Kao što to obično biva neki omiljeni okusi kao i namirnice iz svakodnevnog života u svijetu kulinarstva posluže kao ultimativna inspiracija.

Pa tako je nastao kolačić pod nazivom zrno kave, na čiji sam spomen možemo otkriti o kakvoj se aromi radi. Naime, ovaj popularni desert poprilično je jednostavne pripreme idealan je za blagdane, ili pak kada goste želite iznenaditi nešto drugačijom slasticom. Stoga kako biste što prije uživali u slasnim zalogajima ove slastice u nastavku donosimo detalje pripreme, ali i sastojke koje je za naše čitatelje otkrila je Lamija Trešnjo Muharemi.

Sastojci:

• 120 g brašna
• 80 g putera sobne temperature
• 65 g šećera u prahu
• 2 kašike gustina
• 2 kašike kakao praha
• 1 kašika instant kafe
• 1 kašika vrele vode
• 1 žumance
• prstohvat soli

Priprema:

U jednoj posudi pomiješati brašno, gustin i kakao.
U drugoj posudi mikserom sjediniti puter i šećer u prahu.
Zatim dodati kafu rastvorenu u vodi, i žumance.
Sjediniti sve sastojke zajedno. Treba dobiti fino, kompaktno tijesto.

Tijesto prebaciti u providnu foliju i ostaviti u frižider na 15 minuta da se malo stegne.
Od tijesta odvajati komadiće i praviti ovalni oblik, redati na tepsiju obloženu pek papirom. Uzeti čačkalicu i utiskivati lagano u sredinu, da bi dobili taj izgled kafe.
Peći na 180°, 12-15 minuta.
Po želji keksiće preliti čokoladom.

* * *
Foto: Lamija Trešnjo Muharemi

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba