Već pri prvom pogledu na Anjine fotografije na Instagramu znali smo da detalji njenog doma daju nagovijestiti jedinstvenu inspiraciju za uređenje u skandinavskom stilu.

Čiste linije, neutralne boje u društvu smeđe i crne, kao i prirodni materijali pretvaraju njezin stan u savršeno hygge utočište. Samim time, nismo mogli odoljeti da ne saznamo više o procesu uređenja Anjinog doma, kako ona doživljava svoj interijer, kao i koji joj je sada najdraži kutak.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by ▽ (@njaa__)

Anja Stojkić Konjevod
 

Anja nam je otkrila kako je proces trajao i više od 2 godine (i još traje), a mnogi će se brzo poistovjetiti i s anegdotama koje su pratile nju i njenog muža tijekom opremanja stana. Zašto Anja svoj dom opisuje kao umjetnost u nastajanju i zašto ćete se zaljubiti u detalje uređenja, otkrijte u nastavku.

 

Kad biste mogli u jednoj rečenici opisati vaš dom, kako biste ga opisali?
 

On vam je nešto kao život, umjetnost u nastajanju.

 

Što vam je bila inspiracija za uređenje?
 

Vodila sam se idejom stvaranja interijera koji će imati umirujući efekt. Krenulo je sa svijetlim bojama, maznim teksturama i toplinom drveta. Istost sam izbjegla crnim detaljima i komadima namještaja, snažnim venama mramora i razigranim terrazzom. Rasvjetu i ručkice smatram nakitom prostora, a kako volim i obično nosim nakit u boji zlata, u istom stilu sam „nakitila“ i stan.

 

Koliko je trajao proces opremanja vašeg doma i koji dio procesa vam je bio najdraži, a koji najizazovniji?
 

Proces još traje! Postoji par detalja koji nam nedostaju, npr. nismo pronašli odgovarajuće barske stolice. Također, još uvijek gradimo našu kolekciju umjetnina. Suprug i ja smo stan renovirali u dvije faze dvije godine zaredom.

 

Prvo smo radili malu renovaciju koja je trajala 2 mjeseca i podrazumijevala novu kupaonicu, namještaj u dnevnom boravku, nove unutarnje otvore i prenamjenu ustakljenog balkona u vešeraj. Uradili smo to jer smo planirali kupiti drugi stan, pa smo se vodili time da će renovacija podići cijenu stana i staviti nas u bolju poziciju pri prodaji. Onda smo pogledali svu novogradnju dostupnu u tom trenutku i shvatili da se ništa ne može porediti s onim što već imamo.

 

Zasukali smo rukave i krenuli s drugom renovacijom koja je trajala oko 6 mjeseci. To je podrazumijevalo rušenje zida, novu kuhinju, novu sobu, zamjenu pločica na sva tri balkona, novu ostavu, posvjetljivanje i lakiranje parketa u cijelom stanu. Kad kažem da smo „mi“ zasukali rukave, onda ponajviše mislim na muža, našu rodbinu i prijatelje.

 

Ja sam odrađivala ovaj lagani posao zamišljanja i istraživanja. Oni su ti koji su razbijali zidove, iznosili pločice i vreće ljepila pješke na treći kat, razvodili struju i premještali namještaj iz prostorije u prostoriju po nalogu parketara. Suprug je pored ovih konkretnih poslova i dalje imao energije da sa mnom hoda po raznim salonima za uređenje interijera i kombinira dekore i materijale. I sve to dok još nismo bili u braku.


„Želite ultimativni test veze prije braka? Renovirajte stan. Dvaput. Usred pandemije.“

Ako pitate mog supruga, najizazovniji dio ovog procesa je bio naći materijal u nijansi sive koja se neće kositi s našom kutnom garniturom u boji kadulje. Mislim da bi radije ištemao cijeli stan i promijenio sve kablove u zidovima, nego ponovno zavirio u kartu s materijalima. :)

 

Za mene je cijeli proces, koliko god bio fizički i mentalno iscrpljujući, bio jedno veliko zadovoljstvo. Uređenje interijera i promišljanje prostora za život je nešto u čemu istinski uživam. Mislim da su krivi moji roditelji koji su od djetinjstva doma dovlačili talijanske magazine za uređenje doma. Još kao djevojčica sam se obožavala gubiti na tim stranicama. Onda sam odrasla i počela razmišljati o tome kako nešto tako lijepo istovremeno učiniti praktičnim. I sada ne mogu prestati razmišljati o tome! Roditeljima sam pomogla u izradi idejnog rješenja za njihovu kuću, s prijateljima redovno premećem elemente u tlocrtima njihovih budućih stanova, a najnoviji projekt je renovacija obiteljske vikendice.

 

Omiljeni kutak u domu?
 

Teško je odabrati jedan. Kuhinja, jer je srce stana. Tuš kabina, jer je moja umirujuća spa zona. Damski ležaj kutne garniture, jer se tu obično navečer ušuškamo i gledamo neki film. Soba, jer nigdje ne spavam dobro kao tu. Vešeraj jer – vešeraj.

 

Što biste savjetovali svima koji se sada žele odvažiti na projekt uređenja doma?
 

Vi to možete! Ne bojte se, naoružajte se strpljenjem i ne zaboravite uživati u procesu. Prvo razmislite koju emociju želite da vaš prostor budi. Ako sami zapnete s idejama, internet je krcat inspiracijom, a u BiH rade i odlični arhitekti i dizajneri interijera koji vas mogu usmjeriti i pomoći vam da svoju viziju pretvorite u realnost.

***
Foto: Anja Stojkić Konjevod

Kako postići sklad u prostoru u kojem su zidovi pod uglovima, plafoni niski, a svaka površina dragocjena?

Odgovor stiže iz Švicarske, gdje je mlada učiteljica i influencerica Mary Jean svoj dvoetažni stan u potkrovlju pretvorila u pravu lekciju iz harmonije, tekstura i funkcionalnosti.

Na dva nivoa, ovaj stan postaje primjer kako arhitektura, ako joj dopustimo, može oblikovati ritam svakodnevnog života. U njemu nema ničeg slučajnog svaka tekstura ima svoj razlog, svaka boja svoju težinu, svaka površina funkciju.



Ono što bi za mnoge bio izazov niski plafoni, kosi zidovi, asimetrične linije Mary je pretvorila u arhitektonski dijalog svjetlosti i materijala. Crne spiralne stepenice, koje nisu originalni dio prostora, sada postaje njegov najzanimljiviji arhitektonski detalj. Osim što vizualno povezuje dva nivoa, ona zauzima minimalno prostora i upravo zato je idealno rješenje za male domove.

Nježno spajajući tople nijanse drveta, neutralne tonove i taktilne materijale, Mary je pokazala da i izazovni tlocrt može postati prednost uz dozu kreativnosti, precizno odabrane komade i osjećaj za proporciju. 



Kako iskoristiti svaki ugao doma?

U prostoru pod krovom, svaki ugao diktira drugačiji ritam. Umjesto da se bori protiv arhitekture, Mary je odlučila sarađivati s njom. Kosi zidovi postali su okvir za intimne zone, dok strateški postavljene police i komadi namještaja prate linije krova, stvarajući osjećaj reda bez rigidnosti.

Zidovi koji bi drugdje „oduzimali prostor“ ovdje stvaraju dinamiku daju prostoru dubinu i osjećaj topline.



U dnevnom boravku, ona je iskoristila najneobičniji ugao prostora i pretvorila ga u fokusnu tačku: biblioteku u dubokoj plavoj nijansi, koja prati liniju zida i savršeno se uklapa u arhitekturu prostorije. 

Ovaj element ne samo da vizualno sidri prostor, već nudi dragocjeno spremište, nešto što u malim dnevnim sobama uvijek nedostaje.


Čak i kuhinja prati istu logiku pametnog planiranja, u njoj Mary koristi svaki ugao bez narušavanja vizualne lakoće. Prozorska niša postaje prirodno mjesto za sudoper, dok se ostatak prostora razvija u obliku slova U, s malim ostrvom koje povezuje kuhinju s trpezarijom i dnevnim dijelom. 

Umjesto gornjih elemenata, postavljena je jednostavna polica na koju se odlažu svakodnevni predmeti i ukrasi, dok skriveni ormarići nude sve ono što ne mora biti na vidiku.




U nastavku, okrugli trpezarijski sto u tamnom drvetu savršeno odgovara toj logici. Osim što štedi prostor, omogućava lakše kretanje i druženje, što ga čini izvrsnim izborom za otvorene koncepte.




Tiha harmonija tekstura i linija

Tekstura u ovom stanu nije samo dekorativna; ona je suština njegove atmosfere. Kombinacija bouclé tkanine, tamnog drveta, mramornih i chrome akcenata stvara sklad koji djeluje gotovo taktilno. 

U domu koji mjeri svaki centimetar, komadi namještaja ne mogu biti samo estetski oni moraju raditi. Mary bira oblike koji su skulpturalni, ali i intuitivno praktični: sto s refleksnom površinom koja vizualno širi prostor, sofa koja definiše dnevnu zonu, a ne zauzima je.




Tonovi se kreću između toplih bež nijansi i prigušenih sivih, s pokojim kontrastom tamnog drveta i crnih detalja. To je paleta koja ne pokušava impresionirati već umiriti. Sve izgleda kao da je tu oduvijek.




Kada svjetlo i boja postanu arhitektonski alat

Mary se poigrava s bojama kao s prostorom strateški i s namjerom. Tamnoplavi zid u dnevnom boravku stvara osjećaj dubine i vizualno skraćuje prostor koji bi inače djelovao predugačak. Bijeli plafoni, s druge strane, otvaraju pogled i daju osjećaj visine.



U toj igri svjetla i tonova nastaje savršen balans: prostor koji djeluje prozračno, ali ne hladno; suvremen, ali topao. Dok se dnevna svjetlost prelijeva preko tekstura, stan se pretvara u pejzaž u kojem je svaka nijansa pažljivo orkestrirana.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @maryljean