Nakon što je garažu od 15m2 u Novom Travniku pretvorio u zanimljivo uređen beauty bar u kojem ćete pronaći pomno biran namještaj, zanimljivu keramiku i zid od mahovine, nije iznenađenje što Dario Šišul nastavlja nizati svoje interior poduhvate.

Dario je bh.fotograf koji uz brojne domaće wedding priče, potpisuje i zanimljive foto priče i s prekooceanskih destinacija, a kompletna priča o preuređenju Cozy 09 dućana pokazuje njegovu svestranost, kao i oko za lijepe stvari. Dario je između leta iz Pekinga za Tajvan, odgovorio na naše upite koliko je izazovan bio cijeli pothvat te zašto je ovaj multibrand dućan nova shopping destinacija koju vrijedi posjetiti u Travniku.

„Cijela priča oko “Cozy 09” butika je nastala sasvim spontano. Najbolji prijatelj s kojim se družim cijeli svoj život je dobio ideju za još jedan zajednički projekt. Odlučio je otvoriti trgovinu s odjećom, a ovaj put zadatak koji mi je zadao nije bila samo fotografija, što je moje glavno zanimanje i posao. Trebao sam odraditi cjelokupan brending, kao i uređenje interijera i eksterijera samog objekta. Možda ne bih na prvu bio tako hrabar da prihvatim takav zadatak, ali s obzirom na super pozitivne komentare i lijepo iskustvo prije dvije godine kada sam svojoj djevojci napravio beauty salon od stare zapuštene garaže, usudio sam se opet iskušati i prihvatiti izazov. 

Sada sam već imao nekog iskustva, poznavao bolje materijale, znao gdje što mogu napraviti i tko mi može raditi određene radove, tako da je po tom pitanju u startu bilo malo lakše posložiti neke stvari. Ali ipak najbitnija je vizija. Najviše vremena sam potrošio razmišljajući, crtajući i planirajući kako u mali prostor od 23m2 da stane komforan butik - da nije previše natrpan robom, a opet da je praktičan i da može stati solidan asortiman. Kada sam praktični dio osmislio i znao neki raspored i namjenu pojedinačnih zidova i prostorija unutar objekta, trebalo je poraditi na detaljima, bojama i napraviti neki vizualni identitet prostora koji će biti upečatljiv i privući pažnju. Tada sam prvi put primijetio da postoje neke smjernice kojima se vodim svaki put kada radim nešto slično. To su neke vrlo jednostavne stvari kojima želim postići osjećaj topline u nekom uređenju...

Neki od tih elemenata su prilično neutralne boje zidova i podova, koje umjesto bojom, više pokušavam naglasiti teksturom, a zatim da sve ne bi bilo monotono i dosadno, dodajemo elemente drveta, koje daje toplinu, boju i lijep ugođaj u prostorijama, zatim zelenilo koje je po meni jako bitno za interijer jer daje živost, svježinu, kao i još jednu dodatnu boju u prostoru. Na kraju, uvijek dodam još par detalja u jačim bojama koji će dati osobnost objektu. Zbog topline objekta uvijek koristim topliju svjetlost 3000-3500K te mnogo različitih izvora svijetla. Moram naglasiti da nisam školovan za takvo nešto tako da sve ove smjernice kojima se ja vodim zapravo su samo moje mišljenje i moj način. Da se vratimo na uređenje samog butika. 

Cozy 09 je zapravo bio stari zapušteni objekt u samom centru grada na glavnom križanju na ulazu u grad, ali kako 20 godina nije apsolutno ništa bilo u tom prostoru, trebalo je raditi sve na novo unutar i okolo objekta.  Stavilo smo novu crnu stolariju, zidovima vratili staru bjelinu, uradili vanjsku rasvjetu, osvježili ogradu, te posadili red tuja i uredili vanjski park. 

Unutar objekta smo kombinirali sivi betonski pod, za što sam koristio keramiku velikih dimenzija s teksturom betona. Zidove sam bojao u tamno sivu, a kontrast na taj zid sam napravio s malim bijelim pločicama u obliku cigle. S obzirom na to da smo se trudili da sve što radimo uklopimo u budžet, za elemente drveta u prostoru sam odabrao osb ploče, koje su prilično jeftine, ali isto tako praktične za postavljanje i zahvalne za održavanje, a u budućnosti se isto vrlo lako mogu mijenjati ili skidati... Zelenila ima dosta i sve je umjetno, kako bi bilo lakše za održavati. 

Kabinu sam učinio većom s velikim ogledalom i dosta rasvjete.. Ogledalo preko cijelog zida je vizualno proširilo još jednu prostoriju, a usput smo dobili lijep kutak za fotografiranje. Da mali prostor ne bi smanjili još više s izložbenim lutkama, za izlog smo izradili veliki crni okvir s mrežom koji može biti jako praktičan i kreativan za izlaganje svih artikala iz asortimana, a daje još jednu oku ugodnu teksturu.

Vješalice čine većinu prostora za izlaganje robe, ali tu je i poneka polica za složene artikle. Duž cijelog izloga je i komoda s 12 ladica koja ima dvije svrhe. U nju se može skladištiti roba, a kako sam je radio u visini sjedalice (klupe) i pojačao dodatnom pločom na vrhu, služi i za sjedenje kao i probavanje obuće.

Rasvjeta je odigrala jako bitnu ulogu da se prostor doima ugodan i komforan. Koristio sam toplu bijelu svjetlost, a pored velikih led panela koji popunjavaju prostor svijetlom, postavili smo mnogo šina s led glavama koje daju usmjereno svijetlo kojim možemo zasebno naglasiti određene artikle, zidove, detalje koje želimo. Od detalja u bojama tu su svakako i simpatične mrežaste Ikea police u jarko crvenoj boji koje podsjećaju na male kaveze.

Za kraj moram naglasiti i meni najdraži detalj, koji po meni čini ovaj prostor posebnim i daje mu dozu romantike, a ujedno i notu retro izgleda, a to je neonski natpis “love TRAVNIK” koji je moj pečat na ovaj objekt, a i poklon gradu koji će dočekati svakog na ulazu u Travnik.“ – prokomentirao je Dario. 

Cozy 09 dućan  možete posjetiti već sutra na adresi Zenjak 9B u Travniku. 

Postoji nešto gotovo meditativno u ritmu ruku koje oblikuju drvo.

U Bosni i Hercegovini riječ zanat nije samo vještina ona je kultura, način postojanja, veza između prošlog i sadašnjeg. Prije deset godina, jedan brend je odlučio upravo to naslijeđe pretvoriti u savremeni jezik dizajna. Danas, Zanat je sinonim za spoj tradicije i inovacije, prepoznat širom svijeta, ali duboko ukorijenjen u bosansku stvarnost.

Povodom desete godišnjice, Zanat je u Bosni i Hercegovini okupio sve svoje saradnike i prijatelje u događaju simboličnog naziva The Zanat Ten, trodnevnom susretu koji je spojio prošlost, sadašnjost i ono što tek dolazi.




Tri dana posvećena dizajnu, kulturi i budućnosti  

Događaj “The Zanat Ten” je slavio jubilej kroz kulturno putovanje kroz slojeve bosanskohercegovačkog identiteta i zajedničko promišljanje budućnosti dizajna. Od ateljea Safeta Zeca u Počitelju, do sarajevskih muzeja i galerija, gosti su otkrivali kulturu koja je inspirisala brend od samog početka. 

Među zvanicama su bila i neka od najpoznatijih imena svjetskog dizajna: Ilse Crawford, Yves Béhar, Naoto Fukasawa, Monica Förster, Sebastian Herkner, Michele De Lucchi, Harri Koskinen, Jasna Mujkić, Patrick Norguet, Jean-Marie Massaud, te Ludovica i Roberto Palomba.




Deset godina kasnije: Razgovor s Orhanom Nikšićem  

Nakon događaja The Zanat Ten, koji je okupio dizajnere i saradnike iz cijelog svijeta, razgovarali smo s Orhanom Nikšićem o trenucima koji su obilježili proteklu deceniju, o naslijeđu koje Zanat čuva i o izazovu da tradiciju zadrži autentičnom, a istovremeno savremenom.



Od Počitelja do Sarajeva, događaj je gostima pokazao slojeve bosanskog naslijeđa.   

Zašto vam je bilo važno da ovu godišnjicu ugradite u prostor i kulturu iz koje je sve krenulo?  

To je dobro pitanje. Zanat se gradi na temeljima bosansko-hercegovačkog kulturno-istorijskog naslijeđa. Konjičko drvorezbarstvo je prvi element nematerijale baštine iz Federacije BiH koji je uvršten na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, a taj element nije nastao u izolaciji od ostatka bosansko-hercegovačke kulture, odnosno kulturnog naslijeđa.

Mislimo da će naši partneri bolje razumjeti Zanat ako bolje upoznaju našu kulturu. Pored toga, od prvog trenutka kad smo krenuli u projekat zvani Zanat, naša ideja bila je da Zanat pored toga što koristi tehniku tradicionalnog konjičkog drvorezbarstva kao metod izrade svojih proizvoda, postane i sinonim za instituciju, brend ili poslovni model čija je misija između ostalog da promoviše različite elemente kulture našeg prostora. Obilježavanje godišnjice je samo jedan od načina na koji to radimo. 




Ove godine smo u Londonu bili koorganizator eventa sa arhitekticom Aidom Bratović, gdje smo britanskoj publici htjeli predstaviti bosansko-hercegovačko arhitektonsko kulturno naslijeđe kroz prezentaciju profesorice Nermine Zagore i rad Aide Bratović, tradicionalnu muziku Bosne i Hercegovine kroz nastup Damira Imamovića... 

Zanat za nas nije samo firma, nego i platforma koja promoviše određene vrijednosti.   



Vidjeti sve dizajnere zajedno u Bosni i Hercegovini po prvi put mora da je bio poseban trenutak.   

Da li je bio neki momenat u tom susretu, možda razgovor ili reakcija, što vam je ostalo posebno u sjećanju?  

U Bosni i Hercegovini, a siguran sam i u našoj široj regiji nikad se nije okupio ovoliki broj vodećih imena u svijetu dizajna.  Veliko je to ne samo za Zanat nego i za Bosnu i Hercegovinu i na to smo ponosni. Bilo je zaista puno divnih momenata, emotivnih i dirljivih trenutaka. Više njih ću sigurno dugo pamititi.

Dvije stvari koje su me posebno dojmile mi sad padaju na pamet.  Nakon obilaska ateljea Safeta Zeca u Poćitelju, novinarka New York Times-a koja piše o arhitekturi, dizajnu i naravno enterijeru, mi je rekla da je njegov dom i atelje u Počitelju najljepši enterijer u kojem je ikad bila. Kako je rekla, „ovdje je sve savršeno“.



Druga stvar, Michele de Lucchi, koji je ikona talijanskog dizajna, arhitekture i umjetnosti me pozvao da popijemo kafu prije njegovog samog odlaska. Htio je da mi kaže koliko je za njega značajajan event koji smo organizovali. Veli, a ja parafraziram, ovakve stvari se trenutno ne dešavaju ni u  Italiji, a ni šire u Evropi.

Mi smo se ovdje sastali da govorimo o bitnim stvarima kao što je budučnost dizajna kao profesije i naučne dicipline, da govorimo o široj društvenoj ulozi dizajna. Za mene lično je logično da dizajneri govore o široj društvenoj ulozi dizajna, jer dizajn ima moč da utiče na društvene procese. 



Kako uspijevate sačuvati autentičnost tradicionalnog zanata, a istovremeno ostati dio globalnog dizajnerskog dijaloga koji stalno traži nešto novo?  

Prije svega treba postaviti pitanje šta je to što neko smatra autentičnim? Kad smo radili na procesu uvrštenja konjičkog drvorezbarstva na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, zanimljivo mi je bilo otkriti da UNESCO nikako ne voli riječ autentičnost.   

Kad čovjek bolje razmisli, zapita se sljedeće: šta je zaista autentično. Tradicija konjičkog drvorezbastva razvijala se pod različitim uticajima.  Konjičko drvorezbarstvo je jedna mikro slika pluralizma u našem društvu, ako i slika istorije kroz koju je Zanat prošao.  




Mi u Zanatu imamo otvoren pristup u načinu na koji doživljavamo tradiciju. Čuvati tradiciju za nas ne znači slijepo kopirati određene paterne ili oblike koji su nastali u određenom trenutku kao dio te tradicije.   

Za nas je vrijednost konjičkog drvorezbarstva sadržana u njegovom nematerijalnom dijelu, u vještini izrade i emotivnoj vezi stvaraoca, kupaca i svih onih koji dolaze u dodir s konjičim drvorezbarstvom upravo prema tom načinu rada, posvečenosti kvalitetu.  

Kada na ovaj način shvatamo tradiciju, onda dizajn postaje metod za stalno inoviranje, učenje i svježinu zanata.     



Zanat kao priča o kontinuitetu

Kroz deset godina rada, Zanat je pokazao da dizajn može biti i čuvar kulture i pokretač promjene. Njihov uspjeh leži u sposobnosti da svijet podsjete da ručni rad nije nostalgičan čin, već savremeni izraz identiteta. 

Svaki komad koji izađe iz njihove radionice nosi tu priču o vremenu, o pažnji i o vjerovanju da naslijeđe može imati budućnost.

Foto: Monika Andrić

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Irfan Redžović