TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 28.9.2023.
Drive Leadership & Talent konferencija je najveći i jedan od najvažnijih događaja koji doprinosi pozitivnim promjenama na tržištu rada u BiH. Mi smo razgovarali s organizatorima konferencije i saznali 5 stvari koje čine njenu suštinu, a o kojima vam danas pišemo.
Kome je namijenjena konferencija?
U prosjeku okuplja oko 400 učesnika, a namijenjena je: direktorima, menadžerima i vlasnicima kompanija, voditeljima ljudskih resursa, odjela i tim liderima, svima čiji posao uključuje vođenje i razvoj zaposlenika, kompanijama u privatnom i javnom sektoru, te javnoj upravi, onima koji se bave pronalaženjem i razvojem ljudskih potencijala, te naposljetku svima koji su zainteresovani za teme upravljanja ljudskim potencijalima.
Kako je nastao naziv DRIVE i šta on predstavlja?
Budući da je ovo najveća konferencija o vođenju i razvoju zaposlenika u Bosni i Hercegovini, razmišljali smo šta je cilj iste i dobili skraćeni termin „DRIVE“ koji u slobodnom prevodu označava nešto što nas pokreće i inspiraciju.
Koliko stručnjaka i govornika okuplja Drive konferencija?
U proteklih jedanaest godina na jednom mjestu organizatori su okupili preko 2.000 lokalnih i regionalnih stručnjaka, te preko 100 vodećih i svjetskih govornika. Koji napori stoje u organizaciji dolaska internacionalnih govornika, govori situacija koja je zadesila organizatore na dan konferencije kada je jedna od ključnih govornica bila zadržana pri slijetanju na sarajevski aerodrom, jer se nalazila na Interpolovoj listi.
Na svu sreću, radilo se o administrativnoj grešci koja nije blagovremeno uklonjena. Unatoč tome, organizatori su uložili maksimalne napore i brzo reagovali kako bi osigurali njen dolazak i prilagodili dnevni raspored programa. Učesnici konferencije nisu ostali uskraćeni za njen inspirativni govor, te su čak bili duboko dirnuti njenom životnom pričom.
Koji su izazovi organizacije?
Prva konferencija održana je 2009. godine u vrijeme kada je bilo malo poslovnih konferencija u BiH, a naročito u području upravljanja ljudskih resursa. Kompanija Kolektiv/MojPosao.ba pionir je u organizaciji ovog događaja u našoj zemlji, sa ciljem da svojim klijentima pruži edukaciju, umrežavanje i da osvijesti širu zajednicu o značaju HRM-a koji je tek tada počeo dobivati na značaju, budući da u to vrijeme mnoge kompanije nisu imale ovaj odjel niti su imale zaposlenike koji su specijalizovani za zapošljavanje i brigu o zaposlenima.
Očekivanja su da format ove vrste konferencije vodi 100 osoba u organizaciji, te da uobičajena priprema traje godinu dana, međutim iz rubrike zanimljivosti „u bekstejdžu“, izdvajamo da smo jednu konferenciju organizovali u rekordnih 15 dana, a da naš mali tim ljudi koji vodi uporedo više projekata sličnog tipa, priprema ovaj događaj u prosjeku 6 mjeseci.
Koja svjetska imena okuplja ova konferencija?
Drive konferencija do sada je okupila HR direktore i menadžere iz renomiranih svjetskih i regionalnih kompanija poput: Zara (Inditex), Uniliver, British Airlines, Atlantic Group, Beiersdorf AG (Nivea, Labello i Hansaplast), Nestle Adriatic, Coca- Cola, Honda, IKEA Iberica, Metro Cash & Carry, L’Oreal Adria, Rimac Automobili, Gazprom International, PricewaterhouseCoopers, BBC, LinkedIn, Monster Njemačka, Carlsberg i mnogi drugi.
* * *
Foto: Drive konferencija PR
TEKST: Ada Ćeremida
London ovog juna ponovo potvrđuje zašto ga mnogi smatraju jednom od najuzbudljivijih evropskih prijestolnica umjetnosti.
Dok se širom grada otvaraju nove izložbe, sajmovi i kulturni programi, pažnju nam je privukla jedna priča koja počinje mnogo bliže kući.
Večeras se u Ambasadi Bosne i Hercegovine u Londonu otvara grupna izložba HOME: Mapping the Horizon, koja okuplja sedam bosanskohercegovačkih umjetnica čiji su životni i profesionalni putevi isprepleteni između Sarajeva, Bosne i Hercegovine i Ujedinjenog Kraljevstva.
Već nakon prvog susreta s vizualima izložbe bilo je jasno da ovo nije još jedna priča o migracijama ili nostalgiji. Kroz slikarstvo, ilustraciju, skulpturu, fotografiju i arhitekturu umjetnice istražuju šta zapravo znači osjećaj doma kada se život odvija između različitih gradova, jezika i kultura. 
Polazeći od ideje da dom nije nužno fizički prostor nego iskustvo koje se stalno iznova gradi, izložba HOME: Mapping the Horizon istražuje život između onoga što ostavljamo iza sebe i onoga što stvaramo na novim horizontima.
Kustosica Tatjana Palinkašev okuplja sedam umjetnica koje dijele iskustvo života između Bosne i Hercegovine i Velike Britanije, ali svaka od njih toj temi pristupa iz potpuno drugačijeg ugla. 
U središtu izložbe nalaze se pitanja pripadnosti, identiteta, kontinuiteta i kulturnog nasljeđa. Umjesto jednog odgovora, posjetioce očekuje sedam različitih interpretacija doma.
Umjetnica Davorka Anđelić kroz fotografiju i ručno izrađene figure Tilly i Milly istražuje kako izgleda potraga za mjestom kojem pripadamo. Njene male junakinje pojavljuju se u pejzažima Bosne i Hercegovine i Velike Britanije, uvijek pomalo između dva svijeta.
Kroz motive igre, djetinjstva i mašte, Anđelić otvara pitanja identiteta koja su istovremeno vrlo lična i univerzalna. Njeni radovi djeluju nježno na prvi pogled, ali ispod površine nose slojeve iskustva, izmještanja i potrebe za povezivanjem. U njima dom postaje nešto što tražimo, a ne nešto što nam je unaprijed dato. 
Za Jasnu Bell dom se pojavljuje kroz sjećanje, pejzaž i simbol Latinske ćuprije u Sarajevu. Nakon što je početkom rata napustila grad, slikarstvo postaje njen način povratka mjestima koja više ne može doživjeti na isti način kao nekada.
U njenim djelima most nije samo arhitektonski element nego simbol kontinuiteta i veze između prošlosti i sadašnjosti. Kroz bogate slojeve boje i svjetla Bell istražuje kako uspomene mijenjaju naš odnos prema prostoru.
Njeni radovi podsjećaju da ponekad najduže putovanje nije ono kroz geografiju nego kroz vlastito sjećanje. 
Jedina arhitektica među umjetnicama, Aida Bratović dom promatra kroz prostor, atmosferu i način na koji ljudi nastanjuju interijere. Njeni projekti, od londonskih rezidencija do međunarodnih realizacija, pokazuju kako dom nastaje kroz slojeve iskustava, predmeta i priča.
Njen rad dobro je poznat i našim čitateljima jer smo i zavirili iza vrata londonskog studija STUDIOAida i razgovarali s njom o filozofiji stvaranja prostora koji spajaju arhitekturu, umjetnost i lične priče klijenata.
Na jednoj strani nalaze se bogato uređeni interijeri ispunjeni umjetninama i naslijeđem, a na drugoj minimalistički prostori u kojima materijali sami pričaju priču.
U oba slučaja fokus ostaje na čovjeku i emociji koju prostor stvara. Bratović nas podsjeća da dom nikada nije samo dizajn, nego način života. 
Foto: Michael Sinclair, Rachael Smith Photography, Mark Bolton, Duško Miljanić
Grafička dizajnerica i ilustratorica Aleksandra Nina Knežević inspiraciju pronalazi u jednom od najvažnijih simbola bosanskohercegovačke kulturne baštine: stećcima.
Njihove motive prevodi u savremeni vizualni jezik kroz seriju radova koji spajaju tradiciju i savremenost. Crna, bijela i crvena boja, pojednostavljene forme i simboli ljubavi stvaraju prepoznatljiv autorski rukopis.
Umjesto da prošlost posmatra kao nešto završeno, Knežević je koristi kao polazište za nove priče. U njenim radovima dom postaje kulturno sjećanje koje možemo nositi sa sobom bez obzira gdje živimo. 
Skulpture i instalacije Aleksandre Kokotović nastaju transformacijom svakodnevnih predmeta u snažne nosioce značenja. Klupko vune, ibrik ili fragmenti urbanog pejzaža pretvaraju se u umjetnička djela koja govore o sjećanju, izdržljivosti i identitetu.
Kroz metal, konstrukciju i materijalnu transformaciju umjetnica istražuje šta ostaje kada funkcija nestane, a ostane samo trag iskustva. Njeni radovi djeluju istovremeno poznato i pomalo uznemirujuće, upravo zato što preispituju naše razumijevanje doma. U njima je dom nešto što preživljava promjene oblika. 
Foto: Željko Jovanović
Slikarica Nina Pirić stvara male vizualne zapise mjesta koja su joj tokom života pružila osjećaj pripadanja. Njeni pejzaži i apstraktne kompozicije ne prikazuju konkretne lokacije koliko emocije koje su uz njih vezane.
Kroz boju, svjetlo i atmosferu nastaje svojevrsna emocionalna kartografija. Svaka slika djeluje kao kratko zaustavljanje na putu, uspomena koju ne želimo zaboraviti.
Njeni radovi podsjećaju da dom ponekad postoji samo u trenutku koji želimo sačuvati. 
U radu Sonye Radan centralno mjesto zauzimaju žene, ručni rad, naslijeđe i svakodnevni rituali koji se prenose generacijama. Umjetnica u svoje slike ugrađuje stvarnu čipku i druge tekstilne elemente, pretvarajući ih u nosioce porodične memorije.
Motivi tkanja, šivanja i zajedništva postaju metafora za načine na koje gradimo identitet. Njeni radovi govore o otpornosti, nježnosti i kontinuitetu koji opstaje uprkos promjenama.
Dom se ovdje ne nalazi u prostoru nego u rukama koje nastavljaju prenositi priče dalje. 
Iako se izložba otvara večeras u Londonu i traje do 1. jula, njena priča ne završava unutar zidova Ambasade Bosne i Hercegovine. Posjetioci će putem QR koda moći pristupiti i digitalnom katalogu koji detaljnije predstavlja kustoski koncept, umjetnice i njihove radove.
To znači da ovu priču o domu, pripadanju i identitetu možete istražiti bez obzira nalazite li se u Londonu, Sarajevu ili bilo kojem drugom gradu. 
Možda je upravo to i najljepši zaključak izložbe HOME: Mapping the Horizon. Dom nije uvijek mjesto na koje se vraćamo. Ponekad je to priča koju nosimo sa sobom. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
