TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 1.10.2012.
'Zanosna brineta s Victoria's Secret linijom' Sarah Čerkez je ime koje je dobro poznato svima koji rade u modnom svijetu, kako onom unutar granica Bosne i Hercegovine, tako i onome unutar granica Europe, s posebnim naglaskom na Italiju i Milano i ne, nismo nimalo uveličali u podnaslovu budući da joj ispod njenog imena u matičnoj agenciji stoji upravo sljedeći opis 'gorgeous brunette
Sarah, ti si glavni krivac što nam se prije par dana u uredništvu svima razvukao osmjeh ponosa kada smo na internetu vidjeli crno bijele fotografije tamnokose dame koja ponosno pozira odjevena u Dolce & Gabbana kupaće kostime. Možeš li za naše čitatelje točno opisati što si snimila i kako je došlo do suradnje s Dolce & Gabbana modnom kućom?
Baš vam hvala na lijepim riječima. Radi se o dijelu njihove nove kampanje za kupaće kostime i intimno rublje. Ono po čemu je moja fotografija posebna i drugačija jeste zato što se radi o jednom od njihovih prvih kupaćih kostima i da su taj vintage komad odlučili ponovno lansirati na tržište kao exclusive model. Jako sam ponosna i sretna da su baš mene odabrali da to predstavim. :)
Naravno, zanimaju nas i backstage detalji. Kakva je bila atmosfera na snimanju? Jesu li i dizajneri bili prisutni?
Snimanje je trajalo svega nekoliko sati i to na krovu jedne zgrade u Milanu. Fotograf je imao jako precizne zahtjeve i upravo zbog toga nije bilo nikakvog eksperimentiranja. Šminkeri, frizer i stilista su u roku od sat vremena završili svoj posao što inače nije uobičajeno i traje puno duže, a od ekipe, osim asistenata dizajnera, nije bilo nikog drugog. Iskreno i ja sama sam očekivala više, pa i da malo bolje upoznam dizajnere, ali njih, osim na castingu, nije bilo. Obično ti veliki poslovi bivaju završeni iza zatvorenih vrata i bez puno pompe. O kvaliteti je na publici da sudi. Nadam se da vam se sviđa.
{gallery}2012_09/sarah_back{/gallery}
Svima koji prate domaću modnu scenu je jasno da je ovaj angažman samo jedan u nizu tvojih uspjeha u svijetu modelinga. Također, ne možemo ne primijetiti da je u bh. medijima najviše odjeknuo tvoj angažman za Maxim kalendar za koji si pozirala sa ogromnom ribom preko ramena, no nas ipak zanimaju angažmani na svjetskim tjednima mode. Kažeš da si surađivala s Karlom Lagerfeldom i modnom kućom Armani. O čemu se točno radi i kakva iskustva nosiš iz te suradnje?
Da, Maxim kalendar je jako veliki posao u Italiji i ovdje tome pridaju neopisivu važnost, dok recimo u Parizu te fotografije nisu ni stavili u moj book, a u našim medijima je vjerojatno odjeknulo zato što je to prvi put da neki naš model dobije svoj četverominutni intervju za Fashion TV, te su se često prikazivale backstage scene na istom kanalu, a to nije svakodnevnica za naše manekenke. Meni je drago da sam bila dio toga i imam samo najljepše uspomene vezane za taj posao. I u Milanu mi je upravo taj posao otvorio mnoga vrata i svrstao među njihove celebrity modele.
S druge strane, prošle godine sam provela šest mjeseci u Parizu i u tom periodu radila 12 dana fitting s Karlom Lagerfeldom za njegovu Pret-a-porter reviju prošlog septembra. To je isto kao i fitting za McQueen, samo sto je duže trajalo i što je Lagerfeld lično pratio svaki korak. Bilo je jako zahtjevno i naporno jer je i samo njegovo prisustvo stvorilo pritisak, kako meni, tako i cijeloj ekipi. Armani reviju, ali ne za vrijeme fashion weeka, radila sam više puta, ali i mnoge druge poput Roccobarocco, Love Moschino, Pinko, Toy G, La Perla, Intimissimi, Calzedonia... To su samostalne revije brandova, većinom u ljetnom periodu kad nije sezona fashion weekova i predstavljaju se samo odabranoj publici.
Bila si i na fittingu za Alexander McQueen reviju koja je na rasporedu 2.10.2012. na tjednu mode u Parizu. Hoćemo li tebe vidjeti na pisti u kreacijama Sarah Burton za proljeće/ljeto 2013.?
Fitting za cijelu reviju smo uradili u njihovoj tvornici u blizini Milana, tačnije gradiću Novara. Reviju znam da ne radim, ali kako jako volim McQueen, bila sam presretna biti dio tako velikog projekta kao što je fitting za njihovu reviju. Isto tako - biti prvi model koji će vidjeti i nositi njene fantastične kreacije je velika čast! Bit će zanimljivo pogledati show i vidjeti kako modeli izgledaju na drugim manekenkama, a šiveni su po mojim mjerama. Budući da su bili zadovoljni mnome, a fitting je jedan od najnapornijih poslova, vec 9.10. se ponovo srećemo u Novari. Sada radim na tome da dobijem vizu za London kako bih mogla ekipu pratiti u potpunosti, jer su oni stalno na relaciji Milano-Pariz-London.
Možda te možemo očekivati i na nekoj drugoj reviji pored ove McQueenove?
McQueen revija se održava u Parizu na fashion weeku, a ja ću u to vrijeme biti u Milanu. Ove sezone učestvovala sam samo na Milano fashion weeku koji je upravo završen. Nosila sam revije Pin-up, Parah, Brunello Cucinelli, Lorenzo Riva, Krizia, Philip Plein... Također ove godine imala sam priliku dovesti mamu u to vrijeme u Milano, tako da me ove godine pratila u stopu, išla sa mnom na castinge, fittinge, revije, upoznala moju agenciju i bookere i jednostavno osjetila ritam mog milanskog života. Bilo nam je super!
Gužva na castinzima je nešto s čime se Sarah susreće skoro svaki dan
A reci nam kada bi dobila priliku nositi reviju bilo kojeg dizajnera na svijetu - koga bi izabrala?
S godinama i iskustvom te velike revije sve me manje zanimaju. Fashion weekovi, prêt-à-porter i haute couture revije jesu najprestižnije u svijetu mode i njih rade top modeli, runway modeli i new faces, boy look, djevojke koje su in u sezoni i celebrity. One su jako mršave, pretežno svijetle puti i kose i tu se ja kao 'gorgeous brunette with light green eyes and VS body' (kako mi stoji u opisu u agenciji) teško uklapam. Odavno nisam zainteresirana raditi te velike haute couture revije poput Chanel, Louis Vuitton... ali kada bi mi netko čarobnim štapićem ponudio učešće na nekoj velikoj reviji birala bih samo i jedino, Victoria's Secret annual fashion show.
Snimila si i kratki promotivni video spot naziva 'Escape' pod redateljskom palicom Simonea Marchija. Sviđa li ti se glumiti pred kamerama i privlači li te taj svijet ikako?
Simone je talijanski redatelj koji je ujedno snimao i moj intervju za Fashion TV. Kako smo kao ekipa proveli tri sedmice u Africi, htjeli ili ne, svi smo imali priliku bolje se upoznati i tada je Simone osjetio da volim kamere, da sam opuštena pred njima i predložio mi da snimim kratki video za njega koji bi on iskoristio na jednom castingu za film koji je želio režirati. Simone je dobio svoj film, a ja svoj kratki video. I dan danas smo u kontaktu.
Danas, kada bi mi netko predložio suradnju na filmu, ako osjetim da mogu ispuniti očekivanja i zadatke, rado bih se odazvala pozivu.
{youtube}2I5B2033ZgI{/youtube}
Znamo da gajiš i prijateljstva s našim domaćim manekenkama. Reci nam, kako sada, nakon što si iskusila kriterije s kojima se moraš nositi na inozemnoj sceni, gledaš na bh. manekenke? Misliš li da daju sve od sebe, da ulažu u sebe na pravi način, da idu u pravom smjeru ili nešto sasvim drugo?
U biti bliska sam samo sa Džejlom, a sa ostalim djevojkama moje generacije se površno poznajem. Generalno mislim da na Balkanu vladaju pogrešni kriteriji u kojima se manekenke zamišljaju kao djevojke uvijek našminkane, s puno laka u kosi, plastičnim noktima, uskom jeansu i jeftinim štiklama, a to je u centrima mode apsolutno neprihvatljivo!
Pravi model gleda da odmara lice od teške sminke u dane kada ne radi, stoga se nikad privatno ne šminka, odmara noge od previsokih peta pa uvijek nosi ravnu i udobnu obuću i ležernu garderobu. Ulaže u svoje tijelo, redovno vježba, zdravo se hrani, ne pije i ne puši i na kraju ulaže u svoje obrazovanje ili privatni posao jer je svjesna da ovo kratko traje.
Na sreću imamo dvije mlade djevojke koje potvrđuju gore navedeno. Amra Čerkezović, djevojčica koja me je u januaru kada sam je upoznala u Milanu oduševila svojim iskrenim osmjehom i jednostavnošću i Dijana Radetić, koja se nažalost prestala baviti manekenstvom, ali zato se nadam da ce nas Amra naredno desetljeće činiti ponosnima!
Pored toga, kako bi prokomentirala bh. modnu scenu?
Umjesto da kritiziram ljude koji nisu ni toga vrijedni, iskoristit ću priliku i pohvaliti sve one koji se iz dana u dan, svim svojim bićem, trude da urade dobar posao i stvore nešto novo i lijepo. Pohvalila bih Modiko sa svim njegovim članovima, International fashion stage za vrijeme SFF-a, Lucky Market, naše mlade manekenke Aida, Berina, Enisa i Merima... te naše fotografe Vanja Almin, Zrno, Irfan i mladu nadu Armina Čolo. I naravno, MODAMO.info concept koji na jedinstven način osvještava sve o tome što je zapravo moda, bilo kroz portal ili kroz projekt MODAMO.kreARTiva koji ste pokrenuli, jer vjerujem da je krajnje vrijeme da BiH dobije svoj Festival dizajna i umjetnosti.
Ranije u razgovoru smo spomenuli da radiš najviše u Milanu, a znamo da već neko vrijeme imaš planove za put prema Velikoj jabuci. Možemo li uskoro očekivati tvoju selidbu i znaš li već što te na profesionalnom planu čeka u New Yorku, odnosno što osobno očekuješ od angažmana u Americi?
New York je već dugo moja velika želja i kada su mi se prije tri godine sva vrata otvorila, ja nisam bila spremna. Sada kad jesam, vrata su ostala samo odškrinuta. Otići tamo nije jednostavno i ne zavisi samo od mene, ali u svakom slučaju ja, moja agentica i agencija radimo na tome. Baš sam prije sedam dana imala casting za WomenDirect division NY. Vidjet ćemo, nigdje mi se ne žuri i neke stvari su pod utjecajem više sile. Od samog odlaska tamo u biti ne očekujem ništa previše jer je to recept da kasnije budeš zadovoljan i sretan s onim sto dobiješ. Svakako sam sretnica što živim ovaj život, imam priliku putovati, upoznati nove gradove i ljude, usavršila sam engleski, naučila talijanski i francuski, otvorila svoje vidike i danas drugačije razmišljam i posmatram stvari od mojih vršnjakinja. Nisam mogla bolje zamisliti! :)
Evo u trenutku dok razgovaramo o tvojim budućim angažmanima, u Milanu, gradu gdje najviše radiš, se odvija tjedan mode. Za kraj možeš li s našim čitateljima podijeliti kako izgleda jedan tvoj dan za to vrijeme?
Kasno uvečer dobijem mail od agencije s listom castinga za naredni dan, većinom prvi počinje u 9:00h što bi značilo da je buđenje u 7:00h. Spremam se - book, štikle, voda i jabuka i idem na prvu adresu. Dođem mrvicu ranije i uz malo sreće ne nailazim na red od 100-200 djevojaka. I tako cijeli dan na 10 različitih adresa, a nekad i do 20. Sam susret s klijentima je jednoličan, upoznate se, prelistaju vaš book, zamole vas da pokažete svoj runway walk i fotografiraju. Uvečer dođem kući kasno i jako umorna, jedem i legnem. I tako svaki dan. Sljedeći korak je callback kada vam agencija javlja tko sa castinga koje sam uradila želi ponovo da me vidi. Idem opet tamo, ovog puta manje djevojaka, opet gledaju book, probam nekoliko outfita, runway walk, fotografiranje i tada već mogu da osjetim da li sam dobila posao ili ne. Ako jesam kažu mi detaljno o čemu se radi ili mi to kasnije objasni moja bookerka, jave mi datum posla i call time. Backstage i što se tamo dešava mislim da je većini poznato...:) Uglavnom, jakoo volim svoj život za vrijeme trajanja tjedana mode u Milanu!
{gallery}2012_09/sarah_kampanje{/gallery}
Razgovarala: Ana Perić
TEKST: Bonjour.ba
U Bosni i Hercegovini svake godine više od hiljadu žena čuje dijagnozu raka dojke.
Iza tih brojki kriju se majke, sestre, prijateljice, kolegice, komšinice… žene koje nose strah, ali i nevjerovatnu snagu. Upravo zato Bonjour.ba i ove godine piše o Race for the Cure, događaju koji Sarajevo pretvara u more pink solidarnosti. To je zajednica u kojoj se tišina pretvara u glas, a tabu u priču o hrabrosti i podršci.
Iza hiljade pink majica i koraka koji se svake jeseni preliju Sarajevom stoji Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink, koja već skoro dvije decenije vodi ovu misiju.
Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink
U razgovoru Nela nam je otvoreno podijelila šta za nju znači Race for the Cure, koje trenutke nikada neće zaboraviti i zašto je tišina i dalje najveći neprijatelj ranom otkrivanju bolesti. Ispričala nam je i šta je najteže čula od žena koje su prošle kroz dijagnozu, kako izgleda snaga zajednice kad hiljade ljudi koračaju zajedno, ali i šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno.
Nela, recite nam kada govorimo o Race for the Cure, je li to za vas prije svega trka, pokret ili zajednica?
Za mene je Race for the Cure prije svega zajednica – to je ono magično tkivo gdje se hiljade ljudi, od žena koje su se susrele sa dijagnozom do onih koji tek otkrivaju svoju snagu, povezuju u solidarnosti, gdje se strah pretvara u nadu i gdje svaka korak postaje dio veće priče o podršci i promjeni.
Šta vas i nakon 18 godina najviše iznenadi svakog septembra?
Ono što me najviše iznenadi je, kako se svake godine, uprkos svim poteškoćama, ta energija množi – vidim mlade djevojke koje se prvi put uključuju, vidim muškarce koji vode svoje timove, mališane raznih uzrasta koji dolaze sa svojim roditeljima, tinejdžere i tu neobjašnjivu radost u očima žena koje su preživjele bolest, koja me podsjeća da smo uspješno slomili tabue, ali da je put još dug.
Možete li s nama podijeliti trenutak s trke koji vas i danas naježi kada ga se sjetite?
Sjećam se jedne žene koja je imala karcinom, koja je došla iz ruralnog područja, koja je nakon dijagnoze godinama šutjela, a na trci 2015. godine, držeći me za ruku u ružičastoj majici, prošaptala: “Ovo je prvi put da sam rekla ‘ja sam preživjela’ naglas” – taj trenutak me i danas naježi jer sam vidjela kako se iz pepela rađa snaga koja mijenja živote.
A šta vam je bilo najteže čuti od neke žene tokom svih ovih godina rada?
Najteže je bilo čuti od jedne mame u ranim 40-ima, koja je rekla: “Nela, saznala sam za bolest u 38., ali nisam rekla ni majci ni mužu jer sam se bojala da će me vidjeti slabu – sad je prekasno” – ta riječ “prekasno” me još uvijek grize jer podsjeća na sve one tihe bitke koje gubimo zbog straha i stigme.
Po vašem mišljenju šta je veći neprijatelj ranoj dijagnostici: tišina i strah u ženama ili prepreke unutar sistema?
Oboje su strašni, ali mislim da je tišina i strah u ženama veći neprijatelj – jer čak i kada sistem ponudi ruku, ako žena ne prihvati zbog sramote ili neznanja, nijedan mamograf neće spasiti život; moramo prvo osloboditi srca da bismo oslobodili tijela.
Ako vam priđe mlada djevojka od 20 godina i pita ‘zašto da se uključim’, šta biste joj rekli u jednoj rečenici?
Uključi se jer tvoj jedan korak danas može biti sidro nade za neku sestru, majku ili prijateljicu sutra, i jer zajedno mijenjamo svijet gdje rak dojke nije tabu, već priča o snazi i prevenciji.
Skoro dvije decenije ste u ovoj misiji. Šta vas više motiviše: pogled unazad na sve što je postignuto ili unaprijed, na borbu koja tek čeka?
Više me motiviše pogled unaprijed – na borbu koja nas tek čeka, jer svaka pobjeda iza nas, poput hiljada pregleda koje smo omogućili, samo je gorivo za one još veće promjene, poput skrininga za svaku ženu u BiH, koje još uvijek sanjamo.
Šta biste željeli da žene, ali i muškarci, bolje razumiju kada je riječ o borbi s rakom dojke?
Želim da svi razumiju da rak dojke nije samo ‘ženska bolest’ – to je porodična, društvena borba gdje muškarci imaju ključnu ulogu u podršci, gdje prevencija počinje razgovorom za stolom, a ne samo u bolnici, i gdje snaga dolazi iz ranog djelovanja, preventivnih pregleda a ne iz čekanja.
Nela, šta mislite šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno, a moramo, da bismo stali rame uz rame sa ženama koje prolaze kroz bolest?
Kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno u kreiranju sigurnih prostora za emocionalnu podršku izvan bolnica – moramo više ulagati u grupe podrške, edukaciju u školama i ruralnim sredinama, i osigurati da muškarci i obitelji budu dio te mreže, jer borba nije samo medicinska, već i ljudska. Potrebno je mnogo više aktivnosti koje poboljšavaju kvalitet života žena nakon dijagnoze i tretmana.
I za kraj, kada pomislite na žene koje više nisu s nama, a bile su dio ove zajednice, kako njihovu snagu i dalje nosite u svakoj trci?
Nosim njihovu snagu u svakoj trci. One su u mojim mislima i mom srcu, njihove priče nisu završene – one su svjetionik koji vodi nove generacije, podsjećajući nas da svaka utrka nije samo o koracima, već o nasljeđu hrabrosti koje ostavljamo iza sebe.
Svaki septembar u Sarajevu hiljade koraka piše istu poruku… nismo/niste same. I dok Nela Hasić već skoro dvije decenije stoji na čelu tog ružičastog vala, jasno je da je Race for the Cure kolektivna odluka da glas bude glasniji od tišine, da podrška bude jača od straha i da svaka žena zna: ova borba je i njena i naša.
I ne, ne idemo malim, bojažljivim koracima. Idemo trkom, snažno, u borbu protiv raka dojke. U ružičastom moru koraka svaka žena će znati da je iza nje čitava zajednica koja je čuje, osjeća i nosi naprijed.
Foto: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
