Kako biste uljepšali blagdane dragim osobama i njihove trenutke opuštanja u domu učinili još posebnijima, darujte im poklon koji sigurno neće biti zaboravljen. Knjigu.

One su bez sumnje sjajan način opuštanja, prava poslastica koja nas hrani iznutra i sjajan način da naučimo nešto novo te na par sati otputujemo u sasvim novi svijet.

U razgovoru sa vlasnicom bloga Čitaj knjigu, pronašli smo naslove za svačiji ukus, koji će, sigurno smo, uljepšati svačiji dan.
 

***

Što kupiti prijateljima ljubiteljima trilera ? Koju knjigu odabrati za prijatelje koji vole dobru obiteljsku dramu? Koju knjigu kupiti mami, baki, prijateljici? Koje knjige odabrati za najmlađe u obitelji? A što odabrati za muža koji voli čitati kao i vi? Poslužite se!

Preporuka za prijatelje dobrog trilera: „Žena iz snova" by Karen Hamilton (otkačeni psihotriler)

Ova knjiga me oduševila na prvu – od ideje do autoričinog stila pisanja. Želite li pročitati triler koji se ne temelji na krvožednim i nerealnim ubojstvima, već je knjiga dobra psihološka analiza koja daje uvid u tamnu stranu psihe, onda je to pravo štivo za vas. Ja baš volim takve.

Juliette je na prvu draga, zgodna, stjuardesa i ima sve ono što muškarac poželjeti može, ali ona je istovremeno i prava noćna mora. Kako je to kad partner „znogira“ partnericu, a ona to ne može prihvatiti? Kako navesti nekoga da se zaljubi u drugu osobu? Koliko je potrebno raditi na sebi da bi te bivši partner počeo gledati drugačijim, novim očima. Dobra pitanja? E, pa ovaj psihološki triler je upravo o tome. Samo pazite, glavna junakinja bi vam se mogla zavući pod kožu.

Preporuka za prijatelje koji vole dobru obiteljsku dramu: „Mali požari posvuda" by Celeste Ng (fantastičan roman o odnosu majki i njihovih kćeri, ali i puno više od toga.)

Priča prati dvije posve različite obitelji u mirnom susjedstvu tipičnog američkog bogatog predgrađa u Clevelandu. Obitelj Richardson živi naoko idealan i miran obiteljski život (materijalno im ništa ne nedostaje), njihovo četvero djece ponašaju se kao tipični tinejdžeri sve dok se u idealan Shaker Heights ne dosele pomalo pomaknute majka i kći – Mia i Pearl Warren koje iznajmljuju stan upravo od obitelji Richardson. Dvije obitelji iako posve različite se neodoljivo privlače. Pearl bi se najradije trajno preselila u kuću Richardson jer tamo nalazi sve ono za čim žudi i što joj je svo vrijeme odrastanja nedostajalo.

Dok se najmlađa kći obitelji Richardson – Izzy najbolje osjeća upravo kod fotografkinje Mije Warren. Malo po malo počinju izvirati obiteljske tajne i s jedne i s druge strane. Sve se još više zakomplicira kada prijatelji obitelji Richardson pokušavaju usvojiti napuštenu kinesku žensku bebu, iako se njena majka pokajala što ju je ostavila ispred vrata jedne ustanove.

Preporuka za mamu, baku, kćer: „Mama, ja i mama" by Maya Angelou (inspirativno i motivirajuće)

Maya Angelou (1928. – 2014.), velika američka pjesnikinja i borkinja za ljudska prava, opisala je svoj nevjerojatan život u nizu od sedam autobiografija, od kojih je „Mama, ja i mama“ posljednja (2013.). U njoj je legendarna umjetnica i ikona afroameričke kulture progovorila o najintimnijoj osobnoj priči svojeg života: svojem odnosu s majkom.

Preporuka za najbolju prijateljicu: Tetralogija Elene Ferrante (Genijalna prijateljica, Priča o novom prezimenu, Priča o onima koji ostaju i onima koji bježe, Priča o izgubljenoj djevojčici)

Četiri knjige na oko 1600 stranica koje obuhvaćaju čitave živote dvije prijateljice – glavne junakinje, od ranog djetinjstva do starosti, kojeg još zovu i napuljski ciklus- genijalne Elene Ferrante.

Pripovjedačica je Elena Greco ili kako je još zovu – Lenu koja pokušava otrgnuti zaboravu svoje životno prijateljstvo s Raffaelom Cerullo ili kako je još vole zvati – Lina a ponekad i Lila. Njihovo prijateljstvo je kompleksno, s brojnim prekidima, ponovnim susretima, s puno ljubavi, ali i mržnje, zavisti i nadmetanja. Radi se povezanosti koja je odredila njihove živote. Ako želite razveseliti prijateljicu svakako joj poklonite ovu tetralogiju ili jedan njezin dio. Čitajte ih zajedno i onda diskutirajte o ovom književnom fenomenu.

Preporuka za supruga ili suprugu: „Okruženi idiotima" by Thomas Erikson (svjetski bestseller)

Svi mi kad-tad shvatimo da se s nekim ljudima bolje slažemo nego s drugima. S nekim prijateljima nam je lako razgovarati. S takvima uvijek pronalazimo prave riječi i sve teče posve glatko. Dok s drugima jednostavno sve ide po zlu. Zašto je razgovor s nekim ljudima posve jednostavan, dok su drugi bili totalni idioti?

Tema ove odlične knjige je najšire upotrebljavana metoda opisivanja razlika u ljudskoj komunikaciji na svijetu. Autor varijacije tog alata upotrebljava već više od dvadeset godina, uvijek s izvrsnim rezultatima. Ovo je knjiga koja će vam pomoći u komuniciranju s različitim tipovima ljudi. S mnogo humora i dobrih primjera autor opisuje razliku između crvenog, žutog, zelenog i plavog ponašanja. Složenu biheviorističku znanost prikazao je na praktičan, zabavan i razumljiv način.

Za djecu – onu manju i onu nešto veću: „Snježna sestra" by Maja Lunde

"Snježna sestra" priziva duh Božića iz Božićne priče Charlesa Dickensa i bajki H. C. Andersena. Bliži se Badnjak, dan kada dječak po imenu Kristian slavi jedanaesti rođendan. To je za njega dosad uvijek bio najbolji dan u godini, ispunjen mirisom kolača, mandarina i okićenoga božićnog drvca, pucketanjem vatre u kaminu i treperenjem svijeća na svečano urešenom blagdanskom stolu. Sve su to stvari koje čine Božić i zato im se Kristian svake godine silno veselio, no ove godine ništa nije kao obično. Kristian i njegova obitelj oplakuju smrt njegove starije sestre, koja je umrla tog ljeta te se čini da je u njegovoj obitelji ovaj put Božić otkazan.

A onda Kristian susreće veselu djevojčicu Hedvigu, koja nestrpljivo iščekuje Božić, i počinje vjerovati da nije sve izgubljeno. No nešto je čudno u vezi s Hedviginom kućom. I tko je starac koji se šulja oko njezine kuće?

Za MODAMO.piše: Alis Marić, vlasnica bloga Čitaj knjigu

U Historijskom muzeju, umjetnost je na trenutak vratila mirise i boje koje smo mislili da smo prerasli.

U večeri prvog sarajevskog snijega onog tihog, usporenog, što grad na tren pretvori u vlastitu nostalgiju zakoračili smo u Crnu sobu i ušli u svijet Hanne Dujmović. Sve je djelovalo poznato, ali drugačije kao da su uspomene samo čekale da ih neko pozove nazad.

U galeriji ispunjenom ljudima, bojama i tihim uzdasima prepoznavanja, Hanna Dujmović je otvorila  svoju novu izložbu „Nostalgija djetinjstva“, a za sve koji nisu stigli na otvaranje, postavka ostaje otvorena do 29. novembra.

Umjesto klasičnog otvaranja, publika je dobila scensku večer: figure iz Hanninog imaginarnog svijeta kretale su se kroz prostor, VR projekcije otvarale skrivene slojeve slika, a fasada muzeja postala svjetlosna pozornica. Sve je djelovalo kao da je neko na trenutak spojio umjetnost, performans i animaciju u jedan polifoni doživljaj.




I baš tu, u toj pažljivo režiranoj mješavini umjetnosti i intime, počinje priča o ciklusu koji ne prikazuje samo djetinjstvo nego osjećaj povratka sebi.

Prije nego što se prepustimo bojama, simbolima i malim ritualima koji čine ovaj ciklus, razgovarali smo s Hannom o tome šta je „Nostalgija djetinjstva“ zaista otključala u njoj i zašto se činilo da je sinoć cijela galerija disala tim istim osjećajem.



Nostalgija djetinjstva“ je naziv koji odmah otvara vrata u vrlo intiman, gotovo scenski prostor.   

Šta taj pojam znači za vas i kakvu ste ideju željeli da publika ponese iz ovog ciklusa?  

Naziv “Nostalgija djetinjstva” došao je vrlo prirodno, gotovo spontano, dok sam radila na ovim formatima i vraćala se prizorima koji su godinama bili potisnuti negdje u tišini mog sjećanja. 

Djetinjstvo je za mene bilo razigrano, puno topline, bezbrižnosti i maštovitih svjetova koje sam tada smatrala stvarnim. Ovaj ciklus je zapravo moj pokušaj da ponovo dotaknem te fragmente, da ih izvučem na svjetlo i dam im novu formu.



 

Naziv nosi sa sobom i određenu nježnost, ali i blagu tugu, tugu za vremenom koje ne možemo vratiti, ali koje i dalje živi u nama kroz mirise, predmete i osjećaje koji se iznenada jave. 

Željela bih da publika, bez obzira na to odakle dolazi, kroz ove slike pronađe svoje uspomene: kroz neki predmet iz kuće svojih roditelja, zvuk iz ulice, igru koju su davno zaboravili.

Ako publika izađe iz prostora izložbe s toplinom u grudima, s osmijehom i možda nekom malom uspomenom koja im se iznenada vratila onda je ciklus ispunio svoj zadatak.



Svaka izložba ima onaj jedan trenutak koji vas “zaključa” u temu, kada sve što je do tada bilo rasuto odjednom dobije jasnu putanju.

Sjećate li se šta je kod ove postavke bila ta iskra onaj emocionalni impuls od kojeg je sve krenulo?    

Rekla bih da oduvijek u sebi nosim određenu dozu čežnje za nekim prošlim vremenima kao stara duša koja putuje modernim svijetom koji se ubrzano razvija. 

U ovom ciklusu sam misli i emocije spojila u jedan impuls koji je doveo do realizacije na platnima. Vjerujem da ću ovaj ciklus kroz vrijeme nastaviti razvijati, jer smatram da ima perspektivu da potakne kolektivnu emociju i da održi vizuelni, fizički prikaz fragmenata koje polako zaboravljamo.




Vaše slike već godinama vode dijalog sa snovima, mitovima, sjećanjima kao da se više glasova prepliće u jednom kadru.

Koje ste nove glasove pozvali u ovaj ciklus i zašto mislite da su se pojavili baš sada?  

Tako je. Pored simbolike, tema mojih slika navodi me da se mnogo bavim introspekcijom, a tako dolazim do novih odaja unutar svog bića i preplićem ih s onim što stvaram. 

Kao što sam rekla ranije ubrzano i površno doba u kojem živimo potiče me da se vraćam starim vrijednostima, koje kroz ovaj ciklus želim sačuvati i veličati.



Ženska figura je u vašem radu dugo bila nositeljica energije, simbolike i unutrašnje dinamike.  

Kako se ženska figura pojavljuje u ovoj postavci kao lik, kao energija, kao arhetip ili nešto treće?  

Ženska figura je u većini mojih slika nositeljica kompozicije. Na taj način odajem poštovanje ženama, koje su mnogo više od fizičke pojave što vrlo često zaboravljamo.

U ovom ciklusu fokus na žensku figuru je nešto manji, više odlazim u intimu prostora i razradu dječjih figura, obzirom da je koncept ciklusa to zahtijevao.



Kada se približimo vašim platnima, uvijek postoji jedan detalj koji nas emocionalno uhvati.

Ako biste morali izdvojiti jedan kadar iz nove postavke koji najtačnije govori o vašem trenutnom unutarnjem pejzažu, šta bi to bilo?  

Svaka od slika nosi mnoštvo simbolike, a kako smo svi individue za sebe, tako i isti motivi bude različite emocije kod različitih ljudi.
Konkretno iz ovog ciklusa, za mene posebnu emotivnu težinu nosi simbol Kinderlada zdjelice, posude iz koje sam tokom djetinjstva jela Čokolino i gledala crtane filmove. 

Danas se tom ritualu vraćam kroz sjećanje, kao trenutku u kojem sam istinski osjećala nešto što nam je danas tako strano: mir.

Foto: Monika Andrić

Šta vas, u ovom trenutku, najviše zaokuplja kao umjetnicu pitanje, ideja ili osjećaj kojem se stalno vraćate dok razmišljate o svojim narednim radovima?  

Publika gleda završni rezultat bez jasnog uvida u to kako je do njega došlo i koje su se unutrašnje faze odvile. Kako sve moje slike nastaju bez prethodnih skica, često se desi da određeni detalji nisu dovedeni do savršenstva, ali upravo u tome leži autentičnost rukopisa kojim se koristim.

U ovom trenutku, kao i tokom rada na ovom ciklusu, emocija koja me najviše prožimala bila je upravo: nostalgija.

Foto: Amna Geljo  
 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Monika Andrić, Amna Geljo