TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 14.4.2014.
EKSKLUZIVNO: Kolekcija 'DOSTA!' by Marko Feher Ovo, za mnoge neobično, prezime Feher je na usnama svih onih koji prate bh. modnu scenu posljednih mjeseci. Nakon što je svoju reviju, prvu unisex i androgenu u BiH, predstavio javnosti u Banja Luci, znali smo da će nam ovaj mladi umjetnik dati još mnogo povoda da pišemo o njegovom dizajnu.
Već danas, na MODAMO.info, ekskluzivno predstavljamo editorijal njegove muške kolekcije za aktualnu sezonu proljeće/ljeto 2014., a koja nosi upečatljiv naziv - 'DOSTA!'. Činjenicu da je Marko svjestan trenutka, pokrjepljuje to da je kolekcija inspirirana trenutnom situacijom u državi: „Ova kolekcija inspirisana je kako trenutnim stanjem u zemlji, tako i stanjem u cijelom svijetu. Bunt je jedini način da se dođe do promjene. Obzirom da smo ovaj period pogođeni promjenama, protestima, nezadovoljstvom, osnovna ideja vodilja je bila parola “Dosta!” kojom sam htio da napravim promjenu na reviji, bunt na pisti I da predstavim nešto drugačije od onoga što se kod nas mahom prezentuje. Bunt za vrijeme nedavno održane revije u Sarajevu upotpunila je muzicka podloga „Šuti i trpi”, domaćeg benda Dubioze Kolektiv. Moj cilj je dati do znanja da smo mi, mlade snage tu, i da imamo volju i želju, ali da trebamo podršku.“, rekao nam je Marko.
Marko je u pri odabiru materijala od kojih je kolekcija napravljena u osnovi birao prirodne materijale poput pamuka, no da bi styling bio potpun u kolekciji ćemo naći i elemente izrađene od eko kože.
Pitali smo ga kakvu je osobu imao na umu kada je stvarao kolekciju, te postoje li muškarci u BiH koji žele kupovati domaći dizajnerski proizvod, na što nam je rekao: „Ja uvijek radim za individualce, to je moja vodilja, jednim djelom. Nikako ne ciljam na široke mase, tako da je moje mišljenje kako je odjeća koju radim namjena svima onima koji se u njoj pronalaze. Također, ni ovu kolekciju nisam namijenio izričito muškarcima, dajem prostora za androgenost ili unisex modu, jer svi koji se pronalaze, treba da nose tu odjeću. S druge strane, kada pričamo o muškarcima i kupovini dizajnerskih proizvoda ne mogu tvrditi generalno, ali svakako postoje i kod nas muškarci koji su spremni da nose stvari koje ja radim, to mi govori iskustvo od prošle kolekcije.
Govoreći o muškarcima sa stilom, Marko otkriva kako bi volio raditi s Damirom Urbanom čiji stil cijeni, a kada bi trebao izdvojiti jednu osobu iz BiH, bio bi to Dino Merlin za kojeg kaže da je imao dosta dobrih kombinacija i da ih uvijek nosi sa samopouzdanjem.
Pitali smo Marka i kako se može doći do njegove kolekcije 'DOSTA!' te kakvi su planovi za budućnost, obzirom da očekujemo predstavljanje i njegove ženske kolekcije kroz editorijal: „Još uvijek nisam u prilici da napravim vlastiti showroom, tako da je za sada kolekcija dostupna putem službene Facebook stranice, a što se tiče planova – iskreno, ne radim planove da se ne bi izjalovili. Ja imam želje na kojima radim, a valjda će se neke i ostvariti. Evo mogu reći da ćete ekskluzivno predstaviti i ženski editorijal, koji će biti nešto posve drugačije od onoga što sam sa svojim timom do sada radio. Naravno, ne bih da otkrivam mnogo, ovo će biti sasvim dovoljno za početak.“, zaključio je.
Mi ponosno predstavljamo kolekciju 'DOSTA!' našeg mladog buntovnika i veselimo se budućim projektima u Feher potpisu.
Modeli: Vanja Mišić, Boris Raca, Milenko Blazenović, Aldin Poljić (ABC Models), Halid Gušo (ABC Models){gallery}2014_04/marco{/gallery}
Razgovarala: Ana Ćavar
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prvi put se desilo da u naslovu nemamo cijelu rečenicu.
Mama.
Samo jedna riječ, ali ta jedna riječ nosi možda i više od bilo koje koju smo do sada napisali.
Kada smo pokušali pronaći pravu rečenicu, nijedna nije bila dovoljna jer neke stvari ne stanu u objašnjenje.
One žive u sitnicama.
U glasu koji nas smiri.
U zagrljaju prije spavanja.
U „jesi ponijela jaknu?"
U običnim danima koji kasnije postanu najvažnije uspomene.
A neke stvari žive u dodiru.
U trenutku kada nas ona pomazi po obrazu i osjetimo njen prsten kako lagano klizi niz kožu.
U onom djetinjstvu kada nas je grlila i mi smo se igrali njenim lančićom, vrtjeli ga među prstima, znajući napamet svaku kariku.
U danu kada smo izgubili njenu omiljenu naušnicu u igri, a ona se nije naljutila.
Mama…
Možda baš zato neke emocije nosimo najbliže sebi.
Kroz poznati dodir prstena.
Ogrlicu koju uvijek biramo bez razmišljanja.
Detalje koji s vremenom postanu mnogo više od nakita.
Baš onakvog kakav godinama pronalazimo u Zlatarna Celje kolekcijama i vežemo za važne uspomene.
Možda smo zato i željeli ovu priču ispričati kako se ljubav najčešće pamti… nježno i tiho.
Almu Dizdarević Sarhan upoznali smo kroz jednu potpuno drugačiju, ali jednako nježnu ulogu dok je s posebnom pažnjom kreirala radionicu u dječjoj igraonici.
I upravo tada nam je postalo jasno koliko prirodno balansira između svih svojih svjetova.
Alma je istovremeno mama, model i osoba koja okuplja djecu, kreativnost i toplinu u isti prostor, bez potrebe da bilo šta djeluje savršeno ili unaprijed isplanirano. Zato smo znali da će se njih troje sjajno snaći i pred kamerama.
Pokazali su nam da sa djecom stvari rijetko idu potpuno po planu, ali da upravo u tim spontanim momentima nastanu fotografije i uspomene koje ostanu najljepše i iskrene.
U razgovoru s Almom, između rečenica o djeci, svakodnevici i majčinstvu, najviše su ostali oni mali momenti.
“Volim kad pravimo palačinke.”
“Dođi sa mnom, mama .”
“Mama , baš ti je lijepa slika.”
Tako izgleda ljubav dok traje. Kroz stvari koje djeluju obično sve dok jednog dana ne postanu uspomena.
Alma danas sebe opisuje kao ženu koja istovremeno gradi dom, snove i sebe, i uči da i kroz haos ostane zahvalna i nježna prema sebi i životu.
I teško je ne prepoznati se barem malo u toj rečenici.
U pokušaju da budemo prisutne za sve koje volimo, a da pritom ne izgubimo dijelove sebe koje još uvijek želimo sačuvati.
“Majčinstvo me naučilo koliko je teško istovremeno biti potpuno prisutan za svoju djecu, a ipak ne odustati od svojih snova i dijelova sebe koje također želim sačuvati.”
Kada smo je pitale kada je prvi put osjetila da razumije svoju mamu, odgovor je došao odmah.
“Definitivno onda kada sam i sama postala majka .”
Više kao tiho prepoznavanje i onaj trenutak kada počnemo govoriti iste rečenice.
Brinuti na isti način i nositi istu nježnost.
“Porodica je razlog, a vjera stub svega.”
Rečenica njene mame koju i danas nosi kao unutrašnji glas kojem se vraća kada život postane preglasan.
Postoje stvari koje se ne nauče kroz objašnjenje. Samo ih jednog dana prepoznamo u sebi i to u načinu na koji volimo.
Gradimo dom i pokušavamo sve držati na okupu čak i kada smo umorne.
“Volim kad idemo na planinu.”
“Kad idemo na kampovanje.”
“Volim te puno.”
Djeca nikada ne opisuju ljubav komplikovano.
Uvijek je svedu na ono najvažnije.
Na vrijeme.
Prisustvo.
Palačinke.
Još jednu priču prije spavanja.
Ti trenuci ostanu najduže i to ne oni savršeni, nego oni stvarni.
Oni u kojima se smijemo usred haosa ili u kojima se grlimo dok pokušavamo završiti još deset stvari odjednom.
I oni u kojima, sasvim slučajno, nastanu uspomene kojih ćemo se sjećati cijeli život.
Almin najdraži komad nakita je prsten koji je njena mama naslijedila od svoje mame , a zatim ga proslijedila njoj.
“Kad ga nosim, osjećam kao da sa sobom nosim tihu snagu žena prije mene, njihov trag, ljubav i sve ono što su uspjele iznijeti kroz život.”
I upravo tu nakit prestaje biti detalj.
Postaje uspomena.
Dodir.
Navika.
Nešto što ostaje uz nas mnogo duže nego što primijetimo.
“Mislim da nakit može biti jako tih, ali moćan podsjetnik na ono ko si i šta ti je važno.”
Kada govori o najdražem dijelu dana, Alma spominje one potpuno obične kao period pred spavanje.
Kada se sve utiša, a djeca traže još jedan zagrljaj, još jednu priču i još “samo pet minuta”.
Možda upravo tada najviše shvatimo koliko ljubav zapravo izgleda jednostavno.
“Mama , dođi sa mnom.”
U ovoj rečenici stala je cijela ova priča.
Nakit je oduvijek bio poveznica s mamom.
Znamo tačno koje je naušnice čuvala za posebne trenutke, koji je prsten skidala kada je pravila ručak i koji nam je lančić jednom rekla da čuva za nas, kad odrastemo.
Svi ti trenuci, oni koji se godinama kasnije vrate sami od sebe, gotovo uvijek uz sebe imaju jednu poveznicu.
Nakit koji s vremenom prestane biti predmet.
Postaje pamćenje.
Postaje žena koja ga je nosila.
Njen miris, glas i način na koji nas pogleda kada se vratimo kući.
Nakit koji jedna majka jednog dana skine sa svog vrata i stavi na naš je nastavak.
Komadi koje je Alma nosila dolaze iz Zlatarna Celje ponude.
Srebro
Zlato
U konačnici pravi nakit ne pamtimo samo po tome kako je izgledao, nego po onoj koja ga je nosila.
Mama …
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
