U subotu, 18. 09. obilježava se Svjetski dan čišćenja (World Cleanup Day).

Simbolično, na taj dan počinje i kampanja „Plastična operacija” koja ima za cilj skrenuti pažnju na prekomjernu upotrebu plastike u svakodnevnom životu.

Kampanja kroz tri fotografije priča o gorućim problemima zagađenja okoline i prekomjernoj upotrebi plastike i vode u modernom svijetu, te poziva sve da poduzmu akcije kojima će se ovi problemi riješiti.

Možda je teško zamisliti život bez jednokratne plastike ali sjetimo se da donedavno ona nije ni postojala. Iako se reciklaža često navodi kao rješenje, samo 9% ukupno proizvedene plastike može biti reciklirano. Mijenjanjem navika i smanjenjem upotrebe jednokratne plastike štitimo i sebe i planetu. Vrijeme je za plastičnu operaciju!

Prva fotografija prikazuje zagađenje jednokratnom plastikom. Danas se proizvede 300 miliona tona plastike godišnje. To je skoro jednako težini ukupne ljudske populacije! Jednokratna plastika ima kratak rok upotrebe, ponekad tek nekoliko sekundi od trenutka kada je upotrijebimo, do trenutka kada završi u smeću. Plastičnu vrećicu, pribor za jelo i slamke prosječno koristimo 12 minuta, a ostavljamo ih budućim generacijama i planeti narednih 400 do 1.000 godina.

Više od 5 triliona plastičnih vrećica se upotrijebi godišnje, a čak pola ukupne proizvedene plastike je namijenjeno za jednokratnu upotrebu. Cilj druge fotografije je da nas potakne na odgovornu kupovinu u vremenu brze mode.

Za proizvodnju samo jedne majice potrebno je čak 2.700 litara vode – to je dovoljno pitke vode za jednu osobu za dvije i po godine. Podaci govore da na globalnom nivou osoba baci preko 30 kilograma odjeće godišnje, ali da mnogo više i kupi.

Treća fotografija skreće pažnju na lošu praksu bespotrebnog pakovanja hrane u plastiku. Jednokratna plastična pakovanja se uglavnom prave od naftnih derivata koji zagrijavanjem otpuštaju štetne hemikalije, a ujedno su i veliko leglo bakterija. Dok vodimo računa da u sebe unesemo kvalitetnu, organsku hranu vrlo često zaboravimo u šta je ta hrana zapakovana i koliko to pakovanje može biti štetno za naš organizam.

Autorica projekta fotografkinja Aida Redžepagić je izjavila: ”Kao modna fotografkinja, željela sam kreirati seriju fotografija koja će biti vizualno lijepa i upravo kao takva privući pozornost na temu koja je jako važna za sve nas. Željela bih još istaknuti da ni jedan komad plastike korišten za kampanju nije dodatno kupljen nego smo mjesec dana skupljali već iskorištenu i odbačenu plastiku.”

Osim Aide, na projektu su radili dizajner Armin Ćosić, scenografkinja Ines Selimović, slogan je osmislio Haris Jusović, a model za kampanju je Marijana Kandić, autorica ekološke platforme BeeEcho. Projekat je realizovan uz podršku Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini.

„U ime UNDP-a želim izraziti zadovoljstvo što sve više ljudi, naročito mladih, širom BiH pokreće i uključuje se u brojne akcije za očuvanje prirode i okoliša, svako na svoj način. „Plastična operacija“ nas jasno upozorava na posljedice ignorisanja problema i postupke kojima utičemo na živote svih nas. Ne postoji „Planet B“ i zato skupa sa brojnim domaćim i inostranim partnerima predano radimo i podržavamo inicijative koje smanjuju zagađenje i klimatske promjene“, izjavila je Steliana Nedera, rezidentna predstavnica UNDP-a u BiH. 

***

Naslovna fotografija: Aida Redžepagić
Tekst: Bonjour.ba/Promotivni članak

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR