TEKST: Bonjour.ba

DATUM OBJAVE: 20.8.2020.

Željko Garmaz publicist je i pisac Vinskih priča kojeg je ovaj projekt odveo na još jedno putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu.

Ono što je važno spomenuti jeste da Željko uvijek naglasak stavlja na ljude i životne priče vinara kakve nećete naći u klasičnim vodičima i priručnicima. Vrlo vjerojatno će vas kroz svoje vinske priče i nasmijati, natjerati da ih pročitate u jednom dahu, a uz to sve uvidjet ćete da je vinogradarstvo jedna sasvim posebna djelatnost iza koje se krije mnogo snova, tradicije, rada i zanimljivih dogodovština. Ono je način života. 

Njegova nova knjiga 'Vinske priče Bosne i Hercegovine' dolazi na čak 440 stranice, a uz priče o vinarima i vinima, unutar korica naći ćete i fotografije u potpisu bh. fotografa Irfana Redžovića
Na naš upit koliko je projekt bio izazovan i koje uspomene nosi s putovanja diljem BiH, Irfan odgovara: 
Definitivno fenomenalno iskustvo i veoma sam ponosan što sam dio ove knjige. Smatram da po prvi put u istoriji BiH imamo knjigu koja ima takav kvaliteta teksta i fotografija da će se čitati dugo. Nadam se da ću fotografijama inspirisati buduće čitatelje da posjete sve što Hercegovina ima za ponuditi, a ima mnogo toga i tek je počelo.“ 
U razgovoru sa Željkom saznali smo i više detalja o knjizi koju ćete poželjeti u kućnoj biblioteci i koja će vas potaknuti na putovanje vinskim cestama diljem BiH.

Željko Garmaz
Foto: vinskeprice.com

Knjigu 'Vinske priče Bosna i Hercegovina' možete naručiti putem e-maila: [email protected].

Kako biste opisali knjigu u tri riječi?

Najradije bih napisao – „Pohvalimo vinske vitezove!“ 
Jer, ono što je ovih 36, prije svega, zaljubljenika u vino uradilo za promociju vinske Bosne i Hercegovine podižući do nebesa kvalitetu svojih vina, zavrjeđuje da ih se nazove vitezovima. Oni su u svojevrsnom blitzkriegu napravili čudo te Bosnu i Hercegovinu sa svojim žilavkama, blatinama, trnjacima, pa i tamjanikama, pinotima crnim, cabernet sauvignonima, merlotima…, učinili prepoznatljivim u svjetskim okvirima i izborili se za neizostavno uvrštavanje svoje zemlje u svim relevantnim vinskim edicijama.

Vinarija Brkić
Foto: Irfan Redžović/VINSKE PRIČE

Primjerice, prošle godine je izašlo iz tiska 8. izdanje World Atlas of Wine, koje je potpisala vjerojatno najutjecajnija svjetska vinska kritičarka Jancis Robinson. Mene su kontaktirali da redigiram neveliki tekst u kojem se pisalo o vinskoj Bosni i Hercegovini. Ovo vam spominjem da bih napomenuo da se do jučer vinsku Bosnu i Hercegovinu promatralo kroz „hepokovsku“ dioptriju te da je u terminološkom smislu čak i kod takvih vinskih autoriteta vladalo neznanje, ili, bolje reći – neinformiranost, što se može iščitati rabljenjem izraza poput Lištica ili Lištičko vinogorje!? 
No, ono što me zabrinjava, izgleda da su za vinsku Bosnu i Hercegovinu zainteresiraniji i dobronamjerniji izvan te zemlje nego unutar njezinih granica. Zvuči nevjerojatno, ali u BiH ne postoji nijedan blog u kojem se problematizira vino na bilo koji način, ne postoji nijedan vinski časopis, a da ne govorim da ni nacionalni mediji ne tretiraju vino na iole ozbiljan način. Zvuči apsurdno, jer vino je nešto što je posljednjih desetak godina možda i u najboljem svjetlu predstavilo Bosnu i Hercegovinu u svijetu.

Ovo je vaša osma knjiga po redu, a Vinske priče Bosne i Hercegovine dolaze na čak 440 stranica. Što nas sve očekuje unutar korica?

Nakon raspada Hepoka, koji je prije rata bio gigant i u širim okvirima i koji je u svom vlasništvu imao nevjerojatnih 6.000 hektara zemlje pod vinogradima, zapuhali su neki novi vjetrovi i u vinsku priču su ušli mnogi koji prije 30 godina nisu ni sanjali da će jednog dana postati prepoznatljivi kao vinari.

Vinarija Vukoje
Foto: Irfan Redžović/VINSKE PRIČE

U Vinskim pričama Bosne i Hercegovine upravo se bavim životnim pričama 36 vinskih vitezova koji su u pozicioniranje sebe kao vinara i Bosne Hercegovine kao vinske destinacije ušli iz nekih potpuno drugih svjetova. Primjerice, ima tu proslavljenih sportaša, poput Olivera Mandarića, uglednih odvjetnika, poput Zdenka Milasa, bogobojaznih svećenika, poput igumana Save iz manastira Tvrdoš, sveučilišnih profesora, poput Željka Jungića, pa i visoko pozicioniranih menadžera u velikim pivovarama koji su hmelj zamijenili nektarom od grožđa.

Vinarija Acimović
Foto: Irfan Redžović/VINSKE PRIČE

Ima tu i priča o Miki Zubčević Anđelić iz Trebinja, koju sam predstavio kao jedinu vinarku u Bosni i Hercegovini, a njezina vinska i životna priča je jedna od najljepših ljubavnih priča koje sam susreo u posljednje vrijeme. Ima tu i vinara kojima je proizvodnja vina postala način borbe protiv dokolice, ali i uspješnih poslovnjaka kojima je vino jako zamirisalo kao prilika za novčani probitak.


Koliko je vremenski trajala priprema materijala za knjigu, od teksta do fotografija? Najzanimljivija anegdota s putovanja?

Sve moje vinske priče su svojevrsni proces koji je započeo 2010. godine, a tada, u prvih nekoliko godina dolazaka u Bosnu i Hercegovinu situacija je bila puno skromnija nego danas. Tada je sve u vezi s vinom bilo isključivi privilegij Hercegovine i to uglavnom zapadne Hercegovine s nekoliko iznimki oko Trebinja. U međuvremenu se vino počelo proizvoditi i u Sarajevu, Banjoj Luci, Naseobini Lišnji pored Prnjavora, Čelincu, Brčkom, a priča Vinarije Povratak iz Žepča nešto je najspektakularnije što sam doživio u široj regiji.

Vinarija Povratak
Foto: Irfan Redžović/VINSKE PRIČE

Za Vinka Zovka iz Žepča, koji je svoje bogatstvo odlučio uložiti u zadržavanje ljudi da ne napuste rodni kraj, volim reći da ga treba nagraditi svim mogućim državnim priznanjima, jer to što je on napravio u nekoliko godina podižući vinograde na nekoliko stotina hektara na području gdje vinograda nikada nije ni bilo, a kamoli da se tamo vino ikada proizvodilo, ravno je čudu. Kad je Vinko, na sveopće zgražanje većine njegovih sumještana, konačno dočekao svoju prvu berbu, a bilo je to prije nekoliko godina, ponosno je grožđem napunio prikolicu na koju je stavio transparent – „Evo vidite da more“, i tako se satima vozio po Žepču i okolnim selima. Danas nekoliko desetaka ljudi zahvaljujući njegovoj viziji i poštenom plaćanju za posao koji rade, žive od grožđa u Žepču!

Tko je još s vama surađivao na ovoj knjizi?

Vinske priče Bosne i Hercegovine su u cjelini „domaći bosanskohercegovački uradak“, jer ne mogu ni sebe, zbog mjesta rođenja – Trebinje, staviti izvan toga konteksta.
Spektakularnu ilustraciju naslovne stranice napravio je veeeeeliki Vedran Klemens, Sarajlija sa zagrebačkom adresom, ilustrator koji se može podičiti brojnim naslovnim stranicama knjiga, ali i radom na vinskim etiketama za Vinariju Boškinac iz Novalje ili Vinariju Mežnarić. Izvrsne fotografije je napravio sjajni Irfan Redžović, također iz Sarajeva.
A predgovor knjizi napisao je moj dobri prijatelj i odličan pisac Željko Ivanković, Varešak sa sarajevskom adresom.

Vinarija Vilinka
Foto: Irfan Redžović/VINSKE PRIČE

Koliko ste do sada uopće intervjuirali vinara? Vjerujem da se i oni sami iznenade kako ih potaknete na dijeljenje određenih dogodovština ili emocija kroz razgovor…
Kako oni gledaju na sve vaše priče?

Moje vinske priče su već postale prepoznatljive po tome što u njima najmanje pišem o vinima. Vina su preslik karaktera vinara koji ih proizvode i moja logika je da je, kad je već tako, najbolje predstaviti vinara kroz njegovu životnu priču. Uostalom, ne volim, štoviše prezirem organoleptičke opise vina koji su za mene klasično, da prostite, preseravanje i nadmetanje u opisivanju nečega što će nas deset svi predstaviti na drukčiji način. Mnogi vinari se iznenade što u pričama o njima najmanje ima riječi o vinima, ali, u konačnici, sve im se to jako svidi.
Čak se i iznenade kako im to sve lijepo izgleda, ha, ha, ha.

Vinarija Lug
Foto: Irfan Redžović/VINSKE PRIČE

3 bh. vina kao idealan odabir za osvježenje na kraju dana…

Uf, najteže moguće pitanje, jer bih vam sad mogao navesti barem deset takvih kombinacija i svaka bi ovisila o danu, mom raspoloženju, društvu… Znate, postoji jedan veliki korčulanski vinar, Luka Krajančić, koga su jednom pitali za jela koja se idealno sljubljuju s njegovim fascinantnim pošipima i plavcima malim.
Znate što je rekao: „Bitnije je skupiti dobru ekipu nego sljubljivati vino i hranu!“. Na tom tragu je i moj odgovor na vaše pitanje.

 

Na adresu uredništva već stiže naš primjerak knjige. Jedva čekamo! 


Bonjour

Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu

Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.

Dodaj u omiljene

Tri neočekivana načina da pekmez od šljiva završi na ozbiljno dobrom tanjiru

TEKST: Lamija Muratagić

Tri neočekivana načina da pekmez od šljiva završi na ozbiljno dobrom tanjiru Tri neočekivana načina da pekmez od šljiva završi na ozbiljno dobrom tanjiru

Teglica koju svi dobro poznajemo ove sezone dobija sasvim novu ulogu. Pronašli smo tri kombinacije koje zvuče neočekivano, a na tanjiru rade iznenađujuće dobro.


Vrijeme je da pekmez od šljiva poslužimo malo ozbiljnije


Ako djetinjstvo na Balkanu ima svoj septembarski okus, velika je šansa da dolazi iz teglice pekmeza od šljiva. To je jedan od onih okusa koji se vraćaju skoro preciznije od kalendara, uz krišku hljeba, palačinke i prve svježije dane koji već najavljuju jesen.

Možda ga upravo zato dugo nismo ni pokušavali gledati drugačije. Pekmez od šljiva toliko je poznat, toliko vezan za kućne kuhinje, ostave i doručke iz djetinjstva, da ga rijetko zamišljamo izvan tog vrlo sigurnog okvira.

 



Šljiva, s duge strane, ima dovoljno kiseline da podnese ozbiljno slan sir, dovoljno dubine da se snađe uz puterasto tijesto i dovoljno izražen okus da nekoliko jednostavnih sastojaka pretvori u tanjir koji bismo bez problema očekivali u dobrom bistrou.

Zato smo ove sezone odlučili preskočiti očekivano i pronaći tri provjerene kombinacije u kojima pekmez od šljiva dobija malo drugačije društvo, a ostaje potpuno prepoznatljiv. Nema kompliciranih tehnika ni sastojaka koje ćete tražiti po pola grada, samo nekoliko dobrih spojeva koji poznatu teglicu vode na puno zanimljiviji tanjir.
 

Hrskavi trokutići s fetom, pekmezom od šljiva i timijanom


Počet ćemo kombinacijom koja nam je možda i najbliža. Tanke kore, feta i nešto slatko već govore jezikom koji dobro poznajemo, samo se ovdje između slanog sira i hrskave jufke pojavljuje pekmez od šljiva.

 



Rezultat je dovoljno poznat da ne djeluje kao kulinarski eksperiment, a opet dovoljno drugačiji da ga poželimo ponoviti za sljedeće druženje. Timijan donosi aromatičnu svježinu, dok crni sezam nije obavezan, ali daje lijep završni detalj i još malo teksture.

Za 9 trokutića treba vam:

  • 6 listova tankih kora za pitu
  • 100 g maslaca, otopljenog
  • 200 g feta sira
  • 4 kašike pekmeza od šljiva
  • 1 kašičica crnog sezama, po želji
  • svježi timijan za serviranje


Rernu zagrijte na 200 °C, odnosno 180 °C s ventilatorom, a pleh obložite papirom za pečenje. Jednu koru lagano premažite maslacem, preko nje položite drugu, pa ih prerežite na tri duge trake.

 



Na početak svake stavite malo fete i približno kašičicu pekmeza, zatim koru preklapajte u oblik trokuta sve dok fil ne bude potpuno zatvoren. Ponovite postupak s ostatkom kora, trokutiće premažite maslacem, pospite crnim sezamom i pecite 15 do 20 minuta, odnosno dok ne postanu zlatni i hrskavi.

Poslužite ih tople, uz nekoliko listića svježeg timijana.
 

Tost s kozjim sirom, pekmezom i svježom šljivom


Druga kombinacija traži manje vremena nego odlazak po kafu, a izgleda kao nešto što bismo vrlo rado naručili za vikend brunch.

 



Najbolji dio je u kontrastima. Hljeb je topao i hrskav, kozji sir kremast i blago kiselkast, pekmez donosi koncentriranu voćnu slatkoću, dok svježa šljiva cijelom zalogaju vraća sočnost i svježinu.

Za jednu porciju, odnosno dva tosta, treba vam:

  • 2 kriške raženog ili dobrog rustikalnog hljeba
  • 2 kašike omekšalog maslaca
  • 4 kašičice pekmeza od šljiva
  • ½ svježe šljive, tanko narezane
  • 2 kašike kozjeg sira
  • ¼ kašičice svježe mente ili matičnjaka


Kriške hljeba premažite maslacem s obje strane i tostirajte ih na zagrijanoj tavi ili grillu dok ne dobiju zlatnu koricu.

Na svaki tost rasporedite polovinu kozjeg sira, zatim dodajte pekmez i tanke kriške svježe šljive. Završite sitno nasjeckanom mentom ili matičnjakom.

 



I to je cijeli recept. Nekoliko sastojaka, desetak minuta i sasvim dovoljno da pekmez od šljiva izađe iz poznate jutarnje rutine.


Brie u lisnatom tijestu s pekmezom od šljiva


Treća kombinacija izgleda najambicioznije, iako je zapravo vjerovatno najjednostavniji trik na listi.

Brie se tokom pečenja pretvara u mekanu, gotovo tečnu sredinu, pekmez od šljiva donosi slatko-kiseli kontrast, a lisnato tijesto sve zatvara u hrskavu, puterastu koru. Recept je posebno dobar za večeri kada dolaze gosti jer se najveći dio posla svodi na slaganje nekoliko sastojaka i čekanje da rerna odradi ostatak.

Treba vam:

  • 1 brie sir, oko 200 g
  • oko 250 g lisnatog tijesta
  • 3 do 4 kašike pekmeza od šljiva
  • 1 jaje
  • 2 kašike listića badema, po želji
  • malo brašna za radnu površinu


Rernu zagrijte na 200 °C. Lisnato tijesto lagano razvaljajte na pobrašnjenoj površini, a brie položite na sredinu.

 



Preko sira rasporedite pekmez od šljiva i, po želji, dodajte listiće badema. Tijesto preklopite preko sira, dobro spojite rubove i cijeli paket prebacite na pleh obložen papirom za pečenje.

Premažite umućenim jajetom i pecite 20 do 25 minuta, odnosno dok lisnato tijesto ne dobije duboku zlatnu boju. Nakon pečenja ostavite ga nekoliko minuta prije rezanja kako bi se sir blago stabilizirao.

Najbolji dio dolazi kada tijesto prvi put prerežete, a topli brie i pekmez od šljiva završe u istom zalogaju.


Teglica ostaje otvorena još neko vrijeme


Pekmez od šljiva vjerovatno nikada neće izgubiti svoje tradicionalno mjesto na našem stolu, niti treba. Ipak, feta u hrskavoj jufki, kozji sir na toplom tostu i rastopljeni brie daju mu sasvim dovoljno razloga da povremeno promijeni društvo.

 



Najbolje je što nijedan od ovih recepata ne traži posebno kulinarsko predznanje, sastojke koje ćemo tražiti po pola grada ili popodne provedeno u kuhinji.

Samo jednu dobru teglicu pekmeza od šljiva.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @emma.ranne


Bonjour

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!