'Zanosna brineta s Victoria's Secret linijom'    Sarah Čerkez je ime koje je dobro poznato svima koji rade u modnom svijetu, kako onom unutar granica Bosne i Hercegovine, tako i onome unutar granica Europe, s posebnim naglaskom na Italiju i Milano i ne, nismo nimalo uveličali u podnaslovu budući da joj ispod njenog imena u matičnoj agenciji stoji upravo sljedeći opis 'gorgeous brunette

Sarah, ti si glavni krivac što nam se prije par dana u uredništvu svima razvukao osmjeh ponosa kada smo na internetu vidjeli crno bijele fotografije tamnokose dame koja ponosno pozira odjevena u Dolce & Gabbana kupaće kostime. Možeš li za naše čitatelje točno opisati što si snimila i kako je došlo do suradnje s Dolce & Gabbana modnom kućom?

Baš vam hvala na lijepim riječima. Radi se o dijelu njihove nove kampanje za kupaće kostime i intimno rublje. Ono po čemu je moja fotografija posebna i drugačija jeste zato što se radi o jednom od njihovih prvih kupaćih kostima i da su taj vintage komad odlučili ponovno lansirati na tržište kao exclusive model. Jako sam ponosna i sretna da su baš mene odabrali da to predstavim. :)

Naravno, zanimaju nas i backstage detalji. Kakva je bila atmosfera na snimanju? Jesu li i dizajneri bili prisutni?

Snimanje je trajalo svega nekoliko sati i to na krovu jedne zgrade u Milanu. Fotograf je imao jako precizne zahtjeve i upravo zbog toga nije bilo nikakvog eksperimentiranja. Šminkeri, frizer i stilista su u roku od sat vremena završili svoj posao što inače nije uobičajeno i traje puno duže, a od ekipe, osim asistenata dizajnera, nije bilo nikog drugog. Iskreno i ja sama sam očekivala više, pa i da malo bolje upoznam dizajnere, ali njih, osim na castingu, nije bilo. Obično ti veliki poslovi bivaju završeni iza zatvorenih vrata i bez puno pompe. O kvaliteti je na publici da sudi. Nadam se da vam se sviđa.

{gallery}2012_09/sarah_back{/gallery}

Svima koji prate domaću modnu scenu je jasno da je ovaj angažman samo jedan u nizu tvojih uspjeha u svijetu modelinga. Također, ne možemo ne primijetiti da je u bh. medijima najviše odjeknuo tvoj angažman za Maxim kalendar za koji si pozirala sa ogromnom ribom preko ramena, no nas ipak zanimaju angažmani na svjetskim tjednima mode. Kažeš da si surađivala s Karlom Lagerfeldom i modnom kućom Armani. O čemu se točno radi i kakva iskustva nosiš iz te suradnje?

Da, Maxim kalendar je jako veliki posao u Italiji i ovdje tome pridaju neopisivu važnost, dok recimo u Parizu te fotografije nisu ni stavili u moj book, a u našim medijima je vjerojatno odjeknulo zato što je to prvi put da neki naš model dobije svoj četverominutni intervju za Fashion TV, te su se često prikazivale backstage scene na istom kanalu, a to nije svakodnevnica za naše manekenke. Meni je drago da sam bila dio toga i imam samo najljepše uspomene vezane za taj posao. I u Milanu mi je upravo taj posao otvorio mnoga vrata i svrstao među njihove celebrity modele. 
S druge strane, prošle godine sam provela šest mjeseci u Parizu i u tom periodu radila 12 dana fitting s Karlom Lagerfeldom za njegovu Pret-a-porter reviju prošlog septembra. To je isto kao i fitting za McQueen, samo sto je duže trajalo i što je Lagerfeld lično pratio svaki korak. Bilo je jako zahtjevno i naporno jer je i samo njegovo prisustvo stvorilo pritisak, kako meni, tako i cijeloj ekipi. Armani reviju, ali ne za vrijeme fashion weeka, radila sam više puta, ali i mnoge druge poput Roccobarocco, Love Moschino, Pinko, Toy G, La Perla, Intimissimi, Calzedonia... To su samostalne revije brandova, većinom u ljetnom periodu kad nije sezona fashion weekova i predstavljaju se samo odabranoj publici.

Bila si i na fittingu za Alexander McQueen reviju koja je na rasporedu 2.10.2012. na tjednu mode u Parizu. Hoćemo li tebe vidjeti na pisti u kreacijama Sarah Burton za proljeće/ljeto 2013.?

Fitting za cijelu reviju smo uradili u njihovoj tvornici u blizini Milana, tačnije gradiću Novara. Reviju znam da ne radim, ali kako jako volim McQueen, bila sam presretna biti dio tako velikog projekta kao što je fitting za njihovu reviju. Isto tako - biti prvi model koji će vidjeti i nositi njene fantastične kreacije je velika čast! Bit će zanimljivo pogledati show i vidjeti kako modeli izgledaju na drugim manekenkama, a šiveni su po mojim mjerama.  Budući da su bili zadovoljni mnome, a fitting je jedan od najnapornijih poslova, vec  9.10. se ponovo srećemo u Novari. Sada radim na tome da dobijem vizu za London kako bih mogla ekipu pratiti u potpunosti, jer su oni stalno na relaciji Milano-Pariz-London. 

Možda te možemo očekivati i na nekoj drugoj reviji pored ove McQueenove?

McQueen revija se održava u Parizu na fashion weeku, a ja ću u to vrijeme biti u Milanu. Ove sezone učestvovala sam samo na Milano fashion weeku koji je upravo završen. Nosila sam revije Pin-up, Parah, Brunello Cucinelli, Lorenzo Riva, Krizia, Philip Plein... Također ove godine imala sam priliku dovesti mamu u to vrijeme u Milano, tako da me ove godine pratila u stopu, išla sa mnom na castinge, fittinge, revije, upoznala moju agenciju i bookere i jednostavno osjetila ritam mog milanskog života. Bilo nam je super! 

Gužva na castinzima je nešto s čime se Sarah susreće skoro svaki dan

A reci nam kada bi dobila priliku nositi reviju bilo kojeg dizajnera na svijetu - koga bi izabrala?

S godinama i iskustvom te velike revije sve me manje zanimaju. Fashion weekovi, prêt-à-porter i haute couture revije jesu najprestižnije u svijetu mode i njih rade top modeli, runway modeli i new faces, boy look, djevojke koje su in u sezoni i celebrity. One su jako mršave, pretežno svijetle puti i kose i tu se ja kao 'gorgeous brunette with light green eyes and VS body' (kako mi stoji u opisu u agenciji) teško uklapam. Odavno nisam zainteresirana raditi te velike haute couture revije poput Chanel, Louis Vuitton... ali kada bi mi netko čarobnim štapićem ponudio učešće na nekoj velikoj reviji birala bih samo i jedino, Victoria's Secret annual fashion show. 

Snimila si i kratki promotivni video spot naziva 'Escape' pod redateljskom palicom Simonea Marchija. Sviđa li ti se glumiti pred kamerama i privlači li te taj svijet ikako?

Simone je talijanski redatelj koji je ujedno snimao i moj intervju za Fashion TV. Kako smo kao ekipa proveli tri sedmice u Africi, htjeli ili ne, svi smo imali priliku bolje se upoznati i tada je Simone osjetio da volim kamere, da sam opuštena pred njima i predložio mi da snimim kratki video za njega koji bi on iskoristio na jednom castingu za film koji je želio režirati. Simone je dobio svoj film, a ja svoj kratki video. I dan danas smo u kontaktu.
Danas, kada bi mi netko predložio suradnju na filmu, ako osjetim da mogu ispuniti očekivanja i zadatke, rado bih se odazvala pozivu. 

{youtube}2I5B2033ZgI{/youtube}

Znamo da gajiš i prijateljstva s našim domaćim manekenkama. Reci nam, kako sada, nakon što si iskusila kriterije s kojima se moraš nositi na inozemnoj sceni, gledaš na bh. manekenke? Misliš li da daju sve od sebe, da ulažu u sebe na pravi način, da idu u pravom smjeru ili nešto sasvim drugo?

U biti bliska sam samo sa Džejlom, a sa ostalim djevojkama moje generacije se površno poznajem. Generalno mislim da na Balkanu vladaju pogrešni kriteriji u kojima se manekenke zamišljaju kao djevojke uvijek našminkane, s puno laka u kosi, plastičnim noktima, uskom jeansu i jeftinim štiklama, a to je u centrima mode apsolutno neprihvatljivo!
Pravi model gleda da odmara lice od teške sminke u dane kada ne radi, stoga se nikad privatno ne šminka, odmara noge od previsokih peta pa uvijek nosi ravnu i udobnu obuću i ležernu garderobu. Ulaže u svoje tijelo, redovno vježba, zdravo se hrani, ne pije i ne puši i na kraju ulaže u svoje obrazovanje ili privatni posao jer je svjesna da ovo kratko traje. 
Na sreću imamo dvije mlade djevojke koje potvrđuju gore navedeno. Amra Čerkezović, djevojčica koja me je u januaru kada sam je upoznala u Milanu oduševila svojim iskrenim osmjehom i jednostavnošću i Dijana Radetić, koja se nažalost prestala baviti manekenstvom, ali zato se nadam da ce nas Amra naredno desetljeće činiti ponosnima! 

Pored toga, kako bi prokomentirala bh. modnu scenu?

Umjesto da kritiziram ljude koji nisu ni toga vrijedni, iskoristit ću priliku i pohvaliti sve one koji se iz dana u dan, svim svojim bićem, trude da urade dobar posao i stvore nešto novo i lijepo. Pohvalila bih Modiko sa svim njegovim članovima, International fashion stage za vrijeme SFF-a, Lucky Market, naše mlade manekenke Aida, Berina, Enisa i Merima... te naše fotografe Vanja Almin, Zrno, Irfan i mladu nadu Armina Čolo. I naravno, MODAMO.info concept koji na jedinstven način osvještava sve o tome što je zapravo moda, bilo kroz portal ili kroz projekt MODAMO.kreARTiva koji ste pokrenuli, jer vjerujem da je krajnje vrijeme da BiH dobije svoj Festival dizajna i umjetnosti.

Ranije u razgovoru smo spomenuli da radiš najviše u Milanu, a znamo da već neko vrijeme imaš planove za put prema Velikoj jabuci. Možemo li uskoro očekivati tvoju selidbu i znaš li već što te na profesionalnom planu čeka u New Yorku, odnosno što osobno očekuješ od angažmana u Americi?

New York je već dugo moja velika želja i kada su mi se prije tri godine sva vrata otvorila, ja nisam bila spremna. Sada kad jesam, vrata su ostala samo odškrinuta. Otići tamo nije jednostavno i ne zavisi samo od mene, ali u svakom slučaju ja, moja agentica i agencija radimo na tome. Baš sam prije sedam dana imala casting za WomenDirect division NY. Vidjet ćemo, nigdje mi se ne žuri i neke stvari su pod utjecajem više sile. Od samog odlaska tamo u biti ne očekujem ništa previše jer je to recept da kasnije budeš zadovoljan i sretan s onim sto dobiješ. Svakako sam sretnica što živim ovaj život, imam priliku putovati, upoznati nove gradove i ljude, usavršila sam engleski, naučila talijanski i francuski, otvorila svoje vidike i danas drugačije razmišljam i posmatram stvari od mojih vršnjakinja. Nisam mogla bolje zamisliti! :)

Evo u trenutku dok razgovaramo o tvojim budućim angažmanima, u Milanu, gradu gdje najviše radiš, se odvija tjedan mode. Za kraj možeš li s našim čitateljima podijeliti kako izgleda jedan tvoj dan za to vrijeme?

Kasno uvečer dobijem mail od agencije s listom castinga za naredni dan, većinom prvi počinje u 9:00h što bi značilo da je buđenje u 7:00h. Spremam se - book, štikle, voda i jabuka i idem na prvu adresu. Dođem mrvicu ranije i uz malo sreće ne nailazim na red od 100-200 djevojaka. I tako cijeli dan na 10 različitih adresa, a nekad i do 20. Sam susret s klijentima je jednoličan, upoznate se, prelistaju vaš book, zamole vas da pokažete svoj runway walk i fotografiraju. Uvečer dođem kući kasno i jako umorna, jedem i legnem. I tako svaki dan. Sljedeći korak je callback kada vam agencija javlja tko sa castinga koje sam uradila želi ponovo da me vidi. Idem opet tamo, ovog puta manje djevojaka, opet gledaju book, probam nekoliko outfita, runway walk, fotografiranje i tada već mogu da osjetim da li sam dobila posao ili ne. Ako jesam kažu mi detaljno o čemu se radi ili mi to kasnije objasni moja bookerka, jave mi datum posla i call time. Backstage i što se tamo dešava mislim da je većini poznato...:) Uglavnom, jakoo volim svoj život za vrijeme trajanja tjedana mode u Milanu!

{gallery}2012_09/sarah_kampanje{/gallery}

U idealnom svijetu, svaki dom bi trebao prije svega nuditi zaštitu i sigurnost, no surova realnost ponekad pokazuje drugačije.

Poražavajuća je činjenica da su hiljade žena izložene opasnosti i zlostavljanju. Za mnoge od njih ključ do slobode krije se u Sigurnim kućama. Upravo iz tog razloga smo odlučili razgovarati s menadžericom Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije u Kantonu Sarajevo, Muberom Hodžić – Lemeš. 

 

Mubera Hodžić – Lemeš

Željeli smo bolje razumjeti sveobuhvatnu podršku koju ova institucija pruža ženama, a te ključne informacije prenijeti i vama. Otkrivamo koji su to koraci nakon što su osobe fizički sigurne u kućama, koliko je važna terapija, koji su uslovi za djecu, ali i to kako mi kao individue možemo djelovati ukoliko sumnjamo na nasilje u našoj blizini. 

 

Pored fizičke zaštite i pružanja sigurnosti nudite mnoštvo besplatnih usluga u vašoj organizaciji. Nakon što su osobe fizički sigurne u vašim kućama, koji je naredni korak?

Fondacija lokalne demokratije upravlja Sigurnom kućom u Kantonu Sarajevo od 2000. godine, a pored toga imamo i druge vidove podrške i pomoći ženama žrtvama nasilja u porodici poput našeg Centra za žene, SOS telefona, Edukativnog kutka za mlade.

Kada govorimo o Sigurnoj kući, ona predstavlja jednu od mogućnosti zbrinjavanja žrtava nasilja u momentu kad se nasilje prijavi, kada je ženi potrebna fizička zaštita, sigurnost, ali i kompletan specijalizirani set usluga koje pomažu žrtvama nasilja za izlazak iz nasilničkog odnosa.

Vrste usluga koje se pružaju žrtvama nasilja u porodici u Sigurnoj kući su:

- Fizička zaštita i sigurnost,

- Psihoterapijski tretman (individualni i grupni),

- Radno - okupaciona terapija,

- Socijalno savjetovanje i podrška,

- Pravna pomoć, kroz korištenje usluga Centra za besplatnu pravnu pomoć FLD,

- Medicinska asistencija i rehabilitacija u suradnji sa zdravstvenim ustanovama,

- Terapijski rad sa partnerom/počiniteljem nasilja sa Službama socijalne zaštite Kantona Sarajevo,

- Ekonomsko osamostaljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje (uključivanje korisnica u Savjetovalište za žene FLD Sarajevo, suradnja sa Zavodom za zapošljavanje i drugim NVO organizacijama koje implementiraju programe ekonomske podrške žrtava nasilja u porodici),

- Psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima)

Koliko je važan psihoterapijski tretman? 

Ženama koje su doživjele nasilje, a koje se suočavaju sa posljedicama nasilja, uglavnom je potrebna psihoterapijska pomoć. U Sigurnoj kući se žene uključuju u cjelokupni psihosocijalni tretman. Svaki slučaj je individualan i pristupa mu se na takav - individualan način.

Cilj psihološke podrške je:

- Pomoći ženi da vrati dobru sliku o sebi, stekne samopouzdanje i preuzme kontrolu nad svojim životom,

- Pomoći ženi da stekne svijest o svom pravu na izbor, pravu na život bez nasilja te joj omogućiti potpuni oporavak od traume,

- Postići znatno smanjenje simptoma traume, s ciljem njihovog potpunog nestanka.

Centar za žene Fondacije lokalne demokratije koji je smješten u Sarajevu također pruža besplatnu psihološku pomoć i podršku, pravno savjetovanje i socio-ekonomsku podršku za žrtve nasilja u porodici ili partnerskog nasilja, samohranim majkama, ženama na socijalnoj margini ili ženama žrtvama rata. Sve žene koje imaju potrebu mogu zakazati svoj termin na jedan od brojeva telefona: 033 570-560 ili 033 570-561.

Kako osiguravate privatnost korisnica usluga?

Imamo obrazac i jasne upute prema kojima objasnimo korisnicama da ne mogu nikome odavati lokaciju na kojoj su smještene. Korisnice naših usluga nikada ne izlažemo javnosti na način da bilo gdje objavljujemo njihova imena ili bilo kakve informacije koje bi na bilo koji način mogle otkriti njihov identitet. Anonimnost je zagarantovana svima, a reagujemo i u slučajevima anonimnih prijava.

 

Kakav je proces ulaska i izlaska iz sigurne kuće? 

U Kantonu Sarajevo su jasno definisane procedure smještaja žrtava nasilja u Sigurnu kuću. Potpisani su protokoli o saradnji sa Kantonalnim centrom za socijalni rad i MUP-om Kantona Sarajevo. Ukoliko žena prijavi nasilje na SOS telefon, policija se uputi na adresu i djeluje u skladu sa svojom nadležnošću. Žena dobije sve informacije o zaštiti, mogućnost da ode u policijsku upravu i podnese krivičnu prijavu, policija po potrebi uključi nadležnu službu socijalne zaštite odnosno dežurnog socijalnog radnika ukoliko je potreban smještaj u Sigurnu kuću koji se odmah može i realizovati.

Na području Kantona Sarajevo rade dežurni socijalni radnici tako da se zbrinjavanje žrtve može realizovati i tokom tokom noći, vikendima, praznicima. odnosno uvijek je moguć smještaj i zaštita žrtava nasilja na području Kantona Sarajevo. Također je i SOS telefon aktivan 24 sata. Dakle, potrebno je da prijavite nasilje nadležnoj policiji, centru za socijalni rad ili nas pozovite na SOS telefon broj 033 222-000. U Sigurnoj kući se može ostati do šest mjeseci, moguće je i duže u odnosu na kompleksnost slučaja, u saradnji sa centrima za socijalni rad.
 

Na koji način se radi sa korisnicama vaših usluga kako bi se osamostalile i nastavile život izvan kuće? 

U Sigurnoj kući u Sarajevu je od 2000. godine zbrinuto 2.314 žrtava nasilja. Razvijali smo i razvijamo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne i psihološke podrške kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja. Posljednjih godina realizujemo Socijalni program koji je obezbjeđen od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo.

Socijalni program se odnosi na materijalnu podršku žrtvama nasilja u porodici koje se osamostale nakon provedenog terapijskog tretmana u Sigurnoj kući. Za žene je od izuzetne važnosti podrška koju dobiju nakon napuštanja Sigurne kuće. Kroz Socijalni program omogućeno im je plaćanje troškova kirije i režija u trajanju do šest mjeseci.

Foto: Pexels.com   

 

Postoji li plan za postupanje u hitnim situacijama? 

Sigurna kuća pruža pomoć i zaštitu 24 sata dnevno, uvijek su naše usluge dostupne onima kojima su potrebne.

Postoje li procedure za procjenu opasnosti prije izlaska?

Mi imamo jasno definisanu izlaznu strategiju. Nakon smještaja u Sigurnu kuću i stabilizacije psihofizičkog stanja pristupa se izradi individualnog plana zaštite kojeg sačinjava korisnica zajedno sa psihologom nadležne službe socijalne zaštite i socijalnom radnicom Sigurne kuće. U individualnom planu se žena izjašnjava na koji način vidi rješenje svoje situacije. Uključe se potrebne institucije i organizacije koje će učestvovati u realizaciji plana zaštite.

Nakon realizacije većine postavljenih ciljeva, odnosno sticanja uvjeta za izlazak iz Sigurne kuće isto se i realizuje. Svaki slučaj se radi individualno te je i za rješenje istog potrebno različito vrijeme. Npr. ukoliko žena odluči trajni prekid nasilnog odnosa, potrebno je duže vrijeme dok završi postupak posredovanja, pokrene razvod braka, riješi pitanje čuvanja djece, nađe posao i stekne materijalne pretpostavke za samostalan život. Pojedine žene se vraćaju i u porodicu, ali sa drugačijim stavom jer su ohrabrene, pošto znaju da se ponovo mogu obratiti za pomoć ukoliko im bude potrebna. Sve žene koje su boravile u Sigurnoj kući ili prijavljivale nasilje u porodici mogu ponovno dobiti podršku sistema ukoliko je trebaju.

Nasilje u porodici se može prijaviti više puta, žena može biti zaštićena izrečenim zaštitnim mjerama više puta kao što može više puta i boraviti u Sigurnoj kući. Izlazak iz nasilnog odnosa je veoma težak i neke žene trebaju duže vrijeme do konačnog odlaska od počinitelja nasilja. Prema dostupnim svjetskim istraživanjima žena u prosjeku ostane 4 - 7 godina u nasilnom odnosu prije nego što iz njega izađe, a u prosjeku odlazi 7 puta prije konačnog odlaska.   

Kakve su usluge dostupne djeci osoba koje su pretrpjele nasilje? 

Imamo osiguran psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima i slično). Od 2002. godine u okviru Sigurne kuće pokrenut je rad i skloništa za djevojke žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja. Primarni cilj skloništa je obezbjeđivanje direktne zaštite djevojaka, psihoterapijski tretman u cilju rehabilitacije i resocijalizacije (nastavak školovanja, detraumatizacija i prevazilaženje traumatskih iskustava, ponovno uključivanje u društveni život).

 

Foto: Pexels.com

Za kraj nam recite koje su to mjere koje mi kao individue možemo poduzeti ukoliko sumnjamo da se u našoj blizini dešava neki oblik nasilja? 

Nevladine organizacije u „Sigurnoj mreži“ kojima koordinira Fondacija lokalne demokratije su kroz svoja iskustva sa žrtvama nasilja napravile iskorak kako nasilje više ne bi bilo tabu tema u četiri zida, kako bi postalo javno vidljivo i samim time kažnjivo. Nasilju može biti izloženo svako bez obzira na obrazovanje i zaposlenje. Važno je da poručimo iz prakse da je moguće izaći iz kruga nasilja ukoliko se koriste svi resursi i trenutna zakonska rješenja. Svako neprijavljivanje i prikrivanje nasilja stvara pogodno tlo da se nasilje nastavi i postane intenzivnije.

Žrtve nasilja kao i građani/ke koji imaju saznanja da se nasilje dešava mogu pozvati SOS telefon i zatražiti pomoć – 033/222-000, zatim 1265 za FBiH i 1264 za Republiku Srpsku. Žrtve nasilje nisu krive za počinjeno nasilje i svaki oblik nasilja treba prijaviti. Napravite prvi korak, pozovite SOS telefon gdje ćete biti saslušane bez osude, možete nazvati i anonimno i dobit ćete mogućnost da se zaštitite.

* * *   
Foto: Pexels.com