Početak radnog tjedna, pogotovo kada je taj tjedan smješten na kraju jedne godine, pardon, jednog desetljeća, itekako može ostaviti trag na našoj motivaciji i produktivnosti. 

Kako bismo se uvjerili da uspijevamo prekrižiti sve stvari s naše TO-DO liste, ali i obaviti sve zadatke u privatnom životu, željeli smo se potruditi da ovaj dan upotpunimo dodatnim izvorom inspiracije.

A što nas bolje pokreće od onog jednog odličnog citata koji uspijeva pogoditi točno u srž našeg problema i otkriti baš onaj okidač koji će pokrenuti snagu i energiju u nama kako bismo nastavili s radom? 

Upravo zato smo izdvojili nekoliko izreka ispunjenih pomno biranim riječima uspješnih ljudi koji su se možda i našli u istoj ili sličnoj situaciji u kojoj se vi nalazite.
Da, i drugi ljudi su izgleda morali pisati duga izvješća, trčati s jednog kraja grada na drugi, osjetiti nedostatak podrške od najbližih ljudi ili su razmišljali o odustajanju. Kako su se oni izvukli na pozitivnu stranu obale, otkrijte kroz inspirativne citate koje donosimo u nastavku. 

„Najbolji način da počneš je da prestaneš pričati i kreneš raditi.“ – Walt Disney. 

„Pesimist vidi poteškoće u svakoj prilici. Optimist vidi prilike u svakoj poteškoći.“ – Winston Churchill

„Ako radiš na nečemu do čega ti je stvarno stalo, ne treba te gurati. Sama vizija te vuče.“ – Steve Jobs

„Zamislite da je vaš život savršen u svakom aspektu – na što bi tada ličio?“ – Brian Tracy

„Sigurnost je praznovjerje. Život je ili odvažna avantura ili ništa.“ – Helen Keller

„Sve što nedostaje tvom talentu može se nadoknaditi kroz želju, rad i davanje 110% od sebe cijelo vrijeme.“ – Don Zimmer

„Nikad nisi previše star da postaviš novi cilj ili sanjaš novi san.“ – C.S. Lewis

„Glumi, dok ne ostvariš! Ponašaj se kao da imaš sve potrebno samopouzdanje koje ti treba dok se ono što želiš ne pretvori u realnost.“ – Brian Tracy 

„Za svaki razlog koji kaže da je nemoguće, postoji stotine ljudi koji su se suočili s istim okolnostima i uspjeli.“ – Jack Canfield

„Mislim da ciljevi nikada ne bi trebali biti lagani, oni bi vas trebali tjerati da radite, čak i ako čine da vam je nekada neugodno.“ – Michael Phelps

„Jedna od lekcija koje sam naučila za vrijeme odrastanja je da uvijek ostanem vjerna sebi i da nikada ne dopustim da me ono što drugi govore omete u ostvarenju mojih ciljeva.“ – Michelle Obama

„Jedini način da uradite dobar posao je da volite ono što radite. Ako to još uvijek niste našli, nastavite tražiti, ali nemojte se zadovoljiti s manjim.“ – Steve Jobs

„Ne moraš biti odličan da bi započeo, ali moraš započeti da bi bio dobar.“ – Zig Ziglar

„Postajemo ono o čemu razmišljamo.“ – Earl Nightingale

„Sve što ste oduvijek htjeli je na suprotnoj strani od straha.“ – George Addair

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR