešto u čemu istinski uživam. Mislim da su krivi moji roditelji koji su od djetinjstva doma dovlačili talijanske magazine za uređenje doma. Još kao djevojčica sam se obožavala gubiti na tim stranicama. Onda sam odrasla i počela razmišljati o tome kako nešto tako lijepo istovremeno učiniti praktičnim. I sada ne mogu prestati razmišljati o tome! Roditeljima sam pomogla u izradi idejnog rješenja za njihovu kuću, s prijateljima redovno premećem elemente u tlocrtima njihovih budućih stanova, a najnoviji projekt je renovacija obiteljske vikendice.

 

Omiljeni kutak u domu?
 

Teško je odabrati jedan. Kuhinja, jer je srce stana. Tuš kabina, jer je moja umirujuća spa zona. Damski ležaj kutne garniture, jer se tu obično navečer ušuškamo i gledamo neki film. Soba, jer nigdje ne spavam dobro kao tu. Vešeraj jer – vešeraj.

 

Što biste savjetovali svima koji se sada žele odvažiti na projekt uređenja doma?
 

Vi to možete! Ne bojte se, naoružajte se strpljenjem i ne zaboravite uživati u procesu. Prvo razmislite koju emociju želite da vaš prostor budi. Ako sami zapnete s idejama, internet je krcat inspiracijom, a u BiH rade i odlični arhitekti i dizajneri interijera koji vas mogu usmjeriti i pomoći vam da svoju viziju pretvorite u realnost.

***
Foto: Anja Stojkić Konjevod

Pronašli smo garsonjeru koja je studija o tome kako mali prostori postaju veliki kada im date dobru logiku.

U mirnom makovskom naselju Zenice, u blizini Bosanske piramide, smješten je studio stan od svega 40 m² koji postavlja pitanje koje mnogi imaju: “Može li garsonjera izgledati kao pravi stan i ostati funkcionalna?”

Ovaj prostor kaže: apsolutno da. Najveći uspjeh ovog interijera je njegovo nevidljivo zoniranje. Dnevni boravak, spavaći dio, micro-kuhinja i ulazna zona nisu fizički odvojeni, ali djeluju kao cjeline sa svojom funkcijom.

Mali prostori ne trebaju zidove, nego pravilno raspoređene fokuse. Rezultat? Prostor se ne čita kao jedna soba, nego kao mali, fluidni dom.




Dnevni boravak i kuhinja: prostor koji diše zahvaljujući materijalima

Ono što odmah postaje jasno jeste da se ovdje sve oslanja na tople materijale i meke forme. Bouclé sofa i tabure, mali drveni sto i visoke bijele zavjese stvaraju dnevni dio koji izgleda odvojeno iako se fizički naslanja na krevet. 

Kuhinja od drveta i bijelih fronti, sa lampama od ratana i šankom koji služi kao dodatna radna ploha, postaje vizuelni centar stana. I upravo tu se vidi prva lekcija ovog prostora: mali stan ne zahtijeva više namještaja nego više logike. Kada kuhinja i boravak dijele istu toplu paletu, prostor se povezuje, smiruje i djeluje veće nego što jeste.







Krevetni dio: mirna zona u jednoj liniji svjetla

Spavaći dio je pozicioniran uz najveći izvor prirodnog svjetla, čime se krevet “otapa” u prostoru umjesto da dominira njime. Neutralna posteljina, suptilne nijanse bež boje i minimalni detalji održavaju spavaću zonu tihom i laganom. 

Ovo je dio koji pokazuje da se privatnost u garsonjeri ne stvara zidovima nego atmosferom mekim svjetlom, laganim prekrivačima i vizuelnim tišinama koje oko prepoznaje kao odmor. Tako prostor ostaje funkcionalno otvoren, ali emotivno podijeljen.






Odlaganje, rasvjeta i ogledala: mali trikovi koji mijenjaju sve

Najbolji dio ove garsonjere je način na koji je sakrivena funkcija. Veliki bijeli ormar duž zida nestaje jer se spaja sa zidnom površinom, dok tamniji ormar u ulazu preuzima vizuelnu težinu i usmjerava pogled dalje u prostor. 

Tri okrugla ogledala na zidu dodaju dubinu i visinu, reflektirajući svjetlo i stvarajući iluziju još jedne prostorije. Rasvjeta je topla i strateški postavljena: pletene lampe iznad šanka, podna lampa u dnevnom dijelu i difuzno svjetlo kroz zavjese čine da stan djeluje kao da ima više slojeva nego što zapravo ima. 




Tu leži najveća vrijednost ovog interijera on ne pokušava sakriti da je 40 m², nego pokazuje kako se tih 40 m² može koristiti pametno i sa stilom.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb