#OstaniKući inicijativa motivirala nas je da među starijim hollywoodskim uspješnicama i nagrađivanim naslovima potražimo filmove koji će biti naše idealno vikend društvo.

Od crno bijelih romantičnih priča, preko dramskih i kriminalističkih hitova pa sve do pustolovnih filmova, ova lista krije neke od najpopularnijih naslova koje morate pogledati barem jednom u životu.

Pored toga, sjajne vijesti su da glumačku ekipu u ovim filmovima čine Audrey Hepburn, Katharine Hepburn, Humphrey Bogart, Vivien Leigh, Clark Gable, Gregory Peck, Meryl Streep i mnoga druga talentirana glumačka imena. Atmosfera crno-bijelih filmova, magija starog Hollywooda, ali i tematika o kojoj ovi naslovi govore, sjajan su bijeg od stvarnosti, a istovremenu potiču i na razmišljanje o ljubavi, životu i obitelji.

Zato, večeras pripremite kokice, vaš omiljeni napitak i uživajte u maratonu vječnih filmova koji i godinama nakon premijere nasmijavaju, zabavljaju i iznova oduševljavaju publiku.

Zameo ih vjetar (Gone with the Wind) (1939.)

Ovo je slavna američka ljubavna povijesna drama iz 1939. godine nastala prema istoimenom romanu kojeg je napisala Margaret Mitchell. Radnja se vrti oko južnjačke ljepotice Scarlett O’Hara koja odrasta tijekom i nakon američkog građanskog rata te se zaljubi u Rhetta Butlera.

https://www.youtube.com/watch?v=0X94oZgJis4

Čarobnjak iz Oza (The Wizard of Oz) (1939.)

Ovaj američki fantastično-glazbeni film iz 1939. snimljen je u boji, s efektima koji su bili još novi za to doba. Tijekom godina je postao vrlo poznat i popularan, a donosi priču o djevojčici Dorothy koja je sanjala o mjestu gdje nema problema, posjeti Čarobnjaku iz Oza i putovanju na kojemu su joj se pridružili limeni čovjek, strašilo i lav.

https://www.youtube.com/watch?v=H_3T4DGw10U

Casablanca (1942.)

Romantična drama smještena u marokanski grad Casablancu tijekom Drugog svjetskog rata fokusira se na sukob između, prema riječima jednog od junaka, ljubavi i vrline: on mora odabrati između ljubavi prema ženi i onog što je ispravno, pomaganja njoj i njenom mužu vođi Pokreta otpora da pobjegnu iz Casablance kako bi mogli nastaviti borbu protiv nacista.

https://www.youtube.com/watch?v=BkL9l7qovsE

Afrrička kraljica (The African Queen) (1951.)

Zvijezde Katharine Hepburn i Humphrey Bogart u ovom klasiku koji je režirao John Huston donose priču o misionaru i kapetanu na brodu u središnjoj Africi za vrijeme Prvog svjetskog rata.

https://www.youtube.com/watch?v=88jytHOsDos

Praznik u Rimu (Roman Holiday) (1953.)

Ovo je romantična komedija iz 1953. godine. Film priča o mladoj princezi koja pobjegne tijekom službenog posjeta Rimu i sprijatelji se s ciničnim američkim novinarom, koji samo želi ekskluzivnu priču, ali kasnije shvati da se zaljubljuje u nju.

https://www.youtube.com/watch?v=twi3lQIDkiU

Prozor u dvorište (Rear Window) (1954.)

Prema mnogima jedan od Hitchcockovih najboljih filmova. Radnja se odvija u sobi gdje Jeff Jeffries nakon teškog prijeloma noge biva prisiljen ostati doma. Dan mu se sastojao od sjedenja na prozoru uz pogled na susjedstvo i posjete njegove lijepe djevojke Lise i patronažne sestre Stelle.

https://www.youtube.com/watch?v=m01YktiEZCw

Ubiti pticu rugalicu (To kill a Mockingbird) (1962.)

Ova američka drama iz 1962. i adaptacija istoimene knjige autorice Harper Lee donosi priču o rasnoj nejednakosti u izmišljenom gradu Maycombu (država Alabama).

https://www.youtube.com/watch?v=KR7loA_oziY

Priča sa zapadne strane (West Side Story) (1961.)

Ovaj film se smatra jednim od najboljih filmskih mjuzikla i kinematografskim remek djelom koji je osvojio čak 10 Oscara. Glavni glumci su Mary i Tony, mladi ljubavnici, koji proživljavaju sudbinu Romea i Julije među zaraćenim bandama New Yorka.

https://www.youtube.com/watch?v=NF1L3NorO3E

Divan život (It's Wonderfull Life) (1946.)

Slavni američki dramski film koji donosi priču o Georgeu Baileyu, poslovnom čovjeku na rubu samoubojstva na sam Badnjak. Georgea su pritisli brojni problemi, a kap koja je prelila čašu bila je gubitak značajne svote novca. No tada se pojavljuje njegov anđeo čuvar Clarence koji mu pokazuje kako bi njegov grad, obitelj i poznanici izgledali da se nikad nije rodio. 

https://www.youtube.com/watch?v=ewe4lg8zTYA

Moja Afrika (Out of Africa) (1985.)

Romantični film smješten u kolonijalnoj Keniji u 20. stoljeću donosi priču o ljubavi između vlasnice plantaže i lovca na divljač. 

https://www.youtube.com/watch?v=2EW2kNCmZZ0

Sarajevo Photography Festival sinoć je otvoren izložbom No Man's Land, arhivskim projektom koji 25 godina nakon premijere istoimenog Oscarom nagrađenog filma Danisa Tanovića vraća fokus na fotografiju kao prostor sjećanja, svjedočenja i reinterpretacije.  

Kroz do sada neobjavljene fotografije sa snimanja, publika ima priliku ponovo promišljati teme kolektivnog pamćenja, ali i vidjeti kako jedna priča nastavlja živjeti.  






Među desetinama izložbi koje će tokom sedmice biti otvorene širom Sarajeva, izdvojili smo troje regionalnih autora čiji radovi na različite načine promišljaju dom, identitet i pripadanje.  

Od Jadrana i Zagreba do Sarajeva i Libana, njihove fotografije pokazuju da prostor nikada nije samo pozadina priče, nego njen aktivni učesnik.  

One istražuju odnos koji prema tim prostorima gradimo.  

Foto: Inia Herenčić

Foto: Vedad Divović

Foto: Matea Leš  
 

Matea Leš: Jadran kao mjesto kojem se uvijek vraćamo  

U projektu Jadran: Snapshots of Belonging hrvatska fotografkinja i pejzažna arhitektica Matea Leš tokom pet godina bilježi život uz obalu, daleko od turističkih razglednica i sezonskih stereotipa. Njene fotografije more posmatraju kao prostor svakodnevice, rutine i sjećanja. 

"Kroz fotografiju me najviše privlače mjesta i ljudi koji nose neku tihu emociju. Lokacije koje možda na prvi pogled djeluju obično, ali u sebi imaju osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti."   




Kako je podijelila za Bonjour.ba, upravo takva mjesta najčešće postaju polazna tačka njenog rada. Zanimaju je lokacije koje na prvi pogled djeluju sasvim obično, ali u sebi nose osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti. 

Fotografiju opisuje kao način dokumentovanja emocija koje je ponekad teško objasniti riječima, a kroz proces fotografisanja prirodno joj se otvaraju i pitanja identiteta, korijena i odnosa prema prostorima kroz koje prolazimo.




Upravo takvi prizori čine okosnicu njenog rada. Ljudi, pejzaži i mali svakodnevni momenti postaju svojevrsni vizuelni dnevnik odnosa između prostora i identiteta.  

"Fotografija mi je način da dokumentiram emocije koje je ponekad teško objasniti riječima." 

Matea Leš na ovogodišnjem Sarajevo Photography Festivalu predstavlja projekat i publikaciju u okviru programa Book Table – Independent Publishing, koji se održava u subotu, 6. juna od 13:30 sati u Goethe-Institutu.

Foto: Matea Leš  
 

Inia Herenčić: Fotografija kao prostor pitanja  

Naziv izložbe I Carried a Pine Cone in My Backpack već sugeriše da Iniju Herenčić zanimaju tragovi koje mjesta ostavljaju na nama. Njena fotografija ne slijedi unaprijed zadanu priču. Nastaje intuitivno, kroz susrete sa prostorom, svjetlom i pokretom, a izložba u Sarajevu otvara se u petak, 5. juna u 18:00 sati u Galeriji MAK.

"Proces fotografiranja za mene je način razumijevanja vlastitog odnosa prema prostoru, osjećajima i ljudima koji me okružuju."

Fotografije se u njenom radu ponašaju poput fragmenata sjećanja. Značenje se ne otkriva odjednom, nego se postepeno gradi kroz posmatranje.  






U razgovoru za Bonjour govori kako fotografije često nastaju intuitivno, privučene određenim svjetlom, atmosferom ili uglom nekog novog mjesta. Tek naknadno, kroz ponovno promatranje snimljenih prizora, u njima prepoznaje pitanja pripadnosti i identiteta. Kroz gradove, svakodnevne prostore i intimne situacije pokušava razumjeti vlastite korijene, ali i slojevite odnose koji nas oblikuju.

“Fotografija za mene nije konačan odgovor, već prostor za kontinuirano propitivanje, bliskost i razumijevanje slojevitosti odnosa koji me oblikuju.”  

Njena izložba ne nudi jasne odgovore. Umjesto toga, poziva posmatrača da uspori i pronađe vlastita značenja između pejzaža, tijela, svjetla i uspomena.  

Foto: Inia Herenčić  
 

Vedad Divović: Potraga za domom između prošlosti i sadašnjosti  

Dok Matea i Inia polaze od intimnih prostora, Vedad Divović fotografiju koristi kao alat za razumijevanje društava, političkih sistema i ljudi koji kroz njih prolaze.

Njegova samostalna izložba Home of the Perpetually Lost , koja se otvara u srijedu, 3. juna u 19:00 sati na Trgu Susan Sontag, nastala je u kontekstu Libana i istražuje ideju doma kao nečega što se stalno gradi, gubi i ponovo pronalazi.

"Fotografija je za mene alat da razumijem svijet oko sebe, političke sisteme i ljude koji ih oblikuju."   





Kako je rekao za Bonjour, najčešće radi na dugoročnim projektima koji nastaju godinama i bave se temama identiteta, doma, političkih sistema i kolektivnog sjećanja. Ne zanimaju ga fotografije koje nude brze odgovore. Mnogo mu je važnije prenijeti osjećaj i ostaviti prostor za lično čitanje rada.

U njegovim radovima identitet nije fiksna kategorija. On se neprestano pregovara između prošlosti i sadašnjosti, između odlaska i povratka, između pripadanja i udaljenosti.  




"Važno mi je da ne nudim odgovore, nego da potaknem na razmišljanje."

U njegovim radovima protagonisti nisu tu da ispričaju vlastitu biografiju, nego da postanu dio šire priče o prostoru, društvu i vremenu u kojem živimo. Posebnu pažnju posvećuje tihim svakodnevnim momentima jer, kako kaže, upravo u njima vidi ono najiskrenije.

"Nedavno sam imao ideju da je možda sevdah upravo taj osjećaj koji tražim kroz fotografiju."   





Nije slučajno što se u njegovom radu često vraća i Sarajevo. Za Bonjour je podijelio da su teme doma, identiteta i pripadnosti duboko povezane s njegovim odrastanjem u ovom gradu te da je upravo Sarajevo u velikoj mjeri oblikovalo način na koji danas promišlja fotografiju i gradi vlastiti fotografski jezik.

Foto: Vedad Divović

Možda upravo ta misao najbolje povezuje i sva tri autora. Svako od njih fotografijom pokušava uhvatiti nešto što je teško definisati riječima osjećaj pripadanja, doma, nostalgije ili bliskosti.   

Kroz Jadran, Zagreb i Liban, njihovi radovi govore o univerzalnim pitanjima koja svi nosimo sa sobom bez obzira gdje živimo.   

Sarajevo Photography Festival nastavlja se tokom cijele sedmice, a mi ćemo nastaviti pratiti priče koje nastaju između fotografija, prostora i ljudi koji ih stvaraju.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto:  Matea Leš, Inia Herenčić, Vedad Divović