Kako bismo vas dodatno inspirirali za kvalitetnu organizaciju aktivnosti i (poslovnih) obveza doma, odlučili smo u razgovoru sa bh.damama saznati kako one ovo vrijeme koriste za obavljanje svih zadataka za koje inače nemamo vremena i uspostavljanje novih rutina koje će nam pomoći zadržati dobro raspoloženje.

Direktorica agencije Communis, Zvezdana Žujo, dama je koja uživa u svakodnevnim ritualima i ovaj period koristi za kreiranje nekih novih.
Zvezdana nas je kroz foto dnevnik provela kroz svoj jedan radni dan i otkrila kako zadržava kreativnost i produktivnost tijekom rada od doma, dala inspiraciju za pripremu par ukusnih slastica, kao i ideje kako nekome izmamiti osmijeh na lice kroz sitne geste u periodu karantene.

Kako izgleda jedan radni dan direktorice jedne od kreativnijih marketinških agencija u Bosni i Hercegovini otkrijte u nastavku.

***

Period kućne izolacije mi ne pada teško, čak i prija na neki vrlo neobičan način. Shvatila sam da je to zbog izraženih osobina koje idu uz moj karakter: prilagođavanje trenutnim okolnostima i prihvatanje činjenica onakvim kakve jesu. Činjenice i okolnosti trebamo nazvati pravim imenom i prezimenom. Covid-19, Corona, nije bitno šta je tu ime, a šta prezime, puno je bitnije šta mi je donelo - boravak kod kuće neusporedivo duže, nego je to uobičajeno, rad kod kuće, odvajanje od svakodnevnih višegodišnjih navika.
No, što se mora, nije teško, pa odmah ide nova organizacija, nove navike, makar i privremene, novi način funkcionisanja.
Život ne može uvek biti onakvim kakvim ga zamišljamo, nego je onakav, kakvim ga nacrtamo i živimo u datom trenutku.
Iako nisam talentovana za crtanje/slikanje, uhvatila sam se u koštac sa tim i napravila predivno oslikana jutra, dane, večeri.
Počela sam istinski da uživam gledajući izlazak sunca, ranije je to bilo samo na (od)moru. Uživam u dugim razgovorima sa prijateljicama, to je bilo rezervisano samo za vikend popodneva, da pričam s biljkama koje brižno odgajam, čak i im i glasno zapevam.

Svaki dan se čujem sa mama Mirom, od koje treba učiti šta je pozitivan stav o životu. Beskrajno me nasmejava svojim pričama, jedna tema za svaki novi dan. Jednom je to zdrava hrana, drugi dan su zagonetke, treći dan priroda, naredni dan društvo. Samo se jedna tema provlači svaki dan: da li vežbam? Zadala mi je rođena majka da svaki dan moram da vežbam i da nakon famozne Corone, moram da budem tanka, zategnuta sa vidljivim strukom. Obećala sam i sta ću, radim to. Proverava me. :)

“radno vreme” uppss. Mailovi, razgovori sa klijentima, kolegama, dobavljačima. Sve se promenilo, pa i način oglašavanja. Puno je više TV i web kampanja, manje printa i outdoora. Drugačija je komunikacija sa potrošačima/ korisnicima usluga.

Sledi čitanje vesti, koje baš ne donosi osmeh, više brigu kako nastaviti, koje korake poduzeti da imaju što manje negativnih posledica, čekanje tzv. Corona zakona za privredne subjekte... taj deo dana je hmmm manje lep, jer je nužno iščekivanje na koje najmanje mogu uticati i bilo šta menjati. Jedan dan je kao jedan život, nekad manje, a nekad više lep.

Redovno priređujem iznenađenja prijateljima i komšijama, jer zaista to zaslužuju. Banana bread, čokoladni muffini, kolač sa jagodama, proja i druge delicije.
Napravim, dostavim onako iz auta sa maskom i rukavicama i juriš kući, poštujemo socijalnu iliti fizičku distancu.
Obožavam kuhinju i kuhanje i mislim da ću imati 300 kila i ne, neću biti tanašna kako to moja mama sanja.
Neobično je da odjednom za sve imam dovoljno vremena.
Nezaobilazni dvojac, psići Buddy& Lumpi, jedan je moj, a drugi je komšijski, ali su oba moja i oba su njihova. Kratka šetnja, trčkaranje po Vilsonovom šetalištu je must svaki dan.

Za one koji su non stop u izolaciji, nova prijateljica (preko 65), kojoj sam redovan gost do ulaznih vrata, kojoj se ukažem i kada me (ne)očekuje sa cekerima iz supermarketa, sa pijace, iz apoteke. Filmovi - odgledala sam ih desetine, serije (od The New Pope do Big Little Lies, Why woman kill, Peaky Blinders...), za popodnevnu dremku, knjigu (opet čitam Hiljadu sjajnih sunaca), kuhanje, negu.
Maske za lice i kosu su mi omiljene. Probala sam nekoliko različitih i gle, sve prijaju. Ja sam odlučila da mi sve prijaju.

Kao što sam odlučila da mi prija izolacija, meni tako društvenoj.

U samom srcu Sarajeva, gdje koraci odzvanjaju ritmom grada, smješten je Atelje 71, adresa koju modne entuzijastice već dugo znaju napamet.

Tu, među policama ispunjenim pažljivo biranim komadima, svakodnevnica Irme Saljević Krvavac poprima jedan poseban ton.

Bonjour je zavirio iza kulisa ovog prostora i otkrio šta stoji iza njene kreativnosti, ali i kako sitni rituali poput kockice Dorine u pravom trenutku čine dan ugodnijim.







Jutra nisu uvijek savršena. Neka počnu smireno, uz svjetlo kroz prozor, a neka uz zvuk alarma koji zvoni pet minuta prekasno. Irma ne vjeruje u jedno idealno jutro, ali vjeruje u male rituale koji joj olakšaju početak dana.

Dorina čokolada u torbi je obavezan detalj, neovisno o planu. Nema scenarija koji ne podnosi da se dan započne slatko.

Irma nam je otkrila da njeno idealno jutro počinje tek kada djeca odu u školu, a ona pripremi svoju prvu kafu. Uz novu epizodu omiljenog podcasta i prelistavanje modnih časopisa, dan lagano dobija svoj ritam, onaj koji je vodi ka timu, idejama i poslu koji iskreno voli.





Na putu prema Atelje 71, jednoj od najposebnijih shopping adresa u Sarajevu, Irma kroz ritam grada nosi i ritam svojih misli koje dijeli sa nama. Otkriva male trenutke predaha koje krade u sredini radnog dana.

Kada smo je pitali šta joj daje snagu da započne dan, Irma je bez razmišljanja rekla da je to dobra organizacija. Upravo se taj balans reflektuje u njenom radu, preciznosti u planiranju, ali i kreativnoj slobodi u dizajnu.





Dan u Ateljeu ne počinje na istovjetan način, nekad su to mirna jutra, nekad ubrzane pripreme za nove isporuke, a često i susreti s kupcima koji traže nešto posebno.

Irma nas vodi kroz prostor gdje stoje torbe njenog brenda Freya.

Inspiracija ne dolazi uvijek kada je zovemo, ali Irma nam je priznala da je ono što je najviše pokreće ideja. Kada jednom postavi koncept i podijeli ga sa svojim razvojnim timom, osjeti se energija, onaj prepoznatljiv trenutak kad svi znaju da su na pravom putu.

Irma Krvavac, osnivačica i kreativna direktorica brenda Freya i Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba

Njeno obrazovanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje je završila odsjek za slikarstvo i danas se osjeti u svakom potezu. Njena želja je prenijeti umjetnost u svakodnevni život, u predmete koje ljudi nose, koriste, žive s njima.

Svaka torba nosi trag njenog umjetničkog senzibiliteta, ali i razumijevanja života žena koje ih nose: praktične i posebne, nježne, ali snažne.









Na pitanje o samom početku kreativnog procesa, Irma je rekla da sve kreće kao slaganje puzzli. Okupi sve elemente koji je inspirišu: oblike, boje, funkcionalnost, reference omiljenih dizajnera i zatim ih pretače u vision board. Tek tada, kako kaže, pusti mašti na volju i prepusti se igri baš poput djeteta.

„Ponekad to izgleda kao od trnja do zvijezda,“ kroz smijeh nam je rekla Irma. Sve počinje idejom, a zatim slijedi razrada, izrada šablona, biranje materijala i niz prototipova.

Izrada šablona, kako nam je objasnila, često je najveći izazov u cijelom procesu. Nekada je potrebno više verzija da bi se stiglo do onog modela zbog kojeg „zaigra srce“.













Za Irmu svaki novi dizajn je prilika da se ispriča nova priča, a priče ne nastaju na silu. Potrebni su trenuci mira, predaha, poneki slatki zalogaj, baš kad se misao razbistri.

Zato Dorina kao mali, ali važan dio dana, često bude prisutna u tim behind the scenes trenucima kreativnog procesa.

Poseban odnos s kupcima nešto je što se ne može dizajnirati nego se iskreno gradi. Irma nam je rekla da joj najviše znači rečenica koju često čuje: „Ovo je savršeno, kao da ste je dizajnirali baš za mene.“ 

Upravo te riječi su potvrda da dizajn ima svoj dom u nečijoj svakodnevici.









Na pitanje kako izgleda njen savršeni trenutak odmora, Irma nije dugo razmišljala. Rekla je da je to potpuni mir, trenutak tišine bez buke i ljudi. Slijedi zagrljaj njene djece i prepričavanje njihovih malih dogodovština onih sitnica koje čine život i koje ne biste mijenjali ni za šta.

Dorina je za… onda kad žuriš započeti svoj dan pa zgrabiš par kockica na izlazu iz stana. Tu je kao predah nakon napornog dana, kao ono nešto slatko u gorkom trenutku.

Može i da bude mali znak pažnje, za velika i mala okupljanja, za minute potpunog mira, za dodatnu dozu veselja u danu.





Sve te situacije čine kockice života koje pamtimo. Neke su smiješne, neke lijepe i zabavne, a neke tužne ili neugodne, ali naše su. Upravo u takvim trenucima Dorina je tu da je podijelimo s dragim ljudima i da svaki događaj pretvori u malo slađe sjećanje.

Dorina je čokolada za svaku priliku, za svaki dan…  Ma za uvijek!



 


Irmin dan nije strogo isplaniran, ali je ispunjen. Dok se kreira, smije, odmara ili planira nešto novo, Dorina je tu kao mali zalogaj koji u običnom trenutku donese slatku dozu inspiracije.