TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 3.6.2020.
Uređivanje prostora u kojem se pored svakodnevnih obaveza, također želimo opustiti i uživati u šoljici kave i dobre knjige, uključuje više od odabira udobnog namještaja. Boja koju odaberete za zidove i dekoraciju jednako je važna.
Možda ćete se naći u iskušenju da uredite svoj dom u nijansama koje smatrate trendi, ali razumijevanje psiholoških učinaka boje može vam pomoći u postizanju specifičnog raspoloženja, energije i ambijenta u vašem interijeru.
Foto: @marzena.marideko
Bez obzira o kojoj je prostoriji riječ, kako biste pronašli svoj zen i dom pretvorili u oazu mira, birajte namještaj i detalje u jednoj paleti boja, ali svjetlijih i nježnijih nijansi koje će djelovati umirujuće. Uz klasičnu bijelu boju, birajte nude, plave, zelene, roze, žute boje koje mogu unijeti svježinu i harmoniju u cijeli prostor. One također mogu učiniti da se prostor čini prostranijim, pa su odličan izbor ako planirate mijenjati interijer manje sobe.
BIJELA BOJA
Bijela boja simbolizira jasnoću i svježinu. To je boja kojom trebate biti okruženi ako ste pod stresom, jer će ona na vas djelovati umirujuće. Odlučite li se za bijele zidove, dobit ćete priliku da se poigrate s kontrastima svijetlih zidova i tamnog namještaja.
Foto: @ isabellopezquesada
Foto: @homepolish
NIJANSE PLAVE I ZELENE BOJE
Plava i zelena boja su same po sebi umirujuće jer podsjećaju na prirodu. Svijetloplave nijanse na zidu, kao dekor na stoliću ili ormarić u kuhinji, osvjetljavaju sobu i stvaraju osjećaj da gledate u nebo bez oblaka, dok svijetlozelena predočava mirne riječne vibracije koje čine da svaka prostorija djeluje opuštajuće. Možete odabrati i svjetlije nijanse ovih boja pri odabiru tepiha, dekorativnih jastuka, zavjesa i sličnih dekora.
Foto: @mrorlandosoria
Foto: @westelm
KORALJNA BOJA
Soba sa koraljnom bojom zidova, ispunjena biljkama i prirodnim dekorom je savršena podloga da stvorite svoj kutak za odmor i izgubite se u dobroj knjizi. Ako se ne želite odlučiti za potpuno koraljni izgled, pokušajte cvijet u koraljnoj boji pozicionirati na vizualno mjesto u dnevnoj sobi ili izaberite police ili ukrase ove boje.
SVIJETLOROZA BOJA
Ukoliko pratite principe feng shuia, svijetloroza boja umanjuje negativne energije u sobi. Iako se roza boja obično bira za dječju sobu, svijetloroza nijansa može izgledati lijepo u vidu dekoracije ili npr. nijanse posteljine u sobi.
ŽUTA BOJA
Snaga pozitivne energije u žutoj boji je razlog zbog čega se osjećamo živahno, ispunjeno i umirujuće u trenutku kad uđemo u prostoriju ispunjenu ovom bojom. Dakle, ako želite započeti svoj dan s dozom svježine, birajte namještaj u ovoj boji ili postavite žuti, vama značajan predmet, suvenir, dekorativni jastuk, cvijet ili nešto po vašem izboru na vidnom mjestu pored kreveta ili u kuhinji.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
