TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 30.7.2020.
Iako po struci arhitektica, djevojka koja se krije iza profila Body Art by Almasa, ruke posmatra kao kanvas i alat za stvaranje predivnih privremenih kana tetovaža.
Otkrila nam je da se sa svijetom kane prvi put susrela tijekom studija, a na pitanje kako bi sebe predstavila kaže: „moja svrha je da pozitivno utječem na ljude koje sretnem i ostavim za sobom trajno nasljeđe kroz svoj rad.“
Ne krijući oduševljenje radovima, odlučili smo u razgovoru sa Almasom saznati više o njenim počecima, tradiciji iscrtavanja kane, što predstavljaju crteži, kao i gdje pronalazi inspiraciju za svoje dizajne.
Almasa, možete li nam u nekoliko rečenica reći kako ste se pronašli u svijetu kane ili hena bojenja?
Prvi put se susrećem sa kanom na jednom događaju u Istanbulu, na kojem su djevojke iz Pakistana predstavljale svoju tradiciju. Tada sam prvi put iskusila ukrašavanje kanom i bila sam toliko impresionirana te sam odlučila da se i sama okušam u crtanju. Provodila bih sate crtajući jedan dizajn na ruci, pokušavajući da ga iscrtam što je moguće urednije. Kada bi moja koža bila prekrivena kanom, prešla bih na druge materijale i predmete i ukrašavala ih akrilnim bojama u stilu kane.
Koliko dugo se time bavite i kada ste pokrenuli Body Art by Almasa?
Iako sam godinama crtala kanu, službeno sam započela prije dvije godine. Tada nisam crtala vlastite dizajne i znala sam da upuštanje u svijet kane želim učiniti na svoj način. Željela sam istražiti vlastitu kulturu i nasljeđe kroz body art i stvoriti nesto unikatno, ne samo u Bosni, već i u svijetu. Vremenom sam počela spajati motive i simbole iz drugih kultura i dobila jedinstven stil. Istraživanjem sam otkrila da ono što sam do tada koristila nije prirodna kana, već komercijalna i tu je započelo moje putovanje. Obavezala sam se na širenje svijesti o tome i stvaranju mogućnosti za druge da koriste prirodne proizvode.
Možete li nam reći malo o tradiciji kane i kako se ona transformirala u body art koje vole mnoge djevojke u BiH?
Ljudi širom svijeta i različitih religijskih vjerovanja te etničkih pripadnosti koriste kanu. Kana je na našem području prisutna već generacijama, a uglavnom se koristila za bojenje kose i noktiju.
Svakim novim uvođenjem kane u neko mjesto, običaji kane su se transformirali kako bi odgovarali potrebama ljudi, pa se i kod nas najzad transformirala u metodu ukrašavanja kože. Iako se koristi u nekim vjerskim praksama i običajima, ona nije religiozne prirode. Kana se koristi u svrhu slavlja i često se koristi strogo za uljepšavanje nečijeg tijela.
Svako slavlje ili zabava može uključivati crtanje kanom, a često je i sam razlog okupljanja.
Što je točno kana i koji su njeni sastojci?
Kana je boja pripremljena iz biljke Lawsonia inermis koja proizvodi crvenu boju, a odnosi se i na umjetnost iscrtavanja po koži. Porijeklom je iz Azije i mediteranske obale Afrike i od antike se koristi za kožu, bojenje kose i noktiju, kao i za tkanine. Pasta se pravi od mljevenih listova biljke kane i raznih sastojaka kao što su limun, limeta, crni čaj, kafa, latice ruže, esencijalna ulja, klinčići, šipak i šećer. U svojoj mješavini kane koristim BAQ (Body Art Quality) prah kane, esencijalna ulja, šećer i vodu. Ne sadrži hemijske boje, konzervanse, PPD (para-Phenylenediamine) ili aditive i općenito je siguran za upotrebu tijekom trudnoće i kod male djece.
Tetovaža kana, jagua i hengua metodom uključuje površinsku primjenu boje koja se zatim ostavlja nekoliko sati obojivši gornji sloj kože ili epidermis. S obzirom da tijelo neprekidno oslobađa ovaj sloj kože, samim tim i tetovaža na kraju nestaje.
Postoje li različite vrste kane i koju dame u BiH najčešće biraju?
Dosta proizvoda koji se koriste za crtanje u stilu kane nazivaju se kanom, poput bijele, crne, pa čak i zelene, ljubičaste i ružičaste kane. Za razliku od kane koja je prirodni proizvod i ima kraći rok trajanja, ovo su večinom komercijalne kane koje sadrže hemikalije, bojila, rastvarače i konzervanse kako bi dobili druge boje, ubrzali proces bojenja i produžili vijek trajanja.
Od prirodnih proizvoda, tu je i jagua gel koji se dobiva iz ekstrakta voćke Genipa Americana, koja raste u Južnoj Americi, a može se naći i na Karibima i južnom Meksiku. Jagua tetovaže imaju duboku plavo do plavo-crnu boju koja je slična pravim tetovažama i zbog toga je definitivno najtraženija boja. Ne zahtijeva posebnu brigu kao kana i to je još jedan od razloga zašto se dosta djevojaka odluči baš za njega.
Miješanjem kane i jague u različitim omjerima, poznato i kao hengua rezultira različitim nijansama smeđe, a na debljoj koži čak i crne boje. Za sve ostale boje, koristim boje za tijelo i ljepila poznate kao HennaGlam. Ovi proizvodi ne boje kožu poput kane, ali mogu trajati nekoliko dana i izrađeni su od proizvoda koji se podudaraju sa FDA standardima.
Predstavlja li dizajn crteža i oblika određene stvari?
Mnogo je različitih simbola i motiva pronađeno širom svijeta, od kojih većina datira stotinama godina, a umjetnici ih i danas koriste. Svaka kultura i regija svijeta koristi tetovaže kane na svoj jedinstveni način. Umjetnici crtežima izražavaju svoje želje kroz simbole koji predstavljaju zdravlje, zaštitu, sreću, plodnost, junaštvo, moć, sklad, obilje itd. Za hinduistička vjenčanja, kana simbolizirala radost, ljepotu, duhovno buđenje, dok Marokanci često boje vrata kanom kako bi donijeli napredak i otjerali zlo.
Koja je vaša omiljena vrsta dizajna?
U svijetu kane postoji mnogo stilova koji su se oblikovali prema mjestu porijekla, njihovoj kulturi, tradiciji i vjerovanjima. Iako su svi lijepi na svoj način, najviše me privlače geometrijski dizajni Sjeverne Afrike, koji su najsličniji našim motivima. Moj omiljeni dizajn je uvijek onaj posljednji, jer sadrži elemente koji me u tom trenutku inspirišu.
Gdje pronalazite inspiraciju za svoje dizajne?
Puno je nadahnuća u našoj tradiciji, a i mnogim drugim. Pokušavam kreirati dizajne na osnovu simbola i motiva koji se nalaze na čilimima, nakitu, vezu, raznom dekoru, u kaligrafiji, arhitekturi i sl.
Što je najzahtjevniji dio bojenja kanom?
Proces apliciranja kane na ruke nije naročito zahtjevan ukoliko je pripremljena pasta odgovarajuće konzistencije, ali crtanje na ostalim dijelovima tijela zahtijeva malo više truda, kao i neke smiješne i neugodne položaje. Njega Vaše tetovaže također zahtijeva malo truda. Kanu treba držati na koži barem 6 do 8 sati, tokom čega treba održavati visoku temperaturu tijela, a tradicinalno se ostavlja preko noći kako bi dobili najtamniju boju. Ukoliko ste u mogućnosti, nakon skidanja paste treba izbjegavati vodu 24 sata ili zaštititi dizajn uljem jer voda zaustavlja proces puštanja boje.
Koji je najneobičniji zahtjev za tetovažu od kane koji ste primili?
Kana je oblik uljepšavanja i samoizražavanja, ona je mnogo više od privremene tetovaže. To je tretman gdje ste primorani da se opustite i budete prisutni u trenutku. Djevojke i žene koje dolaze, rade to s namjerom uljepšavanja ili podizanja raspoloženja, pa zbog toga nijedan zahtjev ne smatram neobičnim.
Koji biste savjet dali nekome tko se želi okušati u kana artu?
Vrlo često mi dolaze djevojke koje inače ne vole kanu, ali im se mnogo svidio moj rad. Kreirajte svoj vlastiti stil i vidjet ćete kako se ljudi pronalaze i uživaju u njegovim ljepotama. Budite uporni i naučite koliko god možete o svim aspektima ove umjetnosti, o prirodnim bojama, njihovoj bogatoj povijesti i tradicijama i na taj način ćete više cijeniti ovu umjetnost. I naravno, vježbajte, vježbajte, vježbajte!
Posljednih godina mnoge djevojke za druženja, zabave i vjenčanja odlučuju se za bojanje kanom. Možete li nam opisati kako teče taj proces?
Kada kanu uključite u dio svoje tradicije postajete primalac drevne umjetničke forme, koja se prenosila s generacije na generaciju. Budući da crtanje na koži nije dio naše tradicije, ono se prilagođava Vama, pa je i sam proces oblikovan prema Vašim životnim i kulturnim potrebama. Crtanje se organizuje u Vašem domu ili mjestu održavnja događaja i dio je nezaboravnog iskustva za Vas i Vaše goste. Može biti dio djevojačke zabave, vjenčanja, proslave trudnoće, rođendana, dobrotvornih i korporativnih događaja ili zabave, obrazovnih programa itd. Na Vama je da se prepustite i uživate u ukrašavanju.
Zanima nas koje druge oblike umjetnosti volite?
Dizajn i izrada nakita dio je mog života još od srednje škole, a ta ljubav se znatno povećala prilikom pohađanja časova u savremenoj školi nakita. Volim sve što ima veze sa zanatstvom, ručnim radom i dizajnom, a prisustvovala sam i mnogim radionicma i kursevima kao što su slikanja, kaligrafija, šivenje, vezenje itd.
Za sve zainteresovane kako vas mogu kontaktirati i što trebaju znati prije dolaska?
Za zakazivanje termina ili kupovinu proizvoda možete me kontaktirati putem Instagram profila i Facebook stranice, a proizvode također možete naručiti i preko Olx stranice.
Kana i jagua tetovaži treba do 48 sati da se u potpunosti razvije, pa Vaš termin treba zakazati dva dana prije važnog događaja. Na dijelu kože koji planirate ukrašavati treba ukloniti dlake, a to uradite najkasnije dva dana prije termina. Ne planirajte ništa zahtjevno nakon tretmana i naravno, nema kupanja dok ne skinete pastu ili gel sa kože. Ovi savjeti će učiniti da Vaše iskustvo sa kanom i jaguom bude što zadovoljavajuće i dugotrajnije.
Planovi do kraja 2020. godine?
Imam uzbudljive ideje i planove na umu, ali to ću zadržati za sebe i otkriti ih kada dođe vrijeme za njih.
TEKST: Lamija Muratagić
Tufting je glasan, grub i fizički zahtjevan proces. Ono što iza njega ostaje djeluje potpuno suprotno. Meko, taktilno i umirujuće. Dok smo posmatrali radove izložene u Domu Zanata, upravo je taj kontrast bio jedan od prvih elemenata koji se mogao osjetiti u prostoru.
Samostalna izložba In Between the Threads okuplja tapiserije kroz koje Amila Mujanović-Hodžić istražuje pripadanje, sjećanje i ličnu transformaciju. U razgovoru za Bonjour.ba među izloženim radovima govorila nam je o njihovom nastanku, odnosu prema materijalu i iskustvima koja su oblikovala njen stvaralački proces.
Amila Mujanović-Hodžić, produkt dizajnerica i umjetnica
Foto: Edvin Kalić
Amila vunu oblikuje kroz reljef, volumen i formu, a značenja radova otvaraju se postepeno, zajedno s detaljima njihove izrade i pričama koje stoje iza njih.
Izložbu je posvetila kćerkama Amal i Djuli, koje donedavno nisu ni znale čime se njihova mama bavi.
Amila nam je otkrila da je upravo zbog njih ova postavka za nju mnogo više od predstavljanja novih radova. U njoj je sažela vrijednosti, znanje i odnos prema stvaranju koje želi prenijeti dalje.
Sarajevo i Berlin danas su dvije tačke Amilinog privatnog i stvaralačkog života. Kretanje između njih promijenilo je način na koji razmišlja o pripadanju, ali i o tragovima koje ostavljamo u prostorima kroz koje prolazimo.
Koliko je život između Berlina i Sarajeva promijenio način na koji posmatrate dom?
„Nekada sam dom doživljavala kao mjesto. Danas ga mnogo više doživljavam kao osjećaj. Život između dva grada naučio me da pripadanje nije nužno vezano za jednu adresu, već za ljude, uspomene i male rituale koje nosimo sa sobom. Zanimaju me tragovi koje ostavljamo u prostorima, ali i tragovi koje prostori ostavljaju u nama.“
I naziv studija SELICE proizašao je iz te ideje kretanja i povratka. Amila u pticama selicama prepoznaje sposobnost prilagođavanja novim prostorima uz zadržavanje veze s vlastitim korijenima.
Amilin odnos prema tekstilu nije započeo savremenom popularnošću tuftinga. S tradicionalnim tkanjem susrela se još tokom školovanja u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, a kasnije je učestvovala u realizaciji radova Šejle Kamerić, tkajući njene ćilime u radionici Amile Smajović-Pozder.
Na projektu Poetika šare razvijala je vlastite predmete na tradicionalnim tkalačkim stanovima. Upravo su joj ta iskustva pokazala koliko su vremena, vještine i koncentracije sadržani u svakom centimetru tekstila.
Tufting je došao kasnije, tokom izrazito teškog životnog perioda. U njemu nije pronašla samo drugačiju tehniku nego mogućnost da emociju prevede u fizički materijal. Sam proces je grub, glasan i repetitivan, dok je njegova završena površina meka i topla. Taj kontrast nije tek zanimljivost zanata, nego emotivna osnova njenog rada.
Koliko dugo u prosjeku nastaje jedna tapiserija i šta taj proces od vas zahtijeva?
„Teško je reći koliko dugo nastaje jedna tapiserija jer svaka ima svoj ritam. Nekada je završim za nekoliko dana, nekada su potrebne sedmice ili čak mjesec dana. Ne mislim samo na vrijeme izrade, već i na sve ono što joj prethodi, promišljanje, istraživanje, skiciranje, odabir materijala i traženje prave forme. Najveći dio procesa zapravo se odvija mnogo prije nego što uzmem tufting alat u ruke.
Takav rad od mene traži strpljenje, potpunu prisutnost i spremnost da usporim. U vremenu u kojem smo navikli da sve nastaje brzo, upravo mi ta sporost daje osjećaj smisla. Mislim da se ona na kraju osjeti i u samim radovima.“
Tapiserije su izrađene od visokokvalitetne novozelandske vune i drugih održivih materijala. Njihove boje, volumen i mekoća neposredno privlače pogled, ali Amili je podjednako važno sve ono što na površini ne možemo odmah pročitati. Porijeklo materijala, ljudsko znanje i vrijeme sadržano u svakom dijelu rada.
Sporost je ovdje sastavni dio stvaralačkog procesa i kvaliteta koji ostaje utkan u konačni rad. Ona je sastavni dio forme. Ukloniti vrijeme iz tog procesa značilo bi ukloniti dio vrijednosti samog rada.
Posebno mjesto u postavci zauzima instalacija od sirove vune pramenke. Njome Amila pogled vraća na početak procesa, mnogo prije umjetničke ideje, dizajnerske skice i galerijskog zida.
Put jedne niti, kaže Amila, počinje mnogo prije tapiserije: od ovce, šišanja i pranja vune, preko češljanja, vunovlačarstva i predenja, do tkanja ili tuftinga. U tom procesu učestvuju brojni ljudi i zanati čiji rad u gotovom predmetu često ostaje nevidljiv.
Posebno skreće pažnju na vunovlačarstvo, zanat koji polako nestaje. S njim ne odlazi samo jedna tehnika, nego i znanje o materijalu, lokalnom podneblju i procesu kojim su generacije sirovu vunu pretvarale u trajne i vrijedne predmete.
„Danas često vidimo samo gotov proizvod, a zaboravljamo koliko rada, vremena i vještine stoji iza njega“, kaže Amila.
Za nju se vrijednost ručnog rada zato ne iscrpljuje u činjenici da je predmet izrađen rukama. Ona se nalazi u pažnji, znanju i malim odstupanjima koja ga čine neponovljivim. U svijetu serijske preciznosti trag ljudske ruke postaje ono što se ne može proizvesti u beskonačnom broju identičnih primjeraka.
Nesavršenost tada nije nedostatak koji treba sakriti, nego dokaz da je proces zaista postojao.
Održivost je jedno od temeljnih polazišta studija SELICE i prisutna je u izboru materijala, ritmu izrade i ideji da predmet treba trajati.
Amila nam je govorila o dizajnu kao načinu oblikovanja svakodnevnih navika. Predmet koji čuvamo, popravljamo i s vremenom prenosimo dalje za nju ima vrijednost koja raste zajedno s odnosom koji prema njemu razvijamo.
Koji kompromis u svom radu nikada ne biste napravili?
„Nikada ne bih pristala da ubrzam proces nauštrb kvaliteta ili da biram materijale koji nisu u skladu s vrijednostima u koje vjerujem. Važno mi je da iza svakog rada mogu potpuno stajati, od prve ideje do posljednje niti. Mislim da se iskren odnos prema materijalu i procesu uvijek osjeti u konačnom rezultatu.“
Dok smo posmatrali postavku, zanimalo nas je koliko se značenje radova mijenja sa svakom osobom koja pred njima zastane.
Šta se nadate da će neko prepoznati o sebi dok stoji pred vašim radovima?
„Ne očekujem da ljudi u mojim radovima vide isto što i ja. Zapravo, volim kada svako pronađe vlastito značenje. Ako se neko pred njima na trenutak zaustavi, prisjeti nekog mjesta, osobe ili osjećaja koji je možda dugo bio zaboravljen, onda mislim da je rad ostvario svoju svrhu. Za mene umjetnost ne mora dati odgovore, ponekad je dovoljno da postavi pitanje koje ostane s nama i nakon što odemo.“
In Between the Threads povezuje porijeklo, zanatsko znanje i savremeni umjetnički izraz, predstavljajući tradiciju kao živi materijal koji se prenosi, razvija i iznova tumači.
Jedna nit tako postaje zapis ljudi, prostora i vremena koji su joj omogućili da nastane, ali i svega što će u njoj prepoznati oni koji pred radom zastanu.
Izložba In Between the Threads realizovana je uz kustosku saradnju Džane Ajanović iz Doma Zanata. Strateški kreativni koncept, vizuelni identitet i komunikacijsku strategiju projekta oblikovala je Selma Obarčanin, ispred SO.. Quantum Growth Agency, dok je fotografkinja Amna Geljo dokumentovala postavku i otvorenje izložbe.
Izložba ostaje otvorena do 29. augusta 2026. godine u Domu Zanata u Sarajevu, na adresi Zelenih beretki 8. Ulaz je besplatan.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Amna Geljo ( @amnassiaa ) / Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
