Kako biste uljepšali blagdane dragim osobama i njihove trenutke opuštanja u domu učinili još posebnijima, darujte im poklon koji sigurno neće biti zaboravljen. Knjigu.

One su bez sumnje sjajan način opuštanja, prava poslastica koja nas hrani iznutra i sjajan način da naučimo nešto novo te na par sati otputujemo u sasvim novi svijet.

U razgovoru sa vlasnicom bloga Čitaj knjigu, pronašli smo naslove za svačiji ukus, koji će, sigurno smo, uljepšati svačiji dan.
 

***

Što kupiti prijateljima ljubiteljima trilera ? Koju knjigu odabrati za prijatelje koji vole dobru obiteljsku dramu? Koju knjigu kupiti mami, baki, prijateljici? Koje knjige odabrati za najmlađe u obitelji? A što odabrati za muža koji voli čitati kao i vi? Poslužite se!

Preporuka za prijatelje dobrog trilera: „Žena iz snova" by Karen Hamilton (otkačeni psihotriler)

Ova knjiga me oduševila na prvu – od ideje do autoričinog stila pisanja. Želite li pročitati triler koji se ne temelji na krvožednim i nerealnim ubojstvima, već je knjiga dobra psihološka analiza koja daje uvid u tamnu stranu psihe, onda je to pravo štivo za vas. Ja baš volim takve.

Juliette je na prvu draga, zgodna, stjuardesa i ima sve ono što muškarac poželjeti može, ali ona je istovremeno i prava noćna mora. Kako je to kad partner „znogira“ partnericu, a ona to ne može prihvatiti? Kako navesti nekoga da se zaljubi u drugu osobu? Koliko je potrebno raditi na sebi da bi te bivši partner počeo gledati drugačijim, novim očima. Dobra pitanja? E, pa ovaj psihološki triler je upravo o tome. Samo pazite, glavna junakinja bi vam se mogla zavući pod kožu.

Preporuka za prijatelje koji vole dobru obiteljsku dramu: „Mali požari posvuda" by Celeste Ng (fantastičan roman o odnosu majki i njihovih kćeri, ali i puno više od toga.)

Priča prati dvije posve različite obitelji u mirnom susjedstvu tipičnog američkog bogatog predgrađa u Clevelandu. Obitelj Richardson živi naoko idealan i miran obiteljski život (materijalno im ništa ne nedostaje), njihovo četvero djece ponašaju se kao tipični tinejdžeri sve dok se u idealan Shaker Heights ne dosele pomalo pomaknute majka i kći – Mia i Pearl Warren koje iznajmljuju stan upravo od obitelji Richardson. Dvije obitelji iako posve različite se neodoljivo privlače. Pearl bi se najradije trajno preselila u kuću Richardson jer tamo nalazi sve ono za čim žudi i što joj je svo vrijeme odrastanja nedostajalo.

Dok se najmlađa kći obitelji Richardson – Izzy najbolje osjeća upravo kod fotografkinje Mije Warren. Malo po malo počinju izvirati obiteljske tajne i s jedne i s druge strane. Sve se još više zakomplicira kada prijatelji obitelji Richardson pokušavaju usvojiti napuštenu kinesku žensku bebu, iako se njena majka pokajala što ju je ostavila ispred vrata jedne ustanove.

Preporuka za mamu, baku, kćer: „Mama, ja i mama" by Maya Angelou (inspirativno i motivirajuće)

Maya Angelou (1928. – 2014.), velika američka pjesnikinja i borkinja za ljudska prava, opisala je svoj nevjerojatan život u nizu od sedam autobiografija, od kojih je „Mama, ja i mama“ posljednja (2013.). U njoj je legendarna umjetnica i ikona afroameričke kulture progovorila o najintimnijoj osobnoj priči svojeg života: svojem odnosu s majkom.

Preporuka za najbolju prijateljicu: Tetralogija Elene Ferrante (Genijalna prijateljica, Priča o novom prezimenu, Priča o onima koji ostaju i onima koji bježe, Priča o izgubljenoj djevojčici)

Četiri knjige na oko 1600 stranica koje obuhvaćaju čitave živote dvije prijateljice – glavne junakinje, od ranog djetinjstva do starosti, kojeg još zovu i napuljski ciklus- genijalne Elene Ferrante.

Pripovjedačica je Elena Greco ili kako je još zovu – Lenu koja pokušava otrgnuti zaboravu svoje životno prijateljstvo s Raffaelom Cerullo ili kako je još vole zvati – Lina a ponekad i Lila. Njihovo prijateljstvo je kompleksno, s brojnim prekidima, ponovnim susretima, s puno ljubavi, ali i mržnje, zavisti i nadmetanja. Radi se povezanosti koja je odredila njihove živote. Ako želite razveseliti prijateljicu svakako joj poklonite ovu tetralogiju ili jedan njezin dio. Čitajte ih zajedno i onda diskutirajte o ovom književnom fenomenu.

Preporuka za supruga ili suprugu: „Okruženi idiotima" by Thomas Erikson (svjetski bestseller)

Svi mi kad-tad shvatimo da se s nekim ljudima bolje slažemo nego s drugima. S nekim prijateljima nam je lako razgovarati. S takvima uvijek pronalazimo prave riječi i sve teče posve glatko. Dok s drugima jednostavno sve ide po zlu. Zašto je razgovor s nekim ljudima posve jednostavan, dok su drugi bili totalni idioti?

Tema ove odlične knjige je najšire upotrebljavana metoda opisivanja razlika u ljudskoj komunikaciji na svijetu. Autor varijacije tog alata upotrebljava već više od dvadeset godina, uvijek s izvrsnim rezultatima. Ovo je knjiga koja će vam pomoći u komuniciranju s različitim tipovima ljudi. S mnogo humora i dobrih primjera autor opisuje razliku između crvenog, žutog, zelenog i plavog ponašanja. Složenu biheviorističku znanost prikazao je na praktičan, zabavan i razumljiv način.

Za djecu – onu manju i onu nešto veću: „Snježna sestra" by Maja Lunde

"Snježna sestra" priziva duh Božića iz Božićne priče Charlesa Dickensa i bajki H. C. Andersena. Bliži se Badnjak, dan kada dječak po imenu Kristian slavi jedanaesti rođendan. To je za njega dosad uvijek bio najbolji dan u godini, ispunjen mirisom kolača, mandarina i okićenoga božićnog drvca, pucketanjem vatre u kaminu i treperenjem svijeća na svečano urešenom blagdanskom stolu. Sve su to stvari koje čine Božić i zato im se Kristian svake godine silno veselio, no ove godine ništa nije kao obično. Kristian i njegova obitelj oplakuju smrt njegove starije sestre, koja je umrla tog ljeta te se čini da je u njegovoj obitelji ovaj put Božić otkazan.

A onda Kristian susreće veselu djevojčicu Hedvigu, koja nestrpljivo iščekuje Božić, i počinje vjerovati da nije sve izgubljeno. No nešto je čudno u vezi s Hedviginom kućom. I tko je starac koji se šulja oko njezine kuće?

Za MODAMO.piše: Alis Marić, vlasnica bloga Čitaj knjigu

Sarajevske ulice ovih dana nisu samo prometne arterije one su platna koja pričaju priče grada. FASADA festival, koji od 2021. godine spaja umjetnost, zajednicu i ekologiju, mijenja lice Sarajeva, pretvarajući fasade u galerije pod vedrim nebom. 

Više od 3.000 m² javnih površina, 29 murala i dvije otvorene galerije ulične umjetnosti sada svjedoče transformaciji grada i zajednice, dok svaka boja i lik postaje dio trajnog dijaloga sa publikom. 



Tokom užurbanih dana FASADA festivala, razgovarali smo s Benjaminom Čengićem i Adnom Muslijom u Galeriji Manifesto, prostoru koji je odavno prerastao samo zidove i postao zajednica. 

Benjamin dijeli kako street art transformiše grad, kako umjetnici komuniciraju sa zajednicom i kako svaki mural postaje odraz duha Sarajeva, koji istovremeno diše i raste kroz boje. Adna Muslija, umjetnica, kustosica i suosnivačica Manifesto galerije, vodi nas kroz ove ulice i murale, otkrivajući male trenutke iza kulisa festivala koji rijetko ko vidi, a koji uvijek inspirišu. 

Od odabira lokacija i umjetnika do rituala koji festival svake godine čine posebnim, njen ženski pogled oblikuje energiju projekta i umjetničke scene Sarajeva.



Nakon susreta, odlučili smo prošetati i pogledati radove ovogodišnjih umjetnika na sarajevskim fasadama. Posjetili smo lokacije gdje su murali nastajali i one gdje se tek crtaju, i saznajemo detalje koji rijetko izlaze izvan ateljea i galerija.

Dok prolazimo Prusačkovom ulicom, Sarajevo izgleda kao da diše kroz boje. Svaki zid, svaka linija i svaki ton pričaju priču i Benjamin i Adna nas vode kroz priču iza festivala ovog šarenog grada.




 Svaki festival ima svoje rituale i male tradicije.   

Adna, postoji li neki ritual, trenutak ili običaj koji se uvijek ponavlja i daje posebnu energiju FASADA festivalu?

Druženje tima i gostiju poslije napornog festivalskog dana uvijek je činilo FASADA festival posebnim, zato što na taj način kolege postaju prijatelji koji postaju šira porodica. Benjamin često o FASADA-i govori kao o “porodičnom festivalu”. Ja iskreno osjećam da je to tako. 

Umjetnici i umjetnice kao što su Endo, Zmaja, ThisOne, Nush, Tizer, Simian ili Bahek i Lina svake godine dolaze na festival, bez obzira na to da li učestvuju u nekim od aktivnosti ili ne. U okolnostima kada su i vrijeme i novac za takve “izlete” veliki luksuz, njihov dolazak ukazuje na vrijednost povezanosti koja se uspostavila.



 

Još jedan ritual, a koji prati takva druženja, jeste hrana! Svake godine barem jednu večer uživamo u kulinarskoj umjetnosti našeg druga Nede u restoranu Grappa. 

Drugi neizostavni kulinarski ritual je večera na vikendici naših prijatelja, a koju “kulinarski kurira” i priprema naš drug, profesionalni kuhar s iskustvom u Michelinovim restoranima, Amor. Znate kako kažu, ljubav ide kroz stomak.





Benjamine, kako bi opisao energiju FASADA festivala jednom emocijom koju bi svako prolaznik mogao osjetiti?  

Zadovoljstvo je zasigurno emocija koja koja preovladava ovogodišnjim festivalom. Umjetnici su zadovoljni, komšije su zadovoljne, prolaznici su zadovoljni, publika također. Tim je zadovoljan, a zasad sam, za promjenu, i ja zadovoljan.


 

Postavljanje izložbi nije uvijek savršeno.   

Koji ti je bio najneobičniji ili najizazovniji zahtjev umjetnika tokom postavki izložbi?

Adna: Kvalitetna savremena umjetnost ne suzdržava se od formalnih i tehničkih izazova. To znači da i ono što će se naći na spisku produkcijskih potreba varira u spektru “od igle do lokomotive”. 

Za potrebe izložbi u Galeriji Manifesto nabavljali smo i vreće pijeska i medicinske zavoje i dim mašine i zaleđene teleće mozgove. 

Imali smo čak i tu čast da produciramo rad Kemila Bektešija, a koji je podrazumijevao stomatološke zahvate i ugradnju zlatnog zuba. 

Srećom, uvijek postoje osobe poput dr. stomatologije Azre Pirović i ordinacije Pirović koje prihvate izazov sa istim uzbuđenjem kao i mi. 



Ipak, moram naglasiti da mnoge izazove prihvatam zato što znam koliko i šta sve može izvesti Manifesto tim, ali i moj suprug i naš drug Erol, koji nerijetko nastave tamo gdje smo mi zapeli. 

Puno je drugarica i drugova, članova naših porodica koji nam pomažu i čiji je rad u Manifestu publici nevidljiv.



Da li postoji trenutak kada si shvatio da Manifesto galerija znači više od prostora za umjetnost, da je postala zajednica?   

Benjamin: Nikad nisam smatrao Manifesto samo prostorom. Manifesto je stvorila zajednica i bez nje on nikad nije postojao.

Energija, svjetlo i pokret pretvaraju ulice u galeriju kada padne mrak. 




Dok šetamo Prusačkovom, lako je zaboraviti da su ovi murali nekada bili obični zidovi.  

Benjamine, šta je kod ovogodišnje lokacije učinilo da osjetiš da je savršeno mjesto za FASADA festival?  

Originalna lokacija FASADA festivala za ovu godinu bila je ulica Tina Ujevića zbog neposredne blizine Velikog parka. Upravo zbog toga sam mislio da je idealna za ovo izdanje Festivala, koje se bavi ugroženim životinjskim i biljnim vrstama. 

 

Prušćakova ulica je alternativa kojoj smo se okrenuli uslijed nemogućnosti dobijanja dozvola za četiri murala. Iskreno, mislim da je savršena ulica jer je i ona u blizini Parka, a i sama ima dosta zelenila.

Svaka galerija, svaki mural nosi neispričane priče.   

Kada gledaš kroz prozor galerije Manifesto ili šetaš gradom, koji trenutak ti najviše snagu ulične umjetnosti i njen uticaj na Sarajevo?

Adna: Nekada je izuzetno teško, gotovo nemoguće vidjeti, osjetiti, ili spoznati stvarni uticaj onoga što radite. Mislim da svi vrlo često, a pogotovo radnice i radnici u kulturi, pokazatelje uticaja tražimo na pogrešnim mjestima. 

Sarajevo svaki godine postaje “šarenije” – iako se inače ježim od takve patronizacije ulične umjetnosti, ali smatram da se stvarni uticaj umjetnosti u javnom prostoru ne ogleda u vizuri grada, već u ljudima koji u tom gradu žive. 

Zbog toga sam mišljenja da naš uticaj na Sarajevo nije vidljiv koliko se on da osjetiti, te da je upravo u tom osjećaju snaga umjetnosti.





Gledajući FASADU kroz prethodne četiri godine, koje promjene u urbanom kulturološkom pejzažu Sarajeva ti se najviše ističu?  

Benjamin: Ne mogu baš odgovoriti na to pitanje onako kako mislim da biste voljeli. Najviše mi se ističu promjene na Višnjiku i Mejtašu i smatram da je odluka da svake godine oslikavamo murale u novom naselju bila ispravna i sjajna. 

Promjena koju stvaramo tim pristupom i uticaj koji ona ima na lokalno stanovništvo, te lakoća kojom posjetioci Sarajeva mogu da istražuju manje popularne dijelove grada je baš ono što je trebalo našem gradu.





U timovima gdje žene oblikuju kreativni proces, često se rađaju posebni trenuci, a murali mogu nositi snažne poruke.   

Koji trenutak ili mural ti je pokazao koliko je važno da ženski pogled bude prisutan i prepoznatljiv u kolektivu?

Adna: FASADA festival uvijek je nastojao da u selekciji insistira na rodnoj ravnopravnosti. Bez obzira na uvjete grantovskih shema, a nekada i unatoč njima, uspijevali smo da osiguramo prostor za umjetnice. 

Njihovi pogledi i glasovi uvijek su nam bili važni. U kvalitet i relevantnost ženskih praksi ulične umjetnosti se uvjerimo svake godine.


 

Mlade umjetnice stalno traže svoj glas i prostor za izražavanje, a festival FASADA ove godine u Manifesto galeriji prikazuje i film Girl Power, koji prati žene u uličnoj umjetnosti.   

Koju poruku bi poslala mladim ženama koje žele ući u kreativnu industriju i izražavati svoj pogled?

Adna: Da nauče odmarati. Borba s mizoginim okruženjem je neminovna, bez obzira na polje djelovanja. Nema uspješne borbe bez odmora. Ovo govorim i kao poruku samoj sebi, jer ja uporno padam na istom ispitu.



Ulična umjetnost postoji na raskrsnici ličnog izraza i javnog dijaloga. Zašto smatraš da je street art danas važan za kulturni pejzaž Sarajeva?   

 Benjamin: Osim što bukvalno mijenja pejzaž, street art je vrsta umjetnosti koja ne bira publiku i koju publika ne bira. Samim tim stvara novu dimenziju u kulturnom pejzažu. 

Ljudi koji ne posjećuju galerije, imaju priliku da iskuse umjetnička djela u svakodnevnom životu i to besplatno. 



Ta promjena dešava se godinama. Ipak, postoji promjena koja puno brže dolazi. Sve više turista putuje kako bi vidjelo uličnu umjetnost u razlicitim gradovima, a oni su ti posjećuju i druge muzeje, galerije i kulturne sadržaje. 

Na taj način, stimuliše i rad državnih institucija kulture. Naravno, ljudi će jesti i lokalni hranu, piti lokalna pića, kupovati lokalne suvenire i proizvode malih biznisa i na taj način se dalje upoznavati s našom kulturom. 



Svake godine nam se javi otprilike pedesetak umjetnika/ca iz svih dijelova svijeta. Većina njih su zapravo jako dobri umjetnici/ce koji su od svojih kolega koje su učestvovale u FASADA Festivalu čuli da radimo jedan od najboljih festivala na svijetu i žele da dođu i stvaraju ovdje. 

Kad bismo imali više sredstava, ugošćavali bi više umjetnika/ca, onda bi street art u našem gradu još više mijenjao kulturni pejzaž raznovrsnošću kultura i stilova koje oni donose.



Sarajevo je bogato umjetničkom scenom koja traži više vidljivosti.   

Kako vidiš trenutno stanje savremene umjetnosti u gradu, i na koji način FASADA doprinosi njenom rastu i prepoznatljivosti?

Adna: Mislim da FASADA Festival pruža divnu priliku da se prevaziđe izvjesna distanca između savremene i ulične umjetnosti. 

Kako ulična umjetnosti nikada nije u potpunosti institucionalizirana, te zahvaljujući svojoj prirodi, vrlo vjerovatno nikada i neće biti, mislim da ono što radimo kroz uspostavljanje veze između Festivala i Galerije Manifesto jeste omogućavanje prostora za rekontekstualizaciju kojom se pak mnoge zanemarene vrijednosti i jednoga i drugoga čine vidljivijima. 




Volim da vjerujem da je FASADA uticala na to da se u našem društvu i na našoj sceni ulična umjetnost prihvati kao legitiman domen savremene kulture, te da je Manifesto zajedno s njom učinio savremenu umjetničku scenu potentnijom i produktivnijom.




 
Festivali imaju svoje nevidljive trenutke, haos iza smirenosti. Možeš li podijeliti trenutak iz organizacije FASADA festivala kada si pomislio „ovo je nemoguće“ i kako si to prevazišao?  

Benjamin: Ja vrlo često govorim da živimo u državi u kojoj logika nema smisla.

Na dnevnoj bazi nam se dogodi bar pet takvih situacija a prevaziđem ih razmišljanjem, konsultacijama s timom i saradnicima i mojom super moći prevazilaženja.



Publika može potpuno promijeniti energiju murala kroz svoj doživljaj.   

Kako doživljavaš ulogu publike u festivalu i šta ti najviše znači u interakciji s prolaznicima i posjetiocima?

Adna: Festival nastaje zbog naše publike. Ako ih niko ne vidi i ne doživljava, murali kao i da ne postoje. Murali nastaju kroz inkluziju zajednice u proces umjetničkog oblikovanja. 

Za svaku dozvolu za oslikavanje potrebna je saglasnost stanara, ne samo za oslikavanje, već i za skicu samog murala. 




Interakcija sa sugrađanima koji žive na lokacijama oslikvanja ima izuzetnu vrijednost, jer nam daje uvid u kulturne potrebe naše zajednice, ali i njeno razumijevanje i doživljaj umjetnosti. 

Komunikacija sa publikom koja posjećuje festivalske događaje otkriva prava mjerila našeg uspjeha ili neuspjeha. Zadovoljstvo publike ključna je validacija našeg rada.





Ako bi mogao prenijeti jednu energiju ili ritual iz Medellína u Sarajevo, šta bi to bilo i zašto?  

Benjamin: Lakoća stvaranja i javnom prostoru. Ljudi nose merdevine pod rukom i crtaju grafite na sprat. Imao sam osjećaj kao da je u cijelom gradu ne samo dozvoljeno, već i poželjno crtati.





FASADA je projekat koji spaja urbanu scenu, galeriju i mlade umjetnike.   

Kako vidiš njegov uticaj na Sarajevo i njegovu sposobnost da poveže različite dijelove kreativne zajednice?

Adna: Jedan segment mota Festivala kaže “we collaborate”. Suradnja sa organizacijama koje djeluju na polju savremene, ulične ili bilo koje druge umjetnosti uvijek je bila dio naše strategije rasta. 

Mi nastojimo povezati ne samo različite dijelove kreativne zajednice, već i lokalnu zajednicu u kojoj radimo. Niko nije naučio hodati sam. Nijedna velika priča nema samo jednog lika.




Javni zidovi pričaju priče koje privatne galerije ne mogu. Ako bi mogao stvoriti jedan mural koji govori o budućnosti Sarajeva, koju bi priču ispričao?   
Benjamin: Mit o Sizifu. Šalim se, naravno. Moj pristup muralima nije pričanje priče, već motivisanje publike na razmišljanje, ali bih vjerovatno pokušao nagovoriti ljude da se zapitaju “Šta mogu uraditi da doprinesem ovom društvu i na neki način ga popravim?”


 
Festivali ostavljaju tragove na grad i umjetnike koji ih stvaraju. Možeš li se sjetiti trenutka kada je neki mural ili projekat promijenio način na koji gledaš vlastiti rad?  

Pokušao sam, ali u glavi mi je hiljadu takvih trenutaka i mislim da je svaki od njih jednako bitan. Nažalost, nemam baš često mogućnost da stvaram u posljednje vrijeme, pa vlastiti rad rijetko gledam.



Svaki grad ima svoj ritam, a umjetnici su njegovi tumači. Kako osjećaš da ulice Sarajeva komuniciraju drugačije nego u drugim gradovima u kojima si radio?  

Benjamin: Sarajevo je poseban grad. Za mene je to najljepši grad na svijetu, ali još uvijek se u njemu osjeti bol, patnja i tegoba.
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Bonjour.ba (@bonjour.ba)

Produkcija: Bonjour.ba

Lokacija: Galerija Manifesto