TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 20.4.2020.
Kako bismo vas dodatno inspirirali za kvalitetnu organizaciju aktivnosti i (poslovnih) obveza doma, odlučili smo u razgovoru sa bh.damama saznati kako one ovo vrijeme koriste za obavljanje svih zadataka za koje inače nemamo vremena i uspostavljanje novih rutina koje će nam pomoći zadržati dobro raspoloženje.
Direktorica agencije Communis, Zvezdana Žujo, dama je koja uživa u svakodnevnim ritualima i ovaj period koristi za kreiranje nekih novih.
Zvezdana nas je kroz foto dnevnik provela kroz svoj jedan radni dan i otkrila kako zadržava kreativnost i produktivnost tijekom rada od doma, dala inspiraciju za pripremu par ukusnih slastica, kao i ideje kako nekome izmamiti osmijeh na lice kroz sitne geste u periodu karantene.
Kako izgleda jedan radni dan direktorice jedne od kreativnijih marketinških agencija u Bosni i Hercegovini otkrijte u nastavku.
***
Period kućne izolacije mi ne pada teško, čak i prija na neki vrlo neobičan način. Shvatila sam da je to zbog izraženih osobina koje idu uz moj karakter: prilagođavanje trenutnim okolnostima i prihvatanje činjenica onakvim kakve jesu. Činjenice i okolnosti trebamo nazvati pravim imenom i prezimenom. Covid-19, Corona, nije bitno šta je tu ime, a šta prezime, puno je bitnije šta mi je donelo - boravak kod kuće neusporedivo duže, nego je to uobičajeno, rad kod kuće, odvajanje od svakodnevnih višegodišnjih navika.
No, što se mora, nije teško, pa odmah ide nova organizacija, nove navike, makar i privremene, novi način funkcionisanja.
Život ne može uvek biti onakvim kakvim ga zamišljamo, nego je onakav, kakvim ga nacrtamo i živimo u datom trenutku.
Iako nisam talentovana za crtanje/slikanje, uhvatila sam se u koštac sa tim i napravila predivno oslikana jutra, dane, večeri.
Počela sam istinski da uživam gledajući izlazak sunca, ranije je to bilo samo na (od)moru. Uživam u dugim razgovorima sa prijateljicama, to je bilo rezervisano samo za vikend popodneva, da pričam s biljkama koje brižno odgajam, čak i im i glasno zapevam.
Svaki dan se čujem sa mama Mirom, od koje treba učiti šta je pozitivan stav o životu. Beskrajno me nasmejava svojim pričama, jedna tema za svaki novi dan. Jednom je to zdrava hrana, drugi dan su zagonetke, treći dan priroda, naredni dan društvo. Samo se jedna tema provlači svaki dan: da li vežbam? Zadala mi je rođena majka da svaki dan moram da vežbam i da nakon famozne Corone, moram da budem tanka, zategnuta sa vidljivim strukom. Obećala sam i sta ću, radim to. Proverava me. :)
“radno vreme” uppss. Mailovi, razgovori sa klijentima, kolegama, dobavljačima. Sve se promenilo, pa i način oglašavanja. Puno je više TV i web kampanja, manje printa i outdoora. Drugačija je komunikacija sa potrošačima/ korisnicima usluga.
Sledi čitanje vesti, koje baš ne donosi osmeh, više brigu kako nastaviti, koje korake poduzeti da imaju što manje negativnih posledica, čekanje tzv. Corona zakona za privredne subjekte... taj deo dana je hmmm manje lep, jer je nužno iščekivanje na koje najmanje mogu uticati i bilo šta menjati. Jedan dan je kao jedan život, nekad manje, a nekad više lep.
Redovno priređujem iznenađenja prijateljima i komšijama, jer zaista to zaslužuju. Banana bread, čokoladni muffini, kolač sa jagodama, proja i druge delicije.
Napravim, dostavim onako iz auta sa maskom i rukavicama i juriš kući, poštujemo socijalnu iliti fizičku distancu.
Obožavam kuhinju i kuhanje i mislim da ću imati 300 kila i ne, neću biti tanašna kako to moja mama sanja.
Neobično je da odjednom za sve imam dovoljno vremena.
Nezaobilazni dvojac, psići Buddy& Lumpi, jedan je moj, a drugi je komšijski, ali su oba moja i oba su njihova. Kratka šetnja, trčkaranje po Vilsonovom šetalištu je must svaki dan.
Za one koji su non stop u izolaciji, nova prijateljica (preko 65), kojoj sam redovan gost do ulaznih vrata, kojoj se ukažem i kada me (ne)očekuje sa cekerima iz supermarketa, sa pijace, iz apoteke. Filmovi - odgledala sam ih desetine, serije (od The New Pope do Big Little Lies, Why woman kill, Peaky Blinders...), za popodnevnu dremku, knjigu (opet čitam Hiljadu sjajnih sunaca), kuhanje, negu.
Maske za lice i kosu su mi omiljene. Probala sam nekoliko različitih i gle, sve prijaju. Ja sam odlučila da mi sve prijaju.
Kao što sam odlučila da mi prija izolacija, meni tako društvenoj.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prije godinu dana njihov put tek je počinjao. Jedna u Mostaru, druga u Sarajevu, treća u Banjoj Luci. Različite priče, ali ista odluka da se krene. Danas su to žene koje u BiH grade vlastite brendove, korak po korak.
Iako su im putevi različiti, povezuje ih jedna važna tačka: akademija koju su zajednički organizovali dm drogerie markt Bosna i Hercegovina i Bonjour.ba. Upravo tu je nastala razlika između ideje koja ostane na papiru i brenda koji polako, ali sigurno, raste.
Jer često ne nedostaje ni znanje ni ideja, nego onaj dodatni poticaj da se prestane odgađati ono što već znamo da treba uraditi. Akademija je bila prostor u kojem žene jačaju žene, gdje podrška dolazi iz zajedništva, a govornice bez uljepšavanja dijele iskustva, greške i vrlo konkretne smjernice za naredne korake.
Za Martinu Djordjevski, koja u Mostaru gradi brend tegla, edukacija je bila ključna u fazi kada je imala ideju, ali i mnogo nepoznanica. Učenje o osnovama poslovanja pomoglo joj je da sagleda širu sliku i da svoju ideju pretvori u nešto opipljivo.
“Na početku puta značajno mi je bilo to što sam prolazila kroz različite programe i akademije gdje sam učila o pisanju biznis plana i šta, zapravo, znači pokretati biznis. To mi je bilo značajno da razvijem ideju, razvijem biznis plan i da čujem od profesionalaca kako se to radi.”
Maja Topčagić danas svoj poslovni put razvija u Sarajevu i da, njen put je imao faze u koojima je sve djelovalo preteško. Došao je trenutak kada je odustajanje izgledalo kao najlogičnija opcija. Upravo tada donijela je odluku koja je promijenila smjer.
“Mislim da je to bio dan kad sam htjela da odustanem jer je bilo suviše teško, međutim rekla sam: ideš glavom kroz zid bez straha, jer strah je samo dodatni faktor koji te čini jačom. Tako sam prije par godina odlučila da pokrenem svoj studio: nešto drugačije, autentično i jednostavno ja.”
Poduzetničke vrline često se ne vide u uspjehu, nego u trenucima kada je najteže nastaviti.
Dragana Rauš svoj profesionalni put započela je u Banjoj Luci s marketinškom agencijom raush.ba. Razvijala se kroz iskustvo i spremnost da isproba, pogriješi i nauči. Umjesto čekanja idealnih uslova, birala je praksu kao najbolju školu.
“Moj savjet ženama jeste da na svaku priliku kažu ‘da’. Jer ako ne kažeš da, ne možeš znati da li ti se nešto sviđa ili ne. Dovodite se u razne situacije, eksperimentišite sa svojim sposobnostima i mogućnostima jer ne postoji drugi način da se nauči nego iz prakse.”
U njenom slučaju, rast nije bio linearan, ali je bio stvaran i održiv.
Iako dolaze iz različitih sredina i imaju različite profesionalne puteve, Martinu, Maju i Draganu povezuje jedan važan trenutak. Ne kao početak njihovih ideja, nego kao tačka u kojoj su te ideje dobile potvrdu, strukturu i dodatni zamah.
Akademija je bila prostor u kojem su znanje, iskustva i razmjena s drugim ženama prvi put sjeli na svoje mjesto kao jasan signal da ono što rade ima smisla, da su pitanja koja postavljaju legitimna i da put kojim idu nije usamljen.
Upravo taj spoj edukacije, razgovora i stvarnih primjera dao je dodatni poticaj da se krene ozbiljnije, odlučnije i s više povjerenja u vlastite odluke.
Iz „jednog dana ću“ u „krećem sada“!
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
