Bonjour.foto priča: Kako Španija izgleda kroz Aidin objektiv i koji su njeni dojmovi

Aida Redžepagić je fotografkinja iz Sarajeva koju rado ugostimo na Bonjour.ba.

Bilo da je riječ o sjajnim modnim editorijalima, dokumentarnim zabilješkama, njenom Festivalu fotografije ili priči o mamama, uvijek od nje dobijemo zanimljivu i kreativnu priču. Kako se ove godine preselila u Španiju, tačnije Valenciju, odmah smo znali da možemo očekivati sjajnu foto priču kroz njen objektiv.

Odlučili smo se porazgovarati s Aidom o njenim prvim utiscima, nekim od razlika koje je primijetila u odnosu na BiH, kao i koja to mjesta trebamo doživjeti, jednom kada odemo u Valenciju. Kroz inspirativan, zabavan i poučan razgovor, Aida otkriva sve detalje svog odlaska u Španiju. 

 

Aida Redžepagić, fotografkinja 

Aida, za početak nam otkrij kako je došlo do toga da se ti i tvoja porodica preselite u Španiju?

Moj suprug, Mirza, je prije nekoliko mjeseci saznao da je primljen na master program Berklee univerziteta. U tom trenutku nisam odmah razmišljala da bismo kćerka i ja išle, ali nakon jednog (veoma kratkog razgovora) shvatili smo da bi to bila odlična promjena i osvježenje za sve nas. Prethodne tri godine su za mene bile jako intenzivne i radila sam gotovo neprestano, mislim da sam željela pauzu, promjenu sredine i djelimično i novu inspiraciju.

Koja je najveća promjena koju ste primijetili pri dolasku u Španiju? 

Klima, ali i opuštenost. Kada smo tek stigli (u augustu) ovdje je bilo jako toplo, osim toga i vlažnost zraka je mnogo veća nego kod nas. Druga stvar koju smo odmah primijetili je neka neopterećenost i opuštenost. Čini mi se da je mnogo manje napetosti među ljudima. To se najbolje osjeti kada se ujutro vozite kroz gužvu i jako rijetko čujete da neko nervozno trubi iako svi stojimo u koloni i kasnimo negdje. 

 

Niste dugo tu, koji su vaši prvi utisci? 

Tu smo dva mjeseca. Valencija je na moru, ima divnu klimu, ravna je, zelena, svuda možete biciklom, stopa kriminala je jako mala, prednosti sam unaprijed sebi poredala, ali da će mi se ovoliko svidjeti, to nikako nisam očekivala. 
Imam onaj neki osjećaj kao s ljudima koje upoznajete po prvi put i instant imate dojam da ih znate duže i da ste ih voljeli još u nekom prošlom životu. Zato i kažem: znala sam da će mi se svidjeti, ali nisam znala da ću se već nakon nekoliko dana osjećati kao kod kuće. 

 

Koje ti je omiljeno mjesto za druženje u gradu? 

Ruzafa je dio grada koji je blizu centra, ali nije u samom centru. Ispunjen je preslatkim restoranima, kafeima, second hand knjižarama, dućanima s ručno rađenim nakitom i umjetninama, vintage shopovima… Ima neki hipsterski, ali ni malo pretenciozni vajb. Mada, za sada mi se sviđa svaki dio grada i koristim gotovo svaki dan da na biciklu posjetim nešto novo. Živimo 10 minuta od plaže i za osobu koja ludo voli snijeg i zimu, moram priznati da je zaista prelijepa. Kilometri sitnog bijelog pijeska, a kupati se možete i u oktobru.

 

Koja mjesta preporučuješ onima koji putuju u Valenciju? 

Naravno, prve na listi bi bile neke od poznatih turističkih atrakcija kao što je City Of Arts and Sciences, prelijepa gotička katedrala, La Lonja de la Seda (Silk market), plaža Malvarraosa, itd. Ali ono što bih prvo preporučila svakome jeste da unajmite biciklo i obiđete grad uzduž i poprijeko, uz obaveznu vožnju kroz Turia park koji prolazi kroz gotovo cijeli grad.

Slavni park je nastao tako što je nakon mnogobrojnih poplava uzrokovanih izlivanjem rijeke Turije koja je proticala kroz grad, odlučeno da se cjelokupni tok rijeke izmjesti 15 km van grada, a na mjestu kuda je proticala rijeka je napravljen park. To je prava džungla kroz koju se kilometrima možete voziti i uživati u mnogobrojnim sadržajima ispod mostova duž grada. Probati paellu koja je tradicionalno špansko jelo, a potiče upravo iz Valencije je također neizostavno.

 

Kako se svakodnevni način života razlikuje u Sarajevu i Valenciji? 

Za mene je na samom početku bila drastična razlika jer sam prvih mjesec dana svjesno odlučila napraviti pauzu i odmoriti se od posla, sada se već vraćam u rutinu i super je što su fotografija i muzika univerzalni jezici pa vam nije potrebno mnogo da pronađete klijente gdje god da dođete. 
Definitivno je jedna od glavnih razlika i to što ovdje provodim mnogo vremena vani. Grad je toliko zelen i ugodan za boravak vani da je prosto šteta ostati u stanu u bilo kojem trenutku. 

 

Da li tvoji pozitivni utisci nagovještavaju da ćete ostati u Valenciji i duže nego ste mislili? 

Toliko sam mnogo puta ponovila ”nema šanse da ostanem duže od godinu dana” kada sam krenula, da me sada strah ostaviti i pismeni trag o tome jer mi se sviđa mnogo više nego što sam očekivala. 

 

Za kraj nam reci da li ti već sada nedostaju neki momenti iz BiH? 

Definitivno mi nedostaje porodica. Ja sam jako vezana za njih i puno vremena inače provodimo skupa, ali mislim da je ovo jedna ugodna promjena i uz sve video pozive i cjelodnevna dopisivanja nije tako strašno. S prijateljicom dnevno razmijenim toliko voice poruka i fotografija da nekad imam dojam da je ovdje sa mnom. 

 

* * * 
Fotografije: Aida Redžepagić