Jedna od najpoznatijih glumica prošlog stoljeća sigurno je šarmantna i talentirana Audrey Hepburn koja je igrala glavnu ulogu u brojnim filmskim klasicima koje i dan danas rado gledamo.

Audrey je dio glumačke postave nekih od najpoznatijih filmova prošlog stoljeća koji nas pored kostimografijom, osvajaju i plesom i scenografijom, a nerijetko su upravo njeni filmovi smješteni u velikim svjetskim gradovima kao što su New York i Pariz, koji su prije više od 50 godina posjedovali posebni šarm.

Od vječnog Doručka kod Tiffanya preko Praznika u Rimu za koji je Audrey osvojila i Oskara pa sve do zabavnog filma Smiješno lice, u nastavku potražite izvrsne filmove za današnje lijeno poslijepodne.

Breakfast at Tiffany's (Doručak kod Tiffanya)

Jedan od ikonskih filmova s Audrey Hepburn donosi priču o mladoj njujorškoj dami koja postaje zainteresirana za muškarca koji se doseli u apartman njene zgrade, no njena prošlost se upliće u njihove svakodnevne razgovore.

https://www.youtube.com/watch?v=-XcLVQCDtbM

Roman Holiday (Praznik u Rimu)

Mlada i zaštićena princeza uspjeva pobjeći od straže te se zaljubi u američkog novinara u Rimu.

https://www.youtube.com/watch?v=twi3lQIDkiU&t=12s

Sabrina

Neženja se zainteresira za kćerku svog vozača, ali zapravo, ona uskoro shvaća da je za nju bolji njegov stariji i ozbiljniji brat.

https://www.youtube.com/watch?v=GZKi-YPBJnU

My Fair Lady

Profesor Henry Higgins pristaje na okladu da može učiniti djevojčicu Elizu Doolittle uglađenom u visokom društvu...

https://www.youtube.com/watch?v=C0xhzA78u4Q

Funny Face (Smiješno lice)

Mladi model se probudi u dami koja radi u knjižnici nakon jednog spontanog i nenajavljenog shootinga.

https://www.youtube.com/watch?v=X6VLdVrVQGQ

Charade (Šarada)

U Parizu je smještena ova romantična priča gdje ženu zavodi nekoliko muškaraca koji žele bogatstvo njenog supruga, ali u njoj se radi toga budi sumnja i nije sigurna kome vjerovati.  

https://www.youtube.com/watch?v=C6T2Q4XO7uA

How to Steal a Million (Kako ukrasti milijun)

Muškarac pomaže ženi koja mora ukrasti kip iz pariškog muzeja kako bi prikrila umjetničke krivotvorine svog oca.

https://www.youtube.com/watch?v=ri4KsE2lvpw

The Nun's Story (Priča o opatici)

Nakon što je napustila bogatu belgijsku obitelj da postane redovnica, sestra Luka bori se s predanošću zavjetima tijekom krize, razočaranja i Drugog svjetskog rata.

https://www.youtube.com/watch?v=k94PTF2VMj0

Love in the Afternoon (Ljubav poslijepodne)

Srednjovječni neženja fasciniran je kćeri privatnog detektiva, ali ju ostavlja i odlazi u Pariz. No njih dvoje uskoro se ponovo susreću.

https://www.youtube.com/watch?v=M4kgqWLAtA0

Nakon razgovora koji smo sa Šejlom Kamerić vodili uoči predstavljanja njenog rada u Beču , sada imamo priliku vidjeti kako je ta ideja zaista zaživjela u prostoru. 

Na trgu MuseumsQuartiera, u subotu 25. aprila, instalacija AWAKE pretvorila je poznati gradski ambijent u nešto intimnije.

Ono o čemu smo tada govorili kao o “privremenom spomeniku” i prostoru kolektivne refleksije, sada se manifestovalo kroz svjetlo, pokret i prisustvo publike. Stotine svijeća i signalnih svjetala nisu bile samo scenografija postale su način komunikacije.

Foto: Vedran Husremović

Foto: Monika Andrić  
 

Privremeni spomenik u srcu Beča  

Jednovečernja instalacija AWAKE transformisala je trg MuseumsQuartiera u prostor nalik bdjenju, mjesto koje balansira između tišine i napetosti. 

Kroz stotine crvenih lampiona i rotirajućih signalnih svjetala, Šejla Kamerić je kreirala ambijent koji istovremeno priziva intimno sjećanje i javnu uzbunu.





Kombinacijom ova dva elementa, poznata značenja počinju se mijenjati: svijeća kao simbol ličnog i emotivnog susreće se sa svjetlom koje upozorava i prekida. 

U tenziji između nježnog i alarmantnog nastaje prostor u kojem publika ne ostaje pasivna, nego postaje dio rada.

Foto: Vedran Husremović  
 

Između tišine i uzbune: iskustvo posmatrača  

AWAKE je funkcionisao kao otvoreni prostor kretanja i prisustva posjetitelji su se slobodno kretali među svjetlima, paleći svijeće i spontano gradeći vlastiti odnos prema radu. U nepravilnim intervalima, rotirajuća svjetla prekidala su mir, uvodeći ritam koji balansira između kontemplacije i nelagode.

Foto: Monika Andrić

Ono što je počelo kao gotovo ceremonijalni čin, brzo se pretvaralo u nešto neizvjesnije. Intimni trenutci postajali su javni, a individualna refleksija prelazila je u kolektivno iskustvo. 

Ta “krhka koreografija” između prisutnosti i prekida otvara prostor za pitanja o sjećanju, emociji i odgovornosti u savremenom kontekstu.




„Živimo u vremenu ubrzanja, u kojem se izvori tjeskobe rapidno umnažaju, od ljudski uzrokovanih katastrofa do iscrpljujućih neizvjesnosti i pesimističnih projekcija budućnosti. 

Čak i oni koji nisu svakodnevno izravno suočeni s ratom i razaranjem osjećaju teret bespomoćnosti i preopterećenosti. Upravo sada potrebna su djelovanja koja potiču zajedničku empatiju i solidarnost u suočavanju s kolektivnom ranjivošću. 

Šejla Kamerić otvara takav prostor, privremeno mjesto susreta i tihe refleksije. U iskustvu rada AWAKE namjerno ne postoji jedna istina, povod ili narativ; umjesto toga otvara se prostor u kojem možemo zajedno zastati, biti prisutni u zajedničkoj ranjivosti, bez potrebe da se išta izgovori. 

AWAKE stvara prostor empatije, uzajamnog poštovanja i, prije svega, budnosti.“  izjavila je Astrid Peterle, glavna kustosica MuseumsQuartiera u Beču.



 

Empatija kao čin budnosti  

Kako i sama umjetnica ističe, AWAKE funkcioniše kao “živi spomenik” ne fiksiran, ne konačan, već otvoren i promjenjiv. 

U vremenu koje karakterišu ubrzanje, nesigurnost i kolektivna anksioznost, ovaj rad postavlja jednostavno, ali važno pitanje: šta znači biti budan danas?

Autorica Iskra Geshoska istaknula je kako: „AWAKE titra između odsutnosti i prisutnosti, a svaka od njih djeluje kao tihi otpor brisanju. Kamerić transformira tugu u oblik budnosti. Rad uspostavlja most između privatnog i kolektivnog krhku arhitekturu sastavljenu od svjetla, sjene i sjećanja. Ovdje žalovanje postaje zajednički čin. Biti budan, u vokabularu Kamerić, znači odbiti otupljenost.“





Kroz ovaj rad, budnost nije samo stanje svijesti, nego i čin odgovornosti. Prostor koji Kamerić stvara ne nudi jedinstven narativ niti odgovor, već poziva na zajedničko prisustvo, empatiju i solidarnost. 

U toj odsutnosti jasnog zaključka leži snaga jer nas vraća na ono osnovno: da zastanemo, osjetimo i prepoznamo jedni druge u prostoru koji dijelimo.

Foto: Vedran Husremović

Projekt su inicirali MuseumsQuartier u Beču i Nomad, Hrvatski ured za suvremenu umjetnost u Zagrebu, uz podršku UNIQA SEE FUTURE Foundation i Dr. Éva Kahán Foundation.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Vedran Husremović, Monika Andrić