Međunarodno nagrađivani arhitektonski studio Projekt V Arhitektura, koji je osnovan u Sarajevu 2017. godine te od tada radi na području Sarajeva i Londona, svojim je novim projektom pod nazivom „Zemlja“ u BiH donio jednu hvalevrijednu priču.

„Zemlja“ je naziv obnovljenog stana, smještenog u naselju Grbavica u Sarajevu, kroz koji su arhitekti ovog studia pokazali kako urbano stanovanje može biti ekološki i ekonomski održivo. Ovo je projekt koji, prema riječima arhitekta, nastoji obnoviti osjećaj mjesta, doma i zajedničkog identiteta kroz arhitektonske inovacije. Pitanje koje su postavili ovim projektom jest može li obnova doma dati ideje za obnovu zajednice, grada ili čak zemlje?




Moramo reći da ovako ambiciozan projekt zaista privlači pažnju. Osim toplinom i prozračnom harmonijom koja vlada ovim interijerom, oduševljava i činjenica da se prilikom obnove stana fokus stavio na održivu rekonstrukciju te se kroz njega promovira upotreba lokalnih i održivih materijala, ali i znanja, suprotstavljajući se neodrživim suvremenim građevinskim praksama.

Površina od 50m2 pretvorena je u harmoničnu oazu u kojoj prevladavaju topli i svijetli tonovi drva, uz decentni detalj smaragdno zelenih pločica koje krase zid kuhinjske površine. Uz to, prozračnost u prostor unose i zastori u vibrantnoj boji terakote koji interijeru daju na karakternosti i čija pokretljivost unosi dinamiku u ovaj stan.




Na ovaj način kreiran je fluidan prostor u kojem pokretni zastori mijenjaju ulogu pregradnih zidova pa su tako četiri male i mračne prostorije spojene u jedan kohezivan i osvijetljen prostor, s prostorijama koje možete prilagoditi trenutnom raspoloženju i transformirati ih uz jednostavno pomicanje zastora.

„Vunene zavjese djeluju kao pozorišne draperije. Oni otkrivaju i skrivaju slojeve prostora i pružaju beskrajne mogućnosti za promjene, stvarajući intimne ili prostrane postavke. Na taj način, svaki pojedinačni prostor djeluje veći kao i cijeli stan, koji se uvijek osjeti kroz periferni doživljaj bekstejdža.“ komentiraju iz Projekt V Arhitektura tima.




Namještaj također prati minimalističku strukturu stana. Tako se u interijeru nalaze tri komada fiksnog namještaja koji su dizajnirani po mjeri i idilično upotpunjavaju estetiku stana koja promovira prirodne elemente. Stolić za kavu izrađen je od zemlje (izrađen takvom tehnikom da na prvu asocira na kamene blokove) s kontrastnom staklenom pločom koja stavlja fokus na stubove ispod.




Drugi komad namještaja koji dominira prostorom je trpezarijski stol s kamenom pločom i drvenom bazom koja kamenu daje toplinu i povezuje stol s okruženjem.




Treći komad fiksnog namještaja su ormar, radni stol i ormarić za TV spojeni u jedan monolitni komad koji osim estetike u prostor unosi i funkcionalnost, stvarajući neupadljiv fluidan presjek između spavaćeg, radnog i dnevnog prostora.




Nit koja spaja čitav taj prostor su podovi od bijelog hrasta u kombinaciji s originalnim terrazzo podovima u kuhinji i kupatilu koji su sačuvani i restaurirani, a koji zajedno čine savršen spoj prošlosti i budućnosti u jednom prostoru.

Arhitektonski studio Projekt V Arhitektura je ovu predivnu priču o lokalnom namještaju i interijeru prožetom prirodom prenio i na dizajn namještaja te su po mjeri izradili i klupe, krevet i noćne ormariće i tako kreirali asortiman namještaja koji također nosi naziv „Zemlja“.

Glavni projektanti su Vernes Čaušević i Lucy Dinnen koji su i sami više rekli o konceptu ovog projekta:

"Zemlja je gotovo u potpunosti napravljena od prirodnih materijala - zemlje, gline, prirodnih tkanina i drveta. Stan je poput geološkog artefakta sa tragovima ljudske ruke ostavljenim na njegovim izrađenim površinama. Ovo stvara čulno iskustvo i osjećaj pripadnosti zemlji.

Upotreba domaćih proizvoda od punog drveta; uključujući masivne lijepljene ploče od bukve, hrastov parket i prozore od jele smreke, koji su sve pristupačniji od uvoznih alternativa, ne samo da doprinosi cirkularnoj ekonomiji, već i simbolično povezuje stan sa šumama Bosne i Hercegovine, koje pokrivaju preko 50% zemlje.

Koncept Zemlje se proteže i na fasadu, uključujući prozore, balkon i žardinjere od jele smreke. Ovo slavi urbani život koji je više povezan s prirodom i zajednicom. Jedinstveni karakter balkona nadovezuje se na duh sarajevskog adhokizma, koji se očituje u šarenilu neformalno izgrađenih balkona i prozora.“

Detalji stana zabilježeni su kroz objektiv fotografa Shantanu Staricka.


Pogledajte još fotografija ovog unikatnog projekta

* * *
Foto: Shantanu Starick

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi uz serijal Bonjour Picks, koje ste, sudeći po čitanosti voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, The Bonjour List se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.



Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada  

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.

Zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba