TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 28.9.2023.
Drive Leadership & Talent konferencija je najveći i jedan od najvažnijih događaja koji doprinosi pozitivnim promjenama na tržištu rada u BiH. Mi smo razgovarali s organizatorima konferencije i saznali 5 stvari koje čine njenu suštinu, a o kojima vam danas pišemo.
Kome je namijenjena konferencija?
U prosjeku okuplja oko 400 učesnika, a namijenjena je: direktorima, menadžerima i vlasnicima kompanija, voditeljima ljudskih resursa, odjela i tim liderima, svima čiji posao uključuje vođenje i razvoj zaposlenika, kompanijama u privatnom i javnom sektoru, te javnoj upravi, onima koji se bave pronalaženjem i razvojem ljudskih potencijala, te naposljetku svima koji su zainteresovani za teme upravljanja ljudskim potencijalima.
Kako je nastao naziv DRIVE i šta on predstavlja?
Budući da je ovo najveća konferencija o vođenju i razvoju zaposlenika u Bosni i Hercegovini, razmišljali smo šta je cilj iste i dobili skraćeni termin „DRIVE“ koji u slobodnom prevodu označava nešto što nas pokreće i inspiraciju.
Koliko stručnjaka i govornika okuplja Drive konferencija?
U proteklih jedanaest godina na jednom mjestu organizatori su okupili preko 2.000 lokalnih i regionalnih stručnjaka, te preko 100 vodećih i svjetskih govornika. Koji napori stoje u organizaciji dolaska internacionalnih govornika, govori situacija koja je zadesila organizatore na dan konferencije kada je jedna od ključnih govornica bila zadržana pri slijetanju na sarajevski aerodrom, jer se nalazila na Interpolovoj listi.
Na svu sreću, radilo se o administrativnoj grešci koja nije blagovremeno uklonjena. Unatoč tome, organizatori su uložili maksimalne napore i brzo reagovali kako bi osigurali njen dolazak i prilagodili dnevni raspored programa. Učesnici konferencije nisu ostali uskraćeni za njen inspirativni govor, te su čak bili duboko dirnuti njenom životnom pričom.
Koji su izazovi organizacije?
Prva konferencija održana je 2009. godine u vrijeme kada je bilo malo poslovnih konferencija u BiH, a naročito u području upravljanja ljudskih resursa. Kompanija Kolektiv/MojPosao.ba pionir je u organizaciji ovog događaja u našoj zemlji, sa ciljem da svojim klijentima pruži edukaciju, umrežavanje i da osvijesti širu zajednicu o značaju HRM-a koji je tek tada počeo dobivati na značaju, budući da u to vrijeme mnoge kompanije nisu imale ovaj odjel niti su imale zaposlenike koji su specijalizovani za zapošljavanje i brigu o zaposlenima.
Očekivanja su da format ove vrste konferencije vodi 100 osoba u organizaciji, te da uobičajena priprema traje godinu dana, međutim iz rubrike zanimljivosti „u bekstejdžu“, izdvajamo da smo jednu konferenciju organizovali u rekordnih 15 dana, a da naš mali tim ljudi koji vodi uporedo više projekata sličnog tipa, priprema ovaj događaj u prosjeku 6 mjeseci.
Koja svjetska imena okuplja ova konferencija?
Drive konferencija do sada je okupila HR direktore i menadžere iz renomiranih svjetskih i regionalnih kompanija poput: Zara (Inditex), Uniliver, British Airlines, Atlantic Group, Beiersdorf AG (Nivea, Labello i Hansaplast), Nestle Adriatic, Coca- Cola, Honda, IKEA Iberica, Metro Cash & Carry, L’Oreal Adria, Rimac Automobili, Gazprom International, PricewaterhouseCoopers, BBC, LinkedIn, Monster Njemačka, Carlsberg i mnogi drugi.
* * *
Foto: Drive konferencija PR
TEKST: Ada Ćeremida
Sarajevo Photography Festival sinoć je otvoren izložbom No Man's Land, arhivskim projektom koji 25 godina nakon premijere istoimenog Oscarom nagrađenog filma Danisa Tanovića vraća fokus na fotografiju kao prostor sjećanja, svjedočenja i reinterpretacije.
Kroz do sada neobjavljene fotografije sa snimanja, publika ima priliku ponovo promišljati teme kolektivnog pamćenja, ali i vidjeti kako jedna priča nastavlja živjeti. 
Među desetinama izložbi koje će tokom sedmice biti otvorene širom Sarajeva, izdvojili smo troje regionalnih autora čiji radovi na različite načine promišljaju dom, identitet i pripadanje.
Od Jadrana i Zagreba do Sarajeva i Libana, njihove fotografije pokazuju da prostor nikada nije samo pozadina priče, nego njen aktivni učesnik.
One istražuju odnos koji prema tim prostorima gradimo. 
Foto: Inia Herenčić
Foto: Vedad Divović
Foto: Matea Leš
U projektu Jadran: Snapshots of Belonging hrvatska fotografkinja i pejzažna arhitektica Matea Leš tokom pet godina bilježi život uz obalu, daleko od turističkih razglednica i sezonskih stereotipa. Njene fotografije more posmatraju kao prostor svakodnevice, rutine i sjećanja.
"Kroz fotografiju me najviše privlače mjesta i ljudi koji nose neku tihu emociju. Lokacije koje možda na prvi pogled djeluju obično, ali u sebi imaju osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti." 
Kako je podijelila za Bonjour.ba, upravo takva mjesta najčešće postaju polazna tačka njenog rada. Zanimaju je lokacije koje na prvi pogled djeluju sasvim obično, ali u sebi nose osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti.
Fotografiju opisuje kao način dokumentovanja emocija koje je ponekad teško objasniti riječima, a kroz proces fotografisanja prirodno joj se otvaraju i pitanja identiteta, korijena i odnosa prema prostorima kroz koje prolazimo.
Upravo takvi prizori čine okosnicu njenog rada. Ljudi, pejzaži i mali svakodnevni momenti postaju svojevrsni vizuelni dnevnik odnosa između prostora i identiteta.
"Fotografija mi je način da dokumentiram emocije koje je ponekad teško objasniti riječima."
Matea Leš na ovogodišnjem Sarajevo Photography Festivalu predstavlja projekat i publikaciju u okviru programa Book Table – Independent Publishing, koji se održava u petak, 5. juna od 13:30 sati u Goethe-Institutu.
Foto: Matea Leš
Naziv izložbe I Carried a Pine Cone in My Backpack već sugeriše da Iniju Herenčić zanimaju tragovi koje mjesta ostavljaju na nama. Njena fotografija ne slijedi unaprijed zadanu priču. Nastaje intuitivno, kroz susrete sa prostorom, svjetlom i pokretom, a izložba u Sarajevu otvara se u petak, 5. juna u 18:00 sati u Galeriji MAK.
"Proces fotografiranja za mene je način razumijevanja vlastitog odnosa prema prostoru, osjećajima i ljudima koji me okružuju."
Fotografije se u njenom radu ponašaju poput fragmenata sjećanja. Značenje se ne otkriva odjednom, nego se postepeno gradi kroz posmatranje. 
U razgovoru za Bonjour govori kako fotografije često nastaju intuitivno, privučene određenim svjetlom, atmosferom ili uglom nekog novog mjesta. Tek naknadno, kroz ponovno promatranje snimljenih prizora, u njima prepoznaje pitanja pripadnosti i identiteta. Kroz gradove, svakodnevne prostore i intimne situacije pokušava razumjeti vlastite korijene, ali i slojevite odnose koji nas oblikuju.
“Fotografija za mene nije konačan odgovor, već prostor za kontinuirano propitivanje, bliskost i razumijevanje slojevitosti odnosa koji me oblikuju.”
Njena izložba ne nudi jasne odgovore. Umjesto toga, poziva posmatrača da uspori i pronađe vlastita značenja između pejzaža, tijela, svjetla i uspomena. 
Foto: Inia Herenčić
Dok Matea i Inia polaze od intimnih prostora, Vedad Divović fotografiju koristi kao alat za razumijevanje društava, političkih sistema i ljudi koji kroz njih prolaze.
Njegova samostalna izložba Home of the Perpetually Lost , koja se otvara u srijedu, 3. juna u 19:00 sati na Trgu Susan Sontag, nastala je u kontekstu Libana i istražuje ideju doma kao nečega što se stalno gradi, gubi i ponovo pronalazi.
"Fotografija je za mene alat da razumijem svijet oko sebe, političke sisteme i ljude koji ih oblikuju." 
Kako je rekao za Bonjour, najčešće radi na dugoročnim projektima koji nastaju godinama i bave se temama identiteta, doma, političkih sistema i kolektivnog sjećanja. Ne zanimaju ga fotografije koje nude brze odgovore. Mnogo mu je važnije prenijeti osjećaj i ostaviti prostor za lično čitanje rada.
U njegovim radovima identitet nije fiksna kategorija. On se neprestano pregovara između prošlosti i sadašnjosti, između odlaska i povratka, između pripadanja i udaljenosti. 
"Važno mi je da ne nudim odgovore, nego da potaknem na razmišljanje."
U njegovim radovima protagonisti nisu tu da ispričaju vlastitu biografiju, nego da postanu dio šire priče o prostoru, društvu i vremenu u kojem živimo. Posebnu pažnju posvećuje tihim svakodnevnim momentima jer, kako kaže, upravo u njima vidi ono najiskrenije.
"Nedavno sam imao ideju da je možda sevdah upravo taj osjećaj koji tražim kroz fotografiju." 
Nije slučajno što se u njegovom radu često vraća i Sarajevo. Za Bonjour je podijelio da su teme doma, identiteta i pripadnosti duboko povezane s njegovim odrastanjem u ovom gradu te da je upravo Sarajevo u velikoj mjeri oblikovalo način na koji danas promišlja fotografiju i gradi vlastiti fotografski jezik.
Foto: Vedad Divović
Možda upravo ta misao najbolje povezuje i sva tri autora. Svako od njih fotografijom pokušava uhvatiti nešto što je teško definisati riječima osjećaj pripadanja, doma, nostalgije ili bliskosti.
Kroz Jadran, Zagreb i Liban, njihovi radovi govore o univerzalnim pitanjima koja svi nosimo sa sobom bez obzira gdje živimo.
Sarajevo Photography Festival nastavlja se tokom cijele sedmice, a mi ćemo nastaviti pratiti priče koje nastaju između fotografija, prostora i ljudi koji ih stvaraju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
