TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 8.8.2014.
Danas, kao i prošlog petka, molimo isti scenarij: udobno smještene, lokaciju biramo po vlastitom nahođenju, omiljeni gadget u ruke, adresu već dobro znamo i novo piće Spezi Das Original (toliko nam se sviđa retro dizajn bočice i ukus, da nam je njegovo pakiranje postalo neizbježan detalj i u našim ljetnim xxl torbama) koje će nas definitivno osvježiti i rashladiti!
A koja su to tri odjevna predmeta koja nas vraćaju u 80-te kojih će se sve dame sa stilom 'prisjetiti' ove jeseni i zime u svojim modnim kombinacijama, pogledajte u nastavku.
#Baloner, kišni mantil ili trench coat, ne možemo ga opisati niti jednom drugom rječju osim - kultni. Naravno, s tim pridjevom se slažemo, jer ovaj komad ne izlazi iz naših ormara niti jednu jedinu sezonu. Krojevi su se mjenjali, no onaj Burberry model ostao je i dan danas sinonim za vječni kišni mantil. Trenutno, taj kultni komad želimo vidjeti i nositi malo drugačije, na ne toliko formalan i ukočen način kakav nam je već dugo kodiran. Ove jeseni nosimo šire i duže modele, ne vežemo ih na način kako su se vezali (znate onaj remen koji ide uz svaki model ), o ne, ne nosimo ga svezanog, ako ipak da, onda je kožni remen topla stilska preporuka.
{gallery}2014_08/spezi2/baloner{/gallery}
#Ogrtači, poncho, cape, sve su to nazivi za ovaj komad koji se ne nosi na način kako nosimo kapute ili mantile, nego se s njihovim krojem uistinu igramo i kombiniramo ga na način kako nam odgovara. Ovu sezonu opet je zablistao, poslije, koliko se sjećamo malo dužeg perioda, a kako ćemo ga nositi, naravno ovisi o prilici, raspoloženju i trenutnoj dozi kreativnost. Tako ga možemo nositi uz tenisice i baletanke. Naša stilska preporuka je rolka uz hlače visokog struka ili uz haljinu 'mrkva' ili A kroja.
{gallery}2014_08/spezi2/ogrtaci{/gallery}
#Krzno. Kako da se ne osvrnemo na taj vječni, vrlo nostalgični i vrlo ženstveni komad, kojeg smo, vjerujem sve, kao male djevojčice vukle za sobom, kriomice oblačile i glumile da smo velike dame. E, upravo taj komad nam se urezao kao uspomena na ove modne godine o kojima pričamo. Ne, ne želimo pretjerano pričati o temi 'krzno', koja danas i nije baš svima omiljena - mi ga gledamo samo iz jednog razloga, a to je onaj estetski. Naime, ovaj komad je doista toliko profinjen da ga želimo nositi i u sportskoj, ležernoj varijantii, dakle ne nužno uz visoke cipele i svečanu kreaciju.
{gallery}2014_08/spezi2/krzno{/gallery}
***
Foto: vogue.com
Tekst: Glam Off Duty za MODAMO.info
TEKST: Ada Ćeremida
Ako ste ikada gledali Wes Anderson film i pomislili „Kako je moguće da neko ovako vidi svijet?“ onda vam je već jasno zašto je ovaj američki režiser dobio svoju prvu veliku, sveobuhvatnu izložbu u Londonu.
A ako ga nikada niste detaljno pratili, možda vam je ime poznato, ali ne znate zašto je upravo on jedan od najutjecajnijih vizualnih autora današnjice. Ukratko: u 56. godini, Anderson je stvorio filmski jezik koji prepoznate iz jednog kadra. To nije slučajnost već spoj arhitekture, dizajna, humora, nostalgije i preciznosti koja graniči s nenormalnom.
Zato je londonski Design Museum otvorio Wes Anderson: The Archives, izložbu koja na jednom mjestu okuplja više od 700 predmeta iz čitave njegove karijere od ranih crteža i bilježnica, do setova, kostima, minijaturnih modela i stop-motion lutaka. Postavka je otvorena do kraja jula 2026. godine, što znači da imate cijelu sezonu da je posjetite prije nego što se ovaj Andersonov svijet spakuje i nestane iz Londona.
Svijet Wesa Andersona: kada film postane arhitektura
U Andersonovim filmovima scenografija nikada nije samo pozadina. Ona je narativ. Gradovi, hoteli, vagoni vozova, podmornice, male sobe i ogromne dvorane sve je komponovano kao arhitektonski crtež koji od početka ima svoju logiku. Na izložbi u Londonu ta se logika vidi još jasnije.
Možete doslovno stajati pred maketom Grand Budapest Hotela i osjetiti onu istu mješavinu nostalgije i bajkovitosti koja je obilježila film. U vitrini nekoliko koraka dalje stoje kostimi koji su određivali karakter prije nego što je glumac izgovorio prvu repliku, a odmah pored njih nalaze se Andersonove bilješke o bojama, potezima kamere i rasporedu elemenata unutar kadra.
Sve to zajedno pokazuje da Anderson ne snima “slučajno” lijepo. Njegove slike su arhitektonski precizne. Njegovi setovi imaju zoniranje. Kadrovi imaju osovinu. Boje imaju funkciju. To je vizualni sistem u kojem svaki detalj postoji s razlogom i upravo zbog toga njegovi filmovi djeluju kao da gledate ilustriranu knjigu koja je oživjela.
Nostalgija kao građevinski materijal: Andersonovo naslijeđe i DNK
Iako kritičari često kažu da Anderson “živi u retro estetici”, izložba pokazuje sasvim suprotnu stvar: on ne imitira prošlost, nego je rekreira kao emocionalni pejzaž. Njegov rad je duboko ukorijenjen u evropsku književnost, francusku kinematografiju 60-ih, američki indie duh 90-ih i estetiku foto-albuma pronađenih na tavanu.
U postavci se vide njegovi rani Polaroidi, skice i stranice scenarija koje otkrivaju koliko Anderson polazi iz ličnog arhiva sjećanja, male opsesije, detalji iz djetinjstva, reference na staru arhitekturu, razglednice, vintage tipografije.
Sve to se pretače u njegovu prepoznatljivu nostalgiju: svijet u kojem prošlost nije dokument nego emocija. Zato Andersonovi filmovi tako lako pogađaju publiku jer djeluju kao sjećanje koje nikada nismo imali, ali bismo voljeli da jesmo.
Izložba u Londonu precizno mapira te utjecaje i pokazuje kako jedan autor uspijeva izgraditi estetiku koja postaje globalna kulturna šifra.
Stop-motion magija: zanat koji je stvorio Fantastic Mr. Fox i Isle of Dogs
Najintimniji dio izložbe je onaj koji se bavi Andersonovim animiranim filmovima. U vitrini se nalaze originalne lutke iz “Fantastic Mr. Fox” i “Isle of Dogs” male, savršeno artikulisane figure koje ste godinama gledali na ekranu, a sada konačno vidite koliko su fizički stvarne.
Njihovi kaputi su ručno šivani, krzno je stilizovano, oči i zglobovi izrađeni s milimetarskom preciznošću. Pored njih stoje dijelovi minijaturnih gradova, ulica i interijera u kojima se odvijaju ključne scene, kao i nacrti koji pokazuju koliko je svaki pokret planiran unaprijed.
Anderson sa 56: Zašto baš sada retrospektiva njegovog života i rada? Kroz protekle dvije decenije Anderson je izgradio nešto rijetko: vizualni jezik koji publika prepoznaje iz jedne slike. Njegovi filmovi prožimaju modu, arhitekturu, fotografiju i čitavu generaciju dizajnera. On je autor čiji se rad proučava na univerzitetima, čije boje završavaju na moodboardima interijera, čiji se kadrovi citiraju kao standard simetrije i kompozicije.
U 56. godini njegova karijera je već dio historije ali i sadašnjosti. Upravo zato retrospektiva djeluje opravdano: Anderson je postao fenomen koji prevazilazi filmsku industriju. Izložba “The Archives” potvrđuje ono što su fanovi odavno znali: Wes Anderson više nije samo ime u špici. On je vizualni pravac. Estetski pokret. Kategorija sama za sebe.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
