Kako biste uljepšali blagdane dragim osobama i njihove trenutke opuštanja u domu učinili još posebnijima, darujte im poklon koji sigurno neće biti zaboravljen. Knjigu.

One su bez sumnje sjajan način opuštanja, prava poslastica koja nas hrani iznutra i sjajan način da naučimo nešto novo te na par sati otputujemo u sasvim novi svijet.

U razgovoru sa vlasnicom bloga Čitaj knjigu, pronašli smo naslove za svačiji ukus, koji će, sigurno smo, uljepšati svačiji dan.
 

***

Što kupiti prijateljima ljubiteljima trilera ? Koju knjigu odabrati za prijatelje koji vole dobru obiteljsku dramu? Koju knjigu kupiti mami, baki, prijateljici? Koje knjige odabrati za najmlađe u obitelji? A što odabrati za muža koji voli čitati kao i vi? Poslužite se!

Preporuka za prijatelje dobrog trilera: „Žena iz snova" by Karen Hamilton (otkačeni psihotriler)

Ova knjiga me oduševila na prvu – od ideje do autoričinog stila pisanja. Želite li pročitati triler koji se ne temelji na krvožednim i nerealnim ubojstvima, već je knjiga dobra psihološka analiza koja daje uvid u tamnu stranu psihe, onda je to pravo štivo za vas. Ja baš volim takve.

Juliette je na prvu draga, zgodna, stjuardesa i ima sve ono što muškarac poželjeti može, ali ona je istovremeno i prava noćna mora. Kako je to kad partner „znogira“ partnericu, a ona to ne može prihvatiti? Kako navesti nekoga da se zaljubi u drugu osobu? Koliko je potrebno raditi na sebi da bi te bivši partner počeo gledati drugačijim, novim očima. Dobra pitanja? E, pa ovaj psihološki triler je upravo o tome. Samo pazite, glavna junakinja bi vam se mogla zavući pod kožu.

Preporuka za prijatelje koji vole dobru obiteljsku dramu: „Mali požari posvuda" by Celeste Ng (fantastičan roman o odnosu majki i njihovih kćeri, ali i puno više od toga.)

Priča prati dvije posve različite obitelji u mirnom susjedstvu tipičnog američkog bogatog predgrađa u Clevelandu. Obitelj Richardson živi naoko idealan i miran obiteljski život (materijalno im ništa ne nedostaje), njihovo četvero djece ponašaju se kao tipični tinejdžeri sve dok se u idealan Shaker Heights ne dosele pomalo pomaknute majka i kći – Mia i Pearl Warren koje iznajmljuju stan upravo od obitelji Richardson. Dvije obitelji iako posve različite se neodoljivo privlače. Pearl bi se najradije trajno preselila u kuću Richardson jer tamo nalazi sve ono za čim žudi i što joj je svo vrijeme odrastanja nedostajalo.

Dok se najmlađa kći obitelji Richardson – Izzy najbolje osjeća upravo kod fotografkinje Mije Warren. Malo po malo počinju izvirati obiteljske tajne i s jedne i s druge strane. Sve se još više zakomplicira kada prijatelji obitelji Richardson pokušavaju usvojiti napuštenu kinesku žensku bebu, iako se njena majka pokajala što ju je ostavila ispred vrata jedne ustanove.

Preporuka za mamu, baku, kćer: „Mama, ja i mama" by Maya Angelou (inspirativno i motivirajuće)

Maya Angelou (1928. – 2014.), velika američka pjesnikinja i borkinja za ljudska prava, opisala je svoj nevjerojatan život u nizu od sedam autobiografija, od kojih je „Mama, ja i mama“ posljednja (2013.). U njoj je legendarna umjetnica i ikona afroameričke kulture progovorila o najintimnijoj osobnoj priči svojeg života: svojem odnosu s majkom.

Preporuka za najbolju prijateljicu: Tetralogija Elene Ferrante (Genijalna prijateljica, Priča o novom prezimenu, Priča o onima koji ostaju i onima koji bježe, Priča o izgubljenoj djevojčici)

Četiri knjige na oko 1600 stranica koje obuhvaćaju čitave živote dvije prijateljice – glavne junakinje, od ranog djetinjstva do starosti, kojeg još zovu i napuljski ciklus- genijalne Elene Ferrante.

Pripovjedačica je Elena Greco ili kako je još zovu – Lenu koja pokušava otrgnuti zaboravu svoje životno prijateljstvo s Raffaelom Cerullo ili kako je još vole zvati – Lina a ponekad i Lila. Njihovo prijateljstvo je kompleksno, s brojnim prekidima, ponovnim susretima, s puno ljubavi, ali i mržnje, zavisti i nadmetanja. Radi se povezanosti koja je odredila njihove živote. Ako želite razveseliti prijateljicu svakako joj poklonite ovu tetralogiju ili jedan njezin dio. Čitajte ih zajedno i onda diskutirajte o ovom književnom fenomenu.

Preporuka za supruga ili suprugu: „Okruženi idiotima" by Thomas Erikson (svjetski bestseller)

Svi mi kad-tad shvatimo da se s nekim ljudima bolje slažemo nego s drugima. S nekim prijateljima nam je lako razgovarati. S takvima uvijek pronalazimo prave riječi i sve teče posve glatko. Dok s drugima jednostavno sve ide po zlu. Zašto je razgovor s nekim ljudima posve jednostavan, dok su drugi bili totalni idioti?

Tema ove odlične knjige je najšire upotrebljavana metoda opisivanja razlika u ljudskoj komunikaciji na svijetu. Autor varijacije tog alata upotrebljava već više od dvadeset godina, uvijek s izvrsnim rezultatima. Ovo je knjiga koja će vam pomoći u komuniciranju s različitim tipovima ljudi. S mnogo humora i dobrih primjera autor opisuje razliku između crvenog, žutog, zelenog i plavog ponašanja. Složenu biheviorističku znanost prikazao je na praktičan, zabavan i razumljiv način.

Za djecu – onu manju i onu nešto veću: „Snježna sestra" by Maja Lunde

"Snježna sestra" priziva duh Božića iz Božićne priče Charlesa Dickensa i bajki H. C. Andersena. Bliži se Badnjak, dan kada dječak po imenu Kristian slavi jedanaesti rođendan. To je za njega dosad uvijek bio najbolji dan u godini, ispunjen mirisom kolača, mandarina i okićenoga božićnog drvca, pucketanjem vatre u kaminu i treperenjem svijeća na svečano urešenom blagdanskom stolu. Sve su to stvari koje čine Božić i zato im se Kristian svake godine silno veselio, no ove godine ništa nije kao obično. Kristian i njegova obitelj oplakuju smrt njegove starije sestre, koja je umrla tog ljeta te se čini da je u njegovoj obitelji ovaj put Božić otkazan.

A onda Kristian susreće veselu djevojčicu Hedvigu, koja nestrpljivo iščekuje Božić, i počinje vjerovati da nije sve izgubljeno. No nešto je čudno u vezi s Hedviginom kućom. I tko je starac koji se šulja oko njezine kuće?

Za MODAMO.piše: Alis Marić, vlasnica bloga Čitaj knjigu

Tufting je glasan, grub i fizički zahtjevan proces. Ono što iza njega ostaje djeluje potpuno suprotno. Meko, taktilno i umirujuće. Dok smo posmatrali radove izložene u Domu Zanata, upravo je taj kontrast bio jedan od prvih elemenata koji se mogao osjetiti u prostoru.

Samostalna izložba In Between the Threads okuplja tapiserije kroz koje Amila Mujanović-Hodžić istražuje pripadanje, sjećanje i ličnu transformaciju. U razgovoru za Bonjour.ba među izloženim radovima govorila nam je o njihovom nastanku, odnosu prema materijalu i iskustvima koja su oblikovala njen stvaralački proces.

Amila Mujanović-Hodžić, produkt dizajnerica i umjetnica

Foto: Edvin Kalić  
 

Amila vunu oblikuje kroz reljef, volumen i formu, a značenja radova otvaraju se postepeno, zajedno s detaljima njihove izrade i pričama koje stoje iza njih.

Izložbu je posvetila kćerkama Amal i Djuli, koje donedavno nisu ni znale čime se njihova mama bavi. 

Amila nam je otkrila da je upravo zbog njih ova postavka za nju mnogo više od predstavljanja novih radova. U njoj je sažela vrijednosti, znanje i odnos prema stvaranju koje želi prenijeti dalje.




 

Mjesta koja ostaju u nama  

Sarajevo i Berlin danas su dvije tačke Amilinog privatnog i stvaralačkog života. Kretanje između njih promijenilo je način na koji razmišlja o pripadanju, ali i o tragovima koje ostavljamo u prostorima kroz koje prolazimo.

Koliko je život između Berlina i Sarajeva promijenio način na koji posmatrate dom?

„Nekada sam dom doživljavala kao mjesto. Danas ga mnogo više doživljavam kao osjećaj. Život između dva grada naučio me da pripadanje nije nužno vezano za jednu adresu, već za ljude, uspomene i male rituale koje nosimo sa sobom. Zanimaju me tragovi koje ostavljamo u prostorima, ali i tragovi koje prostori ostavljaju u nama.“

I naziv studija SELICE proizašao je iz te ideje kretanja i povratka. Amila u pticama selicama prepoznaje sposobnost prilagođavanja novim prostorima uz zadržavanje veze s vlastitim korijenima.



 

Rad počinje mnogo prije alata  

Amilin odnos prema tekstilu nije započeo savremenom popularnošću tuftinga. S tradicionalnim tkanjem susrela se još tokom školovanja u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, a kasnije je učestvovala u realizaciji radova Šejle Kamerić, tkajući njene ćilime u radionici Amile Smajović-Pozder.

Na projektu Poetika šare razvijala je vlastite predmete na tradicionalnim tkalačkim stanovima. Upravo su joj ta iskustva pokazala koliko su vremena, vještine i koncentracije sadržani u svakom centimetru tekstila.



 

Tufting je došao kasnije, tokom izrazito teškog životnog perioda. U njemu nije pronašla samo drugačiju tehniku nego mogućnost da emociju prevede u fizički materijal. Sam proces je grub, glasan i repetitivan, dok je njegova završena površina meka i topla. Taj kontrast nije tek zanimljivost zanata, nego emotivna osnova njenog rada.

Koliko dugo u prosjeku nastaje jedna tapiserija i šta taj proces od vas zahtijeva?

 „Teško je reći koliko dugo nastaje jedna tapiserija jer svaka ima svoj ritam. Nekada je završim za nekoliko dana, nekada su potrebne sedmice ili čak mjesec dana. Ne mislim samo na vrijeme izrade, već i na sve ono što joj prethodi, promišljanje, istraživanje, skiciranje, odabir materijala i traženje prave forme. Najveći dio procesa zapravo se odvija mnogo prije nego što uzmem tufting alat u ruke.

Takav rad od mene traži strpljenje, potpunu prisutnost i spremnost da usporim. U vremenu u kojem smo navikli da sve nastaje brzo, upravo mi ta sporost daje osjećaj smisla. Mislim da se ona na kraju osjeti i u samim radovima.“

Tapiserije su izrađene od visokokvalitetne novozelandske vune i drugih održivih materijala. Njihove boje, volumen i mekoća neposredno privlače pogled, ali Amili je podjednako važno sve ono što na površini ne možemo odmah pročitati. Porijeklo materijala, ljudsko znanje i vrijeme sadržano u svakom dijelu rada.

Sporost je ovdje sastavni dio stvaralačkog procesa i kvaliteta koji ostaje utkan u konačni rad. Ona je sastavni dio forme. Ukloniti vrijeme iz tog procesa značilo bi ukloniti dio vrijednosti samog rada.




 

Jedna nit nikada ne počinje u ateljeu  

Posebno mjesto u postavci zauzima instalacija od sirove vune pramenke. Njome Amila pogled vraća na početak procesa, mnogo prije umjetničke ideje, dizajnerske skice i galerijskog zida.

Put jedne niti, kaže Amila, počinje mnogo prije tapiserije: od ovce, šišanja i pranja vune, preko češljanja, vunovlačarstva i predenja, do tkanja ili tuftinga. U tom procesu učestvuju brojni ljudi i zanati čiji rad u gotovom predmetu često ostaje nevidljiv.





Posebno skreće pažnju na vunovlačarstvo, zanat koji polako nestaje. S njim ne odlazi samo jedna tehnika, nego i znanje o materijalu, lokalnom podneblju i procesu kojim su generacije sirovu vunu pretvarale u trajne i vrijedne predmete.
 

„Danas često vidimo samo gotov proizvod, a zaboravljamo koliko rada, vremena i vještine stoji iza njega“, kaže Amila.

Za nju se vrijednost ručnog rada zato ne iscrpljuje u činjenici da je predmet izrađen rukama. Ona se nalazi u pažnji, znanju i malim odstupanjima koja ga čine neponovljivim. U svijetu serijske preciznosti trag ljudske ruke postaje ono što se ne može proizvesti u beskonačnom broju identičnih primjeraka.

Nesavršenost tada nije nedostatak koji treba sakriti, nego dokaz da je proces zaista postojao.

Predmeti koji ostaju  

Održivost je jedno od temeljnih polazišta studija SELICE i prisutna je u izboru materijala, ritmu izrade i ideji da predmet treba trajati.

Amila nam je govorila o dizajnu kao načinu oblikovanja svakodnevnih navika. Predmet koji čuvamo, popravljamo i s vremenom prenosimo dalje za nju ima vrijednost koja raste zajedno s odnosom koji prema njemu razvijamo.



 

Koji kompromis u svom radu nikada ne biste napravili?

 „Nikada ne bih pristala da ubrzam proces nauštrb kvaliteta ili da biram materijale koji nisu u skladu s vrijednostima u koje vjerujem. Važno mi je da iza svakog rada mogu potpuno stajati, od prve ideje do posljednje niti. Mislim da se iskren odnos prema materijalu i procesu uvijek osjeti u konačnom rezultatu.“

Kada rad dobije novi život  

Dok smo posmatrali postavku, zanimalo nas je koliko se značenje radova mijenja sa svakom osobom koja pred njima zastane.

Šta se nadate da će neko prepoznati o sebi dok stoji pred vašim radovima?

 „Ne očekujem da ljudi u mojim radovima vide isto što i ja. Zapravo, volim kada svako pronađe vlastito značenje. Ako se neko pred njima na trenutak zaustavi, prisjeti nekog mjesta, osobe ili osjećaja koji je možda dugo bio zaboravljen, onda mislim da je rad ostvario svoju svrhu. Za mene umjetnost ne mora dati odgovore, ponekad je dovoljno da postavi pitanje koje ostane s nama i nakon što odemo.“

 



In Between the Threads povezuje porijeklo, zanatsko znanje i savremeni umjetnički izraz, predstavljajući tradiciju kao živi materijal koji se prenosi, razvija i iznova tumači.

Jedna nit tako postaje zapis ljudi, prostora i vremena koji su joj omogućili da nastane, ali i svega što će u njoj prepoznati oni koji pred radom zastanu.



 
 

Izložba In Between the Threads realizovana je uz kustosku saradnju Džane Ajanović iz Doma Zanata. Strateški kreativni koncept, vizuelni identitet i komunikacijsku strategiju projekta oblikovala je Selma Obarčanin, ispred SO.. Quantum Growth Agency, dok je fotografkinja Amna Geljo dokumentovala postavku i otvorenje izložbe.
 

Izložba ostaje otvorena do 29. augusta 2026. godine u Domu Zanata u Sarajevu, na adresi Zelenih beretki 8. Ulaz je besplatan.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Foto: Amna Geljo ( @amnassiaa ) / Bonjour.ba