TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 31.5.2022.
Usvajanje djeteta je iskustvo koje će vam promijeniti život, a sam proces je uzbudljiv, intenzivan, zahtjevan i emotivan.
Iako plemenit i ljubavlju ispunjen čin, u mnogim državama je u isto vrijeme i zahtjevan proces koji iziskuje mnogo planiranja, učenja i papirologije. Međutim bez obzira na izazove s kojima ćete se susresti, ukoliko, kako kaže naša današnja sagovornica ,,U svom srcu jednostavno znate da ste baš vi izabrani za tu ulogu“ spremit ćete se za sve što vas čeka.
Lana Lekić, poznatija kao mama Lana je bila naša sagovornica mnogo puta. Lana je entuzijastična žena, marketing menadžerica, profesorica, edukatorica za masažu beba i lista se samo nastavlja. Lana je također i majka, koja javno govori o usvajanju te rado pomaže i drugim parovima koji se spremaju na usvajanje. S nama je govorila o svom iskustvu, majčinstvu, odgoju, te o lekcijama koje su je naučila njena djeca.
Kada se prvi put pojavila odluka za usvajanjem djeteta?
Otkako znam za sebe okružena sam djecom. Svu mlađu od sebe sam hranila, čuvala i uvijek razmišljala o velikoj porodici punoj malenih ručica i zagrljaja. Kroz svoje fakultetsko obrazovanje volontirala sam u humanitarnoj organizaciji kroz koju sam ušla u svijet djece bez roditeljskog staranja. Gledati ih svaki dan kako čeznu za zagrljajima, toplotom porodičnog života odlučila sam jednoga dana jednom djetetu to i pružiti. Nema tu velikih riječi i velike filozofije. U svom srcu jednostavno znate da ste baš vi izabrani za tu ulogu.
Foto: Privatna arhiva
Koliko je ustvari kompliciran sam proces usvajanja u BiH?
Ovisi s koje strane posmatrate. Papirologije ima i strpljenja gomilu treba. Ali najviše od svega Vaše odlučnosti da istrajete do kraja. Veliki broj djece nalazi se u domovima za djecu bez roditeljskog staranja u Bosni i Hercegovini. Siromaštvo, narušeno zdravlje, ovisnost, nasilje u obitelji, samo su neki od razloga zašto roditelji ostave dijete u ustanovi socijalne zaštite. Veliki broj parova želi usvojiti dijete, ali se susreću sa zakonskim procedurama koje su duge i komplicirane.
Najveći problem je što nema dovoljno djece koja ispunjavaju zakonske uvjete kako bi bila usvojena. Za većinu djece koja su ostavljena u domovima, roditelji se iz različitih razloga nisu zakonski odrekli starateljstva što je uvjet da bi mogla biti usvojena.
S druge strane kod nas je usvojenje svojevrsni tabu. Malo se priča o tome i znam da se i sama nisam imala kome obratiti za bilo kakav savjet ili mišljenje. To je bio razlog zašto sam pokrenula stranicu Mama Lana na kojoj javno pričam o usvojenju, dajem podršku i ohrabrujem parove na odluku. Ponekad cijeli proces prolazimo zajedno, i već smo usvojili i udomili gomilu mališana.
Kako je tekla prilagodba vaše porodice nakon usvajanja?
Kao i kada rodite dijete, u potpunosti je ista prilagodba. Maleno novo biće koje je vama dato na cjeloživotnu brigu stiglo je u vaše gnijezdo i vi jednostavno instinktivno znate šta trebate raditi i kako ga zaštititi. Mi smo bili toliko sretni i ushićeni, danima nismo spavali. Grlili smo, ljubili i svi redom nosali našu bebu da joj nadoknadimo sve propušteno. Tačno nekada mislim da smo i uspjeli u tome.
Foto: Privatna arhiva
Koliko je važna otvorena i iskrena komunikacija u vašem odgoju?
Sa djecom o svemu treba pričati jasno i otvoreno, naravno prilagođeno godinama u kojima se dijete nalazi. Obično se oko svega pravi problem, veliki stres i napetost. Stava sam ako vi normalno doživljavate npr. usvojenje a to se može odnositi i na bilo šta drugo, nema razloga da vaše dijete misli drugačije. Postoje razni načini kako to možete približiti svome djetetu, ali koji god da izaberete prvo što morate jeste posložiti misli i odluke u svojoj glavi. Vaša mirnoća i sigurnost u odluke budi sigurnost i stabilnost u glavi djeteta.
Koje su najbolje lekcije koje su vas djeca naučila?
Naša djeca nas svaki dan uče jednostavnosti i činjenici da ako se taj dan niste nasmijali, dan je propao. Zato svaki dan imamo barem dva puta ujutro i navečer sesije smijeha i grljenja.
Foto: Privatna arhiva
Bavite se različitim poslovima i uvijek ste aktivni, da li je to vještina koju ste naučili uz djecu?
Moram priznati, uvijek sam bila jako aktivna. Moji radni dani počinju u 5 sati, a završavaju, kad završe… Nekada i do jutra. Nikada mi nije bilo mrsko raditi posao i ispunjavati ostatak vremena hobijima, kursevima, novim pravcima jer u svemu pronalazim gomilu inspiracije. Djeca su me naučila da posložim prioritete i da crpim snagu iz njihove ljubavi, zagrljaja i osmijeha.
Prema vašem iskustvu koji savjet rado dajete budućim roditeljima koji razmišljaju o usvajanju?
Shvatam da je velika želja imati svoje biološko dijete i na tome svakako treba raditi. Ono što savjetujem mlade bračne parove jeste da nema potrebe odlagati i čekati. Uđete u proces, koji je dugotrajan, sa puno papirologije, puno zahtjevnih stepenica i traje jako dugo. Fokusirani i u silnim razmišljanjima oko usvojenja, najčešće se dešava da žena ostane trudna potpuno spontano.
Javljaju mi se parovi kojima se upravo to dešava. Dakle svoj fokus maknu iz stalnog razmišljanja oko biološkog potomstva, IVF procedure jer vas proces usvojenja baš okupira i desi se trudnoća. I obavezno, slušajte samo sebe i svoje srce, ono će vam dati najbolje smjernice. Da ja mogu sve ispočetka, sam proces bih započela puno ranije, bila bih hrabrija i odvažnija.
* * *
Fotografije: @mama_lana__
TEKST: Bonjour.ba
Tema koja jednako izaziva nježnost i paniku kod roditelja jeste prva kašica. Roditelji tada prelistaju bezbroj foruma, pitaju prijatelje i čekaju „znak“ da je dijete spremno, ali kako zapravo znati kada je pravi trenutak?
Da li su to prvi zubići, kada dijete sjedi samostalno, kada pokazuje interes za hranu ili jednostavno… instinkt?
Upravo o tim dilemama, ali i o tome kako zdrave prehrambene navike počinju od prve kašike, razgovarali smo s Magdalinom Janković, magistricom farmacije i sertifikovanom savjetnicom za dojenje i ishranu beba i djece.
Magdalina Janković, mr. ph. i savjetnica za dojenje i ishranu i Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba portala
Kroz svoj rad svakodnevno pomaže roditeljima da razumiju proces dohrane… bez pritiska, stresa i osjećaja da moraju znati sve odmah. A kako su i Magdalina i Lino posvećeni istoj misiji, edukaciji roditelja i stvaranju zdravih prehrambenih navika od najranijih dana, bilo je sasvim prirodno da se te dvije jake, edukativne strane susretnu u jednoj priči.
Upravo zato smo ih povezali kroz razgovor koji otvara najvažnija pitanja o prvim zalogajima, dilemama i zabludama koje prate svaku porodicu.
Prvo pitanje koje smo postavili Magdalini bilo je ono koje stvara najviše stresa za svaku mamu i tatu, a to je kada počinje period dohrane i kako prepoznati da je njihova beba spremna za prve zalogaje.
Magdalina, šta zapravo znači “spremno za dohranu” i zašto to nije isto za svaku bebu?
Magdalina: Spremno za početak nemliječne ishrane kod beba podrazumijeva pravilan motorni razvoj: da su vrat i trup čvrsti, odnosno da beba u sjedećem položaju može stabilno da sjedi kraći period. To podrazumijeva i da je razvila koordinaciju oko-ruka, što znači da može istraživati teksturu i ukuse hrane.
Magdalina navodi da ono što često stvara zabunu jesu zubići jer se pogrešno misli da su neophodni za početak dohrane. “Nisu”, kaže. “Ali su prethodni znaci važni.” Dohrana, objašnjava, nije utrka, već prilagođavanje bebinom tempu, uz pažljivo slušanje njenih znakova.
Kada krene dohrana, mnogi roditelji se pitaju da li treba prestati s dojenjem. Magdalina odmah razbija tu dilemu.
Može li beba iznad šest mjeseci istovremeno i dojiti i jesti kašu?
Magdalina: Svjetska zdravstvena organizacija savjetuje dojenje do navršene druge godine života ili dok god to mami i bebi odgovara. U prvih godinu dana majčino mlijeko je glavna hrana, a nemliječna ishrana, poput kašica, služi kao dopuna, dakle, dohrana.
Šta ako beba još ne sjedi sama, čekati ili krenuti sa manjim količinama?
Magdalina: Počinje se tek kada beba pokaže znakove spremnosti. Samostalno posjedanje se obično očekuje između devetog i desetog mjeseca, pa je najbolje savjetovati se s pedijatrom i fizijatrom o tome da li bebu treba postavljati u sjedeći položaj samo tokom obroka ili koristiti alternativne položaje – npr. držati bebu u krilu u turskom sjedu, bez direktnog oslonca ispod guze.
Svaka beba ima svoj tempo, a svaka porodica svoj način. Važno je samo da hrana nikada ne postane pritisak, već prostor povjerenja.
Naravno, pitali smo Magdalinu ono što zanima roditelje, a to je koja je idealna prva kašica i utiče li slatko na kasnije navike?
Magdalina: Ne postoji univerzalni odgovor, ali je preporuka da to budu sezonske, domaće namirnice. Ako se koriste gotove kašice poput Lino, važno je da imaju BIO oznaku što znači da je najmanje 95% sastojaka iz ekološkog uzgoja, pod kontrolom i sertifikatom evropskih tijela.
Majčino mlijeko je slatkastog ukusa, pa bebe prirodno vole slatko. Zbog toga je pametno prvo uvoditi neutralnije ukuse, a tek kasnije one slađe jer će ih beba svakako prihvatiti. Lino kašice, namijenjene od najranijeg uzrasta, mogu se davati bebama i one uživaju u njihovim blagim, prirodnim ukusima.
Kada na ambalaži vidite BIO oznaku, to je potvrda da proizvod ispunjava stroge standarde Evropske unije o ekološkoj proizvodnji i održivoj poljoprivredi, regulisane Uredbom (EU) 2018/848. U praksi, to znači da BIO proizvodi poput Lino Frutolino BIO poucheva sadrže najmanje 95% ekoloških sastojaka, bez GMO-a, sintetičkih pesticida i hemijskih gnojiva.
Iza te oznake stoji EU ekološki logotip, zelena lista sa zvjezdicama i redovne kontrole od strane ovlaštenih tijela koje potvrđuju kvalitet i sigurnost svakog sastojka.
Kada dohrana postane dio svakodnevne rutine, roditelji brzo shvate koliko praktična rješenja znače. Kašice u staklenkama, ali i pouch vrećice koje stanu u svaku torbu, često spašavaju trenutke kad obrok mora biti brz, siguran i bez stresa. Zato nas je zanimalo…
Koja je najveća zabluda o gotovim dječjim proizvodima poput kašica i poucheva?
Magdalina: Najčešća zabluda je da su gotovi proizvodi puni šećera, boja i konzervansa, te da nisu adekvatni obroci. Iako domaća priprema ima prednost, ponekad su gotove kašice praktično i sigurno rješenje, posebno u pokretu. Lino proizvodi sadrže čisto voće bez dodataka šećera, vještačkih zaslađivača i konzervansa pa mogu biti dobar obrok ili užina, naročito za starije mališane.
Odmah smo i pitali Magdalinu šta uraditi u onoj situaciji poznatoj svim roditeljima kada beba jednostavno ne pojede sve.
Magdalina: Za djecu do godinu dana obrok ne bi trebao stajati duže od dva sata na sobnoj temperaturi. Ne znači da će se pokvariti, ali se time smanjuje rizik od stomačnih tegoba. Ako beba ne pojede sve, roditelji ili starija braća i sestre mogu završiti obrok.
Za kraj, zamolili smo Magdalinu da izdvoji jedno pravilo koje bi, po njenom mišljenju, svaki roditelj trebao znati kada je riječ o ishrani beba.
Magdalina: Roditelji bi trebali biti opušteniji kada je riječ o uvođenju nemliječne hrane, uz poštovanje osnovnih pravila i normi. Nema potrebe za pretjeranim tablicama i kuhanjem posebnih jela. Najvažnije pravilo: alergene treba uvoditi ranije, između šestog i dvanaestog mjeseca bebinog života.
Ovaj razgovor pokazao je da dohrana nije faza u kojoj roditelji polažu ispit, nego prilika da zajedno rastu s bebom. Svaka kašika donosi nešto novo… iskustvo, strpljenje, povjerenje, pokoju mrljicu. Upravo na toj ideji raste i Lino: kao mali podsjetnik da su zdravi počeci najljepši kad su jednostavni.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
