TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 14.8.2020.
Balkon je, posebice u ljetnom periodu, uz tek par detalja poput lampica, šarenih jastuka i cvijeća, naš savršen kutak koji osigurava bijeg od užurbanog tempa.
Nudi nam opciju da uživamo u svježem zraku i svim sitnim malim ritualima dok boravimo u udobnosti doma.
Našu pažnju privukao je upravo ovaj lounge kutak koji je idealan za lijena poslijepodneva, obiteljska druženja i najslađi početak vikenda.
Detaljna, emotivna i open-minded, ovako sebe opisuje Vildana Karalić-Avdić, vlasnica ovog preslatko uređenog balkona na početku našeg razgovora.
Drvenom garniturom osigurala je dovoljnu dozu topline i šarma, dozu romantike dale su klupice, kao i fenjeri, dok je mnoštvo cvijeća kreiralo pravu malenu zelenu oazu.
Mi nismo mogli odoljeti da ju ne pitamo čime se vodila pri uređenju, kao i kako je kreirala svoj cozy kutak skriven od gradske buke.
***
Kvadratura balkona?
Oko 30 m2 je kvadratura cijele terase i njen potencijal je bio presudan u odabiru baš ovog stana, kojeg smo zatekli u izvornom stanju.
Gdje ste pronašli inspiraciju za uređenje i čime ste se vodili pri stiliziranju kompletnog prostora? Koliko je trajao kompletan projekt?
Stil, kao i inspiracija iza cijelog izgleda i osjećaja terase je kombinacija ličnosti i preferencija mog supruga i mene. Oboje smo ljubitelji cvijeća i htjeli smo prostor koji će nam dozvoliti da počnemo sa kreiranjem svoje male urbane džungle. Ja sam neko ko voli boje i boho stil pa smo namještaj i detalje birali na osnovu toga.
Nakon useljenja prošle godine, iskreno smo renoviranje i bilo kakve veće planove oko terase ostavili za budućnost obzirom da smo bili svjesni da ćemo tome htjeti i trebati posvetiti dosta svoga vremena. Međutim, onda je 2020. uradila svoje pa je i ovaj DIY projekat onda nastao kao rezultat cijele COVID-19 situacije i ozbiljno smo mu se posvetili s početkom karantina u Sarajevu. Svi ključni „građevinski“ aspekti od postavljanja poda do krečenja su djelo ruku moga supruga, uz pomoć našeg prijatelja i nevjerovatnog talenta – Kenana Silajdžića koji je jedan od rijetkih preostalih stolara u Sarajevu, koji je zanat učio od svog djeda. Kenan i njegove zlatne ruke i vizija potpisuju pergolu koja ovu terasu čini kompletnom. Glavni dio je finaliziran u julu, dakle cijeli proces je trajao negdje oko tri i pol mjeseca, ali svakako je i dalje nadograđujemo s detaljima to make it more our own. :)
Koje ste cvijeće birali za balkon i zašto baš to?
Kao što sam već spomenula, oboje jako volimo biljke, i unutrašnjost našeg stana je poprilično zelena pa smo se radovali proširenju zelene oaze i vani. Južna orijentacija terase je uvjetovala da je veći dio dana osunčana, a drugi dio dana uglavnom u sjeni pa nam je to jedan od ključnih kriterija pri odabiru, uz naravno naše želje. Tako sada na terasi imamo sve od klasičnih balkonskih ljepotica pelargonija, muškatli i dalija, do ruže, čempresa, bršljena, kane, glicinije, vinove loze, itd.
Što je po vama ključno za kreiranje hygge atmosfere na balkonu?
Hygge po svojoj definiciji ostavlja zaista dosta prostora za individualnu interpretaciju koncepta.
Obzirom da se fokusira na osjećaj udobnosti i opuštenosti, mislim da je ključno upravo to da se osoba osjeća ugodno u prostoru u kojem boravi. U našem slučaju to su biljke, boje, prirodni materijali kao što je drvo, koji nas opuštaju ali za nekoga drugog to može biti nešto posve drugačije. Za nas je ova terasa hygge jer se osjećamo svojima i slobodnima kada provodimo vrijeme tu.
Omiljeni kutak na balkonu?
Ovo je najteže pitanje jer je cijela terasa naš omiljeni kutak stana, tako da bih to ostavila kao zaključak. :D
TEKST: Ada Ćeremida
Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.
Nakon brojnih tekstova o modi koje ste, sudeći po čitanosti, voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, Bonjour Picks se ovoga puta okreće arhitekturi.
Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.
Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.
Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.
Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.
Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja
Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.
Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.
Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce
Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.
Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.
Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.
Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.
Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo
Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.
Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.
Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea
Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.
Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.
Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu
Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.
Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.
Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol
Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.
Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.
Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.
Narodno pozorište teatar monumentalnosti
Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.
To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.
Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir
Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.
Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.
Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice
Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.
Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.
Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.
I zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
