TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 14.12.2018.
Kako biste uljepšali blagdane dragim osobama i njihove trenutke opuštanja u domu učinili još posebnijima, darujte im poklon koji sigurno neće biti zaboravljen. Knjigu.
One su bez sumnje sjajan način opuštanja, prava poslastica koja nas hrani iznutra i sjajan način da naučimo nešto novo te na par sati otputujemo u sasvim novi svijet.
U razgovoru sa vlasnicom bloga Čitaj knjigu, pronašli smo naslove za svačiji ukus, koji će, sigurno smo, uljepšati svačiji dan.
***
Što kupiti prijateljima ljubiteljima trilera ? Koju knjigu odabrati za prijatelje koji vole dobru obiteljsku dramu? Koju knjigu kupiti mami, baki, prijateljici? Koje knjige odabrati za najmlađe u obitelji? A što odabrati za muža koji voli čitati kao i vi? Poslužite se!
Preporuka za prijatelje dobrog trilera: „Žena iz snova" by Karen Hamilton (otkačeni psihotriler)
Ova knjiga me oduševila na prvu – od ideje do autoričinog stila pisanja. Želite li pročitati triler koji se ne temelji na krvožednim i nerealnim ubojstvima, već je knjiga dobra psihološka analiza koja daje uvid u tamnu stranu psihe, onda je to pravo štivo za vas. Ja baš volim takve.
Juliette je na prvu draga, zgodna, stjuardesa i ima sve ono što muškarac poželjeti može, ali ona je istovremeno i prava noćna mora. Kako je to kad partner „znogira“ partnericu, a ona to ne može prihvatiti? Kako navesti nekoga da se zaljubi u drugu osobu? Koliko je potrebno raditi na sebi da bi te bivši partner počeo gledati drugačijim, novim očima. Dobra pitanja? E, pa ovaj psihološki triler je upravo o tome. Samo pazite, glavna junakinja bi vam se mogla zavući pod kožu.
Preporuka za prijatelje koji vole dobru obiteljsku dramu: „Mali požari posvuda" by Celeste Ng (fantastičan roman o odnosu majki i njihovih kćeri, ali i puno više od toga.)
Priča prati dvije posve različite obitelji u mirnom susjedstvu tipičnog američkog bogatog predgrađa u Clevelandu. Obitelj Richardson živi naoko idealan i miran obiteljski život (materijalno im ništa ne nedostaje), njihovo četvero djece ponašaju se kao tipični tinejdžeri sve dok se u idealan Shaker Heights ne dosele pomalo pomaknute majka i kći – Mia i Pearl Warren koje iznajmljuju stan upravo od obitelji Richardson. Dvije obitelji iako posve različite se neodoljivo privlače. Pearl bi se najradije trajno preselila u kuću Richardson jer tamo nalazi sve ono za čim žudi i što joj je svo vrijeme odrastanja nedostajalo.
Dok se najmlađa kći obitelji Richardson – Izzy najbolje osjeća upravo kod fotografkinje Mije Warren. Malo po malo počinju izvirati obiteljske tajne i s jedne i s druge strane. Sve se još više zakomplicira kada prijatelji obitelji Richardson pokušavaju usvojiti napuštenu kinesku žensku bebu, iako se njena majka pokajala što ju je ostavila ispred vrata jedne ustanove.
Preporuka za mamu, baku, kćer: „Mama, ja i mama" by Maya Angelou (inspirativno i motivirajuće)
Maya Angelou (1928. – 2014.), velika američka pjesnikinja i borkinja za ljudska prava, opisala je svoj nevjerojatan život u nizu od sedam autobiografija, od kojih je „Mama, ja i mama“ posljednja (2013.). U njoj je legendarna umjetnica i ikona afroameričke kulture progovorila o najintimnijoj osobnoj priči svojeg života: svojem odnosu s majkom.
Preporuka za najbolju prijateljicu: Tetralogija Elene Ferrante (Genijalna prijateljica, Priča o novom prezimenu, Priča o onima koji ostaju i onima koji bježe, Priča o izgubljenoj djevojčici)
Četiri knjige na oko 1600 stranica koje obuhvaćaju čitave živote dvije prijateljice – glavne junakinje, od ranog djetinjstva do starosti, kojeg još zovu i napuljski ciklus- genijalne Elene Ferrante.
Pripovjedačica je Elena Greco ili kako je još zovu – Lenu koja pokušava otrgnuti zaboravu svoje životno prijateljstvo s Raffaelom Cerullo ili kako je još vole zvati – Lina a ponekad i Lila. Njihovo prijateljstvo je kompleksno, s brojnim prekidima, ponovnim susretima, s puno ljubavi, ali i mržnje, zavisti i nadmetanja. Radi se povezanosti koja je odredila njihove živote. Ako želite razveseliti prijateljicu svakako joj poklonite ovu tetralogiju ili jedan njezin dio. Čitajte ih zajedno i onda diskutirajte o ovom književnom fenomenu.
Preporuka za supruga ili suprugu: „Okruženi idiotima" by Thomas Erikson (svjetski bestseller)
Svi mi kad-tad shvatimo da se s nekim ljudima bolje slažemo nego s drugima. S nekim prijateljima nam je lako razgovarati. S takvima uvijek pronalazimo prave riječi i sve teče posve glatko. Dok s drugima jednostavno sve ide po zlu. Zašto je razgovor s nekim ljudima posve jednostavan, dok su drugi bili totalni idioti?
Tema ove odlične knjige je najšire upotrebljavana metoda opisivanja razlika u ljudskoj komunikaciji na svijetu. Autor varijacije tog alata upotrebljava već više od dvadeset godina, uvijek s izvrsnim rezultatima. Ovo je knjiga koja će vam pomoći u komuniciranju s različitim tipovima ljudi. S mnogo humora i dobrih primjera autor opisuje razliku između crvenog, žutog, zelenog i plavog ponašanja. Složenu biheviorističku znanost prikazao je na praktičan, zabavan i razumljiv način.
Za djecu – onu manju i onu nešto veću: „Snježna sestra" by Maja Lunde
"Snježna sestra" priziva duh Božića iz Božićne priče Charlesa Dickensa i bajki H. C. Andersena. Bliži se Badnjak, dan kada dječak po imenu Kristian slavi jedanaesti rođendan. To je za njega dosad uvijek bio najbolji dan u godini, ispunjen mirisom kolača, mandarina i okićenoga božićnog drvca, pucketanjem vatre u kaminu i treperenjem svijeća na svečano urešenom blagdanskom stolu. Sve su to stvari koje čine Božić i zato im se Kristian svake godine silno veselio, no ove godine ništa nije kao obično. Kristian i njegova obitelj oplakuju smrt njegove starije sestre, koja je umrla tog ljeta te se čini da je u njegovoj obitelji ovaj put Božić otkazan.
A onda Kristian susreće veselu djevojčicu Hedvigu, koja nestrpljivo iščekuje Božić, i počinje vjerovati da nije sve izgubljeno. No nešto je čudno u vezi s Hedviginom kućom. I tko je starac koji se šulja oko njezine kuće?
Za MODAMO.piše: Alis Marić, vlasnica bloga Čitaj knjigu
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
