U izložbi Vanje Lisac pod nazivom “Masterpiece of taboo” insprisane radovima Timura Stroila, fotografkinja u fokus stavlja tabu teme današnjice.

“Prikaz svakodnevnice provučene kroz filter aplikacije koje ju prenose u virtuelni svijet, a u kojem sve više boravimo i dizajniramo vlastite identitete, svakako je jedan od onih o kojem se ne progovara mnogo, naročito kroz umjetnost.” – konstatovala je Vanja.

Autorica propituje, kako sama navodi, hiperestetizaciju stvarnosti i postavlja pitanja da li nas današnjica oslobađa ili čini zarobljenima.

Cilj same izložbe nije nužno da daje odgovore već da izazove emocije i promišljanja o samoj tematici.

Svojim unikatnim fotografskim izrazom zabilježila je set portreta koji djeluju nadrealno, naglašavajući, kako autorica kaže: “potencijal fabriciranja i veliki prostor za manipulaciju dojmom.”

Ipak fotografije prikazuju stvarne ljude koji su autorici pozirali za ovu prigodu.

Koliko god naokolo izgledali poput fiktivnih likova, njihova fizonomija lica, kao i specifični detalji koje čovjek primjeti kada se bolje zagleda, razotkrivaju ljudskost, ali i različitost karaktera.

Fotografije su nastale iz inspiracije, tijekom snimanja za recentni umjetnički concept “Baltazar District”, likovnog umjetnika Timura Stroila, u sklopu kojeg je autor, tehnikom oslikavanja minijaturnih platna obradio temu života stanovnika Sarajeva.

Riječ je o živopisnim prikazima pojedinaca, zatečenih iza kućne zavjese illi na prozorskom kapku iz čijih portreta se naziru emocije tuge, čežnje, prevare i intrige.

Autorica otkriva da fragmeni tih života daju se naslutiti iz njihovih izraza lica, kao i položaja tijela što u konačnici ostavlja prostora posmatraču da kreira svoje viđenje i osobni dojam.

Fotografije su urađene tehnikom apliciranja 3D materijala na fotografije isprintane na canvas.

***

Naslovna fotografija: Vanja Lisac
Tekst: Bonjour.ba/Promotivni članak
Makeup: Maja Talović, Ado Karišik i Adi Hasić
Frizure: Ensar Dervišbegović i Ado Karišik
Modeli: Džejla Mahmutović, Denin Balta, Mak Pekusić, Amila Berbić, Mirza Odobašić i  Ana Pekez
Styling: Aleksandra Lovrić i Barbara Stroil.

Na Festivalskom trgu ovih dana jutro rijetko prođe bez nekog dobrog susreta.

Jedno jutro za susjednim stolom sjedi glumac, drugo reditelj, treće neko lice koje smo prethodne večeri gledali na velikom platnu.

Tako je bilo i ovog jutra.

Na Festivalski trg svratili smo zbog Grand kafe, a onda za jednim stolom ugledali Ariju Rizvić. 
 

Arija Rizvić, glumica i pozorišna redateljica  
 

Publika ju je gledala u serijama San snova , Sjene prošlosti i Divlje pčele , u kojoj je igrala Teodoru Vukas, a iza sebe već ima više od 500 snimljenih televizijskih epizoda. Istovremeno ostaje snažno vezana za pozorište i režiju, a među predstavama koje potpisuje je i Da sam ptica .

Njena biografija zapravo prilično dobro objašnjava i jedan odgovor koji ćemo dobiti nekoliko minuta kasnije: prije Akademije završila je klasični balet i školu solo pjevanja, a zatim na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu studirala pozorišnu režiju, paralelno ostajući vezana za glumu.

Drugim riječima, kada Arija svoj život opiše kao mjuzikl, to uopće ne djeluje slučajno.

Spontani susret pretvorili smo u pet brzih filmskih pitanja.

Sasvim dovoljno da jutarnji susret vrlo brzo dobije filmski scenarij.
 

5 brzih pitanja za Ariju Rizvić  

Koji bi film voljela ponovo pogledati prvi put?

Arija: Chicago.

Odgovor koji vrlo brzo dobije dodatni smisao čim čujete sljedeći.

Koji žanr najbolje opisuje tvoj život?

Arija: Mjuzikl.

Okay, consistency.  
 

Da tvoj život trenutno ima filmski naslov, koji bi bio?

Arija: „Život u autu.“

Kratko, jasno i dovoljno vizualno da već vidimo opening scene.

Koji je tvoj najdraži filmski ritual?

Arija: Druženje s ljudima.

I, s obzirom na ono što se ovih dana dešava po gradu, odgovor koji baš dobro razumijemo.

Ko bi bio idealan sagovornik za Grand kafu?

Arija: Penélope Cruz.

Tu bismo vrlo rado rezervisali i mjesto za susjednim stolom.  
 

Dok mi pričamo s Arijom, neko već piše sljedeći scenarij

Upravo su ovakvi susreti jedan od razloga zbog kojih se Festivalski trg ovih dana stalno vraća na našu dnevnu rutu.

Grand kafa svoju dugogodišnju podršku filmskoj industriji nastavlja upravo tamo gdje se ona ovih dana najviše osjeti među publikom, autorima, glumcima i ljudima koji Sarajevo pune filmskim pričama.  
 

Uz prisustvo na festivalskim lokacijama, Grand ove godine dio fokusa usmjerava i prema novoj generaciji kreativaca.

Raspisan je konkurs za najbolji scenarij za reklamu Grand kafe na temu „Sve nas spaja“ koja je dio Grand kampanje za Sarajevo Film Festival 2027. godine. 

Mladi autori iz regiona tako dobijaju priliku osmisliti vlastitu filmsku priču za brend.
 

A naš jutarnji, festivalski scenarij?  

Svratiti na Grand kafu.

Sresti Ariju Rizvić.  
 

Za jedno jutro sasvim dobar plot.

I vrlo dobar podsjetnik na ovogodišnju Grand poruku:

„Sve nas spaja i miris i ukus i uživanje u dobrom filmu.“  
 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Grand kafom

Bonjour.ba produkcija
Autorica članka: Ilda Lihić-Isović
Foto: Monika Andrić i Marija Perić
Video: Marija Perić