Ovih dana u Instagram inbox nam je stigla poruka o jednom zanimljivom vjenčanju ali i romantičnoj priči Emine i njezinog supruga, koja nam na prvi pogled izgledala poput scenarija iz najljepših romantičnih filmova i o kojoj smo poželjeli znati više.

Naime, Emina i Nico upoznali su se sasvim slučajno u Brazilu na godišnjem odmoru kada su se zadesili u istom hostelu. Priča bi možda izgledala sasvim uobičajeno da Nico nije iz Argentine i ne živi u Buenos Airesu, a Emina u Sarajevu. Ovo je samo uvod u romantičnu priču koja se nastavila nakon što je Emina odlučila upisati master studij u Londonu, a Nico odlučio dati otkaz i preseliti u London. Trenutno žive u Dublinu, a ovog ljeta imali su romantično vjenčanje u Sarajevu o kojem više otkrivamo u nastavku.

Kako je izgledala organizacija vjenčanja?

Upravo iz Dublina smo krenuli organizovati vjenčanje, uz pomoć planerice Berine. Fun fact: Prikupljanje papirologije za njega, za građansko vjenčanje, je bio najkomplikovaniji dio naše veze. A, na ceremoniji smo morali imati i sudskog tumača za španski jezik. Svadba je bila i prva prilika da nam se porodice upoznaju uživo po prvi put. Njegovi roditelji i najbolji prijatelji su tim povodom došli iz Argentine. Oduševljeni su Bosnom i Sarajevom! Vjenčanje je bilo intimno, 30-ak najbližih prijatelja i članova porodice.

Gdje je bila lokacija vjenčanja?

Znala sam da je jedina lokacija koja dolazi u obzir Agroturizam Gastro Ranch. Slike ovog čarobnog mjesta sam prvi put vidjela na Bonjour.ba prije nego što sam upoznala Nica. Jedino sam ga jednom vidjela uživo prije vjenčanja, u januaru, prekrivenog snijegom. Ali sam imala potpuno povjerenje u Eminu (vlasnicu). Inače, gotovo je nemoguće u Sarajevu naći mjesto za intimno vjenčanje na otvorenom koje možete u cijelosti zakupiti. Mi smo ovdje i noćili s porodicom poslije vjenčanja, i ja sam se spremala na dan vjenčanja.

Kako je izgledao izbor vjenčanice ali i odijela? 

Moja vjenčanica je Eva Lendel koju sam kupila u salonu vjenčanica Atelier Sposa u Sarajevu. Bila je doslovno druga vjenčanica koju sam probala i odmah se zaljubila. Kupila sam je u januaru, moja jedina posjeta kući prije vjenčanja u augustu. Ostavila sam je u Bosni i ponovo vidjela tek u augustu. Najbitnije mi je bilo da je lepršava, romantična, i komotna. Nisam je skidala cijelu noć :) Nicu smo našli laneno odijelo u Zari i lanenu mašnu na Esty online shopu.

Personalizirani detalji 

Dok smo gledali vječne uspomene s vjenčanja koje potpisuje bh. fotografkinja @nadjapandurphoto pažnju su nam ukrali brojni šarmantni detalji koji su činili da ovo vjenčanje izgleda posebno. Naime, kroz razgovor s našim uredništvom Emina nam je otkrila da je cijelo vjenčanje bilo DIY projekt. 

„Meni je bilo bitno da vjenčanje bude što više personalizirano i da ja svojim rukama napravim što više toga. Tako sam npr. nacrtala ilustraciju sa simbolima koji su nam bitni i koristila je na ručno izrađenim pozivnicama i menijima u obliku lepeze, u koje sam ubacila i mini bosansko-španski vjenčani rječnik :) ilustraciju smo iskoristili i na welcome boardu na ogledalu (koje su obezbijedili HP Cards).

Ja sam pravila i raspored sjedenja (presovala cvijeće, uokvirila, i ispisala imena na staklu i nazive stolova). Mnogo sam se potrudila i za poklone za goste (svakom po dvije teglice: naš domaći pekmez od jabuka i argentinski karamel krem dulce de leche), s ručno rađenom etiketom, i naljepnicama koje sam ja dizajnirala.

Latice ruža za posipanje smo sušili mjesecima unaprijed, i ja sam napravila fišeke od papira za pečenje. Knjiga gostiju je ručno rađena drvena kutija s našom ilustracijom i ručno rađeni papir koji sam ukrasila mali pečatima i našim imenima. Gosti su nam na njima pisali pisma koja ćemo pročitati za petu godišnjicu braka. Deke za goste s ručno ispisanom posvetom (za slučaj da zahladi). Slike nas kada smo bili djeca. Poredali smo ih na kaminu u Gastro Ranchu. Meni je bilo posebno bitno da imam moje najdraže slike s mamom, koja je preminula prije mnogo godina."

Emina nam je otkila i par lekcija koje je naučila

„Voljela bih da se nisam toliko brinula hoće li pasti kiša. Ceremonija, večera i proslava su u cijelosti bile na otvorenom. Vjenčanje je bilo na noć zatvaranja SFF-a. Znala sam da oko SFF-a bude kiše ali smo svejedno rizikovali. Nismo imali plan B. Vremenska prognoza se svakim danom pogoršavala i na dan vjenčanja su šanse da će pasti baš kada kreće ceremonija bile 90%. Za divno čudo, kiša na kraju nije pala! I ja sam tek tada napokon odahnula.

Generalno bih voljela da sam se manje stresirala i više uživala u danima pred vjenčanje. Na kraju se desilo da sam se toliko razboljela dva dana pred vjenčanje da sam preležala u krevetu s temperaturom! Na svu sreću, bila sam ponovo na nogama na dan vjenčanja. :)"

Emina je istaknula i par detalja koji su učinili razliku

Lampice iz Balon Dekor su potpuno transformisali terasu kad je pao mrak.
Cvijeće iz cvjećare Agava. Tražila sam pastelno cvijeće kao svježe ubrano u bašti, uz mnoštvo dalija. Za bidermajer sam pronašla i posebnu pamučnu vrpcu u pastelnoj boji.
Cocktail majstori koji su posluživali ljetne koktele dok su gosti čekali da krene ceremonija.
Ubacili smo argentinski običaj da se gostima podijele džidže (šeširi, perike, pisce, vijenci, narukvice, svijetleće naočale, itd.), uz njihove tradicionalne svadbene pjesme.
Muzika. Band Lane Hamza i DJ Mahir Beathouse su napravili takvu atmosferu da su svi gosti bili na nogama, uz domaće, španske i internacionalne hitove.

 

* * *
Foto: Nađa Pandur

Sanela Zukić za Bonjour.ba otkriva kako je SAZU tim od moodboarda, svjetla i povjerenja oblikovao wedding editorial koji izgleda kao modna priča, a ostaje potpuno vjeran paru.

Unutar vjenčanja koje je SAZU tim snimio kao modni editorial

Bijele draperije, stakleni paviljon i Igman na rubu kadra odredili su izgled ovog vjenčanja prije nego što je nastala prva fotografija.

Iza serije stoje Sanela i Amir Zukić, koji čine SAZU Weddings tim, čiji se fotografski rukopis kreće između dokumentarne neposrednosti i editorijalne preciznosti. Sanela je za Bonjour.ba otkrila kako su pristupili vjenčanju koje nije započelo listom obaveznih kadrova, nego moodboardom i povjerenjem.






Mlada im je pokazala fotografije koje voli, naglasila da prepoznaje njihov rad i prepustila im da taj vizuelni jezik prevedu u prostor, svjetlo i odnos para pred objektivom.

Za SAZU tim je to idealan brief. Moodboard služi da tim razumije estetiku koja privlači par, ali ne i da ponavlja već viđene kompozicije.

„Više nas zanima šta je to u tim fotografijama privuklo pažnju nego da napravimo iste kadrove “, objasnila nam je. Bilo je jasno da par želi nešto profinjeno i blago editorialno, ali da fotografije i dalje trebaju pripadati stvarnom vjenčanju.

Čista paleta, bijele draperije i stakleni paviljon vodili su kadar, dok je planina ostala precizno odmjerena kulisa.

„Ideja je bila da priroda bude okvir, a da mladenci i cijeli dizajn ostanu u prvom planu“, rekla nam je Sanela.

Između dokumentarnog pogleda i editorialnog kadra

Fotografije imaju preciznost modnog editorijala, ali ne gube lakoću stvarnog dana. Taj balans ne nastaje slučajno. Dan prije vjenčanja SAZU tim je s parom obišao cijeli prostor, pratio kako se svjetlo mijenja i unaprijed odabrao mjesta za first look i portrete.

Kada je dan počeo, više nije bilo potrebe za traženjem lokacija i donošenjem odluka u hodu. Priprema je SAZU Weddings timu ostavila dovoljno prostora da pažnju usmjere prema ljudima, pogledima i gestama koje se ne mogu ponoviti.




 
Gdje ste se oslonili na dokumentarni pristup, a gdje ste svjesno gradili editorijalniji kadar?

„Kod nas su ta dva pristupa uvijek isprepletena.

Sve što se dešava tokom priprema, ceremonije i zabave fotografišemo potpuno dokumentarno. Tu ne želimo prekidati trenutke niti usmjeravati ljude.

S druge strane, portreti su dio dana kada malo više vodimo par. Na ovom vjenčanju imali smo oko pola sata prije same ceremonije i još desetak minuta poslije, jer je sunce još uvijek bilo dosta jako. Zato smo portrete podijelili u dva dijela i iskoristili ono najbolje što nam je svjetlo nudilo u tom trenutku.“

Portreti su usmjeravani tek toliko da svjetlo i silueta pronađu svoju najbolju liniju. Sve ostalo je SAZU Weddings tim prepustio toku dana.





 

Vjenčanje su pratila dva fotografa i videograf. Dok je jedan objektiv ostajao uz glavne trenutke, drugi je bilježio reakcije porodice, poglede gostiju i detalje koje mladenci često vide tek kada otvore galeriju.

Sanela je njihov pristup sažela u rečenici koja bi mogla stajati kao potpis cijele galerije.

„Na kraju želimo da njihova galerija ne prikazuje samo kako je vjenčanje izgledalo, nego i kako se osjećalo.“

Bliskost koju kamera ne prekida

Scenografija određuje sliku, ali povjerenje odlučuje koliko će joj par dopustiti da priđe. Sanela nam je objasnila da se ta bliskost gradi mnogo prije prvog kadra.

Kako gradite osjećaj intimnosti u fotografijama, a da ne otkrivate više nego što par želi podijeliti?

„Mislim da to najviše dolazi iz povjerenja i osjećaja mira koje parovi imaju u radu sa nama.

Ovaj par nam je od početka dao potpunu slobodu i to se osjeti na fotografijama. Mi nikada ne pokušavamo napraviti nešto što paru nije prirodno. Radije posmatramo kako funkcionišu zajedno i onda ih samo malo usmjerimo kada vidimo da im je to potrebno.

Mislim da naše fotografije ljudi upravo zbog toga osjećaju iskreno, a da ipak dostojanstveno sačuvamo intimu kako para tako i njihove porodice i prijatelja.“

Kadar koji za Sanelu nosi cijelo vjenčanje nije nastao tokom pažljivo vođenog portreta. Riječ je o crno-bijeloj fotografiji na kojoj se mladenci spontano smiju između dva kadra.



 

U njoj vidi njihovu opuštenost, odnos i lakoću koju su dijelili s timom tokom cijelog dana. Fotografija je jednostavna, ali u njoj ostaje sve ono zbog čega se ovakvoj seriji vraća.

Sanelu danas najviše privlače vjenčanja koja imaju vlastiti identitet. Dizajn i estetika ostaju važni, ali tek kada odražavaju par. Takve fotografije s vremenom ne gube značenje jer ne pripadaju samo trenutku u kojem su nastale.

U rad SAZU studija sve češće ulazi i film fotografija. Privlači ih njen sporiji pristup i ograničen broj kadrova, zbog kojeg se svaka fotografija snima s većom namjerom. Taj način gledanja žele sve snažnije prenositi i u digitalni rad.




 

Kada smo Sanelu pitali koja bi pjesma pratila ovu seriju, odabrala je Tebe čuvam za kraj, pjesmu uz koju su mladenci plesali prvi ples.

Ipak, kadar kojem se najradije vraća nastao je između dva portreta, u smijehu koji niko nije morao režirati. Pjesma je pripala trenutku koji su svi gledali, a fotografija onome koji je ostao samo njihov.
 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Fotografija i video: @sazuweddings    
Planiranje: @weddings_by_nadira   
Venue: @hotelmonti.sarajevo   
Stakleni paviljon: @altera_event_tent   
Dekoracije i cvijeće: @studio.sare   
Content creation: @trulyyourscontent   
Make up: @petrabracicmakeup   
Kosa: @filipovich96   
Vjenčanice: @laperla_vjencanice