Međunarodno nagrađivani arhitektonski studio Projekt V Arhitektura, koji je osnovan u Sarajevu 2017. godine te od tada radi na području Sarajeva i Londona, svojim je novim projektom pod nazivom „Zemlja“ u BiH donio jednu hvalevrijednu priču.

„Zemlja“ je naziv obnovljenog stana, smještenog u naselju Grbavica u Sarajevu, kroz koji su arhitekti ovog studia pokazali kako urbano stanovanje može biti ekološki i ekonomski održivo. Ovo je projekt koji, prema riječima arhitekta, nastoji obnoviti osjećaj mjesta, doma i zajedničkog identiteta kroz arhitektonske inovacije. Pitanje koje su postavili ovim projektom jest može li obnova doma dati ideje za obnovu zajednice, grada ili čak zemlje?




Moramo reći da ovako ambiciozan projekt zaista privlači pažnju. Osim toplinom i prozračnom harmonijom koja vlada ovim interijerom, oduševljava i činjenica da se prilikom obnove stana fokus stavio na održivu rekonstrukciju te se kroz njega promovira upotreba lokalnih i održivih materijala, ali i znanja, suprotstavljajući se neodrživim suvremenim građevinskim praksama.

Površina od 50m2 pretvorena je u harmoničnu oazu u kojoj prevladavaju topli i svijetli tonovi drva, uz decentni detalj smaragdno zelenih pločica koje krase zid kuhinjske površine. Uz to, prozračnost u prostor unose i zastori u vibrantnoj boji terakote koji interijeru daju na karakternosti i čija pokretljivost unosi dinamiku u ovaj stan.




Na ovaj način kreiran je fluidan prostor u kojem pokretni zastori mijenjaju ulogu pregradnih zidova pa su tako četiri male i mračne prostorije spojene u jedan kohezivan i osvijetljen prostor, s prostorijama koje možete prilagoditi trenutnom raspoloženju i transformirati ih uz jednostavno pomicanje zastora.

„Vunene zavjese djeluju kao pozorišne draperije. Oni otkrivaju i skrivaju slojeve prostora i pružaju beskrajne mogućnosti za promjene, stvarajući intimne ili prostrane postavke. Na taj način, svaki pojedinačni prostor djeluje veći kao i cijeli stan, koji se uvijek osjeti kroz periferni doživljaj bekstejdža.“ komentiraju iz Projekt V Arhitektura tima.




Namještaj također prati minimalističku strukturu stana. Tako se u interijeru nalaze tri komada fiksnog namještaja koji su dizajnirani po mjeri i idilično upotpunjavaju estetiku stana koja promovira prirodne elemente. Stolić za kavu izrađen je od zemlje (izrađen takvom tehnikom da na prvu asocira na kamene blokove) s kontrastnom staklenom pločom koja stavlja fokus na stubove ispod.




Drugi komad namještaja koji dominira prostorom je trpezarijski stol s kamenom pločom i drvenom bazom koja kamenu daje toplinu i povezuje stol s okruženjem.




Treći komad fiksnog namještaja su ormar, radni stol i ormarić za TV spojeni u jedan monolitni komad koji osim estetike u prostor unosi i funkcionalnost, stvarajući neupadljiv fluidan presjek između spavaćeg, radnog i dnevnog prostora.




Nit koja spaja čitav taj prostor su podovi od bijelog hrasta u kombinaciji s originalnim terrazzo podovima u kuhinji i kupatilu koji su sačuvani i restaurirani, a koji zajedno čine savršen spoj prošlosti i budućnosti u jednom prostoru.

Arhitektonski studio Projekt V Arhitektura je ovu predivnu priču o lokalnom namještaju i interijeru prožetom prirodom prenio i na dizajn namještaja te su po mjeri izradili i klupe, krevet i noćne ormariće i tako kreirali asortiman namještaja koji također nosi naziv „Zemlja“.

Glavni projektanti su Vernes Čaušević i Lucy Dinnen koji su i sami više rekli o konceptu ovog projekta:

"Zemlja je gotovo u potpunosti napravljena od prirodnih materijala - zemlje, gline, prirodnih tkanina i drveta. Stan je poput geološkog artefakta sa tragovima ljudske ruke ostavljenim na njegovim izrađenim površinama. Ovo stvara čulno iskustvo i osjećaj pripadnosti zemlji.

Upotreba domaćih proizvoda od punog drveta; uključujući masivne lijepljene ploče od bukve, hrastov parket i prozore od jele smreke, koji su sve pristupačniji od uvoznih alternativa, ne samo da doprinosi cirkularnoj ekonomiji, već i simbolično povezuje stan sa šumama Bosne i Hercegovine, koje pokrivaju preko 50% zemlje.

Koncept Zemlje se proteže i na fasadu, uključujući prozore, balkon i žardinjere od jele smreke. Ovo slavi urbani život koji je više povezan s prirodom i zajednicom. Jedinstveni karakter balkona nadovezuje se na duh sarajevskog adhokizma, koji se očituje u šarenilu neformalno izgrađenih balkona i prozora.“

Detalji stana zabilježeni su kroz objektiv fotografa Shantanu Staricka.


Pogledajte još fotografija ovog unikatnog projekta

* * *
Foto: Shantanu Starick

Postoji nešto gotovo meditativno u ritmu ruku koje oblikuju drvo.

U Bosni i Hercegovini riječ zanat nije samo vještina ona je kultura, način postojanja, veza između prošlog i sadašnjeg. Prije deset godina, jedan brend je odlučio upravo to naslijeđe pretvoriti u savremeni jezik dizajna. Danas, Zanat je sinonim za spoj tradicije i inovacije, prepoznat širom svijeta, ali duboko ukorijenjen u bosansku stvarnost.

Povodom desete godišnjice, Zanat je u Bosni i Hercegovini okupio sve svoje saradnike i prijatelje u događaju simboličnog naziva The Zanat Ten, trodnevnom susretu koji je spojio prošlost, sadašnjost i ono što tek dolazi.




Tri dana posvećena dizajnu, kulturi i budućnosti  

Događaj “The Zanat Ten” je slavio jubilej kroz kulturno putovanje kroz slojeve bosanskohercegovačkog identiteta i zajedničko promišljanje budućnosti dizajna. Od ateljea Safeta Zeca u Počitelju, do sarajevskih muzeja i galerija, gosti su otkrivali kulturu koja je inspirisala brend od samog početka. 

Među zvanicama su bila i neka od najpoznatijih imena svjetskog dizajna: Ilse Crawford, Yves Béhar, Naoto Fukasawa, Monica Förster, Sebastian Herkner, Michele De Lucchi, Harri Koskinen, Jasna Mujkić, Patrick Norguet, Jean-Marie Massaud, te Ludovica i Roberto Palomba.




Deset godina kasnije: Razgovor s Orhanom Nikšićem  

Nakon događaja The Zanat Ten, koji je okupio dizajnere i saradnike iz cijelog svijeta, razgovarali smo s Orhanom Nikšićem o trenucima koji su obilježili proteklu deceniju, o naslijeđu koje Zanat čuva i o izazovu da tradiciju zadrži autentičnom, a istovremeno savremenom.

Foto: Irfan  Redžović 

Od Počitelja do Sarajeva, događaj je gostima pokazao slojeve bosanskog naslijeđa.   

Zašto vam je bilo važno da ovu godišnjicu ugradite u prostor i kulturu iz koje je sve krenulo?  

To je dobro pitanje. Zanat se gradi na temeljima bosansko-hercegovačkog kulturno-istorijskog naslijeđa. Konjičko drvorezbarstvo je prvi element nematerijale baštine iz Federacije BiH koji je uvršten na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, a taj element nije nastao u izolaciji od ostatka bosansko-hercegovačke kulture, odnosno kulturnog naslijeđa.

Mislimo da će naši partneri bolje razumjeti Zanat ako bolje upoznaju našu kulturu. Pored toga, od prvog trenutka kad smo krenuli u projekat zvani Zanat, naša ideja bila je da Zanat pored toga što koristi tehniku tradicionalnog konjičkog drvorezbarstva kao metod izrade svojih proizvoda, postane i sinonim za instituciju, brend ili poslovni model čija je misija između ostalog da promoviše različite elemente kulture našeg prostora. Obilježavanje godišnjice je samo jedan od načina na koji to radimo. 




Ove godine smo u Londonu bili koorganizator eventa sa arhitekticom Aidom Bratović, gdje smo britanskoj publici htjeli predstaviti bosansko-hercegovačko arhitektonsko kulturno naslijeđe kroz prezentaciju profesorice Nermine Zagore i rad Aide Bratović, tradicionalnu muziku Bosne i Hercegovine kroz nastup Damira Imamovića... 

Zanat za nas nije samo firma, nego i platforma koja promoviše određene vrijednosti.   



Vidjeti sve dizajnere zajedno u Bosni i Hercegovini po prvi put mora da je bio poseban trenutak.   

Da li je bio neki momenat u tom susretu, možda razgovor ili reakcija, što vam je ostalo posebno u sjećanju?  

U Bosni i Hercegovini, a siguran sam i u našoj široj regiji nikad se nije okupio ovoliki broj vodećih imena u svijetu dizajna.  Veliko je to ne samo za Zanat nego i za Bosnu i Hercegovinu i na to smo ponosni. Bilo je zaista puno divnih momenata, emotivnih i dirljivih trenutaka. Više njih ću sigurno dugo pamititi.

Dvije stvari koje su me posebno dojmile mi sad padaju na pamet.  Nakon obilaska ateljea Safeta Zeca u Poćitelju, novinarka New York Times-a koja piše o arhitekturi, dizajnu i naravno enterijeru, mi je rekla da je njegov dom i atelje u Počitelju najljepši enterijer u kojem je ikad bila. Kako je rekla, „ovdje je sve savršeno“.



Druga stvar, Michele de Lucchi, koji je ikona talijanskog dizajna, arhitekture i umjetnosti me pozvao da popijemo kafu prije njegovog samog odlaska. Htio je da mi kaže koliko je za njega značajajan event koji smo organizovali. Veli, a ja parafraziram, ovakve stvari se trenutno ne dešavaju ni u  Italiji, a ni šire u Evropi.

Mi smo se ovdje sastali da govorimo o bitnim stvarima kao što je budučnost dizajna kao profesije i naučne dicipline, da govorimo o široj društvenoj ulozi dizajna. Za mene lično je logično da dizajneri govore o široj društvenoj ulozi dizajna, jer dizajn ima moč da utiče na društvene procese. 



Kako uspijevate sačuvati autentičnost tradicionalnog zanata, a istovremeno ostati dio globalnog dizajnerskog dijaloga koji stalno traži nešto novo?  

Prije svega treba postaviti pitanje šta je to što neko smatra autentičnim? Kad smo radili na procesu uvrštenja konjičkog drvorezbarstva na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, zanimljivo mi je bilo otkriti da UNESCO nikako ne voli riječ autentičnost.   

Kad čovjek bolje razmisli, zapita se sljedeće: šta je zaista autentično. Tradicija konjičkog drvorezbastva razvijala se pod različitim uticajima.  Konjičko drvorezbarstvo je jedna mikro slika pluralizma u našem društvu, ako i slika istorije kroz koju je Zanat prošao.  




Mi u Zanatu imamo otvoren pristup u načinu na koji doživljavamo tradiciju. Čuvati tradiciju za nas ne znači slijepo kopirati određene paterne ili oblike koji su nastali u određenom trenutku kao dio te tradicije.   

Za nas je vrijednost konjičkog drvorezbarstva sadržana u njegovom nematerijalnom dijelu, u vještini izrade i emotivnoj vezi stvaraoca, kupaca i svih onih koji dolaze u dodir s konjičim drvorezbarstvom upravo prema tom načinu rada, posvečenosti kvalitetu.  

Kada na ovaj način shvatamo tradiciju, onda dizajn postaje metod za stalno inoviranje, učenje i svježinu zanata.     



Zanat kao priča o kontinuitetu

Kroz deset godina rada, Zanat je pokazao da dizajn može biti i čuvar kulture i pokretač promjene. Njihov uspjeh leži u sposobnosti da svijet podsjete da ručni rad nije nostalgičan čin, već savremeni izraz identiteta. 

Svaki komad koji izađe iz njihove radionice nosi tu priču o vremenu, o pažnji i o vjerovanju da naslijeđe može imati budućnost.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Monika Andrić