TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 14.4.2014.
EKSKLUZIVNO: Kolekcija 'DOSTA!' by Marko Feher Ovo, za mnoge neobično, prezime Feher je na usnama svih onih koji prate bh. modnu scenu posljednih mjeseci. Nakon što je svoju reviju, prvu unisex i androgenu u BiH, predstavio javnosti u Banja Luci, znali smo da će nam ovaj mladi umjetnik dati još mnogo povoda da pišemo o njegovom dizajnu.
Već danas, na MODAMO.info, ekskluzivno predstavljamo editorijal njegove muške kolekcije za aktualnu sezonu proljeće/ljeto 2014., a koja nosi upečatljiv naziv - 'DOSTA!'. Činjenicu da je Marko svjestan trenutka, pokrjepljuje to da je kolekcija inspirirana trenutnom situacijom u državi: „Ova kolekcija inspirisana je kako trenutnim stanjem u zemlji, tako i stanjem u cijelom svijetu. Bunt je jedini način da se dođe do promjene. Obzirom da smo ovaj period pogođeni promjenama, protestima, nezadovoljstvom, osnovna ideja vodilja je bila parola “Dosta!” kojom sam htio da napravim promjenu na reviji, bunt na pisti I da predstavim nešto drugačije od onoga što se kod nas mahom prezentuje. Bunt za vrijeme nedavno održane revije u Sarajevu upotpunila je muzicka podloga „Šuti i trpi”, domaćeg benda Dubioze Kolektiv. Moj cilj je dati do znanja da smo mi, mlade snage tu, i da imamo volju i želju, ali da trebamo podršku.“, rekao nam je Marko.
Marko je u pri odabiru materijala od kojih je kolekcija napravljena u osnovi birao prirodne materijale poput pamuka, no da bi styling bio potpun u kolekciji ćemo naći i elemente izrađene od eko kože.
Pitali smo ga kakvu je osobu imao na umu kada je stvarao kolekciju, te postoje li muškarci u BiH koji žele kupovati domaći dizajnerski proizvod, na što nam je rekao: „Ja uvijek radim za individualce, to je moja vodilja, jednim djelom. Nikako ne ciljam na široke mase, tako da je moje mišljenje kako je odjeća koju radim namjena svima onima koji se u njoj pronalaze. Također, ni ovu kolekciju nisam namijenio izričito muškarcima, dajem prostora za androgenost ili unisex modu, jer svi koji se pronalaze, treba da nose tu odjeću. S druge strane, kada pričamo o muškarcima i kupovini dizajnerskih proizvoda ne mogu tvrditi generalno, ali svakako postoje i kod nas muškarci koji su spremni da nose stvari koje ja radim, to mi govori iskustvo od prošle kolekcije.
Govoreći o muškarcima sa stilom, Marko otkriva kako bi volio raditi s Damirom Urbanom čiji stil cijeni, a kada bi trebao izdvojiti jednu osobu iz BiH, bio bi to Dino Merlin za kojeg kaže da je imao dosta dobrih kombinacija i da ih uvijek nosi sa samopouzdanjem.
Pitali smo Marka i kako se može doći do njegove kolekcije 'DOSTA!' te kakvi su planovi za budućnost, obzirom da očekujemo predstavljanje i njegove ženske kolekcije kroz editorijal: „Još uvijek nisam u prilici da napravim vlastiti showroom, tako da je za sada kolekcija dostupna putem službene Facebook stranice, a što se tiče planova – iskreno, ne radim planove da se ne bi izjalovili. Ja imam želje na kojima radim, a valjda će se neke i ostvariti. Evo mogu reći da ćete ekskluzivno predstaviti i ženski editorijal, koji će biti nešto posve drugačije od onoga što sam sa svojim timom do sada radio. Naravno, ne bih da otkrivam mnogo, ovo će biti sasvim dovoljno za početak.“, zaključio je.
Mi ponosno predstavljamo kolekciju 'DOSTA!' našeg mladog buntovnika i veselimo se budućim projektima u Feher potpisu.
Modeli: Vanja Mišić, Boris Raca, Milenko Blazenović, Aldin Poljić (ABC Models), Halid Gušo (ABC Models){gallery}2014_04/marco{/gallery}
Razgovarala: Ana Ćavar
TEKST: Bonjour.ba
U Bosni i Hercegovini svake godine više od hiljadu žena čuje dijagnozu raka dojke.
Iza tih brojki kriju se majke, sestre, prijateljice, kolegice, komšinice… žene koje nose strah, ali i nevjerovatnu snagu. Upravo zato Bonjour.ba i ove godine piše o Race for the Cure, događaju koji Sarajevo pretvara u more pink solidarnosti. To je zajednica u kojoj se tišina pretvara u glas, a tabu u priču o hrabrosti i podršci.
Iza hiljade pink majica i koraka koji se svake jeseni preliju Sarajevom stoji Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink, koja već skoro dvije decenije vodi ovu misiju.
Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink
U razgovoru Nela nam je otvoreno podijelila šta za nju znači Race for the Cure, koje trenutke nikada neće zaboraviti i zašto je tišina i dalje najveći neprijatelj ranom otkrivanju bolesti. Ispričala nam je i šta je najteže čula od žena koje su prošle kroz dijagnozu, kako izgleda snaga zajednice kad hiljade ljudi koračaju zajedno, ali i šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno.
Nela, recite nam kada govorimo o Race for the Cure, je li to za vas prije svega trka, pokret ili zajednica?
Za mene je Race for the Cure prije svega zajednica – to je ono magično tkivo gdje se hiljade ljudi, od žena koje su se susrele sa dijagnozom do onih koji tek otkrivaju svoju snagu, povezuju u solidarnosti, gdje se strah pretvara u nadu i gdje svaka korak postaje dio veće priče o podršci i promjeni.
Šta vas i nakon 18 godina najviše iznenadi svakog septembra?
Ono što me najviše iznenadi je, kako se svake godine, uprkos svim poteškoćama, ta energija množi – vidim mlade djevojke koje se prvi put uključuju, vidim muškarce koji vode svoje timove, mališane raznih uzrasta koji dolaze sa svojim roditeljima, tinejdžere i tu neobjašnjivu radost u očima žena koje su preživjele bolest, koja me podsjeća da smo uspješno slomili tabue, ali da je put još dug.
Možete li s nama podijeliti trenutak s trke koji vas i danas naježi kada ga se sjetite?
Sjećam se jedne žene koja je imala karcinom, koja je došla iz ruralnog područja, koja je nakon dijagnoze godinama šutjela, a na trci 2015. godine, držeći me za ruku u ružičastoj majici, prošaptala: “Ovo je prvi put da sam rekla ‘ja sam preživjela’ naglas” – taj trenutak me i danas naježi jer sam vidjela kako se iz pepela rađa snaga koja mijenja živote.
A šta vam je bilo najteže čuti od neke žene tokom svih ovih godina rada?
Najteže je bilo čuti od jedne mame u ranim 40-ima, koja je rekla: “Nela, saznala sam za bolest u 38., ali nisam rekla ni majci ni mužu jer sam se bojala da će me vidjeti slabu – sad je prekasno” – ta riječ “prekasno” me još uvijek grize jer podsjeća na sve one tihe bitke koje gubimo zbog straha i stigme.
Po vašem mišljenju šta je veći neprijatelj ranoj dijagnostici: tišina i strah u ženama ili prepreke unutar sistema?
Oboje su strašni, ali mislim da je tišina i strah u ženama veći neprijatelj – jer čak i kada sistem ponudi ruku, ako žena ne prihvati zbog sramote ili neznanja, nijedan mamograf neće spasiti život; moramo prvo osloboditi srca da bismo oslobodili tijela.
Ako vam priđe mlada djevojka od 20 godina i pita ‘zašto da se uključim’, šta biste joj rekli u jednoj rečenici?
Uključi se jer tvoj jedan korak danas može biti sidro nade za neku sestru, majku ili prijateljicu sutra, i jer zajedno mijenjamo svijet gdje rak dojke nije tabu, već priča o snazi i prevenciji.
Skoro dvije decenije ste u ovoj misiji. Šta vas više motiviše: pogled unazad na sve što je postignuto ili unaprijed, na borbu koja tek čeka?
Više me motiviše pogled unaprijed – na borbu koja nas tek čeka, jer svaka pobjeda iza nas, poput hiljada pregleda koje smo omogućili, samo je gorivo za one još veće promjene, poput skrininga za svaku ženu u BiH, koje još uvijek sanjamo.
Šta biste željeli da žene, ali i muškarci, bolje razumiju kada je riječ o borbi s rakom dojke?
Želim da svi razumiju da rak dojke nije samo ‘ženska bolest’ – to je porodična, društvena borba gdje muškarci imaju ključnu ulogu u podršci, gdje prevencija počinje razgovorom za stolom, a ne samo u bolnici, i gdje snaga dolazi iz ranog djelovanja, preventivnih pregleda a ne iz čekanja.
Nela, šta mislite šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno, a moramo, da bismo stali rame uz rame sa ženama koje prolaze kroz bolest?
Kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno u kreiranju sigurnih prostora za emocionalnu podršku izvan bolnica – moramo više ulagati u grupe podrške, edukaciju u školama i ruralnim sredinama, i osigurati da muškarci i obitelji budu dio te mreže, jer borba nije samo medicinska, već i ljudska. Potrebno je mnogo više aktivnosti koje poboljšavaju kvalitet života žena nakon dijagnoze i tretmana.
I za kraj, kada pomislite na žene koje više nisu s nama, a bile su dio ove zajednice, kako njihovu snagu i dalje nosite u svakoj trci?
Nosim njihovu snagu u svakoj trci. One su u mojim mislima i mom srcu, njihove priče nisu završene – one su svjetionik koji vodi nove generacije, podsjećajući nas da svaka utrka nije samo o koracima, već o nasljeđu hrabrosti koje ostavljamo iza sebe.
Svaki septembar u Sarajevu hiljade koraka piše istu poruku… nismo/niste same. I dok Nela Hasić već skoro dvije decenije stoji na čelu tog ružičastog vala, jasno je da je Race for the Cure kolektivna odluka da glas bude glasniji od tišine, da podrška bude jača od straha i da svaka žena zna: ova borba je i njena i naša.
I ne, ne idemo malim, bojažljivim koracima. Idemo trkom, snažno, u borbu protiv raka dojke. U ružičastom moru koraka svaka žena će znati da je iza nje čitava zajednica koja je čuje, osjeća i nosi naprijed.
Foto: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
