TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 20.4.2020.
Kako bismo vas dodatno inspirirali za kvalitetnu organizaciju aktivnosti i (poslovnih) obveza doma, odlučili smo u razgovoru sa bh.damama saznati kako one ovo vrijeme koriste za obavljanje svih zadataka za koje inače nemamo vremena i uspostavljanje novih rutina koje će nam pomoći zadržati dobro raspoloženje.
Direktorica agencije Communis, Zvezdana Žujo, dama je koja uživa u svakodnevnim ritualima i ovaj period koristi za kreiranje nekih novih.
Zvezdana nas je kroz foto dnevnik provela kroz svoj jedan radni dan i otkrila kako zadržava kreativnost i produktivnost tijekom rada od doma, dala inspiraciju za pripremu par ukusnih slastica, kao i ideje kako nekome izmamiti osmijeh na lice kroz sitne geste u periodu karantene.
Kako izgleda jedan radni dan direktorice jedne od kreativnijih marketinških agencija u Bosni i Hercegovini otkrijte u nastavku.
***
Period kućne izolacije mi ne pada teško, čak i prija na neki vrlo neobičan način. Shvatila sam da je to zbog izraženih osobina koje idu uz moj karakter: prilagođavanje trenutnim okolnostima i prihvatanje činjenica onakvim kakve jesu. Činjenice i okolnosti trebamo nazvati pravim imenom i prezimenom. Covid-19, Corona, nije bitno šta je tu ime, a šta prezime, puno je bitnije šta mi je donelo - boravak kod kuće neusporedivo duže, nego je to uobičajeno, rad kod kuće, odvajanje od svakodnevnih višegodišnjih navika.
No, što se mora, nije teško, pa odmah ide nova organizacija, nove navike, makar i privremene, novi način funkcionisanja.
Život ne može uvek biti onakvim kakvim ga zamišljamo, nego je onakav, kakvim ga nacrtamo i živimo u datom trenutku.
Iako nisam talentovana za crtanje/slikanje, uhvatila sam se u koštac sa tim i napravila predivno oslikana jutra, dane, večeri.
Počela sam istinski da uživam gledajući izlazak sunca, ranije je to bilo samo na (od)moru. Uživam u dugim razgovorima sa prijateljicama, to je bilo rezervisano samo za vikend popodneva, da pričam s biljkama koje brižno odgajam, čak i im i glasno zapevam.
Svaki dan se čujem sa mama Mirom, od koje treba učiti šta je pozitivan stav o životu. Beskrajno me nasmejava svojim pričama, jedna tema za svaki novi dan. Jednom je to zdrava hrana, drugi dan su zagonetke, treći dan priroda, naredni dan društvo. Samo se jedna tema provlači svaki dan: da li vežbam? Zadala mi je rođena majka da svaki dan moram da vežbam i da nakon famozne Corone, moram da budem tanka, zategnuta sa vidljivim strukom. Obećala sam i sta ću, radim to. Proverava me. :)
“radno vreme” uppss. Mailovi, razgovori sa klijentima, kolegama, dobavljačima. Sve se promenilo, pa i način oglašavanja. Puno je više TV i web kampanja, manje printa i outdoora. Drugačija je komunikacija sa potrošačima/ korisnicima usluga.
Sledi čitanje vesti, koje baš ne donosi osmeh, više brigu kako nastaviti, koje korake poduzeti da imaju što manje negativnih posledica, čekanje tzv. Corona zakona za privredne subjekte... taj deo dana je hmmm manje lep, jer je nužno iščekivanje na koje najmanje mogu uticati i bilo šta menjati. Jedan dan je kao jedan život, nekad manje, a nekad više lep.
Redovno priređujem iznenađenja prijateljima i komšijama, jer zaista to zaslužuju. Banana bread, čokoladni muffini, kolač sa jagodama, proja i druge delicije.
Napravim, dostavim onako iz auta sa maskom i rukavicama i juriš kući, poštujemo socijalnu iliti fizičku distancu.
Obožavam kuhinju i kuhanje i mislim da ću imati 300 kila i ne, neću biti tanašna kako to moja mama sanja.
Neobično je da odjednom za sve imam dovoljno vremena.
Nezaobilazni dvojac, psići Buddy& Lumpi, jedan je moj, a drugi je komšijski, ali su oba moja i oba su njihova. Kratka šetnja, trčkaranje po Vilsonovom šetalištu je must svaki dan.
Za one koji su non stop u izolaciji, nova prijateljica (preko 65), kojoj sam redovan gost do ulaznih vrata, kojoj se ukažem i kada me (ne)očekuje sa cekerima iz supermarketa, sa pijace, iz apoteke. Filmovi - odgledala sam ih desetine, serije (od The New Pope do Big Little Lies, Why woman kill, Peaky Blinders...), za popodnevnu dremku, knjigu (opet čitam Hiljadu sjajnih sunaca), kuhanje, negu.
Maske za lice i kosu su mi omiljene. Probala sam nekoliko različitih i gle, sve prijaju. Ja sam odlučila da mi sve prijaju.
Kao što sam odlučila da mi prija izolacija, meni tako društvenoj.
TEKST: Bonjour.ba
Neke odluke ne donesu promjenu preko noći, ali pokrenu nešto u nama... misao, ideju, vjeru da možemo više.
Za Aidu, Hanu i Anu, tri žene koje su prije godinu dana bile dio aktivnosti koje su zajednički organizovali dm drogerie markt Bosna i Hercegovina i Bonjour.ba, to je bila važna stanica na njihovom putovanju. 
Trenutak u kojem su zastale, pogledale gdje su i zapitale se kuda žele dalje i šta mogu učiniti da stignu tamo.
Nisu tada dobile gotove odgovore, ali su pronašle ono što je svakoj od nas ponekad najpotrebnije, a to su podrška, zajedništvo i podsjetnik da se hrabrost gradi malim koracima.
Danas njihove priče pokazuju koliko daleko možeš stići kada vjeruješ sebi i odlučiš da pokušati zapravo vrijedi, čak i ako ne znaš kako će završiti. 
Šta kada hobi preraste u nešto veće i promijeni te zauvijek?
Kod Aide se sve dogodilo spontano. Nije postojala ideja o biznisu, ni plan, ni vizija. Postojala je ljubav prema biljkama, bojama i stvaranju i onaj tihi osjećaj zadovoljstva koji dolazi kad nešto napraviš vlastitim rukama.
Iz male kućne radionice nastao je Katkus Shop, prostor u kojem su se njene strasti spojile u nešto što je, kako kaže, 'konačno imalo smisla'.
Na početku, najveći izazov nije bio tehnički ni logistički, već onaj unutrašnji, a to je povjerovati da je dovoljno dobra da to što voli može postati više od hobija: „Naučila sam da se rast i hrabrost rađaju tek kad izađeš iz zone komfora", govori Aida.
Danas su Aidine saksije lako prepoznatljive po pažljivo biranim detaljima i bojama, a kroz radionice koje vodi, mnogi otkrivaju ljepotu stvaranja vlastitim rukama. Za nju, svaki novi komad ima svoje simbolično značenje, to je podsjetnik da se u malim stvarima krije prostor za rast i radost.
“Svaki put kad neko izabere moju saksiju kao poklon dragoj osobi, to me podsjeti da stvaram nešto što ima emociju i priču”, kaže Aida.
Ona vjeruje da uspjeh ne mora izgledati grandiozno. Ponekad se krije upravo u tim malim trenucima koji pokazuju da ono što voliš može dotaknuti i druge. Zato često kaže da je najvažnije samo početi, jer usput shvatiš koliko možeš i koliko daleko tvoja ideja može narasti.
Šta se dogodi kad odlučiš da više ne čekaš 'jednog dana'?
Prije nego što je imala brend, Hana je imala viziju. Skice i misli godinama su se gomilale po bilježnicama, ideje su se rađale i nestajale, sve dok jednog dana nije shvatila da taj trenutak ‘jednog dana’ zapravo nikada neće doći, osim ako ga sama ne napravi.
Tako je, u 2020. godini kada je svijet zastao, Hana odlučila da krene. Iz te odluke, iz hrabrosti da se ne vrati na početak nego da ga prepravi, nastao je Vicéro, modni brend koji spaja emociju, estetiku i snagu žene koja stoji iza njega.
Prva kolekcija kaputa rasprodala se u rekordnom roku. Taj trenutak pamtit će, kaže, kao dokaz da intuicija i trud zaista pronalaze svoj put: “Kada sam kao potpuno novi brend na tržištu dobila povjerenje žena i rasprodala kolekciju, pomislila sam... okej, mora da radim nešto kako treba.”, ispričala nam je Hana.
Od tada, ona svakodnevno pronalazi ravnotežu između kreativnosti i biznisa, između onoga što osjeća i onoga što tržište traži. Iako svaka nova kolekcija donosi svoje izazove, za nju je najvrijedniji trenutak onaj kada slučajno vidi ženu na ulici koja nosi njen komad odjeće.
“To nije samo odjevni predmet. To je veza između vizije u mojoj glavi i žene koja je izabrala baš taj kaput ili haljinu da se osjeća dobro.”, kaže.
Danas, Vicéro nije samo brend. To je priča o hrabrosti, o odluci da se vjeruje sebi i o putu koji pokazuje da granice postoje samo dok ih sami ne pomaknemo.
Šta se dogodi kad jednostavna ideja promijeni način na koji živiš (i radiš)?
Za Anu je sve počelo s jednostavnim pitanjem: zašto bi udobnost bila rezervisana samo za trenutke odmora?
Tokom mjeseci usporenosti i tišine u lockdownu, to pitanje postalo je ideja, a ideja se pretvorila u Pulvinaris, brend koji je od nekoliko ručno izrađenih prototipova prerastao u prepoznatljive komade za dom, izrađene s pažnjom, toplinom i vjerom u jednostavnost.
Prvi proizvodi nastajali su polako, uz mnogo učenja i nesigurnosti, ali i sa željom da svaki predmet ima smisao i osjećaj. Ljudi su, kaže Ana, brzo prepoznali tu emociju. Shvatili su da se kvalitet života ne mjeri stvarima koje posjedujemo, već onim trenucima mira koje stvaramo.
„U ranim fazama bilo je mnogo neizvjesnosti i neprospavanih noći, ali ono što me održavalo bila je ideja da stvaram nešto svoje, nešto u što zaista vjerujem i što ne ovisim ni o kome“, prisjeća se.
Kroz vrijeme, Pulvinaris je postao mnogo više od posla. Postao je prostor saradnje, povjerenja i zajedničkog rasta. Ana s osmijehom govori o trenutku kada joj je jedna uposlenica rekla da joj je to ‘najbolje radno mjesto do sada’. Taj osjećaj pripadnosti i zajedništva, kaže, vrijedi više od svake brojke.
Danas, kad razmišlja o svima koji tek kreću, poručuje: „Puno radite, još više sanjajte i vjerujte u sebe. Ponekad ćete sumnjati, ali osjećaj slobode i uspjeha koji gradite vlastitim rukama vrijedi svakog truda.“
Njihove priče podsjećaju da hrabrost rijetko dolazi glasno. Ponekad se pojavi tiho: u odluci da pokušaš, u trenutku kada više ne tražiš potvrdu, već vjeruješ sebi.
Aida, Hana i Ana danas pokazuju da promjena ne mora biti velika da bi bila značajna. Dovoljno je da je iskrena, da dolazi iz mjesta gdje se ideja i srce sretnu.
Svaka njihova saksija, kroj ili jastuk priča istu priču: da uspjeh ne nastaje iz savršenstva, već iz upornosti, vjere i one male rečenice koja sve pokrene... šta ako uspije?
Prijave za akademiju su otvorene do 20. novembra, a prijaviti se možeš na ovom linku. Svaka promjena, bez obzira koliko mala, počinje jednom odlukom, onom da vjeruješ sebi.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
