TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 18.4.2023.
Već pri prvom pogledu na Anjine fotografije na Instagramu znali smo da detalji njenog doma daju nagovijestiti jedinstvenu inspiraciju za uređenje u skandinavskom stilu.
Čiste linije, neutralne boje u društvu smeđe i crne, kao i prirodni materijali pretvaraju njezin stan u savršeno hygge utočište. Samim time, nismo mogli odoljeti da ne saznamo više o procesu uređenja Anjinog doma, kako ona doživljava svoj interijer, kao i koji joj je sada najdraži kutak.
Anja Stojkić Konjevod
Anja nam je otkrila kako je proces trajao i više od 2 godine (i još traje), a mnogi će se brzo poistovjetiti i s anegdotama koje su pratile nju i njenog muža tijekom opremanja stana. Zašto Anja svoj dom opisuje kao umjetnost u nastajanju i zašto ćete se zaljubiti u detalje uređenja, otkrijte u nastavku.
Kad biste mogli u jednoj rečenici opisati vaš dom, kako biste ga opisali?
On vam je nešto kao život, umjetnost u nastajanju.
Što vam je bila inspiracija za uređenje?
Vodila sam se idejom stvaranja interijera koji će imati umirujući efekt. Krenulo je sa svijetlim bojama, maznim teksturama i toplinom drveta. Istost sam izbjegla crnim detaljima i komadima namještaja, snažnim venama mramora i razigranim terrazzom. Rasvjetu i ručkice smatram nakitom prostora, a kako volim i obično nosim nakit u boji zlata, u istom stilu sam „nakitila“ i stan.
Koliko je trajao proces opremanja vašeg doma i koji dio procesa vam je bio najdraži, a koji najizazovniji?
Proces još traje! Postoji par detalja koji nam nedostaju, npr. nismo pronašli odgovarajuće barske stolice. Također, još uvijek gradimo našu kolekciju umjetnina. Suprug i ja smo stan renovirali u dvije faze dvije godine zaredom.
Prvo smo radili malu renovaciju koja je trajala 2 mjeseca i podrazumijevala novu kupaonicu, namještaj u dnevnom boravku, nove unutarnje otvore i prenamjenu ustakljenog balkona u vešeraj. Uradili smo to jer smo planirali kupiti drugi stan, pa smo se vodili time da će renovacija podići cijenu stana i staviti nas u bolju poziciju pri prodaji. Onda smo pogledali svu novogradnju dostupnu u tom trenutku i shvatili da se ništa ne može porediti s onim što već imamo.
Zasukali smo rukave i krenuli s drugom renovacijom koja je trajala oko 6 mjeseci. To je podrazumijevalo rušenje zida, novu kuhinju, novu sobu, zamjenu pločica na sva tri balkona, novu ostavu, posvjetljivanje i lakiranje parketa u cijelom stanu. Kad kažem da smo „mi“ zasukali rukave, onda ponajviše mislim na muža, našu rodbinu i prijatelje.
Ja sam odrađivala ovaj lagani posao zamišljanja i istraživanja. Oni su ti koji su razbijali zidove, iznosili pločice i vreće ljepila pješke na treći kat, razvodili struju i premještali namještaj iz prostorije u prostoriju po nalogu parketara. Suprug je pored ovih konkretnih poslova i dalje imao energije da sa mnom hoda po raznim salonima za uređenje interijera i kombinira dekore i materijale. I sve to dok još nismo bili u braku.
„Želite ultimativni test veze prije braka? Renovirajte stan. Dvaput. Usred pandemije.“
Ako pitate mog supruga, najizazovniji dio ovog procesa je bio naći materijal u nijansi sive koja se neće kositi s našom kutnom garniturom u boji kadulje. Mislim da bi radije ištemao cijeli stan i promijenio sve kablove u zidovima, nego ponovno zavirio u kartu s materijalima. :)
Za mene je cijeli proces, koliko god bio fizički i mentalno iscrpljujući, bio jedno veliko zadovoljstvo. Uređenje interijera i promišljanje prostora za život je nešto u čemu istinski uživam. Mislim da su krivi moji roditelji koji su od djetinjstva doma dovlačili talijanske magazine za uređenje doma. Još kao djevojčica sam se obožavala gubiti na tim stranicama. Onda sam odrasla i počela razmišljati o tome kako nešto tako lijepo istovremeno učiniti praktičnim. I sada ne mogu prestati razmišljati o tome! Roditeljima sam pomogla u izradi idejnog rješenja za njihovu kuću, s prijateljima redovno premećem elemente u tlocrtima njihovih budućih stanova, a najnoviji projekt je renovacija obiteljske vikendice.
Omiljeni kutak u domu?
Teško je odabrati jedan. Kuhinja, jer je srce stana. Tuš kabina, jer je moja umirujuća spa zona. Damski ležaj kutne garniture, jer se tu obično navečer ušuškamo i gledamo neki film. Soba, jer nigdje ne spavam dobro kao tu. Vešeraj jer – vešeraj.
Što biste savjetovali svima koji se sada žele odvažiti na projekt uređenja doma?
Vi to možete! Ne bojte se, naoružajte se strpljenjem i ne zaboravite uživati u procesu. Prvo razmislite koju emociju želite da vaš prostor budi. Ako sami zapnete s idejama, internet je krcat inspiracijom, a u BiH rade i odlični arhitekti i dizajneri interijera koji vas mogu usmjeriti i pomoći vam da svoju viziju pretvorite u realnost.
***
Foto: Anja Stojkić Konjevod
TEKST: Ada Ćeremida
Utonuli lounge prostori nekada su bili simbol opuštenog luksuza, arhitektonske slobode i društvenog života koji se odvijao bez formalnosti.
Danas ih ponovo viđamo u savremenim interijerima, ali s novim značenjem i drugačijim pristupom. Ono što je nekada djelovalo kao smjela odluka, sada se vraća kao odgovor na potrebu za intimnijim, toplijim i sporijim prostorima.
U vremenu otvorenih planova i neprekidne povezanosti, ovakvi prostori nude rijetku kvalitetu fokus na razgovor i boravak. Povratak utonulih lounge zona nije slučajan, već duboko povezan s načinom na koji danas želimo živjeti.
Prostor spušten niže, stavlja razgovor u centar
Utonuli lounge prostor, često nazivan i conversation pit, predstavlja dio dnevnog boravka spušten ispod nivoa poda, namijenjen sjedenju, druženju i opuštanju. Umjesto klasičnog rasporeda namještaja, ovdje arhitektura sama oblikuje način korištenja prostora.
Ovakav pristup briše granicu između namještaja i arhitekture, stvarajući osjećaj zaklona i bliskosti bez zidova. Upravo ta neformalnost učinila ih je jednim od najprepoznatljivijih elemenata interijera 60-ih i 70-ih godina.
Kada je dnevni boravak postao mjesto okupljanja, a ne formalnosti?
Zlatno doba utonulih lounge prostora vežemo za modernizam i sredinu 20. stoljeća, kada je dom postao mjesto društvenog života, a ne samo privatno utočište. Ikoničan primjer nalazi se u Miller House , koju je projektovao Eero Saarinen .
U tom prostoru, utonuli lounge nije bio dekoracija, već centralna tačka doma mjesto okupljanja, razgovora i jednakosti među gostima. Dizajneri i arhitekti tog vremena koristili su ovaj element kao način da razbiju krute hijerarhije prostora i uvedu opušteniji stil života.
Kako su praktičnost i novi ritam života potisnuli utonule zone?
S vremenom su se promijenili i prioriteti stanovanja. Otvoreni planovi postali su fleksibilniji, a sigurnosni i praktični razlozi doveli su do toga da se utonuli prostori smatraju nepraktičnim, posebno u porodičnim domovima.
Dodatno, trend minimalističkih interijera i modularnog namještaja favorizovao je ravne podne plohe i lako prilagodljive prostore. Utonuli lounge prostori počeli su se doživljavati kao statični, skupi za izvedbu i teško uklopivi u brzi način života.
Povratak intimnosti u otvorene prostore savremenog doma
Današnji povratak utonulih lounge prostora ne dolazi iz nostalgije, već iz potrebe. Savremeni domovi traže zone koje nude osjećaj sigurnosti i odmaka unutar otvorenog prostora.
Dizajneri ih danas reinterpretiraju kroz mekše linije, tapacirane rubove, neutralne palete i manje visinske razlike, čineći ih sigurnijim i prilagodljivijim. U svijetu u kojem se sve odvija brzo, ovakvi prostori postaju arhitektonski poziv na zadržavanje.
Conversation Pits danas nisu statement luksuza, već promišljen odgovor na savremeni način života. Oni nude rijetku arhitektonsku kvalitetu: prostor koji prirodno okuplja ljude bez potrebe za dodatnim pravilima ili strukturama.
Možda su nekada bili ispred svog vremena, ali čini se da ih tek sada u potpunosti razumijemo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
