TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 17.10.2024.
Završeno je treće izdanje Woman.Comm konferencije, vodećeg komunikacijskog događaja u BiH.
Pod motom „Snaga komunikacije“ dvodnevna konferencija je, u Bosanskom kulturnom centru, okupila rekordan broj posjetilaca, gotovo 500. Posjetioci su imali priliku čuti edukativna predavanja, inspirativne govore i panel diskusije o bitnim društvenim temama, te najnovijim trendovima u industriji, brendiranju, umjetnoj inteligenciji i brojnim drugim temama.
Sve to su im prezentovali vodeći stručnjaci iz svijeta marketinga, medija, kreativne industrije, poslovne zajednice, te umjetnici i poznate ličnosti iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Slovenije i šire.
"Naš cilj je bio okupiti stručnjake koji mogu ponuditi drugačije poglede na trenutne trendove i izazove u industriji i omogućiti učesnicima da prošire svoja znanja i vještine. Vodile su se diskusije o integraciji umjetne inteligencije u poslovne procese, kao i o ulozi brendova u kreiranju pozitivnih društvenih promjena. Osim toga, nastojali smo da razgovaramo i o važnim društveno odgovornim temama, a to je rodno zasnovano nasilje jer nam je cilj da upravo Woman.Comm Club, kao komunikacijska platforma, bude mjesto koje potiče na društveno odgovornu komunikaciju kako nas osobno, članica, tako i naših partnera i društva uopšte“, poručila je Irena Miličević Vukoja, direktorica agencije Prefix i Woman.Comm Cluba.
Jedna od panelistica, hrvatska umjetnica Ida Prester, ukazala je na problem femicida u regiji i hitnost rješavanja. Svoj doprinos dala je tako što je napisala i zajedno sa kolegama iz regije otpjevala pjesmu Štit.
„Da pošaljemo poruku krika ženama da smo tu, da mislimo na njih i da ćemo im pružiti podršku, ali stalno se pitam, hoćemo li im stvarno pružiti podršku? Da li smo tu samo deklarativno, u jednoj pjesmi/spotu ili smo tu kao društvo sa svim institucijama da pomognemo tim ženama koje su u problemu“, kazala je Ida Prester.
Komunikacijska industrija u ringu sa AI?
Predavači i panelisti podijelili su svoja iskustva o tome kako odgovorno koristiti inovacije i alate u industriji, s posebnim fokusom na etička pitanja i društvenu odgovornost, no također se i rekapituliralo šta smo do sada naučili, a važno je za budućnost?
„Živimo u vrijeme tehnoloških promjena što će razultirati velikim kulturološkim i društvenim promjenama, a kako će to izgledati pojma nemam. Ono što se sada dešava je jako zanimljivo jer su umjetnici nekad gradili kreativnost na ramenima svojih prethodnika, danas to radi AI, nastavlja ono što smo mi započeli i na taj način umjetnu inteligenciju koristimo u svakodnevnom poslu. Da li će nas potpuno zamijeniti, nije to toliko važno, jer nešto ćemo sigurno raditi, ako ne isti posao, radit ćemo nešto drugo. Ljude koji su obrađivali zemlju početkom 19. vijeka, danas su zamijenili strojevi, ali oni i dalje rade. Ja se tehnologije ne bojim i samo se nadam da ćemo je iskoristiti za nešto super“, poručio je Davor Bruketa, kreativni direktor i suvlasnik full service agencije Bruketa&Žinić&Grey.
Da je ljudska kreativnost „jača“ u odnosu na AI složio se i Bojan Hadžihalilović, kreativni direktor agencije Fabrika i profesor na Akademiji likovnih umjetnosti na Odsjeku za grafički dizajn koji je poručio:
„Svojim studentima savjetujem da se osim istraživanja, koje se radi kada se kreira kampanja, oslone na svoj instinkt, kojeg mi kao ljudi posjedujemo i da potraže u sebi onu prvu reakciju koja ih vodi dalje u kreaciji, a to je nešto što AI ne može uraditi. Motivišem struku i studente da je koriste, ali i da uđu u ring sa njom i ponude autentična rješenja“.
Govorilo se i o važnosti brendiranja države od čega danas uveliko ovisi ugled koji one ostvaruju u svijetu. Kako bi se Bosna i Hercegovina riješila imidža nesigurne zemlje, koji iako činjenično neosnovan ipak zbog ratne prošlosti nažalost jeste dominantan, prof. dr. sc. Božo Skoko je naglasio kako je identifikovano jako puno zajedničkih vrijednosti svih naroda koji mogu poslužiti za brendiranje države i promjenu percepcije. Jedna od njih je i bh. merak koji bi zasigurno poslužio za kreiranje pozitivnog imidža.
Treća Woman.Comm konferencija je otvorila raspravu o brojnim značajnim temama, edukovala i najavila trendove, a nakon spuštanja zavjesa već počela pripreme za četvrto izdanje.
* * *
Foto: PR
TEKST: Bonjour.ba
Postoje događaji koji ti daju znanje, a postoje i oni koji te vrate sebi. Akademija by dm drogerie markt i Bonjour.ba bio je upravo takav dan, dan nakon kojeg se kući ne vraćaš ista, nego malo sigurnija, malo odlučnija i nekako povezanija sa svojim putem.
Žene su dolazile jedna po jedna, bez velike pompe, ali sa nečim što se moglo naslutiti u koraku i pogledu, željom da naprave prostor za sebe. 
Nije bilo važno ko je odakle stigao, koliko dugo radi ili u kojoj je fazi biznisa. U tim prvim minutama, dok su skidale kapute, tražile svoja mjesta i razmjenjivale kratke pozdrave, stvarao se osjećaj pripadanja koji se ne može isplanirati.
Kao da se u toj sali konačno spojilo sve ono što su dugo pokušavale držati same.
Kada podrška postane ključni trenutak dana
Upravo tokom umrežavanja, u onom neformalnom dijelu koji se najčešće pokaže najiskrenijim, dogodio se trenutak koji je ostavio trag. Jedna učesnica je, gotovo bez zadrške, rekla rečenicu koja je mnogima zvučala poznato:
"Podrška žena tokom upoznavanja danas… to mi je bio trenutak kada sam prvi put osjetila da mogu više. Kada mi neko kaže: ‘Super ti ide’, ‘Pratim tvoj biznis’, odjednom sve izgleda lakše. Shvatiš da si već dogurala do ovdje, i nekako te pomisao na sljedeći korak više ne plaši."
To je bio onaj tihi, ali snažan trenutak u kojem se samopouzdanje vrati na mjesto, u kojem shvatiš da nisi sama u svojim pokušajima i da ponekad nekoliko rečenica izgovorenih u prolazu može značiti više od cijelog plana.
Mali koraci, velike spoznaje
Kasnije tokom dana, nakon jedne od sesija, u sali se čula misao koja je izazvala prepoznatljive osmijehe i tiha klimanja glavom. Bila je to rečenica koja je zvučala jednostavno, ali je nosila iskustvo koje mnoge žene dijele:
"Danas sam naučila da sam na dobrom putu. Moj poduzetnički put raste, samo svojim tempom. I ono što me posebno umirilo jeste da su i druge žene imale iste strahove, pitale su se gdje dalje, šta je sljedeći korak. Shvatila sam da je ‘small steps, easy going’ univerzalna vodilja i da je sasvim u redu ići sporije, ali sigurno."
Dok je govorila, činilo se kao da se u toj rečenici prepoznaje polovica sale. Bio je to podsjetnik da napredak ne mora izgledati glasno niti dramatično, da ne mora uvijek biti brz i linearan.
Ponekad se najvažniji pomaci dešavaju upravo u malim odlukama, tihim uvidima i prihvatanju ritma koji je samo tvoj.
Rečenica je zazvučala malo dublje jer se nije odnosila samo na biznis. Odnosila se na život, na hrabrost da ne žuriš, na dozvolu da napreduješ svojim tempom i na mir koji dođe kada shvatiš da nisi jedina koja balansira između želja, mogućnosti i strahova.
Odluke koje mijenjaju pogled na vlastiti put
Tokom dana, među svim razgovorima, smijehom i malim otkrićima, isticale su se i one rečenice koje djeluju jednostavno, a zapravo nose promjenu. Jedna učesnica se nasmijala, ali iza tog osmijeha se osjetila iskrena odluka:
"Moj prvi korak nakon akademije bit će marketing plan. Uvijek sam mislila da je to previše kompleksno, pa sam izbjegavala da uopšte pokušam. Danas ste me ohrabrili da dođem kući i da ga počnem pisati odmah."
Dok je govorila, bilo je jasno da ta misao ne ostaje u zraku. Bila je to odluka koja će, već večeras ili sutra ujutro, preći na papir i postati prvi konkretan korak.
Nedugo zatim, sasvim spontano, stigla je i druga rečenica koja je u sebi nosila onu vrstu hrabrosti koja se javi tek kad shvatiš da imaš podršku:
"Danas sam odlučila da sada zaista sjednem, zapišem i započnem. Nema više čekanja savršenog trenutka. Sad je vrijeme."
U te dvije misli stalo je sve ono što je akademija nastojala probuditi: spremnost da se počne, da se prihvati nesavršenost početka, da se prestane čekati idealni uvjeti koji nikada ne dođu.
To su one male rečenice koje djeluju tiho, ali nose ogroman pomak, jer mijenjaju pogled na vlastiti put upravo onoliko koliko je potrebno da se krene.
Misli koje ostaju i nakon što se vrata zatvore
Pred kraj dana, kada se energija u sali već smirila, a bilješke u notesima počele slagati u vlastite male priče, čula se rečenica koja je gotovo neprimjetno, ali snažno zaokružila sve što se dogodilo:
"Za sve koje razmišljaju da se prijave iduće godine, samo se prijavite. Doći ćete kući potpuno novi."
Izgovorena bez patetike, ali s uvjerenjem žene koja je nešto u sebi pomaknula, ta misao je u sali ostavila odobravanje, onaj osjećaj kada znaš da ništa nije pretjerano, jer je istina jednostavnija nego što mislimo.
Nedugo zatim stigla je i druga poruka, nježnija, ali podjednako snažna. Izgovorila ju je učesnica koja svoj brend gradi iz emocije i intuicije:
"Voljela bih da moj brend poručuje emociju, zabavu i energiju… i danas sam prvi put osjetila da to stvarno mogu prenijeti."
U tom trenutku mnoge su se prepoznale. Jer to nije bila samo ambicija, nego potvrda da se ideja može pretvoriti u nešto opipljivo kada joj daš prostor, znanje i podršku.
Ako bi se cijeli dan trebao opisati u nekoliko riječi, onda bi to bila misao koja se tiho provlačila među učesnicama dok su izlazile iz sale: akademija nije završila onog trenutka kada su se vrata zatvorila.
Ostala je u njima kao sigurnost da nisu same, kao hrabrost da počnu i kao nježan podsjetnik da se svaki put gradi, korak po korak, misao po misao, dan po dan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
