Toliko je toga za vidjeti u ovoj našoj lijepoj Bosni i Hercegovini, da je to gotovo teško povjerovati. A mi toga nismo ni svjesni. Prva ja. Ali sa svakim novim izletom i iskustvom u planini, sve više i više otkrivam i učim o ljepotama Bosne i Hercegovine koje su zaista kao jedan veliki nacionalni park.

Skupa sa dvije prijateljice sam krenula u VIII. Planinarsku školu u organizaciji HPD Prenj 1933.
Otkad sam postala član društva, skoro pa svaki slobodan vikend sam provela u planinama. Nakon položene Planinarske škole, učlanila sam se u planinarsko društvo HPD Prenj 1933.

U početku nisam mogla ni sanjati da će ispasti ovako zanimljivo. Tridesetak ljudi koje je povezala planina i skoro pa ništa drugo proveli su 7 vikenda skupa.
Svaki vikend, druga planina. U tih 7 tjedana hodali smo Čvrsnicom, Prenjom, Čabuljom, Crvnjom, išli na top rope penjanje i dvodnevno kampiranje u Omišu i na kraju, dvodnevno kampiranje na Veležu.
Meni je tata povjerovao da ću uspjeti tek nakon što sam se vratila sa drugog izleta neozlijeđena, a od Omiša i penjanja ne progovara baš mnogo o mom planinarskom iskustvu. Nakon odrađenog “top rope” penjanja, jedini top kojeg on spominje je onaj iz kojeg će me ispaliti ako me vidi na slikama da opet visim sa kojekakvog užeta. Svašta smo vam mi naučili u ova dva mjeseca. Svašta što će nam biti korisno u životu, nevezano za to nastavili planinariti ili ne, ali kad smo kod toga, ja ne mislim na maturi stati, idemo sve do doktorata i preko. I ne da nisam stala, nego i ne pomišljam.

Ovaj vikend sam imala svoje prvo zimsko planinarsko iskustvo.
Pod zimsko, mislim da sam prvi put prošla kroz planinarske staze pokrivene snijegom.
Desetak planinara iz našeg društva, zajedno sa mnom je ovu nedjelju provelo penjući se na planinu Čvrsnicu, točnije uspon Tise sa 1380 mnv.
Prvih sat vremena hoda planinarskom stazom izgledalo je kao da smo zalutali natrag u jesen.

Staze su bile prekrivene lišćem. Kad smo prošli dublje u šumu, dočekao nas je pravi zimski ugođaj.

Svakim korakom snijeg je bio sve veći i veći. Dolaskom na našu odredišnu točku tog dana, spomenutu kuću Tise, priroda oko nas je već bila pokrivena snježnim pokrivačem.

Ništa se ne može mjeriti s tim osjećajem. Osjećajem kada dođete na vrh neke planine, popnete se na stijenu  i promatrate tu ljepotu.
Ljepotu koja je dostupna svima nama i za koju nam zaista ne trebaju neki veliki tjelesni napori, jer koliko god truda uložite u taj uspon, minimalno trostruko vam se vrati kada sjednete na vrh, otvorite oči, šutite i samo promatrate.

I naravno fotografirate.
Barem ja. Obožavam ovjekovječiti te prizore.



Foto i tekst: Stanislava Borovac

U srcu Sarajeva, gdje tradicija susreće modernu svakodnevnicu, bračni par i talentovani wedding fotografi, Faruk i Esma Begtašagić, stvorili su autentičnu ljubavnu priču.

Njihov najnoviji projekat, inspiriran kulturnim bogatstvom glavnog grada, predstavlja neodoljivu fuziju starine i savremenosti.

 

Baščaršija, sa svojim šarmantnim ulicama i bogatom historijom, postala je savršena pozadina za vjenčanje Sare i Vedada. Mladenci su željeli da kroz svoje fotografije prenesu duh tradicionalnog Sarajeva, a Faruk i Esma su to u potpunosti razumjeli. Ulica Zanatska, gdje zvuk kovanja evocira stare priče o zanatima i nekim drugim vremenima postala je prvi korak u njihovoj ljubavnoj priči.

 

„Željeli smo da započnemo na mjestu gdje tradicija još uvijek živi, gdje svaki kutak priča svoju priču.“, objašnjavaju Faruk i Esma. Ova odluka nije bila samo estetska, tačnije ona je dodala emotivnu dubinu fotografijama.

Da bi svojoj priči dodali posebnu notu, par je odlučio iskoristiti sarajevski tramvaj – simbol grada koji nosi sjećanja i ljubavne priče generacija. Fotografije snimljene unutar tramvaja zrače intimnošću, hvatajući trenutke kada se ljubav rađa na šinama koje povezuju prošlost i sadašnjost.

 

„Svaki tramvaj ima svoju priču“, ističu Faruk i Esma, „...a kroz tri stanice, od čaršije do Titove, Sara i Vedo su ovjekovječili nezaboravne momente svog vjenčanja.“ Ove slike ne samo da oslikavaju trenutke radosti, već i prenose duh Sarajeva, grada koji nikada ne prestaje pričati svoje priče.

 

Ova dimenzija Sarajeva dodaje dinamiku svakoj fotografiji gdje su ulice postale pozornica, a tramvaj simbioza prošlih i sadašnjih emocija.

 

Fotografi ističu da je jedan od najvažnijih elemenata ovog projekta bila spontanost: „Sve je išlo polako, bez stresa, kako bismo zadržali autentičnost trenutaka“. Ova filozofija se odražava u njihovim fotografijama, koje zrače iskrenošću i prirodnošću, odražavajući pravu suštinu ljubavi.

 

Kao zaključak možemo reći da ovaj projekt ne samo da slavi ljubav Sare i Vedada, već i sve ono što Sarajevo predstavlja – grad bogat historijom, kulturom i emocijama.

* * *
Foto: Faruk Esma Weddings