Već pri prvom pogledu na Anjine fotografije na Instagramu znali smo da detalji njenog doma daju nagovijestiti jedinstvenu inspiraciju za uređenje u skandinavskom stilu.

Čiste linije, neutralne boje u društvu smeđe i crne, kao i prirodni materijali pretvaraju njezin stan u savršeno hygge utočište. Samim time, nismo mogli odoljeti da ne saznamo više o procesu uređenja Anjinog doma, kako ona doživljava svoj interijer, kao i koji joj je sada najdraži kutak.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by ▽ (@njaa__)

Anja Stojkić Konjevod
 

Anja nam je otkrila kako je proces trajao i više od 2 godine (i još traje), a mnogi će se brzo poistovjetiti i s anegdotama koje su pratile nju i njenog muža tijekom opremanja stana. Zašto Anja svoj dom opisuje kao umjetnost u nastajanju i zašto ćete se zaljubiti u detalje uređenja, otkrijte u nastavku.

 

Kad biste mogli u jednoj rečenici opisati vaš dom, kako biste ga opisali?
 

On vam je nešto kao život, umjetnost u nastajanju.

 

Što vam je bila inspiracija za uređenje?
 

Vodila sam se idejom stvaranja interijera koji će imati umirujući efekt. Krenulo je sa svijetlim bojama, maznim teksturama i toplinom drveta. Istost sam izbjegla crnim detaljima i komadima namještaja, snažnim venama mramora i razigranim terrazzom. Rasvjetu i ručkice smatram nakitom prostora, a kako volim i obično nosim nakit u boji zlata, u istom stilu sam „nakitila“ i stan.

 

Koliko je trajao proces opremanja vašeg doma i koji dio procesa vam je bio najdraži, a koji najizazovniji?
 

Proces još traje! Postoji par detalja koji nam nedostaju, npr. nismo pronašli odgovarajuće barske stolice. Također, još uvijek gradimo našu kolekciju umjetnina. Suprug i ja smo stan renovirali u dvije faze dvije godine zaredom.

 

Prvo smo radili malu renovaciju koja je trajala 2 mjeseca i podrazumijevala novu kupaonicu, namještaj u dnevnom boravku, nove unutarnje otvore i prenamjenu ustakljenog balkona u vešeraj. Uradili smo to jer smo planirali kupiti drugi stan, pa smo se vodili time da će renovacija podići cijenu stana i staviti nas u bolju poziciju pri prodaji. Onda smo pogledali svu novogradnju dostupnu u tom trenutku i shvatili da se ništa ne može porediti s onim što već imamo.

 

Zasukali smo rukave i krenuli s drugom renovacijom koja je trajala oko 6 mjeseci. To je podrazumijevalo rušenje zida, novu kuhinju, novu sobu, zamjenu pločica na sva tri balkona, novu ostavu, posvjetljivanje i lakiranje parketa u cijelom stanu. Kad kažem da smo „mi“ zasukali rukave, onda ponajviše mislim na muža, našu rodbinu i prijatelje.

 

Ja sam odrađivala ovaj lagani posao zamišljanja i istraživanja. Oni su ti koji su razbijali zidove, iznosili pločice i vreće ljepila pješke na treći kat, razvodili struju i premještali namještaj iz prostorije u prostoriju po nalogu parketara. Suprug je pored ovih konkretnih poslova i dalje imao energije da sa mnom hoda po raznim salonima za uređenje interijera i kombinira dekore i materijale. I sve to dok još nismo bili u braku.


„Želite ultimativni test veze prije braka? Renovirajte stan. Dvaput. Usred pandemije.“

Ako pitate mog supruga, najizazovniji dio ovog procesa je bio naći materijal u nijansi sive koja se neće kositi s našom kutnom garniturom u boji kadulje. Mislim da bi radije ištemao cijeli stan i promijenio sve kablove u zidovima, nego ponovno zavirio u kartu s materijalima. :)

 

Za mene je cijeli proces, koliko god bio fizički i mentalno iscrpljujući, bio jedno veliko zadovoljstvo. Uređenje interijera i promišljanje prostora za život je nešto u čemu istinski uživam. Mislim da su krivi moji roditelji koji su od djetinjstva doma dovlačili talijanske magazine za uređenje doma. Još kao djevojčica sam se obožavala gubiti na tim stranicama. Onda sam odrasla i počela razmišljati o tome kako nešto tako lijepo istovremeno učiniti praktičnim. I sada ne mogu prestati razmišljati o tome! Roditeljima sam pomogla u izradi idejnog rješenja za njihovu kuću, s prijateljima redovno premećem elemente u tlocrtima njihovih budućih stanova, a najnoviji projekt je renovacija obiteljske vikendice.

 

Omiljeni kutak u domu?
 

Teško je odabrati jedan. Kuhinja, jer je srce stana. Tuš kabina, jer je moja umirujuća spa zona. Damski ležaj kutne garniture, jer se tu obično navečer ušuškamo i gledamo neki film. Soba, jer nigdje ne spavam dobro kao tu. Vešeraj jer – vešeraj.

 

Što biste savjetovali svima koji se sada žele odvažiti na projekt uređenja doma?
 

Vi to možete! Ne bojte se, naoružajte se strpljenjem i ne zaboravite uživati u procesu. Prvo razmislite koju emociju želite da vaš prostor budi. Ako sami zapnete s idejama, internet je krcat inspiracijom, a u BiH rade i odlični arhitekti i dizajneri interijera koji vas mogu usmjeriti i pomoći vam da svoju viziju pretvorite u realnost.

***
Foto: Anja Stojkić Konjevod

Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.

U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada. 

Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu. 

Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.



The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova  

Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.



Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima. 

Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka. 

Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.

Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.



Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom  

Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade. 

U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.



Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.

Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.



Život oko sfere  

Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.

Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.



Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.



Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Renderi: MVDRV