Kada pokrenemo razgovor o posebno bolnim i osjetljivim temama kao što je karcinom dojke postoji mnogo toga što želimo znati, ali nismo sigurni da li je pravi trenutak da postavimo pitanje i kako.

Kako da pružimo podršku? Kako se osobe koje se nose sa ovim izazovom osjećaju u svakom trenutku i na koncu - koje izazove donosi život nakon karcinom dojke. Koga je bolje pitati nego stručnjake i ženu koja se snažno nosila i izborila sa ovim izazovima. 

Naši sagovornici su dr. Adnan Zećo specijalista plastične i rekonstruktivne hirurgije iz  Naše male klinike Sarajevo i Enida Glušac predsjednica udruženja oboljelih od karcinoma dojke u Kantonu Sarajevo „Renesansa“. 

Doktor Adnan Zećo

Još od 1985. godine se u mjesecu oktobru organizuje Pink oktobar kampanja kojom se želi podići svijest o ovom zloćudnom oboljenju. Rana detekcija je ključna kod uspješnog liječenja i zato je veliki naglasak pink oktobar kampanje baš na istoj. Međutim šta nakon izlječenja? 

Terapija karcinoma dojke često zahtijeva potpunu ili parcijalnu mastektomiju, zračenje, kemo i hormonalnu terapiju. Kosa koja u procesu liječenja opadne će ponovo narasti, ožiljci nakon hirurške intervencije će zacijeliti, međutim mnogim ženama to nije dovoljno da bi se osjećale potpuno. 

Zato danas sa našim sagovornicima pričamo o rekonstrukciji dojke.

Draga Enida Vama je dijagnosticiran karcinom dojke još prije navršene 40 - te godine života, potom je u sklopu liječenja slijedila obostrana mastektomija, kako ste se odlučili na rekonstrukciju dojke i ponovnu operaciju? 

Prvi put, karcinom dojke sam dobila u 38 - oj godini života. Sasvim neočekivano, kao grom iz vedra neba i sve što mi se u tih prvih par dana dešavalo za mene je bilo kao u nekom polusnu iz kojeg sam jedva čekala da se probudim. Radilo se o agresivnoj vrsti karcinoma i predložena je obostrana mastektomija, što znači amputacija obje dojke.

U tom trenutku ja sam se brinula za svoj život i razmišljala sam samo kako da se izvučem tako da mi dojke i izgled nisu padali na pamet što je jako pogrešno kada gledam iz ove perspektive jer uvijek trebamo misliti pozitivno nadati se najboljem ishodu, a samim tim razmišljati i o kvaliteti života nakon. Na sreću, imala sam izuzetno dobrog hirurga koji je razgovarao sa mnom i upoznao me uopšte sa opcijom rekonstrukcije dojki, tako da sam ja na to pristala i nisam se pokajala. 




Međutim kako nijedno zlo ne dolazi samo ja sam nakon godinu i pol dana ponovo dobila karcinom dojke i cijeli proces liječenja od operacije, terapija i zračenja morao se ponoviti. Uslijed zračenja došlo je do kontrakcije kože i bila je potrebna revizija. Nisam oklijevala i odlučila sam se za istu, ovaj put u Naša Mala Klinika Sarajevo. Izvrsni tim ljekara mi je pomoću uređaja Vectra dočarao kako će to moje grudi izgledati nakon operacije. Za mene je to bilo nevjerovatno iskustvo, tim hirurga iz NMK je zahvat rekonstrukcije dojke doveo do savršenstva. 


Šta biste poručili ženama koje se suočavaju sa odlukom o rekonstrukciji dojke? 

Preporučila bih svim ženama da nakon mastektomije, ukoliko je to moguće i to žele, urade rekonstrukciju dojke. Unatoč bolesti mi zaslužujemo da se osjećamo lijepo, dobijemo svoj život natrag i živimo punim plućima. Po mom mišljenju završetak liječenja je onda kada nakon bolesti, operacija, zračenja i terapija uradimo i rekonstrukciju tek tada možemo reći da smo završili sa tretmanom liječenja karcinoma dojke, tu se završava krug. 




Udruženje Renesansa tokom čitave godine organizuje različite aktivnosti, radionice i predavanja namijenjena ženama nakon operacije karcinoma dojke, možete li nam reći nešto više o tom sadržaju? 

Udruženje „Renesansa“ nažalost, zbog svih problema u našem zdravstvenom sistemu, umjesto da je usmjereno isključivo na poboljšanje kvaliteta života pacijenata, čemu udruženja prvenstveno i služe, mi se borimo za goli život. Ali pored toga velikim trudom i zalaganjem svih naših članica, pored borbe sa zdravstvenim sistemom uspijevamo da održimo tri velike, sada već tradicionalne manifestacije, a to je „Dan Narcisa“ – kada početkom maja i dolaskom proljeća, podijelimo narcise i dižemo svijest sugrađana o karcinomu dojke.




Također u maju na naš rođendan održavamo regionalnu konferenciju udruženja oboljelih od karcinoma dojke gdje su pozvani učesnici iz svih zemalja regiona. U oktobru imamo „Dani ružičaste vrpce“ – kada organizujemo predavanja, radionice i edukacije u prostorijama našeg udruženja. 

Pored toga tokom čitave godine imamo redovne aktivnosti poput psihološke radionice, yoge, NLP, književnih večeri, zajedničkih izleta itd. - za svakoga po nešto kako bi se svaka članica osjećala ugodno, ispunjeno i prihvaćeno, jer mi jedna drugu najbolje razumijemo.

Nakon emotivnog razgovora sa Enidom, doktora Adnana Zeću smo pitali za stručno mišljenje i savjete. 


Adnane, kada preporučujete da pacijentice rade rekonstrukciju dojke? 

Rekonstrukcija dojke je uvijek poželjna da se uradi, bez obzira na godine. Dojka je dio integriteta žene. Doprinosi ljepšem izgledu i većem samopouzdanju te u konačnici boljem kvalitetu života, tako da je rekonstrukcija poželjna u svakom slučaju.

Za liječenje karcinoma dojke potreban je tim ljekara, onkolog, glandularni i plastični hirurg. Svaki ljekar ima svoju ekspertizu, a uloga plastičara je da objasni modalitete rekonstrukcije dojke i istu izvede. Preporuka je da se u proces rekonstrukcije ulazi odmah po otkrivanju karcinoma, da to bude u sklopu odstranjivanja dojke, tako da se žena nakon operacije budi sa „novom“ dojkom. U slučajevima kada nije moguća primarna rekonstrukcija, preporučujemo da se uradi sekundarna odnosno naknadna. 




Kada spominjemo hirurške intervencije pa i rekonstrukciju dojke pacijentice vrlo često imaju strah od samog zahvata. Dali je opravdan i kako ga otkloniti? 

Pacijentice kojima je otkriven karcinom dojke su naravno pod stresom, često uplašene i bezvoljne. Put kojim prolaze do samog čina rekonstrukcije često je mukotrpan, od zračenja, operativnih tretmana, hemoterapija i razumljivo je da su ove pacijentice posebno senzitivne.

Rekonstrukcija dojke ni na koji način ne utiče negativno na ishod liječenja i zdravlja. Neće spriječiti potencijalni recidiv ili uticati da se on pojavi. Važno je napomenuti da rekonstrukcija dojke ne isključuje naknadne redovne preglede, tako da možemo govoriti samo o pozitivnim učincima na sveukupno stanje pacijentice. 

* * *
Foto: Pexels, Sanela Zukić za Bonjour.ba

Otvaraš telefon samo da brzo pročitaš poruku. Sekundu kasnije – već si na TikToku. Još jedan video psa koji svira klavir. Smiješno, slatko… i tako poznato.

Stižu notifikacije. Podsjetnici iskaču. Screenshot koji si poslala sebi – za svaki slučaj. Screenshot koji si htjela poslati najboljoj prijateljici – ali nisi. Novi e-mail s naslovom „Posljednja prilika“, koji nikada nećeš otvoriti. A tu je i ona aplikacija koju nisi koristila od 2022. godine. I dalje tiho troši bateriju, prostor, energiju.

Ne znaš kad je sve to postalo normalno – ali znaš da si umorna. Tvoj um je preopterećen. Tvoj telefon je preopterećen. I – planeta je preopterećena.

Digitalni otpad: Nevidljiv, ali stvaran

Digitalni otpad je stvaran. Tih. Tvrdoglav. I uporan. To su stare poruke, nepročitani mailovi, zaboravljeni dokumenti i fotografije koje si čuvala „za svaki slučaj“.

Ali sve to ne živi samo u tvom telefonu. Živi na serverima širom svijeta koji gutaju energiju, zagrijavaju atmosferu i ostavljaju trag.

Evo nekoliko primjera koje ne možemo samo „izbrisati“:

• Svaki mail s privitkom godišnje proizvede oko 10 grama CO₂.

• 1.000 suvišnih fotografija u cloudu? Kao da mjesec dana gori sijalica 24/7.

• Automatska ažuriranja aplikacija koje ne koristiš? Troše energiju, bateriju, stvaraju emisije.

Zato, ne radi se samo o uređenom telefonu. Radi se o stvarnom utjecaju na svijet oko nas.

Čista umjetnost – ali ne ona iz galerija

Nestlé i ove godine podsjeća da briga o planeti ne mora izgledati spektakularno. Ponekad je dovoljno samo... obrisati.
 

Znaš ono kad konačno obrišeš stotine nepotrebnih fotki iz galerije, sredite inbox ili izbaciš aplikacije koje ne koristiš? Nema vatrometa. Nema aplauza. Ali osjećaš se lakše. Zrak je čistiji. Glava tiša. Fokus – napokon tvoj.

Kako početi? Evo nekoliko digitalnih rituala koje možeš ubaciti u svoju sedmičnu rutinu:

• Očisti ono što ti više ništa ne znači
  Pet fotki istog outfita. Jelovnik iz dostave. Boarding karta iz 2019. Screenshot tuđeg storyja. Obrisano = oslobođeno.

• Otkaži ono što te više ne zanima
  Newsletter koji nikad ne otvaraš. Aplikacija koju si skinula iz znatiželje. Push notifikacije koje ti prekidaju misli. Više ti ne trebaju.

• Daj smisao svom brisanju
  Ne moraš to raditi svaki dan. Ali jednom sedmično? Obavezno. Kao što mijenjaš posteljinu ili stavljaš masku na kosu. Kratko traje, a daje mnogo.

To postaje tvoj mali otpor digitalnom haosu. I tvoj doprinos planeti.

Na jesen, kao simboličnu zahvalu svima koji su odlučili da naprave prostor za sebe i planetu, planirana je nova akcija sadnje drveća. U posljednje četiri godine, kroz inicijativu Čista umjetnost,    Nestlé je posadio više od 12.500 sadnica. Divno, zar ne?

Zato samo počni. Jedan dan. Jedna mala promjena.  Čista umjetnost počinje brisanjem . 

I najvažnije – daj sebi 15 minuta bez ekrana.

Samo ti.
Tvoja kava.
Pogled kroz prozor.
Bez skrolanja. Bez zvukova. Bez zahtjeva.

Tih 15 minuta može biti najzdraviji poklon koji si sebi dala ove sedmice.
Bolji nego bilo koja mindfulness aplikacija.

I mnogo, mnogo tiši.

Foto: pexels.com