Ovih dana u Instagram inbox nam je stigla poruka o jednom zanimljivom vjenčanju ali i romantičnoj priči Emine i njezinog supruga, koja nam na prvi pogled izgledala poput scenarija iz najljepših romantičnih filmova i o kojoj smo poželjeli znati više.

Naime, Emina i Nico upoznali su se sasvim slučajno u Brazilu na godišnjem odmoru kada su se zadesili u istom hostelu. Priča bi možda izgledala sasvim uobičajeno da Nico nije iz Argentine i ne živi u Buenos Airesu, a Emina u Sarajevu. Ovo je samo uvod u romantičnu priču koja se nastavila nakon što je Emina odlučila upisati master studij u Londonu, a Nico odlučio dati otkaz i preseliti u London. Trenutno žive u Dublinu, a ovog ljeta imali su romantično vjenčanje u Sarajevu o kojem više otkrivamo u nastavku.

Kako je izgledala organizacija vjenčanja?

Upravo iz Dublina smo krenuli organizovati vjenčanje, uz pomoć planerice Berine. Fun fact: Prikupljanje papirologije za njega, za građansko vjenčanje, je bio najkomplikovaniji dio naše veze. A, na ceremoniji smo morali imati i sudskog tumača za španski jezik. Svadba je bila i prva prilika da nam se porodice upoznaju uživo po prvi put. Njegovi roditelji i najbolji prijatelji su tim povodom došli iz Argentine. Oduševljeni su Bosnom i Sarajevom! Vjenčanje je bilo intimno, 30-ak najbližih prijatelja i članova porodice.

Gdje je bila lokacija vjenčanja?

Znala sam da je jedina lokacija koja dolazi u obzir Agroturizam Gastro Ranch. Slike ovog čarobnog mjesta sam prvi put vidjela na Bonjour.ba prije nego što sam upoznala Nica. Jedino sam ga jednom vidjela uživo prije vjenčanja, u januaru, prekrivenog snijegom. Ali sam imala potpuno povjerenje u Eminu (vlasnicu). Inače, gotovo je nemoguće u Sarajevu naći mjesto za intimno vjenčanje na otvorenom koje možete u cijelosti zakupiti. Mi smo ovdje i noćili s porodicom poslije vjenčanja, i ja sam se spremala na dan vjenčanja.

Kako je izgledao izbor vjenčanice ali i odijela? 

Moja vjenčanica je Eva Lendel koju sam kupila u salonu vjenčanica Atelier Sposa u Sarajevu. Bila je doslovno druga vjenčanica koju sam probala i odmah se zaljubila. Kupila sam je u januaru, moja jedina posjeta kući prije vjenčanja u augustu. Ostavila sam je u Bosni i ponovo vidjela tek u augustu. Najbitnije mi je bilo da je lepršava, romantična, i komotna. Nisam je skidala cijelu noć :) Nicu smo našli laneno odijelo u Zari i lanenu mašnu na Esty online shopu.

Personalizirani detalji 

Dok smo gledali vječne uspomene s vjenčanja koje potpisuje bh. fotografkinja @nadjapandurphoto pažnju su nam ukrali brojni šarmantni detalji koji su činili da ovo vjenčanje izgleda posebno. Naime, kroz razgovor s našim uredništvom Emina nam je otkrila da je cijelo vjenčanje bilo DIY projekt. 

„Meni je bilo bitno da vjenčanje bude što više personalizirano i da ja svojim rukama napravim što više toga. Tako sam npr. nacrtala ilustraciju sa simbolima koji su nam bitni i koristila je na ručno izrađenim pozivnicama i menijima u obliku lepeze, u koje sam ubacila i mini bosansko-španski vjenčani rječnik :) ilustraciju smo iskoristili i na welcome boardu na ogledalu (koje su obezbijedili HP Cards).

Ja sam pravila i raspored sjedenja (presovala cvijeće, uokvirila, i ispisala imena na staklu i nazive stolova). Mnogo sam se potrudila i za poklone za goste (svakom po dvije teglice: naš domaći pekmez od jabuka i argentinski karamel krem dulce de leche), s ručno rađenom etiketom, i naljepnicama koje sam ja dizajnirala.

Latice ruža za posipanje smo sušili mjesecima unaprijed, i ja sam napravila fišeke od papira za pečenje. Knjiga gostiju je ručno rađena drvena kutija s našom ilustracijom i ručno rađeni papir koji sam ukrasila mali pečatima i našim imenima. Gosti su nam na njima pisali pisma koja ćemo pročitati za petu godišnjicu braka. Deke za goste s ručno ispisanom posvetom (za slučaj da zahladi). Slike nas kada smo bili djeca. Poredali smo ih na kaminu u Gastro Ranchu. Meni je bilo posebno bitno da imam moje najdraže slike s mamom, koja je preminula prije mnogo godina."

Emina nam je otkila i par lekcija koje je naučila

„Voljela bih da se nisam toliko brinula hoće li pasti kiša. Ceremonija, večera i proslava su u cijelosti bile na otvorenom. Vjenčanje je bilo na noć zatvaranja SFF-a. Znala sam da oko SFF-a bude kiše ali smo svejedno rizikovali. Nismo imali plan B. Vremenska prognoza se svakim danom pogoršavala i na dan vjenčanja su šanse da će pasti baš kada kreće ceremonija bile 90%. Za divno čudo, kiša na kraju nije pala! I ja sam tek tada napokon odahnula.

Generalno bih voljela da sam se manje stresirala i više uživala u danima pred vjenčanje. Na kraju se desilo da sam se toliko razboljela dva dana pred vjenčanje da sam preležala u krevetu s temperaturom! Na svu sreću, bila sam ponovo na nogama na dan vjenčanja. :)"

Emina je istaknula i par detalja koji su učinili razliku

Lampice iz Balon Dekor su potpuno transformisali terasu kad je pao mrak.
Cvijeće iz cvjećare Agava. Tražila sam pastelno cvijeće kao svježe ubrano u bašti, uz mnoštvo dalija. Za bidermajer sam pronašla i posebnu pamučnu vrpcu u pastelnoj boji.
Cocktail majstori koji su posluživali ljetne koktele dok su gosti čekali da krene ceremonija.
Ubacili smo argentinski običaj da se gostima podijele džidže (šeširi, perike, pisce, vijenci, narukvice, svijetleće naočale, itd.), uz njihove tradicionalne svadbene pjesme.
Muzika. Band Lane Hamza i DJ Mahir Beathouse su napravili takvu atmosferu da su svi gosti bili na nogama, uz domaće, španske i internacionalne hitove.

 

* * *
Foto: Nađa Pandur

Neka vjenčanja ostanu u sjećanju zbog lokacije, neka zbog atmosfere, a neka zbog emocije koja se osjeti u svakom trenutku.

Upravo jedno takvo iskustvo podijelila je s nama fotografkinja Elvedina Nina Somun, koja stoji iza potpisa Photo Ninano.

Elvedina Nina Somun, fotografkinja

Iako kaže da joj je svako vjenčanje posebno na svoj način, jedno će posebno pamtiti, a riječ je o vjenčanju Almedine i Jasmina održanom u Italiji, u toskanskom dvorcu iz XIII stoljeća Castello Il Palagio. 




Kako nam je ispričala, ambijent je već sam po sebi nosio bezvremensku eleganciju, dok su arhitektura, svjetlo i pažljivo birani detalji stvorili atmosferu koja se dugo pamti.






‘Ono što ga je učinilo zaista posebnim nisu bili samo pejzaži i scenografija, već način na koji su mladenci proživljavali svaki trenutak, potpuno prisutni, svjesni simbolike dana i ljudi koji ih okružuju.’, prisjetila se Nina.






Kao fotografkinji, posebno joj je u sjećanju ostao trenutak neposredno prije ceremonije, kratka tišina prije susreta pogleda mladenaca. Upravo u tim sekundama, kako kaže, nastaju fotografije koje kasnije nose najveću emotivnu vrijednost.








Govoreći o svom radu, Nina ističe da autentične fotografije nastaju onda kada između fotografa i para postoji povjerenje i osjećaj opuštenosti. 

Luksuz u fotografiji, objašnjava, ne ogleda se samo u lokaciji ili detaljima, nego u sposobnosti da se prepozna pravi trenutak i zabilježi bez nametanja.




‘Posebno volim zabilježiti tihe, gotovo neprimjetne scene, lagani dodir ruke dok gosti nazdravljaju, pogled roditelja koji zadržava suzu, trenutak kada mladenka na sekundu zatvori oči prije nego zakorači naprijed.’








Kako nam je rekla, upravo ti mali trenuci kasnije postaju najemotivniji podsjetnici na dan vjenčanja i fotografije kojima se parovi najradije vraćaju.

Priča Almedine i Jasmina tako je kroz njen objektiv dobila bezvremenski zapis, spoj italijanskog ambijenta, iskrenih emocija i detalja koji često prođu neprimijećeno, a ostanu najvrijedniji. 




Upravo takve fotografije, kako nam je Nina podijelila, s vremenom postaju mnogo više od uspomene, postaju osjećaj kojem se uvijek rado vraćamo.

Foto: @photo_ninano