Baš kao što je za svakog mališana rođendan jedan od uzbudljivijih dana u godini i povod za nastanak novih uspomena i avantura, nova svjećica na torti jednako je poseban trenutak i za odrasle. 

Kroz DIY projekte koje priprema, ali i stilske priče u kojima se prepleću retro komadi i trendi dodaci, Marta Iličić nam je pokazala da pazi na svaki detalj te da svoju ljubav prema lijepom voli implementirati u svaki segment svoje svakodnevice.

Zato i nije iznenađenja da smo se instant zaljubili u fotke s prvog rođendana njene kćeri Mariete koje je zabilježila fotografkinja Matea Mihaljević. Tople emocije i posebni trenutci snimljeni tijekom jedne posebne večeri ostaju trajna uspomena u njihovim albumima. 

Nismo mogli odoljeti da Martu ne pitamo kako je tekla sama organizacija proslave i čime se vodila pri uređenju, kako bi kroz svoje DIY avanture potaknula i vas da se prilikom organiziranja naredne proslave odvažite na slične korake.

***

Koji su bili prvi koraci u organizaciji rođendana? Odabir teme, dekoracija ili nešto treće?

Vjerovali ili DA ? najprije sam kupila papirnate vrećice od kojih sam pravila ukrase ? valjda da me tješe jer tada još nisam znala ni gdje ću praviti proslavu, niti gdje ću naručiti tortu, ukratko ništa osim papirnatih dekoracija ? Žena.

Čime si se vodila pri odabiru dekoracija za samu zabavu?

Htjela sam da cijeli prostor, proslava i Marieta budu odraz nas, kuće, domaćinstva, a i moje ljubavi prema dekoriranju naravno. Zamislila sam boho tortu, cvijeće u bocama, naše slike, malo balona i papirnate ukrase. Nisam imala posebno odabranu temu, ali se na kraju izgleda sve svelo na jedan lijepi boho ugođaj.  

A pri odabiru torte i dekoracija za samu tortu?

Tortu sam, iz više razloga, odlučila napraviti sama. Do zadnjeg dana sam spremala na Pinterestu sve slike koje mi se sviđaju i znala da ću na kraju u jednu tortu spojiti ono što je najlakše realizirati, ono što volim ja, ono što je tatina želja i to sve onako kako šefica dozvoli. To je bila torta za Marjetin 1. rođendan, savršena samim time što smo je radile nas dvije.

Ti i Marieta imale ste i modno usklađen look. Čime si se vodila pri odabiru kombinacija?

Marietu sam prvi put vodila u shopping da joj kupimo haljinu za neki događaj. Puzala je u dućanu po podu i grabila sve cipelice redom. Jedva da sam joj probala dvije haljinice. Na svu sreću, ova druga je bila “čisti zaljubitis” i sasvim se uklopila u sve dotad zamišljeno. Mama se prilagodila nimalo unaprijed planirajući. Kad je teta fotografkinja pozvonila na vrata otišla sam tek otvoriti ormar... ?

Što je po tebi ključno kako bi djeca, ali i odrasli ponijeli lijepe uspomene s rođendana?

Baloni na špagu, sokići na slamku i pršut na stalku LOL ? Nikakav veliki cirkus niti pretjerane organizacije, djeci je dovoljno jako malo da budu sretni, a mi bi se uvelike trebali ugledati na njih. ?

Što bi preporučila svim budućim mamama koje uskoro planiraju organizirati dječju proslavu rođendana doma?

Da se ne opterećuju, da uživaju čak i u poteškoćama, to je život s djecom. Da slave zdravlje, da slave proteklu godinu i sve što su proživjeli. Da slobodno tortu naprave same, a radije zovnu tetu koja će napraviti savršene fotografije, zabilježiti svaki dodir, svaki osmjeh i svako dijete. Kad gledam ove naše, vratim se u stan pun ljudi koje volim, djece koja me vuku za haljinu i pitaju gdje se probuši sokić da piju na slamku, Marietu nosaju “sve s ruke na ruku”…, doživim sve ispočetka. Prelijepo. Tvoj dom, tvoji ljudi, tvoj ugođaj...
Na koncu, ja sam istinski sretna što smo prvi rođendan proslavili baš ovdje i baš ovako.  

Najzabavnija anegdota sa proslave?

Sigurna sam da ste ovo čuli već pa me zbog toga i pitate, ali dobro ispričati ću vam. (smijeh) U jednom trenutku, minut prije nego je Marieta trebala puhati svijeću, meni je torta pala sa hladnjaka na glavu i zatim na pod. Samo je sreća što to nije bila rođendanska, nego druga torta, dalje i ne trebam pričati vjerojatno. (smijeh) To su te slatke gužve u stanovima.  ?

U samom srcu Sarajeva, gdje koraci odzvanjaju ritmom grada, smješten je Atelje 71, adresa koju modne entuzijastice već dugo znaju napamet.

Tu, među policama ispunjenim pažljivo biranim komadima, svakodnevnica Irme Saljević Krvavac poprima jedan poseban ton.

Bonjour je zavirio iza kulisa ovog prostora i otkrio šta stoji iza njene kreativnosti, ali i kako sitni rituali poput kockice Dorine u pravom trenutku čine dan ugodnijim.







Jutra nisu uvijek savršena. Neka počnu smireno, uz svjetlo kroz prozor, a neka uz zvuk alarma koji zvoni pet minuta prekasno. Irma ne vjeruje u jedno idealno jutro, ali vjeruje u male rituale koji joj olakšaju početak dana.

Dorina čokolada u torbi je obavezan detalj, neovisno o planu. Nema scenarija koji ne podnosi da se dan započne slatko.

Irma nam je otkrila da njeno idealno jutro počinje tek kada djeca odu u školu, a ona pripremi svoju prvu kafu. Uz novu epizodu omiljenog podcasta i prelistavanje modnih časopisa, dan lagano dobija svoj ritam, onaj koji je vodi ka timu, idejama i poslu koji iskreno voli.





Na putu prema Atelje 71, jednoj od najposebnijih shopping adresa u Sarajevu, Irma kroz ritam grada nosi i ritam svojih misli koje dijeli sa nama. Otkriva male trenutke predaha koje krade u sredini radnog dana.

Kada smo je pitali šta joj daje snagu da započne dan, Irma je bez razmišljanja rekla da je to dobra organizacija. Upravo se taj balans reflektuje u njenom radu, preciznosti u planiranju, ali i kreativnoj slobodi u dizajnu.





Dan u Ateljeu ne počinje na istovjetan način, nekad su to mirna jutra, nekad ubrzane pripreme za nove isporuke, a često i susreti s kupcima koji traže nešto posebno.

Irma nas vodi kroz prostor gdje stoje torbe njenog brenda Freya.

Inspiracija ne dolazi uvijek kada je zovemo, ali Irma nam je priznala da je ono što je najviše pokreće ideja. Kada jednom postavi koncept i podijeli ga sa svojim razvojnim timom, osjeti se energija, onaj prepoznatljiv trenutak kad svi znaju da su na pravom putu.

Irma Krvavac, osnivačica i kreativna direktorica brenda Freya i Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba

Njeno obrazovanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje je završila odsjek za slikarstvo i danas se osjeti u svakom potezu. Njena želja je prenijeti umjetnost u svakodnevni život, u predmete koje ljudi nose, koriste, žive s njima.

Svaka torba nosi trag njenog umjetničkog senzibiliteta, ali i razumijevanja života žena koje ih nose: praktične i posebne, nježne, ali snažne.









Na pitanje o samom početku kreativnog procesa, Irma je rekla da sve kreće kao slaganje puzzli. Okupi sve elemente koji je inspirišu: oblike, boje, funkcionalnost, reference omiljenih dizajnera i zatim ih pretače u vision board. Tek tada, kako kaže, pusti mašti na volju i prepusti se igri baš poput djeteta.

„Ponekad to izgleda kao od trnja do zvijezda,“ kroz smijeh nam je rekla Irma. Sve počinje idejom, a zatim slijedi razrada, izrada šablona, biranje materijala i niz prototipova.

Izrada šablona, kako nam je objasnila, često je najveći izazov u cijelom procesu. Nekada je potrebno više verzija da bi se stiglo do onog modela zbog kojeg „zaigra srce“.













Za Irmu svaki novi dizajn je prilika da se ispriča nova priča, a priče ne nastaju na silu. Potrebni su trenuci mira, predaha, poneki slatki zalogaj, baš kad se misao razbistri.

Zato Dorina kao mali, ali važan dio dana, često bude prisutna u tim behind the scenes trenucima kreativnog procesa.

Poseban odnos s kupcima nešto je što se ne može dizajnirati nego se iskreno gradi. Irma nam je rekla da joj najviše znači rečenica koju često čuje: „Ovo je savršeno, kao da ste je dizajnirali baš za mene.“ 

Upravo te riječi su potvrda da dizajn ima svoj dom u nečijoj svakodnevici.









Na pitanje kako izgleda njen savršeni trenutak odmora, Irma nije dugo razmišljala. Rekla je da je to potpuni mir, trenutak tišine bez buke i ljudi. Slijedi zagrljaj njene djece i prepričavanje njihovih malih dogodovština onih sitnica koje čine život i koje ne biste mijenjali ni za šta.

Dorina je za… onda kad žuriš započeti svoj dan pa zgrabiš par kockica na izlazu iz stana. Tu je kao predah nakon napornog dana, kao ono nešto slatko u gorkom trenutku.

Može i da bude mali znak pažnje, za velika i mala okupljanja, za minute potpunog mira, za dodatnu dozu veselja u danu.





Sve te situacije čine kockice života koje pamtimo. Neke su smiješne, neke lijepe i zabavne, a neke tužne ili neugodne, ali naše su. Upravo u takvim trenucima Dorina je tu da je podijelimo s dragim ljudima i da svaki događaj pretvori u malo slađe sjećanje.

Dorina je čokolada za svaku priliku, za svaki dan…  Ma za uvijek!



 


Irmin dan nije strogo isplaniran, ali je ispunjen. Dok se kreira, smije, odmara ili planira nešto novo, Dorina je tu kao mali zalogaj koji u običnom trenutku donese slatku dozu inspiracije.