Nakon što je garažu od 15m2 u Novom Travniku pretvorio u zanimljivo uređen beauty bar u kojem ćete pronaći pomno biran namještaj, zanimljivu keramiku i zid od mahovine, nije iznenađenje što Dario Šišul nastavlja nizati svoje interior poduhvate.

Dario je bh.fotograf koji uz brojne domaće wedding priče, potpisuje i zanimljive foto priče i s prekooceanskih destinacija, a kompletna priča o preuređenju Cozy 09 dućana pokazuje njegovu svestranost, kao i oko za lijepe stvari. Dario je između leta iz Pekinga za Tajvan, odgovorio na naše upite koliko je izazovan bio cijeli pothvat te zašto je ovaj multibrand dućan nova shopping destinacija koju vrijedi posjetiti u Travniku.

„Cijela priča oko “Cozy 09” butika je nastala sasvim spontano. Najbolji prijatelj s kojim se družim cijeli svoj život je dobio ideju za još jedan zajednički projekt. Odlučio je otvoriti trgovinu s odjećom, a ovaj put zadatak koji mi je zadao nije bila samo fotografija, što je moje glavno zanimanje i posao. Trebao sam odraditi cjelokupan brending, kao i uređenje interijera i eksterijera samog objekta. Možda ne bih na prvu bio tako hrabar da prihvatim takav zadatak, ali s obzirom na super pozitivne komentare i lijepo iskustvo prije dvije godine kada sam svojoj djevojci napravio beauty salon od stare zapuštene garaže, usudio sam se opet iskušati i prihvatiti izazov. 

Sada sam već imao nekog iskustva, poznavao bolje materijale, znao gdje što mogu napraviti i tko mi može raditi određene radove, tako da je po tom pitanju u startu bilo malo lakše posložiti neke stvari. Ali ipak najbitnija je vizija. Najviše vremena sam potrošio razmišljajući, crtajući i planirajući kako u mali prostor od 23m2 da stane komforan butik - da nije previše natrpan robom, a opet da je praktičan i da može stati solidan asortiman. Kada sam praktični dio osmislio i znao neki raspored i namjenu pojedinačnih zidova i prostorija unutar objekta, trebalo je poraditi na detaljima, bojama i napraviti neki vizualni identitet prostora koji će biti upečatljiv i privući pažnju. Tada sam prvi put primijetio da postoje neke smjernice kojima se vodim svaki put kada radim nešto slično. To su neke vrlo jednostavne stvari kojima želim postići osjećaj topline u nekom uređenju...

Neki od tih elemenata su prilično neutralne boje zidova i podova, koje umjesto bojom, više pokušavam naglasiti teksturom, a zatim da sve ne bi bilo monotono i dosadno, dodajemo elemente drveta, koje daje toplinu, boju i lijep ugođaj u prostorijama, zatim zelenilo koje je po meni jako bitno za interijer jer daje živost, svježinu, kao i još jednu dodatnu boju u prostoru. Na kraju, uvijek dodam još par detalja u jačim bojama koji će dati osobnost objektu. Zbog topline objekta uvijek koristim topliju svjetlost 3000-3500K te mnogo različitih izvora svijetla. Moram naglasiti da nisam školovan za takvo nešto tako da sve ove smjernice kojima se ja vodim zapravo su samo moje mišljenje i moj način. Da se vratimo na uređenje samog butika. 

Cozy 09 je zapravo bio stari zapušteni objekt u samom centru grada na glavnom križanju na ulazu u grad, ali kako 20 godina nije apsolutno ništa bilo u tom prostoru, trebalo je raditi sve na novo unutar i okolo objekta.  Stavilo smo novu crnu stolariju, zidovima vratili staru bjelinu, uradili vanjsku rasvjetu, osvježili ogradu, te posadili red tuja i uredili vanjski park. 

Unutar objekta smo kombinirali sivi betonski pod, za što sam koristio keramiku velikih dimenzija s teksturom betona. Zidove sam bojao u tamno sivu, a kontrast na taj zid sam napravio s malim bijelim pločicama u obliku cigle. S obzirom na to da smo se trudili da sve što radimo uklopimo u budžet, za elemente drveta u prostoru sam odabrao osb ploče, koje su prilično jeftine, ali isto tako praktične za postavljanje i zahvalne za održavanje, a u budućnosti se isto vrlo lako mogu mijenjati ili skidati... Zelenila ima dosta i sve je umjetno, kako bi bilo lakše za održavati. 

Kabinu sam učinio većom s velikim ogledalom i dosta rasvjete.. Ogledalo preko cijelog zida je vizualno proširilo još jednu prostoriju, a usput smo dobili lijep kutak za fotografiranje. Da mali prostor ne bi smanjili još više s izložbenim lutkama, za izlog smo izradili veliki crni okvir s mrežom koji može biti jako praktičan i kreativan za izlaganje svih artikala iz asortimana, a daje još jednu oku ugodnu teksturu.

Vješalice čine većinu prostora za izlaganje robe, ali tu je i poneka polica za složene artikle. Duž cijelog izloga je i komoda s 12 ladica koja ima dvije svrhe. U nju se može skladištiti roba, a kako sam je radio u visini sjedalice (klupe) i pojačao dodatnom pločom na vrhu, služi i za sjedenje kao i probavanje obuće.

Rasvjeta je odigrala jako bitnu ulogu da se prostor doima ugodan i komforan. Koristio sam toplu bijelu svjetlost, a pored velikih led panela koji popunjavaju prostor svijetlom, postavili smo mnogo šina s led glavama koje daju usmjereno svijetlo kojim možemo zasebno naglasiti određene artikle, zidove, detalje koje želimo. Od detalja u bojama tu su svakako i simpatične mrežaste Ikea police u jarko crvenoj boji koje podsjećaju na male kaveze.

Za kraj moram naglasiti i meni najdraži detalj, koji po meni čini ovaj prostor posebnim i daje mu dozu romantike, a ujedno i notu retro izgleda, a to je neonski natpis “love TRAVNIK” koji je moj pečat na ovaj objekt, a i poklon gradu koji će dočekati svakog na ulazu u Travnik.“ – prokomentirao je Dario. 

Cozy 09 dućan  možete posjetiti već sutra na adresi Zenjak 9B u Travniku. 

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi koje ste, sudeći po čitanosti, voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, Bonjour Picks se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.


 

Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.
I zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba