TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 22.5.2020.
Jedna od najpoznatijih glumica prošlog stoljeća sigurno je šarmantna i talentirana Audrey Hepburn koja je igrala glavnu ulogu u brojnim filmskim klasicima koje i dan danas rado gledamo.
Audrey je dio glumačke postave nekih od najpoznatijih filmova prošlog stoljeća koji nas pored kostimografijom, osvajaju i plesom i scenografijom, a nerijetko su upravo njeni filmovi smješteni u velikim svjetskim gradovima kao što su New York i Pariz, koji su prije više od 50 godina posjedovali posebni šarm.
Od vječnog Doručka kod Tiffanya preko Praznika u Rimu za koji je Audrey osvojila i Oskara pa sve do zabavnog filma Smiješno lice, u nastavku potražite izvrsne filmove za današnje lijeno poslijepodne.
Breakfast at Tiffany's (Doručak kod Tiffanya)
Jedan od ikonskih filmova s Audrey Hepburn donosi priču o mladoj njujorškoj dami koja postaje zainteresirana za muškarca koji se doseli u apartman njene zgrade, no njena prošlost se upliće u njihove svakodnevne razgovore.
https://www.youtube.com/watch?v=-XcLVQCDtbM
Roman Holiday (Praznik u Rimu)
Mlada i zaštićena princeza uspjeva pobjeći od straže te se zaljubi u američkog novinara u Rimu.
https://www.youtube.com/watch?v=twi3lQIDkiU&t=12s
Sabrina
Neženja se zainteresira za kćerku svog vozača, ali zapravo, ona uskoro shvaća da je za nju bolji njegov stariji i ozbiljniji brat.
https://www.youtube.com/watch?v=GZKi-YPBJnU
My Fair Lady
Profesor Henry Higgins pristaje na okladu da može učiniti djevojčicu Elizu Doolittle uglađenom u visokom društvu...
https://www.youtube.com/watch?v=C0xhzA78u4Q
Funny Face (Smiješno lice)
Mladi model se probudi u dami koja radi u knjižnici nakon jednog spontanog i nenajavljenog shootinga.
https://www.youtube.com/watch?v=X6VLdVrVQGQ
Charade (Šarada)
U Parizu je smještena ova romantična priča gdje ženu zavodi nekoliko muškaraca koji žele bogatstvo njenog supruga, ali u njoj se radi toga budi sumnja i nije sigurna kome vjerovati.
https://www.youtube.com/watch?v=C6T2Q4XO7uA
How to Steal a Million (Kako ukrasti milijun)
Muškarac pomaže ženi koja mora ukrasti kip iz pariškog muzeja kako bi prikrila umjetničke krivotvorine svog oca.
https://www.youtube.com/watch?v=ri4KsE2lvpw
The Nun's Story (Priča o opatici)
Nakon što je napustila bogatu belgijsku obitelj da postane redovnica, sestra Luka bori se s predanošću zavjetima tijekom krize, razočaranja i Drugog svjetskog rata.
https://www.youtube.com/watch?v=k94PTF2VMj0
Love in the Afternoon (Ljubav poslijepodne)
Srednjovječni neženja fasciniran je kćeri privatnog detektiva, ali ju ostavlja i odlazi u Pariz. No njih dvoje uskoro se ponovo susreću.
https://www.youtube.com/watch?v=M4kgqWLAtA0
TEKST: Ada Ćeremida
Ako ste ikada gledali Wes Anderson film i pomislili „Kako je moguće da neko ovako vidi svijet?“ onda vam je već jasno zašto je ovaj američki režiser dobio svoju prvu veliku, sveobuhvatnu izložbu u Londonu.
A ako ga nikada niste detaljno pratili, možda vam je ime poznato, ali ne znate zašto je upravo on jedan od najutjecajnijih vizualnih autora današnjice. Ukratko: u 56. godini, Anderson je stvorio filmski jezik koji prepoznate iz jednog kadra. To nije slučajnost već spoj arhitekture, dizajna, humora, nostalgije i preciznosti koja graniči s nenormalnom.
Zato je londonski Design Museum otvorio Wes Anderson: The Archives, izložbu koja na jednom mjestu okuplja više od 700 predmeta iz čitave njegove karijere od ranih crteža i bilježnica, do setova, kostima, minijaturnih modela i stop-motion lutaka. Postavka je otvorena do kraja jula 2026. godine, što znači da imate cijelu sezonu da je posjetite prije nego što se ovaj Andersonov svijet spakuje i nestane iz Londona.
Svijet Wesa Andersona: kada film postane arhitektura
U Andersonovim filmovima scenografija nikada nije samo pozadina. Ona je narativ. Gradovi, hoteli, vagoni vozova, podmornice, male sobe i ogromne dvorane sve je komponovano kao arhitektonski crtež koji od početka ima svoju logiku. Na izložbi u Londonu ta se logika vidi još jasnije.
Možete doslovno stajati pred maketom Grand Budapest Hotela i osjetiti onu istu mješavinu nostalgije i bajkovitosti koja je obilježila film. U vitrini nekoliko koraka dalje stoje kostimi koji su određivali karakter prije nego što je glumac izgovorio prvu repliku, a odmah pored njih nalaze se Andersonove bilješke o bojama, potezima kamere i rasporedu elemenata unutar kadra.
Sve to zajedno pokazuje da Anderson ne snima “slučajno” lijepo. Njegove slike su arhitektonski precizne. Njegovi setovi imaju zoniranje. Kadrovi imaju osovinu. Boje imaju funkciju. To je vizualni sistem u kojem svaki detalj postoji s razlogom i upravo zbog toga njegovi filmovi djeluju kao da gledate ilustriranu knjigu koja je oživjela.
Nostalgija kao građevinski materijal: Andersonovo naslijeđe i DNK
Iako kritičari često kažu da Anderson “živi u retro estetici”, izložba pokazuje sasvim suprotnu stvar: on ne imitira prošlost, nego je rekreira kao emocionalni pejzaž. Njegov rad je duboko ukorijenjen u evropsku književnost, francusku kinematografiju 60-ih, američki indie duh 90-ih i estetiku foto-albuma pronađenih na tavanu.
U postavci se vide njegovi rani Polaroidi, skice i stranice scenarija koje otkrivaju koliko Anderson polazi iz ličnog arhiva sjećanja, male opsesije, detalji iz djetinjstva, reference na staru arhitekturu, razglednice, vintage tipografije.
Sve to se pretače u njegovu prepoznatljivu nostalgiju: svijet u kojem prošlost nije dokument nego emocija. Zato Andersonovi filmovi tako lako pogađaju publiku jer djeluju kao sjećanje koje nikada nismo imali, ali bismo voljeli da jesmo.
Izložba u Londonu precizno mapira te utjecaje i pokazuje kako jedan autor uspijeva izgraditi estetiku koja postaje globalna kulturna šifra.
Stop-motion magija: zanat koji je stvorio Fantastic Mr. Fox i Isle of Dogs
Najintimniji dio izložbe je onaj koji se bavi Andersonovim animiranim filmovima. U vitrini se nalaze originalne lutke iz “Fantastic Mr. Fox” i “Isle of Dogs” male, savršeno artikulisane figure koje ste godinama gledali na ekranu, a sada konačno vidite koliko su fizički stvarne.
Njihovi kaputi su ručno šivani, krzno je stilizovano, oči i zglobovi izrađeni s milimetarskom preciznošću. Pored njih stoje dijelovi minijaturnih gradova, ulica i interijera u kojima se odvijaju ključne scene, kao i nacrti koji pokazuju koliko je svaki pokret planiran unaprijed.
Anderson sa 56: Zašto baš sada retrospektiva njegovog života i rada? Kroz protekle dvije decenije Anderson je izgradio nešto rijetko: vizualni jezik koji publika prepoznaje iz jedne slike. Njegovi filmovi prožimaju modu, arhitekturu, fotografiju i čitavu generaciju dizajnera. On je autor čiji se rad proučava na univerzitetima, čije boje završavaju na moodboardima interijera, čiji se kadrovi citiraju kao standard simetrije i kompozicije.
U 56. godini njegova karijera je već dio historije ali i sadašnjosti. Upravo zato retrospektiva djeluje opravdano: Anderson je postao fenomen koji prevazilazi filmsku industriju. Izložba “The Archives” potvrđuje ono što su fanovi odavno znali: Wes Anderson više nije samo ime u špici. On je vizualni pravac. Estetski pokret. Kategorija sama za sebe.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
