TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 12.7.2012.
Kako je danas biti bh. fotograf? Aleksandar Arsenović jedan je od bh. fotografa koji je svoj zanat počeo peći prije par godina. Broj editorijala, kampanja i naslovnica koje je snimio vremenom je rastao na zavidan broji, a kako sam kaže - samokritičnost, estetičnost i težnja prema savršenstvu su odličan recept za uspjeh. Ljubav prema fotografiji rodila se još u tinejdžerskim dan
Već neko vrijeme djelujete kao fotograf na bh. sceni. Kada ste se točno počeli baviti fotografijom i što vas je potaklo da se krenete baviti ovom vrstom umjetnosti?
Ljubav prema fotografiji desila se u tinejdžerskom periodu. Sjećam se da sam sa sestrom sav džeparac trošio u foto trgovini, a euforija, čekajući slike izrađene na mat papiru je bila neopisiva. Zenitov aparat koji sam tada počeo da koristim samo je još više pojačao moje interesovanje za fotografiju.
Snimali ste editorijale, kampanje, ali i radili na raznim drugim projektima. U kojem ste od njih najviše uživali? Kojim projektom se najviše ponosite?
Krajem 2007. počinjem da radim za Ljepotu i zdravlje, te zahvaljujući ovom magazinu tj. urednici Jeleni Joksimović, postajem prepoznatljiv kao magazinski i modni fotograf. Svi časopisi, kampanje, modne i reklamne agencije za koje sam slikao, meni su sjajna reklama i iskustvo.
Imate i portfolio na web stranici talijanskog Vogue magazina. Planirate li graditi karijeru na međunarodnoj sceni?
Imam portfolio na Vogue.it kao i hiljade drugih fotografa, ali ne odobravam medije koji od toga prave senzacije. U nedostatku pravih informacija neupućenima se plasira priča o lažnim naslovnicama Voguea i tamo nekim ekskluzivnim ugovorima. Želja mi je svoju karijeru nastaviti u inostranstvu, ali to nije nimalo lako, naročito za nas iz BiH. Nadam se da ću imati tu priliku uskoro.
Nosite epitet jednog od najboljih bh. fotografa. Koliko je zapravo bilo teško graditi karijeru na domaćoj sceni? Kako je danas biti bh. fotograf?
Čini mi da je kod mene sve išlo glatko, jedan angažman mi je otvarao vrata nekom drugom, tako da sam veoma brzo stekao brojne kontakte. Jedino dobrom fotografijom možete naplatiti svoj rad. Ako niste samokritični, perfekcionista i esteta, tada niste dorasli modnoj fotografiji i ja bih takvima preporučio neku drugu vrstu fotografije.
Koji je vama najdraži dio ovog posla? Jesu li vam draža snimanja na terenu, možda u studiju ili sama obrada fotografija?
U modnoj fotografiji svako snimanje je posebno jer je drugačije. I terenska i studijska fotografija mi je podjednako draga jer se trudim uvijek neku novu ideju sprovesti u djelo i nikad se ne ponavljati. Što se tiče postprodukcije i ona zna biti uzbudljiva, ali realno, oduzima mi mnogo slobodnog vremena i svako malo mi remeti bioritam, san i redovnu ishranu.
S kojim osobama volite surađivati? Što vas ljuti, a što veseli na bh. sceni?
Volim da sam okružen pozitivnim i kreativnim ljudima. Sa obzirom da uglavnom radim u timu, neophodno je da vidim jednak trud kod svih. Kad je u pitanju bh. scena jedina pozitiva stvar su kreativni mladi ljudi. Oni nažalost ne mogu doći do izražaja jer su ili pritajeni ili su medijski zapostavljeni. Zato Vas molim da pišete o mladima i njihovim idejama, radovima, modelima i fotografijama, jedino tako možemo da razvijamo modnu scenu.
Gdje pronalazite inspiraciju za vaš rad? Čiji rad vi cijenite?
Sve što vidim i čujem može da me inspiriše. Često je za realizaciju neke ideje neophodna logistika u vidu novca, ambijenta, kostima, ali i to se može prevazići ako ste skloni improvizaciji.
Koji je vaš savjet za uspjeh mladim fotografima koji će tek početi peći svoj zanat kao modnog fotografa?
Kao što sam već rekao - bez samokritike nema kvalitete. Bitno je raditi na sebi i ne podilaziti širokim narodnim masama, ne raditi za lajkove na Facebooku pa zbog toga kačiti 101 sličicu ili istu fotografiju. Facebook je sjajan reklamator, ali plasirajte ono najbolje od vas!
{gallery}srpanj_dvanaest/aleksandar{/gallery}
Razgovarala: Dijana Perić
Foto: Aleksandar Arsenović
TEKST: Bonjour.ba/PR
Postoje ona mjesta gdje dan počinje sporije, uz miris kafe i pogled na zelenilo dok vas konobari, s osmijehom već od ranih sati, pitaju želite li omlet s domaćim sirom ili nešto posebno po vašem izboru. Mjesta gdje doručak nije samo obrok, već ritual... i da, imamo mali insiderski tip.
Smješten svega desetak minuta od srca Mostara, to je mali gourmet raj za one koji znaju da dobar obrok može popraviti cijeli dan.
Bilo da dolazite na doručak s pogledom, poslovni ručak u bašti ili večeru uz čašu lokalnog vina, svaki obrok u restoranu hotela Buna nosi dozu pažnje i mirnoće koja se rijetko nalazi tako blizu grada.
Dok vas možda na prvu privuče elegancija obnovljenih prostora s historijskim pečatom iz austro-ugarskog perioda, ono što ostaje kao glavni utisak o kojem danas želimo pisati je restoran ili preciznije rečeno: gourmet doživljaj.
Doručak koji ne preskačete čak ni na brzinu
Ovdje doručak nije „s nogu“. On je ritual. Početak dana uz lokalne sireve, domaći hljeb, svježe voće i kombinacije koje bude i najuspavanije. Naša preporuka? Lagana pileća salatica kao savršen balans između osvježenja i energije, a mali trik s dodatkom narom daje jelu ono nešto zbog čega ćete je poželjeti i sutra. Idealno za one koji planiraju poslovni sastanak, ali i za one koji žele samo tiho jutro uz kafu i poglede na zelenilo.
Ako imate sreće da ga uživate u vrtnoj restauraciji, pogled će vam pasti na čuveni bunski dolap za navodnjavanje koji i danas neumorno okreće ritam rijeke i smiruje svaki misao. Uz šapat vode i šolju kafe, dan počinje onako kako biste željeli da teče… lagano, autentično…
Tokom doručka, pored raznovrsne ponude zdravih i slanih jela, gosti često biraju brownie kolač onaj pravi, s dubokim ukusom kakaa koji daje dodatnu energiju za dan koji slijedi.
Ručak koji spaja tradiciju i gourmet twist
Kada stigne podne, restoran postaje prava pozornica. Ručak u hotelu Buna je spoj hercegovačke tradicije i savremene kulinarske ponude. Jelo koje je s razlogom privuklo našu đažnju je rižoto sa sipom. Kremast, intenzivan, savršeno začinjen…
Kozice se često nađu na tanjirima gostiju koji žele nešto laganije, dok je za one koji ne gravitiraju morskoj hrani tu pasta s piletinom. Jednostavna, aromatična i uvijek siguran izbor.
Ake pitate šta lokalci najčešće preporučuju, odgovor je prilično jasan: “Najbolja riba? Probajte je upravo ovdje.”
Nakon ručka koji spaja tradiciju i savremene okuse, bilo bi šteta preskočiti desert. Iako svaki kolač na meniju nosi pažljivo birane sastojke i prepoznatljiv šarm domaće poslastice, kolač od datulja posebno se izdvaja jer je bogat teksturom, sladak i idealan kao završni ton obroka.
Diskretna preporuka? Ne čekajte da nestane. Često se naručuje i za ponijeti, a za one koji biraju bezglutenske opcije, posebno se izdvaja kolač s makom, koji se savršeno sljubljuje s čašom Villa Sandi Prosecco Millesimato.
Večera uz vino i šapat rijeke
Kada se svjetla smire, večera se seli u intimni dio restorana, gdje svaka čaša vina dolazi s pričom, a svaki tanjir sa stilom.
Lokalna vina i lagani obroci kreiraju savršen kraj dana… bez žurbe, bez buke, samo uz osmijehe konobara koji znaju da vam treba još minut mira.
U večernjim satima, dok se atmosfera smiruje, često naručeni izbor je crumble od jabuka uz kuglu sladoleda. Topao, hrskav i taman toliko sladak da zaokruži večeru u najnježnijem tonu.
Insider tip
Zvuči kao kliše, ali vjerujte ovdje osoblje zna. Ne samo koji je desert najfotogeničniji, već i koji je riblji specijalitet tog dana dobio poseban touch iz kuhinje. Oni vas neće zatrpati informacijama, ali kad pitate: „Šta biste vi danas naručili?“ dobit ćete preporuku koja (još) nije na društvenim mrežama, ali bi mogla postati vaše novo omiljeno otkriće.
To je ona vrsta usluge diskretna, topla i instinktivna. Takva da se osjećate kao da ste već tu bili, iako ste prvi put došli u restoran.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
