TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 30.7.2020.
Iako po struci arhitektica, djevojka koja se krije iza profila Body Art by Almasa, ruke posmatra kao kanvas i alat za stvaranje predivnih privremenih kana tetovaža.
Otkrila nam je da se sa svijetom kane prvi put susrela tijekom studija, a na pitanje kako bi sebe predstavila kaže: „moja svrha je da pozitivno utječem na ljude koje sretnem i ostavim za sobom trajno nasljeđe kroz svoj rad.“
Ne krijući oduševljenje radovima, odlučili smo u razgovoru sa Almasom saznati više o njenim počecima, tradiciji iscrtavanja kane, što predstavljaju crteži, kao i gdje pronalazi inspiraciju za svoje dizajne.
Almasa, možete li nam u nekoliko rečenica reći kako ste se pronašli u svijetu kane ili hena bojenja?
Prvi put se susrećem sa kanom na jednom događaju u Istanbulu, na kojem su djevojke iz Pakistana predstavljale svoju tradiciju. Tada sam prvi put iskusila ukrašavanje kanom i bila sam toliko impresionirana te sam odlučila da se i sama okušam u crtanju. Provodila bih sate crtajući jedan dizajn na ruci, pokušavajući da ga iscrtam što je moguće urednije. Kada bi moja koža bila prekrivena kanom, prešla bih na druge materijale i predmete i ukrašavala ih akrilnim bojama u stilu kane.
Koliko dugo se time bavite i kada ste pokrenuli Body Art by Almasa?
Iako sam godinama crtala kanu, službeno sam započela prije dvije godine. Tada nisam crtala vlastite dizajne i znala sam da upuštanje u svijet kane želim učiniti na svoj način. Željela sam istražiti vlastitu kulturu i nasljeđe kroz body art i stvoriti nesto unikatno, ne samo u Bosni, već i u svijetu. Vremenom sam počela spajati motive i simbole iz drugih kultura i dobila jedinstven stil. Istraživanjem sam otkrila da ono što sam do tada koristila nije prirodna kana, već komercijalna i tu je započelo moje putovanje. Obavezala sam se na širenje svijesti o tome i stvaranju mogućnosti za druge da koriste prirodne proizvode.
Možete li nam reći malo o tradiciji kane i kako se ona transformirala u body art koje vole mnoge djevojke u BiH?
Ljudi širom svijeta i različitih religijskih vjerovanja te etničkih pripadnosti koriste kanu. Kana je na našem području prisutna već generacijama, a uglavnom se koristila za bojenje kose i noktiju.
Svakim novim uvođenjem kane u neko mjesto, običaji kane su se transformirali kako bi odgovarali potrebama ljudi, pa se i kod nas najzad transformirala u metodu ukrašavanja kože. Iako se koristi u nekim vjerskim praksama i običajima, ona nije religiozne prirode. Kana se koristi u svrhu slavlja i često se koristi strogo za uljepšavanje nečijeg tijela.
Svako slavlje ili zabava može uključivati crtanje kanom, a često je i sam razlog okupljanja.
Što je točno kana i koji su njeni sastojci?
Kana je boja pripremljena iz biljke Lawsonia inermis koja proizvodi crvenu boju, a odnosi se i na umjetnost iscrtavanja po koži. Porijeklom je iz Azije i mediteranske obale Afrike i od antike se koristi za kožu, bojenje kose i noktiju, kao i za tkanine. Pasta se pravi od mljevenih listova biljke kane i raznih sastojaka kao što su limun, limeta, crni čaj, kafa, latice ruže, esencijalna ulja, klinčići, šipak i šećer. U svojoj mješavini kane koristim BAQ (Body Art Quality) prah kane, esencijalna ulja, šećer i vodu. Ne sadrži hemijske boje, konzervanse, PPD (para-Phenylenediamine) ili aditive i općenito je siguran za upotrebu tijekom trudnoće i kod male djece.
Tetovaža kana, jagua i hengua metodom uključuje površinsku primjenu boje koja se zatim ostavlja nekoliko sati obojivši gornji sloj kože ili epidermis. S obzirom da tijelo neprekidno oslobađa ovaj sloj kože, samim tim i tetovaža na kraju nestaje.
Postoje li različite vrste kane i koju dame u BiH najčešće biraju?
Dosta proizvoda koji se koriste za crtanje u stilu kane nazivaju se kanom, poput bijele, crne, pa čak i zelene, ljubičaste i ružičaste kane. Za razliku od kane koja je prirodni proizvod i ima kraći rok trajanja, ovo su večinom komercijalne kane koje sadrže hemikalije, bojila, rastvarače i konzervanse kako bi dobili druge boje, ubrzali proces bojenja i produžili vijek trajanja.
Od prirodnih proizvoda, tu je i jagua gel koji se dobiva iz ekstrakta voćke Genipa Americana, koja raste u Južnoj Americi, a može se naći i na Karibima i južnom Meksiku. Jagua tetovaže imaju duboku plavo do plavo-crnu boju koja je slična pravim tetovažama i zbog toga je definitivno najtraženija boja. Ne zahtijeva posebnu brigu kao kana i to je još jedan od razloga zašto se dosta djevojaka odluči baš za njega.
Miješanjem kane i jague u različitim omjerima, poznato i kao hengua rezultira različitim nijansama smeđe, a na debljoj koži čak i crne boje. Za sve ostale boje, koristim boje za tijelo i ljepila poznate kao HennaGlam. Ovi proizvodi ne boje kožu poput kane, ali mogu trajati nekoliko dana i izrađeni su od proizvoda koji se podudaraju sa FDA standardima.
Predstavlja li dizajn crteža i oblika određene stvari?
Mnogo je različitih simbola i motiva pronađeno širom svijeta, od kojih većina datira stotinama godina, a umjetnici ih i danas koriste. Svaka kultura i regija svijeta koristi tetovaže kane na svoj jedinstveni način. Umjetnici crtežima izražavaju svoje želje kroz simbole koji predstavljaju zdravlje, zaštitu, sreću, plodnost, junaštvo, moć, sklad, obilje itd. Za hinduistička vjenčanja, kana simbolizirala radost, ljepotu, duhovno buđenje, dok Marokanci često boje vrata kanom kako bi donijeli napredak i otjerali zlo.
Koja je vaša omiljena vrsta dizajna?
U svijetu kane postoji mnogo stilova koji su se oblikovali prema mjestu porijekla, njihovoj kulturi, tradiciji i vjerovanjima. Iako su svi lijepi na svoj način, najviše me privlače geometrijski dizajni Sjeverne Afrike, koji su najsličniji našim motivima. Moj omiljeni dizajn je uvijek onaj posljednji, jer sadrži elemente koji me u tom trenutku inspirišu.
Gdje pronalazite inspiraciju za svoje dizajne?
Puno je nadahnuća u našoj tradiciji, a i mnogim drugim. Pokušavam kreirati dizajne na osnovu simbola i motiva koji se nalaze na čilimima, nakitu, vezu, raznom dekoru, u kaligrafiji, arhitekturi i sl.
Što je najzahtjevniji dio bojenja kanom?
Proces apliciranja kane na ruke nije naročito zahtjevan ukoliko je pripremljena pasta odgovarajuće konzistencije, ali crtanje na ostalim dijelovima tijela zahtijeva malo više truda, kao i neke smiješne i neugodne položaje. Njega Vaše tetovaže također zahtijeva malo truda. Kanu treba držati na koži barem 6 do 8 sati, tokom čega treba održavati visoku temperaturu tijela, a tradicinalno se ostavlja preko noći kako bi dobili najtamniju boju. Ukoliko ste u mogućnosti, nakon skidanja paste treba izbjegavati vodu 24 sata ili zaštititi dizajn uljem jer voda zaustavlja proces puštanja boje.
Koji je najneobičniji zahtjev za tetovažu od kane koji ste primili?
Kana je oblik uljepšavanja i samoizražavanja, ona je mnogo više od privremene tetovaže. To je tretman gdje ste primorani da se opustite i budete prisutni u trenutku. Djevojke i žene koje dolaze, rade to s namjerom uljepšavanja ili podizanja raspoloženja, pa zbog toga nijedan zahtjev ne smatram neobičnim.
Koji biste savjet dali nekome tko se želi okušati u kana artu?
Vrlo često mi dolaze djevojke koje inače ne vole kanu, ali im se mnogo svidio moj rad. Kreirajte svoj vlastiti stil i vidjet ćete kako se ljudi pronalaze i uživaju u njegovim ljepotama. Budite uporni i naučite koliko god možete o svim aspektima ove umjetnosti, o prirodnim bojama, njihovoj bogatoj povijesti i tradicijama i na taj način ćete više cijeniti ovu umjetnost. I naravno, vježbajte, vježbajte, vježbajte!
Posljednih godina mnoge djevojke za druženja, zabave i vjenčanja odlučuju se za bojanje kanom. Možete li nam opisati kako teče taj proces?
Kada kanu uključite u dio svoje tradicije postajete primalac drevne umjetničke forme, koja se prenosila s generacije na generaciju. Budući da crtanje na koži nije dio naše tradicije, ono se prilagođava Vama, pa je i sam proces oblikovan prema Vašim životnim i kulturnim potrebama. Crtanje se organizuje u Vašem domu ili mjestu održavnja događaja i dio je nezaboravnog iskustva za Vas i Vaše goste. Može biti dio djevojačke zabave, vjenčanja, proslave trudnoće, rođendana, dobrotvornih i korporativnih događaja ili zabave, obrazovnih programa itd. Na Vama je da se prepustite i uživate u ukrašavanju.
Zanima nas koje druge oblike umjetnosti volite?
Dizajn i izrada nakita dio je mog života još od srednje škole, a ta ljubav se znatno povećala prilikom pohađanja časova u savremenoj školi nakita. Volim sve što ima veze sa zanatstvom, ručnim radom i dizajnom, a prisustvovala sam i mnogim radionicma i kursevima kao što su slikanja, kaligrafija, šivenje, vezenje itd.
Za sve zainteresovane kako vas mogu kontaktirati i što trebaju znati prije dolaska?
Za zakazivanje termina ili kupovinu proizvoda možete me kontaktirati putem Instagram profila i Facebook stranice, a proizvode također možete naručiti i preko Olx stranice.
Kana i jagua tetovaži treba do 48 sati da se u potpunosti razvije, pa Vaš termin treba zakazati dva dana prije važnog događaja. Na dijelu kože koji planirate ukrašavati treba ukloniti dlake, a to uradite najkasnije dva dana prije termina. Ne planirajte ništa zahtjevno nakon tretmana i naravno, nema kupanja dok ne skinete pastu ili gel sa kože. Ovi savjeti će učiniti da Vaše iskustvo sa kanom i jaguom bude što zadovoljavajuće i dugotrajnije.
Planovi do kraja 2020. godine?
Imam uzbudljive ideje i planove na umu, ali to ću zadržati za sebe i otkriti ih kada dođe vrijeme za njih.
TEKST: Ada Ćeremida
U Historijskom muzeju, umjetnost je na trenutak vratila mirise i boje koje smo mislili da smo prerasli.
U večeri prvog sarajevskog snijega onog tihog, usporenog, što grad na tren pretvori u vlastitu nostalgiju zakoračili smo u Crnu sobu i ušli u svijet Hanne Dujmović. Sve je djelovalo poznato, ali drugačije kao da su uspomene samo čekale da ih neko pozove nazad.
U galeriji ispunjenom ljudima, bojama i tihim uzdasima prepoznavanja, Hanna Dujmović je otvorila svoju novu izložbu „Nostalgija djetinjstva“, a za sve koji nisu stigli na otvaranje, postavka ostaje otvorena do 29. novembra.
Umjesto klasičnog otvaranja, publika je dobila scensku večer: figure iz Hanninog imaginarnog svijeta kretale su se kroz prostor, VR projekcije otvarale skrivene slojeve slika, a fasada muzeja postala svjetlosna pozornica. Sve je djelovalo kao da je neko na trenutak spojio umjetnost, performans i animaciju u jedan polifoni doživljaj.
I baš tu, u toj pažljivo režiranoj mješavini umjetnosti i intime, počinje priča o ciklusu koji ne prikazuje samo djetinjstvo nego osjećaj povratka sebi.
Prije nego što se prepustimo bojama, simbolima i malim ritualima koji čine ovaj ciklus, razgovarali smo s Hannom o tome šta je „Nostalgija djetinjstva“ zaista otključala u njoj i zašto se činilo da je sinoć cijela galerija disala tim istim osjećajem.
Nostalgija djetinjstva“ je naziv koji odmah otvara vrata u vrlo intiman, gotovo scenski prostor.
Šta taj pojam znači za vas i kakvu ste ideju željeli da publika ponese iz ovog ciklusa?
Naziv “Nostalgija djetinjstva” došao je vrlo prirodno, gotovo spontano, dok sam radila na ovim formatima i vraćala se prizorima koji su godinama bili potisnuti negdje u tišini mog sjećanja.
Djetinjstvo je za mene bilo razigrano, puno topline, bezbrižnosti i maštovitih svjetova koje sam tada smatrala stvarnim. Ovaj ciklus je zapravo moj pokušaj da ponovo dotaknem te fragmente, da ih izvučem na svjetlo i dam im novu formu.
Naziv nosi sa sobom i određenu nježnost, ali i blagu tugu, tugu za vremenom koje ne možemo vratiti, ali koje i dalje živi u nama kroz mirise, predmete i osjećaje koji se iznenada jave.
Željela bih da publika, bez obzira na to odakle dolazi, kroz ove slike pronađe svoje uspomene: kroz neki predmet iz kuće svojih roditelja, zvuk iz ulice, igru koju su davno zaboravili.
Ako publika izađe iz prostora izložbe s toplinom u grudima, s osmijehom i možda nekom malom uspomenom koja im se iznenada vratila onda je ciklus ispunio svoj zadatak.
Svaka izložba ima onaj jedan trenutak koji vas “zaključa” u temu, kada sve što je do tada bilo rasuto odjednom dobije jasnu putanju.
Sjećate li se šta je kod ove postavke bila ta iskra onaj emocionalni impuls od kojeg je sve krenulo?
Rekla bih da oduvijek u sebi nosim određenu dozu čežnje za nekim prošlim vremenima kao stara duša koja putuje modernim svijetom koji se ubrzano razvija.
U ovom ciklusu sam misli i emocije spojila u jedan impuls koji je doveo do realizacije na platnima. Vjerujem da ću ovaj ciklus kroz vrijeme nastaviti razvijati, jer smatram da ima perspektivu da potakne kolektivnu emociju i da održi vizuelni, fizički prikaz fragmenata koje polako zaboravljamo.
Vaše slike već godinama vode dijalog sa snovima, mitovima, sjećanjima kao da se više glasova prepliće u jednom kadru.
Koje ste nove glasove pozvali u ovaj ciklus i zašto mislite da su se pojavili baš sada?
Tako je. Pored simbolike, tema mojih slika navodi me da se mnogo bavim introspekcijom, a tako dolazim do novih odaja unutar svog bića i preplićem ih s onim što stvaram.
Kao što sam rekla ranije ubrzano i površno doba u kojem živimo potiče me da se vraćam starim vrijednostima, koje kroz ovaj ciklus želim sačuvati i veličati.
Ženska figura je u vašem radu dugo bila nositeljica energije, simbolike i unutrašnje dinamike.
Kako se ženska figura pojavljuje u ovoj postavci kao lik, kao energija, kao arhetip ili nešto treće?
Ženska figura je u većini mojih slika nositeljica kompozicije. Na taj način odajem poštovanje ženama, koje su mnogo više od fizičke pojave što vrlo često zaboravljamo.
U ovom ciklusu fokus na žensku figuru je nešto manji, više odlazim u intimu prostora i razradu dječjih figura, obzirom da je koncept ciklusa to zahtijevao.
Kada se približimo vašim platnima, uvijek postoji jedan detalj koji nas emocionalno uhvati.
Ako biste morali izdvojiti jedan kadar iz nove postavke koji najtačnije govori o vašem trenutnom unutarnjem pejzažu, šta bi to bilo?
Svaka od slika nosi mnoštvo simbolike, a kako smo svi individue za sebe, tako i isti motivi bude različite emocije kod različitih ljudi.
Konkretno iz ovog ciklusa, za mene posebnu emotivnu težinu nosi simbol Kinderlada zdjelice, posude iz koje sam tokom djetinjstva jela Čokolino i gledala crtane filmove.
Danas se tom ritualu vraćam kroz sjećanje, kao trenutku u kojem sam istinski osjećala nešto što nam je danas tako strano: mir.
Foto: Monika Andrić
Šta vas, u ovom trenutku, najviše zaokuplja kao umjetnicu pitanje, ideja ili osjećaj kojem se stalno vraćate dok razmišljate o svojim narednim radovima?
Publika gleda završni rezultat bez jasnog uvida u to kako je do njega došlo i koje su se unutrašnje faze odvile. Kako sve moje slike nastaju bez prethodnih skica, često se desi da određeni detalji nisu dovedeni do savršenstva, ali upravo u tome leži autentičnost rukopisa kojim se koristim.
U ovom trenutku, kao i tokom rada na ovom ciklusu, emocija koja me najviše prožimala bila je upravo: nostalgija.
Foto: Amna Geljo
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
