TEKST: Ana Rotim
DATUM OBJAVE: 3.5.2023.
Autentične priče nerijetko se nađu kao dio našeg Bonjour.ba portala i uistinu ne možemo sakriti činjenicu da su nam upravo one jedne od omiljenih koje volimo prenijeti našim čitateljima.
Jednu takvu priču ovog puta donosimo iz Hercegovine, točnije iz grada Mostara koji je posljednjih dana postao bogatiji za jednu veoma zanimljivu foodie lokaciju. Naime, riječ je o novootvorenom gourmet mjestu Von Herzog iza kojeg stoje prijatelji koji gaje posebnu strast prema gastronomiji. Nakon veoma uspješnih izdanja na street food festivalima diljem Bosne i Hercegovine, odlučili su se na veći pothvat odnosno otvorenje svog puba.
U želji da našim čitateljima približimo ovu foodie priču koja je nastala kao plod mašte još iz djetinjstva, u našu rubriku Gourmet ugostili smo domaćoj publici vrlo poznat tim - Von Herzog. Kako su se dječački snovi pretvorili u stvarnost, ali i koje planove imaju za budućnost otkrili su nam u razgovoru s našim uredništvom koji vam donosimo u nastavku.
Domaćoj gourmet sceni poznati ste kao programeri koji su osvojili prvo mjesto na trećem Street Food Festivalu u Širokom Brijegu. Možete li nam nešto više svojoj foodie priči i nezaobilaznom štandu food festivala?
Okuplja nas isto zanimanje pa onda i ista kompanija, ali ova priča rodila se prije svega iz prijateljstva pa bih više naglasio da smo skupina prijatelja pa tek onda programeri ili bilo što drugo.
Imamo različite strasti i hobije, a ja sam se osobno najviše pronalazio u kuhanju pa bih mahom bio taj koji je za vrijeme zajedničkih druženja, a bilo ih je dosta, eksperimentirao s hranom. Recimo, čitava priča smash-burgera, nastala je nakon mnoštva roštilja, gdje smo radili razne vrste burgera, ali svi su se zaljubili u smesheve pa eto, radimo smasheve.
Kako su interne reakcije bile dobre, uvijek je bila prisutna neka polu-šala kako bi „valjalo baciti tipkovnicu i otvoriti restoran”.
Objektivan problem bio je taj što svi imamo redovan posao i karijere pa je san bila „pop-up” street food kućica, koju bi na nekoliko dana postavili na neku nasumičnu lokaciju i organizirali verziju vlastitih druženja, sa street food štihom. Ideja je bila dobro se zabaviti, i testirati koliko je to što radimo dobro.
Za vrijeme jednog druženja, dok smo komentirali kako bi „nešto trebalo”, kolega je pročitao vijest kako je izašao natječaj za kućice povodom Adventa u Mostaru. Kako smo taj dan popili stvarno dosta piva, činilo se kao da se radi o nekoj igri sudbine i kako se jednostavno moramo prijaviti.
Retrospektivno mislim da je samo bilo do količine piva, koja nam je dala više hrabrosti neko inače. Ali, bilo kako bilo, odlučili smo se prijaviti, zatim smo i prošli natječaj pa dobili kućicu pa smo na glavu i krenuli u sve to, a onda je sve nekako išlo samo od sebe.
Dobre kritike sa Adventa omogućile su nam mjesto na street food festivalu u Širokom. Tamo se dogodila nagrada za prvo mjesto publike koje ste naveli, a onda su uslijedili i pozivi na druge festivale…
Gdje god smo radili, pitanje „gdje imate restoran?” i zaključak „e pa, trebali bi vi otvoriti nešto”, čuli smo toliko puta da su postali teški za ignorirati. Nekako smo, na toj pozitivnoj energiji odlučili ući u ovu avanturu.
Svi se mi hranimo dobrom energijom, a reakcije ljudi koje smo upoznali stvarno su bili ogroman motiv. I evo, ostvarili smo dječački san - „otvoriti pub s ekipom”.
Prije nešto više od tjedan dana službeno ste otvorili vrata svoje foodie lokacije u Mostaru. Kako su tekle same pripreme i koji su neki od izazova s kojima ste se susreli?
Tranzicija iz „pop-up” kućice u gastro-pub nije mala, i najveći izazovi novi su momenti u kojima, objektivno nismo imali prijašnja iskustva. Na traženje same lokacije potrošili smo dosta vremena jer smo htjeli objekt u kojem možemo nešto napraviti „po svome”. Onda je isti u potpunosti prenamijenjen, prije svega vlastitim snagama.
Objekt koji danas imamo, dosta je veći od kućica sa festivala na koje smo navikli, a htjeli smo i proširiti gastro ponudu u odnosu na onu na koju smo navikli posjetitelje i zapravo je puno toga za nas novo. Von Herzog je projekt od 10 ljudi i još mnoštva osoba koji su podrška svemu što radimo i to nosi svoje prednosti, ali i izazove.
Tim Von Herzog
Znate one priče o babama i kilavoj djeci? E pa, pokušali smo raditi maksimalno svjesni tog problema i pokušati naglasiti prednosti svakog od pojedinaca umiješanih u priču. A kako smo svi dosta različiti, mislim da smo to uspjeli okrenuti u svoju korist.
Možete li otkriti našim čitateljima što sve mogu kušati na adresi Kralja Tvrtka 26?
Ideja nam je bila ponuditi nešto drukčije, ali ne i divergirati od onoga u čemu i sami uživamo. Tako da, puno toga u ponudi je nešto što smo radili „po sebi”.
Trenutno od jela nudimo smash burgere, koji su tehnikom drukčiji od burgera koji se nude u Mostaru i okolici, a ujedno su i tip burgera kakve sami volimo. Radi se o 7 jela, 5 na bazi junetine i 2 na bazi piletine, u brioche pecivu, rađenom po vlastitoj recepturi. Osim toga, sačuvali smo dio “pop-up” filozofije, gdje na određene dane, „dimimo” „pulled pork”, a u planu je da tu mjesto nađu jela u kojima i sami uživamo.
Što se tiče pića, i tu smo išli sa ovom “po sebi” filozofijom.
Služimo samo točena piva iz obitelji Paulener i Hacker-Pschor, te Märzen lager koji je domaće proizvodnje. Ponosni smo na činjenicu da smo jedini objekt u BiH koji toči Hacker-Pschor piva. Imamo i široku ponudu koktela, gdje pored klasičnih, trenutno nudimo i sedam craft koktela rađenih po vlastitim recepturama.
Naravno, tu je i veliki broj žestokih pića vrhunskih brandova - više od deset vrsta whiskey-a, desetak vrsta ginova itd.
Koji su neki od gourmet planova za ovu godinu?
Trenutno, najvažnija stvar po pitanju objekta i hrane je standardizacija. Pri tome mislim na vrlo dobro uhodanu ekipu kuhara koja će svaki dan izbacivati burgere i hranu općenito jednake kvalitete. Također, plan je i bolje povezivanje sa lokalnom zajednicom po pitanju povrtnih proizvoda. Vrlo brzo krećemo i u razvoj doručaka na bazi salata te posebnih evenata ukoliko pričamo o dimljenom mesu.
Plan je bio da u krugu objekta napravimo jedno mjesto vezano uz vatru gdje će se ljudi okupljati, ispijati piva, kušati meso i razmjenjivati ideje. Imamo u planu i neke radionice o dimljenju mesa, ribe i morskih proizvoda.
U kontekstu pića, u planu je proširiti prije svega ponudu točenog craft piva, domaćih proizvođača. Što se ostalih aktivnosti tiče, u objektu već možete vidjeti izložene radove lokalnih grafičkih dizajnera, a planiramo takve i slične stvari više integrirati u rad objekta.
Realno, čitava priča još je mlada, ali želimo da se razvija onako kako ga zamišljamo u svojim glavama. Kao lokaciju gdje se prije svega može lijepo i ugodno družiti, koja je više prilagođena dobrom razgovoru, a ne trešnji glazbe, u kojoj će se TV nalaziti u iznimnim situacijama jer obožavamo vidjeti ljude koji komuniciraju i jer želimo okupljati ljude koji se vole družiti, i u kojoj se naravno uvijek može dobro zabaviti i lijepo pojesti i popiti.
S druge strane, ne želimo se ni u potpunosti zatočiti u objekt i u njegovu okolicu. Kako smo se pomalo zaljubili u food-festivalski život, planiramo par gostovanja na, sada već širokoj, lokalnoj food-festival sceni.
* * *
Foto: Von Herzog
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Možda niste tip osobe koja će naručiti salatu kao glavno jelo.
Možda vam salata zvuči kao “nešto sa strane”, lagano i prolazno.
Ali čekajte.
Nakon što smo u prvoj epizodi savladali sočni losos i naučili koliko su temperatura i strpljenje presudni, a u drugoj se uvjerili da tikvice mogu biti zvijezda tanjira (da, čak i ako ih inače zaobilazite), došla je treća lekcija.
U trećoj epizodi serijala Bonjour Cooking School powered by Vegeta, kreativac koji stoji iza današnjeg recepta, Miran Karić, imao je samo jedan cilj: da nas razuvjeri i… uspio je.
Jer kad vam neko spoji med, senf, limun i Vegetu Smoked u marinadu, a piletina se na srednjoj temperaturi pretvori u zlatnu, karameliziranu koricu… shvatite da salata može biti glavno jelo.
A naše najiskrenije mjerilo? Poslije snimanja… prazan tanjir.
Na papiru je salata s piletinom. U tanjiru je, rekli bismo, balans slatkog, kiselog, dimljenog i svježeg koji funkcionira kao ozbiljno glavno jelo.
Ovdje nema komplikovanih tehnika ni dugih priprema, ali ima malih odluka koje čine razliku: koliko dugo marinirati, zašto tava ne smije biti prevruća, kada stati sa začinima i pustiti sastojke da “prodišu”.
Jer nekad je poenta u tome da ne pretrpate tanjir nego da znate tačno šta radite.
Priprema
Marinada koja radi pola posla
Pileći file reže se na deblje trakice (ne tanke, jer želimo sočnost). Miran prvo pravi marinadu: med, senf, limun, so, biber… i onda dolazi Vegeta Smoked koja daje onaj suptilni dimljeni sloj okusa.
Savjet koji smo zapamtili: ne žuriti.
Piletina treba malo da odstoji. Ne satima, ali dovoljno da upije sve što smo joj dali.
Temperatura je sve
Tava se zagrijava na srednju temperaturu. Ne jako. Ne “da dimi”. Ako je previše vruće, med će zagorjeti prije nego se karamelizira. A mi želimo zlatnu koricu.
Piletinu pržimo polako da se stvori ta fina karamela izvana, dok unutra ostaje sočna.
Hrskavi detalj koji podiže cijelu priču
Stari hljeb režemo na kockice i tostiramo na malo maslinovog ulja. Dodamo prstohvat soli i malo korice limuna… i tu se desi mala magija.
Te tople, hrskave kockice upiju sokove piletine i limuna iz salate i postanu više od krutona. One su tekstura, kontrast, završni potpis.
Svježina mora ostati svježina
Iceberg se kida rukama i Miran insistira da se ne siječe sitno. Paradajz ide na veće komade. Krastavcu vadimo sredinu sa sjemenkama (jer niko ne voli vodenu salatu). Rukola daje blagu gorčinu koja balansira slatkoću meda.
Lagano posolimo, dodamo limun i maslinovo ulje… i stanemo. Ne gušimo je. Ovdje je balans ključ.
Na kraju piletinu narežemo po želji, serviramo uz salatu i… shvatimo da smo upravo pojeli nešto što je istovremeno lagano i zasitno.
Ako ste i dalje skeptični prema salatama kao glavnom jelu, razumijemo. I mi smo bili. Do ovog tanjira.
- Marinada treba kratko da odstoji - ne preskačite taj korak.
- Tava mora biti umjereno zagrijana, jer med traži kontrolu.
- Krastavcu treba izvaditi sredinu - manje vode, više hrskavosti.
- Hljeb tostirati do zlatne boje, jer tekstura nosi pola dojma.
- Vegeta Smoked ide u marinadu da gradi okus od početka.
Slatkoća meda, oštrina senfa, svježina limuna i dimljena nota začina stvaraju balans koji djeluje slojevito, a zapravo se oslanja na jednostavnu logiku: ništa ne smije dominirati, sve mora sarađivati.
Na kraju, ovo nije priča o tome da li volimo salate ili ne. Ovo je priča o tome kako jedan dobar spoj sastojaka promijeni mišljenje.
Vegeta Smoked je ovdje bila tiha baza, ona koja ne preuzima, ali zaokružuje. Dala je marinadi dubinu, naglasila karamelizaciju i povezala slatkoću meda i oštrinu senfa u nešto skladno.
I možda je baš to cijela poenta ove epizode: kad razumiješ sastojke i daš im prostor da rade svoje, rezultat bude jednostavan, ali pun.
Ovo je tanjir koji ćemo ponoviti. Ne zato što je lagan, nego zato što je stvarno dobar.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
