Vinska kultura i druženja uz čašu vina uvijek sa sobom nose nova znanja i interesantne priče koje se poslije prepričavaju. Upravo jedno takvo druženje organizirala je kompanija Fina Vina u co-working prostoru HUB387 u Sarajevu. 

Kompanija Fina Vina osim što se bavi uvozom vrhunskih, nagrađivanih vina iz zemalja regiona, Slovenije, Hrvatske i Srbije, trudi se educirati kupce i gurmane o važnosti dobrog poznavanja vina, degustiranju vina i općenito, vinskoj kulturi. U suradnji sa vinarijom koju ova kompanija zastupa, Erdevik, ove subote omogućili su veoma zanimljivo vinsko iskustvo. Ova i radionice sličnog karaktera će u budućnosti, čini nam se postati apsolutni #MustDo kada spominjemo učenje o gourmet i vinskom svijetu. 

Primijetit ćete da u našem društvu zaista nedostaje edukacije o svijetu vina, a vino je uvijek moderno pa zašto onda ne bismo učili o tome kako ga pravilno kombinirati, kušati ili poslužiti gostima? Bez obzira da li je riječ o naručivanju prave boce u restoranu kada želite impresionirati poslovne partnere ili kućnoj varijanti druženja s prijateljima, složit ćete se da svi želimo ostaviti dobar dojam i pokazati se kao pravi vinski znalci.

Erdevik vinska radionica je samo mali dio onoga što kompanija Fina Vina radi da bi educirala kupce o vrhunskim vinima, a ovog puta učesnici su imali priliku čuti dobrodošlicu i obraćanje Jovane Musić, direktorice HUB387, a zatim i Amira Beširevića, sommeliera i direktora kompanije Fina Vina. Večer se nastavila uživo javljanjem predstavnika vinarije Erdevik, direktor Ramazi Inaishvili prisutnima je ispričao zanimljivu plemićku historiju ove vinarije, a sommelier Vuk Štefanović opisao je vina koja su se kušala. U ovom dijelu radionice sudionici su imali priliku čuti nekoliko zanimljivosti o prepoznavanju aroma i okusa u vinu te dobiti stručne odgovore na pitanja koja su postavljali. 

Tokom obraćanja, učesnici su degustirali tri Erdevik vina - Tri roze koze-rose vrhunsko (coupage: 50% Merlot, 30% Syrah, 20% Cabernet Sauvignon), Lector Omnibus-bijelo vrhunsko (100% Chardonnay) i Grand Trianon-crveno vrhunsko (coupage: 50% Cabernet Sauvignon, 35% Syrah, 15% Merlot). 
Učili su kroz praktični dio, gledajući boju, zavrtjevši čašu i mirišući vino. Sami su otkrivali arome, okuse i dolazili do novih zaključaka koje su mogli podijeliti s ostalim učesnicima. 

Nakon edukativnog dijela radionice, druženje se nastavilo u lounge dijelu HUB-a. Razmjena iskustava i diskusija između učesnika radionice navela nas je na zaključak da je svako vino posebno, unikatno i da ga degustatori percipiraju drugačije. Međutim, jedno je sigurno, a i učesnici radionice su se složili da je zaista riječ o vrhunskim vinima!

Raduje nas što vinska kultura postaje sve zastupljenija u našem društvu i nadamo se da će ova radionica biti samo početak sjajnih druženja i edukacija. Naravno, sve uz čašu vina! 
Za više detalja o idućim radionicama i prijavi, kontaktirajte Fina Vina putem društvenih mreža ili na email [email protected].

***
Foto: Fina Vina
Tekst: BONJOUR.ba/Fina Vina
 

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba