Fotografkinja Nađa Pandur svojim objektivom bilježi magiju vjenčanja, a nakon što smo vidjeli detalje sa proslave vjenčanja nje i njenog supruga Harisa, poželjeli smo u potpunosti zaviriti iza objektiva.

Nađa Pandur i Haris Cerovina, kažu da su par koji dijeli duboku povezanost utemeljenu na međusobnom poštovanju i podršci. Nastoje razumjeti jedno drugo, rasti zajedno i cijeniti male trenutke sreće koji čine njihovu ljubav posebnom. 




Nađa i Harise, kako su tekle pripreme za vaš veliki dan?

Pripreme za vjenčanje su bile prava avantura! Kroz svoje iskustvo u fotografiji vjenčanja, shvatila sam šta želim za svoje vlastito. Od početka smo znali da će biti opušteno vjenčanje, obogaćeno lokalnim hercegovačkim cvijećem koje ima poseban značaj za mene, mamin vrt je bio izvor inspiracije.

Suradnja sa ljudima koji dijele istu strast za stvaranjem neformalne atmosfere bila je ključna.




Najveći stres doživjeli smo kada smo saznali zadnjih 7 dana pred vjenčanje, da se vremenska prognoza pogoršava, najavljujući kišu na datum koji smo planirali. Budući da smo sve planirali na otvorenom, morali smo pomaknuti vjenčanje dan prije. Srećom, uspjeli smo prilagoditi sve planove i stvorili čaroban dan unatoč izazovima koje je vrijeme donijelo.




Kako ste odabrali lokaciju, inspiraciju za fotografije i samu ceremoniju vjenčanja?

Odabir lokacije za vjenčanje bio je emotivan proces. Odlučili smo se za mjesto koji nosi poseban značaj za nas, to mjesto nosi naziv River Camp Aganovac. Ovo mjesto nije samo izbor za naše vjenčanje, to je i porodično vlasništvo, mjesto gdje smo se kroz našu vezu često družili i dijelili neke od najljepših trenutaka.




Osim što smo se zaljubili u prirodu koja okružuje ovaj kamp, od malena sam osjećala povezanost s tim mjestom, što ga čini još posebnijim.




Što se tiče inspiracije za fotografije, željeli smo uhvatiti autentičnost trenutka. Inspirisali smo se spontanošću i emocijama, fokusirajući se na detalje. Prirodna svjetlost i okolina također su imale ključnu ulogu u stvaranju atmosfere tog posebnog dana.

U tom procesu inspiracije za fotografije surađivali smo sa talentovanim fotografom Igorom iz Lumiere Weddings.




Recite nam nešto više o tome što ste vi kao mladenci nosili na vaše vjenčanje i otkrijte detalje o svojoj odjevnoj kombinaciji. Ko je bio zadužen za dizajn i kreiranje vjenčanice?

Za naše vjenčanje odabrali smo odjevne kombinacije koje odražavaju našu osobnost i opušten stil. Moj vjenčani outfit bio je rezultat suradnje sa krojačicom Vera Stanišić, koja je majstorski stvorila haljinu prema mom osmišljenom dizajnu. 

Cvjetni motivi diskretno su utkani kao osobni touch, prizivajući sjećanja na heklane radove naših dragih nana. Suprug je odabrao ležerno odijelo koje se savršeno uklopilo u temu vjenčanja.


Uz kakve delicije su gosti imali priliku proslaviti vašu ljubav?

Naša proslava bila je obogaćena švedskim stolom za koji se pobrinuo catering tim. Švedski stol ponudio je paletu lokalnih hercegovačkih specijaliteta.

Možete li nam otkriti detalje koji se odnose na važan aspekt vjenčanja – muziku. Koju pjesmu ste birali za svoj prvi ples i zbog čega?

Muzika je bila ključni dio naše proslave, s DJ - om (Riad Guzin), koji se pobrinuo za raznovrsnost repertoara. Najviše su dominirali hitovi iz 70 - ih, 80 - ih i 90 - ih, stvarajući posebnu atmosferu s nostalgičnim notama. Uz to iz zezancije smo usputno postavili znak da je za narodne pjesme naknada 300 eura, odmah smo u početku odbili potencijalne naručitelje narodnih pjesama. 

Nismo imali tradicionalni prvi ples, iako smo ga pripremili, nismo osjećali potrebu da ga izvodimo. Odlučili smo se spontano odvesti na plesni podij sa prijateljima gdje smo cijelu noć plesali zajedno. Umjesto strogog programa, prepustili smo se muzici cijele večeri.




Muzika je neprestano svirala, a mi smo uživali u spontanom plesu, skakutali od radosti bez ograničenja i planiranih trenutaka. To je stvorilo neformalnu i opuštenu atmosferu, odražavajući našu želju za jednostavnim i autentičnim pristupom vjenčanju.

Ko je bio zadužen za dekoraciju?

U stvaranju čarobne dekoracije našeg vjenčanja sudjelovali su cvijetni studio Elan Flower, Magic Sparklee za rasvjetu i Ignis Candle Studio za svijeće. 

No, ono što izdvaja našu dekoraciju je osobni doprinos mog supruga, strastvenog penjača, koji je izradio dekor za goste. Njegova "osmica" simbol sigurnosti u svijetu penjača, istovremeno je simbolizirala naš zajednički avanturistički duh. 




Gosti su svoje želje i poruke ostavljali na gramofonskim pločama naših najdražih bendova. Danas te ploče, uokvirene, su postale posebna instalacija u našem domu. 

Želite li još malo magije ovog vjenčanja? Stiže!

* * *
Foto: Lumiere Weddings

Obrazovanje je temelj, a u Sarajevu su žene svoj put do znanja započele početkom 20. stoljeća, u vremenu kada se njihova uloga u društvu još uvijek svodila na porodicu i domaćinstvo.

No, upravo su ženske stručne škole odigrale ključnu ulogu u osnaživanju žena i omogućavanju njihovog ekonomskog osamostaljenja. U susret Međunarodnom danu žena, prisjećamo se tih pionirskih koraka koji su oblikovali našu sadašnjost.

Foto: @therealpeterlindbergh

Prva ženska stručna zanatska škola u Sarajevu osnovana je 1913. godine, a ubrzo su joj se pridružile i druge ustanove poput Stručne zanatske škole tekstilnog pletenja i škola koje su djelovale u okviru ženskih organizacija.

U tim školama djevojke su učile ne samo zanate poput krojenja i veza, već i predmete poput knjigovodstva, jezika i prirodnih nauka. Nastavni planovi prilagođavali su se vremenu, a interes za upis bio je ogroman.

Foto: Pexels

Zanimljivo je da su uz redovne programe postojali i posebni tečajevi namijenjeni odraslim ženama koje su željele usavršiti svoje zanatske vještine. Iako im ova uvjerenja nisu davala pravo na ispite, omogućavala su im bolju poziciju na tržištu rada.

Na taj način, ove škole nisu obrazovale samo mlade djevojke, već su i mnogim odraslim ženama pružale priliku za profesionalni napredak. 

Foto: @t herealpeterlindbergh

Ove škole nisu samo osposobljavale žene za rad u zanatskoj industriji one su ih pripremale za samostalan život, pružale im ekonomske mogućnosti i omogućavale im da doprinesu društvu na način na koji im to ranije nije bilo dozvoljeno.

No, priča o ženskom obrazovanju u Sarajevu ne bi bila potpuna bez zgrade poznatije kao ''Žuta zgrada pred Miljacke''. Njena priča započinje ne tako davno, ali ipak u nekom drugom stoljeću -1925. godine, kada se iz potrebe i želje za znanjem osniva prvo ovakvo učilište u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Do tada, djevojčice su imale ograničene mogućnosti obrazovanja, najčešće polažući razredne ispite u muškim gimnazijama.

Prvih deset godina svog postojanja, Prva ženska gimnazija dijelila je prostor s Drugom muškom realnom gimnazijom, jedni su nastavu pohađali prijepodne, a drugi poslijepodne.

Kako je škola rasla i jačala, postavilo se pitanje njenog potpunog osamostaljenja. Godine 1935. dobila je vlastite prostorije u zgradi koju danas znamo kao Srednju školu poljoprivrede, prehrane, veterine i uslužnih djelatnosti na Drveniji.





Ove škole nisu bile samo mjesta obrazovanja bile su vrata u svijet samostalnosti i prvi koraci ka ravnopravnosti u društvu. Njihova historijska uloga ostaje neprocjenjiva, podsjećajući nas koliko je važno ulagati u obrazovanje žena i danas.





Dok slavimo 8. mart, prisjetimo se da svaka obrazovana žena nosi u sebi snagu onih koje su prve sjedile u školskim klupama, učeći zanate i stičući znanja koja su im omogućila da postanu neovisne. To je naslijeđe koje ne smijemo zaboraviti i obaveza da ga nastavimo graditi.

Foto: Pexels

*** 
Naslovna fotografija: @simonadepascalis