Završeno je treće izdanje Woman.Comm konferencije, vodećeg komunikacijskog događaja u BiH.

Pod motom „Snaga komunikacije“ dvodnevna konferencija je, u Bosanskom kulturnom centru, okupila rekordan broj posjetilaca, gotovo 500. Posjetioci su imali priliku čuti edukativna predavanja, inspirativne govore i panel diskusije o bitnim društvenim temama, te najnovijim trendovima u industriji, brendiranju, umjetnoj inteligenciji i brojnim drugim temama.

Sve to su im prezentovali vodeći stručnjaci iz svijeta marketinga, medija, kreativne industrije, poslovne zajednice, te umjetnici i poznate ličnosti iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Slovenije i šire.


"Naš cilj je bio okupiti stručnjake koji mogu ponuditi drugačije poglede na trenutne trendove i izazove u industriji i omogućiti učesnicima da prošire svoja znanja i vještine. Vodile su se diskusije o integraciji umjetne inteligencije u poslovne procese, kao i o ulozi brendova u kreiranju pozitivnih društvenih promjena. Osim toga, nastojali smo da razgovaramo i o važnim društveno odgovornim temama, a to je rodno zasnovano nasilje jer nam je cilj da upravo Woman.Comm Club, kao komunikacijska platforma, bude mjesto koje potiče na društveno odgovornu komunikaciju kako nas osobno, članica, tako i naših partnera i društva uopšte“, poručila je Irena Miličević Vukoja, direktorica agencije Prefix i Woman.Comm Cluba.


Jedna od panelistica, hrvatska umjetnica Ida Prester, ukazala je na problem femicida u regiji i hitnost rješavanja. Svoj doprinos dala je tako što je napisala i zajedno sa kolegama iz regije otpjevala pjesmu Štit.




„Da pošaljemo poruku krika ženama da smo tu, da mislimo na njih i da ćemo im pružiti podršku, ali stalno se pitam, hoćemo li im stvarno pružiti podršku? Da li smo tu samo deklarativno, u jednoj pjesmi/spotu ili smo tu kao društvo sa svim institucijama da pomognemo tim ženama koje su u problemu“, kazala je Ida Prester.




Komunikacijska industrija u ringu sa AI?

Predavači i panelisti podijelili su svoja iskustva o tome kako odgovorno koristiti inovacije i alate u industriji, s posebnim fokusom na etička pitanja i društvenu odgovornost, no također se i rekapituliralo šta smo do sada naučili, a važno je za budućnost?




„Živimo u vrijeme tehnoloških promjena što će razultirati velikim kulturološkim i društvenim promjenama, a kako će to izgledati pojma nemam. Ono što se sada dešava je jako zanimljivo jer su umjetnici nekad gradili kreativnost na ramenima svojih prethodnika, danas to radi AI, nastavlja ono što smo mi započeli i na taj način umjetnu inteligenciju koristimo u svakodnevnom poslu. Da li će nas potpuno zamijeniti, nije to toliko važno, jer nešto ćemo sigurno raditi, ako ne isti posao, radit ćemo nešto drugo. Ljude koji su obrađivali zemlju početkom 19. vijeka, danas su zamijenili strojevi, ali oni i dalje rade. Ja se tehnologije ne bojim i samo se nadam da ćemo je iskoristiti za nešto super“, poručio je Davor Bruketa, kreativni direktor i suvlasnik full service agencije Bruketa&Žinić&Grey.

Da je ljudska kreativnost „jača“ u odnosu na AI složio se i Bojan Hadžihalilović, kreativni direktor agencije Fabrika i profesor na Akademiji likovnih umjetnosti na Odsjeku za grafički dizajn koji je poručio:

„Svojim studentima savjetujem da se osim istraživanja, koje se radi kada se kreira kampanja, oslone na svoj instinkt, kojeg mi kao ljudi posjedujemo i da potraže u sebi onu prvu reakciju koja ih vodi dalje u kreaciji, a to je nešto što AI ne može uraditi. Motivišem struku i studente da je koriste, ali i da uđu u ring sa njom i ponude autentična rješenja“. 




Govorilo se i o važnosti brendiranja države od čega danas uveliko ovisi ugled koji one ostvaruju u svijetu. Kako bi se Bosna i Hercegovina riješila imidža nesigurne zemlje, koji iako činjenično neosnovan ipak zbog ratne prošlosti nažalost jeste dominantan, prof. dr. sc. Božo Skoko je naglasio kako je identifikovano jako puno zajedničkih vrijednosti svih naroda koji mogu poslužiti za brendiranje države i promjenu percepcije. Jedna od njih je i bh. merak koji bi zasigurno poslužio za kreiranje pozitivnog imidža.




Treća Woman.Comm konferencija je otvorila raspravu o brojnim značajnim temama, edukovala i najavila trendove, a nakon spuštanja zavjesa već počela pripreme za četvrto izdanje.

* * *
Foto: PR

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR