Kako je danas biti bh. fotograf?      Aleksandar Arsenović jedan je od bh. fotografa koji je svoj zanat počeo peći prije par godina. Broj editorijala, kampanja i naslovnica koje je snimio vremenom je rastao na zavidan broji, a kako sam kaže - samokritičnost, estetičnost i težnja prema savršenstvu su odličan recept za uspjeh. Ljubav prema fotografiji rodila se još u tinejdžerskim dan

Već neko vrijeme djelujete kao fotograf na bh. sceni. Kada ste se točno počeli baviti fotografijom i što vas je potaklo da se krenete baviti ovom vrstom umjetnosti?

Ljubav prema fotografiji desila se u tinejdžerskom periodu. Sjećam se da sam sa sestrom sav džeparac trošio u foto trgovini, a euforija, čekajući slike izrađene na mat papiru je bila neopisiva. Zenitov aparat koji sam tada počeo da koristim samo je još više pojačao moje interesovanje za fotografiju.

Snimali ste editorijale, kampanje, ali i radili na raznim drugim projektima. U kojem ste od njih najviše uživali? Kojim projektom se najviše ponosite?

Krajem 2007. počinjem da radim za Ljepotu i zdravlje, te zahvaljujući ovom magazinu tj. urednici Jeleni Joksimović, postajem prepoznatljiv kao magazinski i modni fotograf. Svi časopisi, kampanje, modne i reklamne agencije za koje sam slikao, meni su sjajna reklama i iskustvo.

Imate i portfolio na web stranici talijanskog Vogue magazina. Planirate li graditi karijeru na međunarodnoj sceni?

Imam portfolio na Vogue.it  kao i hiljade drugih fotografa, ali ne odobravam medije koji od toga prave senzacije. U nedostatku pravih informacija neupućenima se plasira priča o lažnim naslovnicama Voguea i tamo nekim ekskluzivnim ugovorima. Želja mi je svoju karijeru nastaviti u inostranstvu, ali to nije nimalo lako, naročito za nas iz BiH. Nadam se da ću imati tu priliku uskoro.

Nosite epitet jednog od najboljih bh. fotografa. Koliko je zapravo bilo teško graditi karijeru na domaćoj sceni? Kako je danas biti bh. fotograf? 

Čini mi da je kod mene sve išlo glatko, jedan angažman mi je otvarao vrata nekom drugom, tako da sam veoma brzo stekao brojne kontakte. Jedino dobrom fotografijom možete naplatiti svoj rad. Ako niste samokritični, perfekcionista i esteta, tada niste dorasli modnoj fotografiji i ja bih takvima preporučio neku drugu vrstu fotografije. 

Koji je vama najdraži dio ovog posla? Jesu li vam draža snimanja na terenu, možda u studiju ili sama obrada fotografija?

U modnoj fotografiji svako snimanje je posebno jer je drugačije. I terenska i studijska fotografija mi je podjednako draga  jer se trudim uvijek neku novu ideju sprovesti u djelo i nikad se ne ponavljati. Što se tiče postprodukcije i ona zna biti uzbudljiva, ali realno, oduzima mi mnogo slobodnog vremena i svako malo mi remeti bioritam, san i redovnu ishranu.

S kojim osobama volite surađivati? Što vas ljuti, a što veseli na bh. sceni?

Volim da sam okružen pozitivnim i kreativnim ljudima. Sa obzirom da uglavnom radim u timu, neophodno je da vidim jednak trud kod svih. Kad je u pitanju bh. scena jedina pozitiva stvar su kreativni mladi ljudi. Oni nažalost ne mogu doći do izražaja jer su ili pritajeni ili su medijski zapostavljeni. Zato Vas molim da pišete o mladima i njihovim idejama, radovima, modelima i fotografijama, jedino tako možemo da razvijamo modnu scenu.  

Gdje pronalazite inspiraciju za vaš rad? Čiji rad vi cijenite?

Sve što vidim i čujem može da me inspiriše. Često je za realizaciju neke ideje neophodna logistika u vidu novca, ambijenta, kostima, ali  i to se može prevazići ako ste skloni improvizaciji.

Koji je vaš savjet za uspjeh mladim fotografima koji će tek početi peći svoj zanat kao modnog fotografa?

Kao što sam već rekao - bez samokritike nema kvalitete. Bitno je raditi na sebi i ne podilaziti širokim narodnim masama, ne raditi za lajkove na Facebooku pa zbog toga kačiti 101 sličicu ili istu fotografiju. Facebook je sjajan reklamator, ali plasirajte ono najbolje od vas!  


{gallery}srpanj_dvanaest/aleksandar{/gallery}



Razgovarala: Dijana Perić
Foto: Aleksandar Arsenović

Kada kažemo Sarajevo Film Festival, prvo pomislimo na filmove koji osvajaju publiku i slave umjetnost, a među onima koji festivalu daju poseban šarm nalazi se i Maja Čengić Miralem kao prepoznatljivo lice i osmijeh crvenog tepiha.

Godinama publiku pozdravlja u zanimljivim izdanjima i vodi program s elegancijom zbog koje je njen izlazak pred kamere postao drag i upečatljiv trenutak festivalskih večeri.

Zato je upravo ona prva osoba s kojom je Bonjour.ba želio napraviti festivalski throwback i to u saradnji s Perwollom, brendom koji već drugu godinu zaredom podržava Sarajevo Film Festival i vjeruje da odjeća ima priče vrijedne čuvanja. 
 

Njihova zajednička nit? Ljubav prema trenucima koji traju, bilo da su u pitanju besprijekorne haljine na crvenom tepihu ili sjećanja koja se prepričavaju i godinama kasnije. 
 

Kroz šest pažljivo odabranih lookova, Maja nam je otkrila anegdote, emocije i male modne tajne koje su obilježile njene festivalske noći, a mi ćemo ih, baš poput njenih haljina, sačuvati od zaborava. 

Kada smo Maju pitali kada je nosila ovaj outfit i kakva su joj prva sjećanja na tu noć, odgovorila je bez razmišljanja prošle godine.

 “Raznježi me svaki put kad ga vidim i i dalje mi izmami osmijeh na lice”, priznala nam je. Otkrila je i da su ovaj look birali oko dva mjeseca, a posebna atmosfera te večeri ostala joj je urezana u sjećanje.

Bijela odjeća na crvenom tepihu uvijek nosi dozu glamura, ali i izazova. Kada smo je pitali za ovaj look Maja nam je rekla da: “I sada sam oduševljena dizajnom ovog look-a.” 

Dodala je da je imala samo jednu probu za njega i da je, naravno, zahtijevao posebnu brigu i njegu.

Tada smo je pitali da nam otkrije trik koji koristi da odjeća izgleda besprijekorno i godinama nakon. “Meni je jako važna kvaliteta tkanine i samim tim ta tkanina zahtijeva posebnu njegu i brigu, pogotovo ljeti… Perwoll je moj vječni saveznik, deterdžent koji čuva boju, što je ljeti posebno važno s obzirom na češće nošenje svijetle i bijele tkanine.”

Ova izdanja su mali podsjetnik na to kako moda i sjećanja idu ruku pod ruku. Svaka haljina nosi trenutke iza kojih se kriju osmijesi, aplauzi i ona uzbuđenja tik prije izlaska na crveni tepih. Maja ih čuva s pažnjom, a uz njegu koja traje, ti komadi ostaju spremni za nove priče i neke buduće posebne prilike. 

Upravo tu ljubav prema trenucima koji traju dijeli i Perwoll jer odjeća vrijedi onoliko koliko vrijedi priča koju nosi. Ostatak priča kako su nastali ostali lookovi, koje anegdote Maja do sada nikada nije podijelila pogledajte u našem video formatu.
 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Perwollom

Produkcija: Bonjour.ba  
Fotografije/Video: Marko Jovančić za Bonjour.ba